REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pn-1516/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Split I, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. veljače 2026. godine, u nazočnosti pun. stranaka, dana 13. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova imovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 2.997,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.997,75 EUR od 12.kolovoza 2024.godine do presuđenja zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan .

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.284,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. Dana 9.listopada 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se dana 12. srpnja 2024. godine dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tuženika nanio materijalnu štetu tužiteljici na njenom vozilu marke „Ford“, godine proizvodnje 2016., broja šasije [broj šasije], reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Tužiteljica da se obratila odštetnim zahtjevom tuženiku istog dana, odnosno 12. srpnja 2024. god., da se tuženik 12. rujna 2024. god. očitovao o odštetnom zahtjevu, te da je dana 19. rujna 2024. god. tužiteljici isplatio nesporni dio štete u iznosu od 3.000,00 EUR prema tuženikovoj procjeni. Međutim, tužiteljica da se obratila ovlaštenom serviseru za Ford vozila koji joj je za štetu koja je nastala na vozilu prema specifikaciji ugrađenog materijala, a koja se odnosi na dijelove koje je potrebno promijeniti na vozilu, zatražio iznos od 4.796,71 EUR, a za usluge 1.282,24 EUR, odnosno ukupno 6.078,65 EUR. Kako je tuženik tužiteljici isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 3.000,00 EUR, dok joj nije isplatio iznos koji je potreban za popravak vozila od 6.078,65 EUR, to tužiteljica potražuje od tužitelja daljnji iznos od 3.078,65 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 12.kolovoza 2024.godine do isplate, tuženik potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 12.07.2024.godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Za navedeno vozilo vlasnik da je u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem čl.22. st.1) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog oštećenja zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari. Tuženik stoga priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti. Tuženik potvrđuje činjenični navod da je prije podnošenja tužbe tužiteljici isplaćen nesporan iznos naknade štete od 3.000,00 EUR. Prije svega, ističe da je ovaj sudski postupak bizaran i potpuno nepotreban, jer da je njegova jedina svrha zarada na šteti i parničnim troškovima, a što će obrazložiti. Tuženik da je više puta obavijestio tužiteljicu da odveze vozilo na popravak u servis čiju ponudu dostavlja (i temelji tužbeni zahtjev) te bi tuženik podmirio sve troškove popravka po izdanom računu. Dakle, tužiteljici da je jasno rečeno da vozilo odveze na popravak u servis Grand Auto, a da će tuženik podmiriti troškove popravka. Tuženik i u svom odgovoru na tužbu daje ponudu da tužiteljica popravi svoje vozilo u servisu Grand Auto čiju ponudu dostavlja, a tuženik da će sav trošak koji nastane povodom toga popravka platiti. Servis da će ispostaviti račun direktno tuženiku te da tužiteljica ništa neće morati sama plaćati, a da ovaj sudski postupak nema smisla. Iz navedenog da jasno proizlazi da tužiteljica otpočetka ima namjeru popraviti vozilo negdje „na crno“, a onda od tuženika potražuje iznos prema dostavljenoj ponudi ovlaštenog servisa koja je znatno viša obzirom da ista uključuje poreze, veću cijenu rada i sva druga davanja Republici Hrvatskoj i dr. Ostvarena razlika u iznosima – između popravka „na crno“ i legalnog popravka - do koje dolazi i zbog toga što ovlašteni servis ugrađuje nove, originalne dijelove, i zbog toga što se uredno kroz račun podmiruju sve obveze prema državi, da predstavlja tužiteljičinu zaradu. Tijekom postupka obrade štete i komunikacije između stranaka, tužiteljica da nikada nije pokazala da ima namjeru popraviti vozilo u servisu čiju ponudu dostavlja i temelji tužbeni zahtjev. Tuženik se poziva na odredbu čl. 1085. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO/05), navodi da je u konkretnom slučaju uspostava stanja kakvo je bilo prije nego je šteta nastala moguća, pa da je prema citiranim zakonskim odredbama, time i isključivo obvezna za tuženika kao odgovornog za štetu. Tuženik da želi postupiti po svojoj isključivoj zakonskoj obvezi, popraviti tužiteljičino vozilo, čime bi ono bilo vraćeno u stanje kakvo je bilo otprije nezgode. Navedenim da bi tuženik ispunio svoju isključivu zakonsku dužnost, no da ga u tome onemogućava sama tužiteljica, jer da očito želi zaraditi na ovoj šteti i troškovima ovog nepotrebnog sudskog postupka. Nadalje, tužiteljica da predmetno potraživanje temelji na ponudi popravka servisa Grand Auto (br. 523-333000506-24) u iznosu od 6.078,65 EUR, a koja je sastavljena na njezin vlastiti zahtjev te nije u skladu s Izvidom štete tuženika. Tuženik dostavlja ponudu popravka, također, servisa Grand Auto (br. 523-333000671- 24) u iznosu od 4.448,49 EUR te navodi da je ista u skladu sa oštećenjima uočenim prilikom pregleda vozila i popisanih u Izvidu štete. Razlika u iznosima iznad navedenih ponuda da je nastala prvenstveno zbog dijelova koji nisu oštećeni u predmetnoj nezgodi, a navedeni su u ponudi koju dostavlja tužiteljica. Primjerice, stražnji vezni lim i nosač da nisu oštećeni niti je potrebna njihova zamjena jer da je drugo vozilo koje je sudjelovalo u nezgodi znato većih dimenzija (kombi) te da nije došlo do direktnog udarca u vezni lim da bi bila potrebna njegova zamjena. Daljnja razlika da je nastala i zbog višestruko veće cijene radnog sata limara iskazanoj u ponudi koju dostavlja tužiteljica. Tužiteljica da neosnovano potražuje i iznos PDV-a iskazanog u dostavljenoj ponudi popravka u iznosu od čak 1.215,73 EUR iako ničim ne dokazuje da je isti zaista i plaćen, te da joj samim time nikakva šteta u pogledu navedenog nije niti nastala. Tuženik osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata, po primitku odštetnog zahtjeva tuženik da je u cijelosti postupio sukladno svojoj obvezi iz odredaba ZOOP/05, te tužiteljici isplatio nesporni iznos naknade štete. Tužiteljica da ničim ne dokazuje je li i kada vlastitim novčanim sredstvima podmirila nastalu štetu. Stoga da se ovdje radi o imovinskoj nenovčanoj šteti pa da kamata može teći isključivo od dana presuđenja.

