REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3860/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tatjani Žarković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2026. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Tamare Barišić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. stavak 2. Ugovora o kreditu broj: 186- 15/2007, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog između parničnih stranaka dana 09. svibnja 2007. godine, a solemniziranog po javnom bilježniku Željki Horvat Pernar iz Zagreba, Savska 9 dana 10. svibnja 2007. godine u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.".

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.769,09 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 945,65 EUR od 14. listopada 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana,

- na iznos od 2.823,44 EUR od 19. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,44 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 09. svibnja 2007. godine s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu, koji je prijevremeno otplatila, za što je tuženiku morala platiti i naknadu za prijevremenu otplatu kredita koju je platila u listopadu 2016. godine u iznosu od 7.125,00 kn, u studenom 2016. godine u iznosu od 2.833,74 eur. Ističe kako je u čl. 8. st. 2. navedenog Ugovora navedeno da u slučaju prijevremene otplate Kreditor ima pravo obračunati i naplatiti od Korisnika kredita naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Kreditora. Ističe kako je navedena odredba ugovorena na način koji je protivan zakonu, jer tuženik nije prije, a niti u vrijeme sklapanja Ugovora tužitelja informirao o svim relevantnim činjenicama u svezi prijevremene otplate kredita, a niti su tužitelju uručene ikakve druge isprave ili akti kojima bi to pitanje bilo uređeno. Navodi kako je tako formuliranom odredbom tuženik sam sebi ostavio mogućnost da samostalno i jednostrano odredi kako način plaćanja, tako i visinu naknade, dok tužitelj nije imao nikakvu mogućnost na to utjecati, što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, te je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja. Stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu te da se naloži isplatiti tužitelju iznos od 3.769,09 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te navodi kako naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna niti tužitelj ima na zakonu utemeljen pravni temelj za traženje utvrđenja ništetnim. Ističe kako se radi evaluacije štete koja prijevremenom otplatom može nastati tuženiku mora uzeti u obzir da je tuženik financijska institucija - banka, zbog čega podliježe specifičnom pravnom režimu. Tuženik se stoga mogao isključivo osloniti na to da će tužitelj u cijelosti ispuniti svoju ugovornu obvezu, poštujući ugovoreni otplatni plan, a kao sredstvo svoje zaštite definirao je naknadu koja predstavlja mehanizam za određenje naknade štete koja će mu u svakom slučaju biti prouzročena prijevremenom otplatom. Ujedno osporava i visinu postavljenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 09. svibnja 2007.g., izvadak iz knjige položenih ugovora za [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], obavijest o promjeni anuiteta, obavijest o prijevremenom zatvaranju, izvadak iz odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom, Aneks uz ugovor o kreditu od 26. siječnja 2016.g., otplatni plan, simulirani otplatni plan, zahtjev za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita, zahtjev za prijevremenu konačnu otplatu kredita, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AI i tužiteljice, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću za Darfin d.o.o., izvršen je uvid u specifikaciju uplata, obavijest o parametrima kamatne stope, obavijest o promjeni kamatne stope, pregled prometa za klijenta, prihvaćanje izračuna konverzije, obavijest o provedenoj konverziji, izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu, izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku, popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015.g., nacrt Aneksa uz ugovor o kreditu od 05. studenog 2015.g., očitovanje stalnog sudskog vještaka na prigovore tuženika.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno je da je člankom 8. st. 2. ugovoreno da u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

6. Svjedok AI u svom iskazu navodi da je u svibnju 2007. godine bio zaposlen u Hypo banci na mjestu kreditnog referenta. Ovdje tužiteljice se ne sjeća. U okviru njegovog tadašnjeg posla je bio razgovor sa klijentima, davanje informacija, obrađivanje kreditnih zahtjeva i slanje istih na odobrenje kreditnoj komisiji. Nije bilo posebnih pregovaranja sa strankama u to vrijeme, banka je imala svoje uvjete i to je bilo to. Što se tiče naknada za prijevremenu otplatu kredita, ne sjeća se konkretno na koji se način o tome razgovaralo. Razgovaralo se o svemu, pa vjerojatno i o tome, time da je banka imala svoju tarifu što se tiče tih naknada. Ne sjeća se da li su u to vrijeme klijentima pokazivali te tarife banke. Misli da je iznos naknade za prijevremenu otplatu bio fiksni iznos koji je odredila banka, ne zna na koji način i ne zna da li se o tome moglo pregovarati. Te tarife su se mijenjale i misli da u ugovorima nije bio određen točan iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita, već da je bila neka formulacija u smislu da će se to izračunati prema tarifama koje će biti važeće u trenutku zatvaranja kredita. Tako su se te naknade i računale. Vezano uz postupak prijevremene otplate kredita navodi kako se ne sjeća točnog postupka niti tko je vršio obračun, ali stranka je sigurno dolazila u poslovnicu, predavala zahtjev. Banka je imala dodatne poslove u trajanju od 15 minuta kod prijevremene otplate kredita u odnosu na redovnu otplatu kredita, Naime, trebalo je samo uzeti iznos nedospjele glavnice iz sistema i na to izračunati postotak i napisati dopis. Naknadno se eventualno trebalo pratiti da li je stranka izvršila uplatu po tom obračunu jer taj obračun nije obvezujući. Nakon toga je banka trebala napisati brisovno očitovanje.

