REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-6829/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 28. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja KD, dipl.iur., te punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, dana 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, isplati iznos od 11.102,89 eur, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od navodi da je osiguranica tužitelja FD smrtno stradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom automobilu dana 29. listopada 2009. godine, a koju je skrivio ŽD upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme navedene nezgode bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Osiguranik tuženika ŽD za predmetnu prometnu nesreću proglašen je krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krapini pod brojem K-14/10 od 18. studenog 2010. godine. Konačnim rješenjem tužitelja broj 787419 od 13. listopada 2010. godine priznato je djetetu umrle osiguranice pravo na obiteljsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu, te istu potražuje sukladno odredbama 161. -166. Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi da je za prvo razdoblje isplate obiteljske mirovine od 01. ožujka 2010. do 31. listopada 2015. godine tužitelj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo postupak koji je završen presudom u korist tužitelja pod brojem P-761/2013 od 17. ožujka 2016. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3096/2016 od 10. rujna 2017. godine. Za prethodna dva razdoblja zaključno do 30. studenog 2021. godine u tijeku su parnični postupci koji se pred naslovnim sudom vode pod brojem P-1310/2020 i P-2623/2022. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine da tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 01. prosinca 2021. do 31. kolovoza 2024. godine iznosi 11.102,89 eur, što je puni iznos obiteljske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. Budući da je dosuđeni doprinos osiguranice tužitelja u omjeru od 70%, to tužitelj potražuje prema tom omjeru iznos od 11.102,89 eur. uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

2. Tužitelj je na ročištu održanom 28. siječnja 2026. godine umanjio tužbeni zahtjev za iznos doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% te potražuje isplatu iznosa od 7.772,02 eur sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenične navode iz točke I. tužbe pa su nesporne činjenice nastanka štetnog događaja i pasivne legitimacije tuženika. Međutim, tuženik osporava svoju odgovornost jer osim navoda o kaznenoj osudi osiguranika tuženika, tužba nema drugih navoda iz kojih bi proizlazilo da je tuženik odgovoran naknaditi nastalu štetu tužitelju. Ističe kako je smrt osiguranika tužitelja, danas pok. FD, pretežito uzrokovana njenom krivnjom jer ista kao sudionik u prometu nije koristila sigurnosni pojas, a da ga je koristila, izostala bi smrtna posljedica. Ističe kako je protiv tuženika vođeno više parničnih postupaka u kojima je doprinos pok. osiguranice tužitelja nastanku i visini štete procjenjivan u omjeru od 50 do 90% pa sukladno time i odgovornost tuženika u omjeru od 10 do 50% u kojima je tuženik oslobođen od odgovornosti za utvrđene omjere. Nadalje, osporava i pravnu osnovu i način obračuna visine štete, jer se na ovaj slučaj ne mogu primijeniti odredbe čl. 161. - 167. Zakona o mirovinskom osiguranju, imajući u vidu činjenicu da je odgovornost tuženika propisana odredbama čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ističe da bi obveza tuženika postojala samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, a kako tužitelj svom osiguraniku plaća manju mirovinu nego što bi mirovina iznosila da je isti umirovljen zbog ozljede na radu, to u smislu čl. 27. ZOOP-a ne postoji šteta koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju. Također, ističe i prigovor zastare.

4. Na ročištu održanom 28. siječnja 2026. godine tuženik je učinio nespornim činjenične navode vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja, ali smatra kako je omjer odgovornosti osiguranice tužitelja znatno viši od 30%.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu od 29. listopada 2009.g., presudu Općinskog suda u Krapini posl.broj K-14/10-29 od 08. studenog 2010.g., rješenje tužitelja broj 0787419 od 13. listopada 2010.g., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-761/2013 od 17. ožujka 2016.g., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3096/2016-2 od 10. rujna 2018.g., odštetni zahtjev, ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

6. Tuženik je na ročištu održanom 28. siječnja 2026. godine povukao sve dokazne prijedloge iz odgovora na tužbu, osim uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, te stoga navedeni dokazi nisu provedeni pa tako ni financijsko vještačenje koje je prvotno tuženik predložio.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 01. prosinca 2021. do 31. kolovoza 2024. godine u ukupnom iznosu od 11.102,89 eur.

9. Među strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja 29. listopada 2009. godine smrtno stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da osiguranik tužitelja u trenutku štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas, a da je isti koristio, izostala bi smrtna posljedica,

- da tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu na temelju rješenja HZMO-a od 13. listopada 2010. godine.

10. Među strankama je sporan opseg odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, te pravno pitanje primjene zakona.

11. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

12. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

13. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

14. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

15. Stoga se navedeni zakon ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju i sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine.

16. Stvarnom štetom se u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

17. Međutim, iz dokaza koji su dostavljeni u spis ne može se utvrditi postojanje stvarne štete, odnosno razlike propisane čl. 27. st. 3. ZOOP-a jer nema dokaza da postoji razlika između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

18. Stoga stvarna šteta na čiju bi isplatu tužitelj imao pravo, predstavlja razliku između obiteljske mirovine koju je utvrdio HZMO, odnosno one isplaćene udovici osiguranika tužitelja u utuženom razdoblju i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario preminuli osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je izostala uplata doprinosa (do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu). Takvo je pravno stajalište izraženo i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1235/2021 od 22. veljače 2022. te Rev-1289/2024 od 10. prosinca 2024.

19. Iako je u konkretnom slučaju prvotno tuženik predložio provođenje financijskog vještačenja, isti je od tog dokaznog prijedloga naknadno odustao, a pri tome je teret dokaza postojanja i visine stvarne štete koju je pretrpio tužitelj leži na tužitelju, a ne na tuženiku, a tužitelj takav dokazni prijedlog u ovom postupku nije istaknuo.

20. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 28.01.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. - 200,00 eur, što ukupno iznosi 400,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 100,00 eur ukupno iznosi 500,00 eur.

22. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.