3. Nakon provedenog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.RT, tužiteljica svojim podneskom od dan 31.listopada 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 2.997,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12.kolovoza 2024.godine.

4. Na ročištu održanom dana 23.veljače 2026.godine stranke predlažu zaključenje raspravljanja, a tuženik dodatno navodi da tužiteljicu ne pripada iznos na ime PDV-a troškova popravka.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete na njenom vozilu FORD, godine proizvodnje 2016., reg. oznake i broja [registarska oznaka], a koje je oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 12.srpnja 2024.godine, nesporno krivnjom osiguranika tuženika. U ovom postupku nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporan pravni osnov odgovornosti, sporna je visina zahtjeva i tijek zatraženih kamata na glavnicu. Nije sporno ni to da je tuženik na ime štete (tužiteljica smatra da je to djelomična naknada štete na vozilu) isplatio tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR i to dana 19.rujna 2024.godine. Sporno je pripada li tužiteljici pravo na daljnji iznos štete od ovog isplaćenog, je li isplatom iznosa od 3.000,00 EUR tužiteljici naknađena cjelokupna šteta na njenom vozilu.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom dopisa tuženika tužiteljici od 19.rujna 2024.godine; ponude Grand Auto Zagreb od 16.rujna 2024.godine; naloga od 17.rujna 2024.godine (list 20 spisa); mail poruka (list 21 - 23 spisa); izvida štete na vozilu tužiteljice od 12.srpnja 2024.godine; ponude Grand Auto Zagreb od 11.studenog 2024.godine; fotodokumentacije te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.RT.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

9. Tužiteljica navodi da joj pripada pravo na naknadu imovinske štete na njenom vozilu Ford temeljem ovlaštenog servisera Grand Auto Zagreb, ponude od 16.rujna 2024.godine na ukupan iznos od 6.078,65 EUR (u kojem iznosu je sadržan i PDV).