7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije bilo nikakvog posebnog pregovaranja o uvjetima kredita. Kada su odlučili kupiti stan, morali su uzeti kredit i u to vrijeme nisu imali uvjete za sklapanje ugovora u eurima, te su morali kao najpovoljniji i jedini mogući uzeti kredit u chf. Nakon što je Ugovor o kreditu bio spreman, nazvali su ih iz banke i došli su njezin suprug, ona i vlasnik stana kojeg su kupovali, uzeli Ugovore o kreditu, otišli kod javnog bilježnika i tamo ih ovjerili. Nakon toga su Ugovore vratili u banku. O pojedinačnim odredbama nisu posebno razgovarali, pa tako ni o odredbi o prijevremenoj otplati kredita. Pročitala je Ugovor i uočila tu odredbu, međutim, u tom trenutku nije ni planirala da će prijevremeno otplatiti kredit. Nakon što su predmetni kredit otplaćivali 8-9 godina, te ga i konvertirali u eure, više ga zbog visine rate nisu mogli otplaćivati i odlučili su taj stan prodati i zatvoriti kredit. Stoga je 2016. godine, nakon što je dobila prvi dio pologa od kupca, otišla u banku gdje je dobila obrazac koji je ispunila i u tom prvom navratu kada je položila polog koji joj je dao kupac na ime naknade za prijevremenu otplatu platila oko 1.000,00 eura. Ne sjeća se da li je dodatno davala taj iznos, misli da nije, već da je on oduzet od ukupnog iznosa kojeg je uplatila. Nakon što je kupac dobio kredit za kupnju njihovog stana, ponovno je otišla u banku i tada dobila izračun za konačno zatvaranje kredita i koliko se sjeća naknada za to je iznosila oko 2.800,00 eura. Ne sjeća se da bi bilo govora o tome na koji način se došlo do tog iznosa, već je tako bio izračunat, odnosno rečeno da je ovo 2%, a ovo 3% od glavnice. Tuženik joj prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije dao Odluku o naknadama, niti je u trenutku sklapanja Ugovora znala koliko će iznositi ta naknada. Nakon zatvaranja kredita vraćena su joj sredstva osiguranja. Dobili suo brisovno očitovanje i povrat zadužnice. Nakon te otplate banka je više nije kontaktirala radi nekog duga. Navedenu nekretninu koju su kupili predmetnim kreditom koristili su za stanovanje. Na pitanje da li su joj bile jasne odredbe Ugovora o kreditu, odgovara kako joj je jasno da banka naplaćuje sve, da postoje naknade, da se na iznos ugovora plaćaju određene kamate. Nije bilo mogućnosti pregovaranja, to je bilo po načelu uzmi ili ostavi. U banci su joj rekli koliki je dug, kolika je kamata, koliki je postotak za prijevremenu otplatu i to je to. Ne sjeća se da li je prije sklapanja Ugovora o kreditu od banke tražila da joj daju Odluku o naknadama.

8. Sud je prihvatio iskaze saslušanog svjedoka i tužiteljice, jer su isti u bitnom suglasni te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

9. Iz navedenog proizlazi da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelju nisu bili jasno biti predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma naplate i obračun naknade u slučaju prijevremene otplate kredita kako bi na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći.

10. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, te je stoga utvrđen njegov status potrošača, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi da je kreditom kupljen stan koji su koristili za stanovanje.

11. Za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, jer je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku, kreditora, dijele jednaki, podređeni položaj. Isto tako prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.

12. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, valja navesti kako je odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 79/07 - u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je i odredbom članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Inače ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.

14. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je sukladno odredbi članka 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO-a) i predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pojavljuju kao "slabija strana", jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

15. Sud je analizirajući odredbu ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita imao u vidu da je u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i dr., utvrdio ništetnim i te odredbe jer banka nije dokazala koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa da stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

16. O spornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a isto je nesporno unaprijed formulirao tuženik, trgovac. Stoga tužitelj, potrošač, nije niti imao utjecaja na njezin sadržaj, te je u pitanju odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, a to tim više što je naknada za prijevremenu otplatu kredita određena samo na način da je upućeno na Odluke o kamatama i naknadama kreditora. Drugim riječima, iako je tuženik, trgovac, prilikom prijevremene otplate kredita imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom, nije dokazao koji su to troškovi.

17. Ostale ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu ukazuju na propust tuženice u postupanju u dobroj vjeri. Tako je u svezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., protiv koje je u tom dijelu odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr. a među njima i tuženica), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

18. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

19. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare.

20. U odnosu na prigovor zastare potraživanja koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva u navedenom dijelu još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

21. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.

22. Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da prema Pregledu prometa za klijenta (dodatno dostavljena dokumentacija) proizlazi da je tužiteljica dana 13.10.2016. godine izvršila djelomičnu otplatu kredita prilikom koje je Banka zaračunala naknadu u visini 2,5% na glavnicu kredita. Tužiteljici je naplaćena naknada u iznosu 949,93 EUR, odnosno kunske protuvrijednosti 7.125,00 kn, odnosno eurske protuvrijednosti 945,65 EUR prema fiksnom tečaju. Prema Pregledu prometa za klijenta (dodatno dostavljena dokumentacija) proizlazi da je tužiteljica dana 18.11.2016. godine izvršila prijevremenu konačnu otplatu kredita prilikom koje je Banka zaračunala nakadu u visini 3,00% na glavnicu kredita. Tužiteljici je naplaćena naknada u iznosu 2.833,74 EUR, odnosno kunske protuvrijednosti 21.273,18 kn, odnosno eurske protuvrijednosti 2.823,44 EUR prema fiksnom tečaju.

23. Stalni sudski vještak u svom pisanom očitovanju navodi da je u nalazu i mišljenju prikazao podatke koji se odnose na iznos naplaćen na ime djelomične i konačne prijevremene otplate, odnosno uopće nije radio nikakav izračun za koji bi bilo potrebno angažirati vještaka. Zadatak vještaku, osim podatka koje je trebalo samo iščitati trebao je biti napraviti izračun visine štete koju tuženik trpi uslijed prijevremene otplate kredita u vidu troškova likvidnosti i administrativnih troškova, no vještak je isto propustio učiniti, a iz kojeg razloga tuženik prigovara Nalazu i mišljenju vještaka kao nepotpunom. Pitanje je li šteta nastala prijevremenom otplatom kredita ili je šteta nastala izostankom aktivnosti tuženika na replasmanu kredita je za vještaka financijske struke pitanje na koje se ne može očitovati. Dakle, utvrđivanje visine štete nastale tuženiku uslijed prijevremene otplate kredita podrazumijeva utvrđivanje elemenata štete (kada je tuženik sredstva prijevremene otplate kredita primio, na koji račun su sredstva doznačena, okolnosti izostanka replasmana, obračun kamata za sredstva točno na određenom računu točno za iznos prijevremene otplate kredita tužiteljice). Posuđivanje od zajmodavaca (štediša, dioničara, kreditora na financijskom tržištu) i plasman vlastitih i tuđih sredstava putem kredita je osnovni posao bankarskih institucija. Načelno, tuženik kao bankarska institucija svoj rad i djelatnost financira razlikom u kamatama koje naplaćuje korisnicima kredita u odnosu na kamate koje plaća izvoru sredstava. Stoga, pitanja koja je tuženik postavio za vještaka financijske struke su pravne prirode na koje se vještak ne može očitovati. U ostalom dijelu navoda tuženika, vještak se očituje da stoji pri prvotno izrađenom Nalazu i mišljenju.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, te je stalni sudski vještak svojim pisanim očitovanjem otklonio prigovore tuženika.

25. Slijedom navedenog, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića pa kako je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i temeljem odredbi čl. 323 .st. 1, čl. 1111. st. 1, čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom II.

26. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podnesaka od 05.04.2022.g. i 04.06.2024.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podneska od 10.10.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 3. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištima 11.10.2023.g., 06.03.2024.g., 19.03.2025.g. i 29.01.2026. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 08.02.2023.g. prema Tbr. 9. toč. 5. – 50,00 eur, što ukupno iznosi 1.500,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 375,00 eur ukupno iznosi 1.875,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,12 eur te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,24 eur, tako da ukupno trošak tužiteljice iznosi 2.200,44 eur.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.