10. U ovom postupku valjalo je utvrditi vještačenjem kolika je stvarna šteta na vozilu tužiteljice, koje dijelove je trebalo zamijeniti i koliko košta rad za popravak automobila, sve vezano za oštećenja nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Sudski vještak za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.RT u svom vještvu, nakon preciznog i kvalitetnog nalaza, dao je mišljenje u kojem navodi da je ukupna visina štete (rad + dijelovi) na predmetnom osobnom vozilu „Ford Focus“ reg.oznake i broja [registarska oznaka], a sukladno procjeni štete „Euroherc“ osiguranja u iznosu od 5.997,75 EUR a (sa PDV om).

11. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka RT u cijelosti. Vještvo je stručno, logično i uvjerljivo, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja i činjenično stanje, prema stavu ovog suda, je u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje.

12. Dakle, tužiteljica svoje vozilo koje je oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi još nije popravila u ovlaštenom servisu za popravak takve vrste vozila. Tužiteljici pripada pravo na naknadu cjelokupne štete koja joj je na vozilu nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, pa tako sud drži da tužiteljica ima pravo vozilo popraviti u servisu uz plaćanje PDV-a, na ovaj način tuženik će biti obvezan naknaditi tu cjelokupnu štetu tužiteljici i to je vezano za odnos tužiteljice i tuženika iz ovog štetnog događaja. Hoće li tužiteljica uopće popraviti svoje vozilo u budućnosti, hoće li vozilo popraviti u ovlaštenom servisu, ne utječe na obvezu tuženika spram tužiteljice, a tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici stvarnu štetu na vozilu koja će biti otklonjena popravkom u ovlaštenom servisu uz plaćanje PDV-a. Ukoliko tužiteljica svoje vozilo popravi „na crno“, bez plaćanja PDV-a, uz ugradnju neoriginalnih dijelovi, svakako će time njeno vozilo biti manje vrijedno, a to pada na teret tužiteljice. Sud drži da tužiteljici spram tuženika pripada pravo na popravak vozila u servisu uz plaćanje PDV-a, to se i pretpostavlja i to predstavlja obeštećenje tužiteljice u punom opsegu. Dakle, sud drži da je, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka RT, tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos popravka njenog vozila sa PDV-om, iznos od procijenjenih 5.997,75 EUR. Kako je tuženik od ovog iznosa tužiteljici naknadio iznos od 3.000,00 EUR, to razlika koju tuženik treba tužiteljici na ime naknade štete platiti predstavlja upravo zatraženi iznos od 2.997,75 EUR. Radi svega navedenog, temeljem odredbe čl.1072. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), odlučeno je kao u izreci ove presude.

13. Međutim, tužiteljici ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na ovaj iznos od 12.kolovoza 2024.godine, nego od presuđenja do isplate. Tužiteljica svoje vozilo nije još popravila tako da se ovdje radi o nenovčanoj imovinskoj šteti visina koje se utvrđuje u vrijeme presuđenja, utvrđena je od strane sudskog vještaka i to nije trošak koji je tužiteljica već imala. Dakle, za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos, kamate od 12.kolovoza 2024.godine do presuđenja, zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29.ZOO-a.

14. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je tužiteljici obistinio cjelokupan trošak koji je imala i koji je bio potreban za vođenje postupka, budući ista nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima održanim dana 12.ožujka 2025.godine i 23.veljače 2026.godine; za svaku radnju po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 600,00 EUR. Nadalje je tužiteljici valjalo priznati 25% PDV-a u iznosu od 150,00 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 67,37 EUR i trošak pristojbe u istom iznosu; tako da je konačno tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.284,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za vođenje spora.

U Splitu, 13. ožujka 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika