REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2609/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o., Matulj, Mučići 38E, OIB: 42046322633, kojeg zastupa Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika CD, zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 71,75 EUR s zateznim kamatama od 22. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR, s zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova u visini od 144,91 EUR po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i dosuđene stope iz stavka III. izreke ove presude.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 12. studenog 2024. oštećeno vozilo vlasnika OTP Leasing d.o.o. (na korištenju kod korisnika leasinga KBC Rijeka), registarske oznake [registarska oznaka], a kako je tuženik njegov kasko osiguratelj (ne navodi se broj police kasko osiguranja), to da mu je isti dužan isplatiti osigurninu za pokriće nastale štete na vozilu. Djelatnici tuženika da su po prijavi osiguranog slučaja 14. siječnja 2025. izvršili izvid štete, temeljem kojeg da je osiguranik tuženika izvršio popravak vozila kod tužitelja, za što da joj je tužitelj izdao račun na iznos od 1.098,82 EUR s uključenim PDV-om, a tuženik kao osiguratelj da je dužan platiti osnovicu tog računa u iznosu od 879,05 EUR. Međutim, da je tuženik odbio isplatiti u korist osiguranika iznos cijele osnovice, već da je podmirio samo iznos od 807,30 EUR, dok preostalih 71,75 EUR, koji da se odnose na razliku u cijeni sata limara i lakirera između one koju priznaje tuženik i cijene sata tužitelja, odbija isplatiti. Tužitelj napominje da je cijena sata rada limara i lakirera u njegovoj radionici 60,00 EUR uvećano za PDV. Budući da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je osiguranik tuženika imao prema tuženiku tražbinu za isplatu osigurnine u visini punih troškova otklanjanja nastale štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako mu je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je isti tu tražbinu ustupio tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji od 26. svibnja 2025., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 71,75 EUR s zateznim kamatama od 22. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava postojanje aktivne i pasivne legitimacije, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, nastanak osiguranog slučaja te zatraženi tijek zateznih kamata. Napominje da prema općim uvjetima ugovora koji se primjenjuju na ugovor o kasko osiguranju vozila kojeg je sklopio s vlasnikom vozila (odredba Uvjeta E.1. 2) osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila. Tako da je tuženik ponudio svojem osiguraniku da popravak izvrši u određenoj auto radionici, jednako kvalitetnom kao i tužitelj, u kojoj bi troškovi bili niži nego što je to bio slučaj kod tužitelja. S obzirom da osiguranik očito nije pristao na tuženikov prijedlog, već je vozilo popravio kod tužitelja, to da je u iznosu razlike između cijene koju bi mu ponudio od tuženika predloženi auto servis i cijene koju je odredio tužitelj, osiguranik sam pridonio da njegova šteta bude veća nego što bi bila, slijedom čega da je dužan sam snositi troškove tog povećanja (čl. 10. st. 1. i 3., 1085., 1090. i 1092. st. 1. ZOO-a). Smatra da zatezne kamate na eventualno dosuđeni iznos ne mogu početi teći prije datuma donošenja presude u ovom postupku, kojom će se odlučiti o visini utuženog potraživanja, u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

3. Tužitelj navodi da je tuženik dužan isplatiti u korist svog osiguranika osigurninu koja odgovara punom iznosu troškova koji su bili potrebni za uspostavu prijašnjeg stanja, onog koje je postojalo prije nastanka štete, sve sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a. Ostale prigovore tužitelja smatra, također, neosnovanim, budući da je tuženik dobrovoljno isplatio iznos osigurnine koji smatra primjerenim, a to ne bi učinio da nije kasko osiguratelj, dakle, pasivno legitimiran te da ne priznaje nastanak osiguranog slučaja, a s obzirom da je osiguranik ostatak svoje tražbine po osnovi isplate osigurnine ustupio tužitelju, o čemu je tuženik obaviješten, to da je neosnovan i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je tvrdio da tuženik ovlaštenim auto servisima naknađuje troškove popravka vozila po cijenama koje su i veće od tužiteljevih te je u prilog tih tvrdnji dostavio određene račune i potvrde o plaćanju.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja 292-21340-91 od 21. ožujka 2025. (list 9. spisa), tuženikov izvid štete 25840320050 od 14. siječnja 2025. (list 10. spisa), tuženikova ponuda od 25. ožujka 2025. (list 11. – 12. spisa), narudžbenica društva OTP Leasing d.o.o. od 25. veljače 2025. za popravak (list 13. spisa), potvrda o plaćanju tužiteljevog računa (list 14. spisa), cjenik usluga tužitelja (list 15. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja sklopljen između OTP Leasing d.o.o. kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 16. - 17 spisa, dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), obavijest o ustupu tražbine (list 18. – 19. spisa), ispis e-mail korespondencije s Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga (list 39. – 40.. spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 46. - 49. spisa), dopis tuženika od 14. siječnja 2025. – uputa o radionici za popravak (list 71. – 73. spisa), tuženikovi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila od 31. svibnja 2019. (list 74. - 98. spisa) te računi i potvrde o plaćanju dostavljeni uz podnesak tužitelja od 23. prosinca 2025. (list 103. – 108. spisa).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

7. Predmet spora jest isplata ostatka osigurnine za štetu koja je nastala na vozilu OTP Leasing d.o.o., kasko osiguranom kod tuženika (polica osiguranja 03068400024748), koju tražbinu je osiguranik tuženika ustupio tužitelju.

8. Među strankama je sporno je li tuženik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu isplate osigurnine za štetu nastalu na vozilu njegovog kasko osiguranika, a, posljedično, je li postojala tražbina koju je osiguranik tuženika mogao ustupiti tužitelju i, ako jest, u kojem iznosu.

9. Iako tuženik formalno osporava vlastitu pasivnu legitimaciju, što podrazumijeva osporavanje da je on kasko osiguratelj vozila u vlasništvu OTP Leasing d.o.o. registarske oznake [registarska oznaka], tuženik sadržajno priznaje da je u vrijeme nastanka osiguranog slučaja bio kasko osiguratelj predmetnog vozila, budući da i sam tvrdi da su sastavni dio njegovog ugovornog odnosa s OTP Leasing d.o.o. njegovi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2019. te se izričito poziva na odredbu točke E. 1. 2) tih općih uvjeta, temeljem koje je, nakon što je 14. siječnja 2025. napravio izvid štete osiguranog vozila (isto proizlazi iz isprave o izvodu štete sastavljene na memorandumu tuženika, u kojem se, između ostalog, navodi broj police osiguranja, registracijska oznaka te marka, kao i nastala oštećenja u prometnoj nezgodi od 12. studenog 2024.) te dao svom kasko osiguraniku uputu o radionici za popravak predmetnog vozila (dopis tuženika od 14. siječnja 2025.), dao svom osiguraniku ponudu na isplatu iznosa od 807,30 EUR (dopis tuženika od 25. ožujka 2025.), slijedom čega je osporavanje pasivne legitimacije i nastanka osiguranog slučaja neosnovano.

10. Nadalje, iako tuženik formalno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, isti ne osporava da je tužitelj taj koji je otklonio nastala oštećenja na osiguranom vozilu OTP Leasing d.o.o., a ne osporava niti da je OTP Leasing d.o.o. sklopio s tužiteljem Ugovor o cesiji kojim mu je ustupio tražbinu koju navodno ima prema tuženiku u preostalom iznosu osigurnine pa ako se utvrdi da je isti imao takvo potraživanje prema tuženiku, tada je neosnovano i osporavanje aktivne legitimacije.

11. Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO- a).

12. Osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja (čl. 949. st. 1. i 2. ZOO-a).

13. Ukoliko tuženik nije osiguraniku OTP Leasing d.o.o. isplatio osigurninu koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na osiguranom vozilu u predmetnom štetnom događaju koji predstavlja osigurani slučaj, tada je OTP Leasing d.o.o. imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka osigurnine, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

14. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. Tražbina po osnovi isplate osigurnine niti je strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, a niti je njen prijenos zakonom zabranjen.

16. Prema odredbi čl. 80. st. 2. ZOO-a ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka, dakle, ugovor je valjan, ali prema dužniku neće imati učinka.

17. Tuženik nije tvrdio da je ugovorom o kasko osiguranju vozila OTP Leasing d.o.o. ugovoreno da se tražbina po osnovi isplate osigurnine neće moći prenijeti na drugoga ili neće moći prenijeti bez tuženikovog pristanka.

18. Stoga je OTP Leasing d.o.o. mogao predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju.

19. Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbin, a upravo to je slučaj s predmetnim Ugovorom o cesiji.

20. Dakle, predmetnim Ugovorom o cesiji utvrđuje se da OTP Leasing d.o.o. ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 71,75 EUR, sukladno računu za popravak oštećenja na njegovom vozilu kojeg mu je izdao tužitelj (račun 292-21340-91 u ukupnom iznosu od 1.098,92 EUR), koji je i izvršio popravke, a koji popravak da je dužan u konačnici platiti tuženik temeljem police kasko osiguranja oštećenika i izvida štete tuženika 258403200050, što predstavlja oznaku predmetnog spisa kod tuženika, slijedom čega da OTP Leasing d.o.o. kao ustupitelj tražbine (cedent), umjesto namirenja svoje preostale novčane obveze prema tužitelju kao primatelju tražbine (cesionaru), u iznosu od 71,75 EUR, ustupa tužitelju tražbinu u iznosu od 71,75 EUR koju ima prema tuženiku kao svom dužniku (cesusu), čime se njegova obveza prema tužitelju gasi (čl. 1. i 2. Ugovora o cesiji).

21. Iz dopisa tužitelja i OTP Leasing d.o.o. od 26. svibnja 2025. i e-maila od 29. svibnja 2025. proizlazi da je tuženik obaviješten o sklapanju predmetnog Ugovora o cesiji, sukladno odredbi čl. 82. ZOO-a.

22. Iz tuženikovog izvida predmetne štete od 14. siječnja 2025 (broj 258403200050) proizlazi da je tuženik utvrdio da je u nezgodi od 12. studenog 2024. na osiguranom vozilu marke Fiat Ducato 2.2 MJT, registarske oznake [registarska oznaka], prednji desni branik i zaštitna letvica prednjeg desnog branika, koje dijelove da je potrebno zamijeniti te da će za otklanjanje tih oštećenja biti potreban rad limara u trajanju od 2,05 sati, uz upotrebu potrošnog materijala (u iznosu od 3,35 EUR).

23. Iz računa tužitelja 292-21340-91 od 21. ožujka 2025. proizlazi da je tužitelj izvršio popravke oštećenja na vozilu OTP Leasing d.o.o. sukladno gore navedenom tuženikovom izvidu štete (zamijenjen je kut branika te lajsna branika P/D), utrošen je rad limara u trajanju od 2,05 sati, samo što očito radni sat autolimara nije zaračunao u iznosu kojeg je bio spreman priznati tuženik, već u iznosu od 60,00 EUR/sat + PDV (75,00 EUR), koliko iznosi njegova cijena na tržištu te je obračunao potrošni materijal za autolimara u iznosu od 3,35 EUR.

24. Ugovor o kasko osiguranju vozila jest ugovor o osiguranju imovine.

25. Kao što je već prethodno navedeno, osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, s time da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja, a ako je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari sporazumno utvrđena (ugovorena vrijednost), tada se osigurnina određuje prema toj vrijednosti. (čl. 949. st. 1., 2. i 7. ZOO-a).

26. Dakle, iznos osigurnine odgovara iznosu stvarno pretrpljene štete, uz uvjet da ne može biti veći od osigurane svote.

27. Kad se radi o popravljanju imovinske (obične) štete odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

28. U konkretnom slučaju, odgovorna osoba je tuženik kao kasko osiguratelj vozila društva OTP Leasing d.o.o. te je isti bio dužan svojem osiguraniku isplatiti osigurninu u iznosu koji je bio potreban da se poprave oštećenja na njegovom vozilu.

29. Tuženik se poziva na odredbe točke E. 1. 1) i 2) njegovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2019. koji su se primjenjivali na ugovor o kasko osiguranju vozila kojeg je sklopio s OTP Leasing d.o.o.

30. U točki E. 1. 2) Uvjeta kasko osiguranja navodi se da naturalna restitucija osiguranog vozila podrazumijeva popravljanje oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak ekonomski opravdan, pri čemu da tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

31. U točki E. 1. 3) Uvjeta kasko osiguranja se navodi da u slučaju neslaganja osiguranika s procedurom navedenom u prethodnom stavku, tuženik može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene predmetne odredbe i sljedećih odredbi Uvjeta.

32. Po ocjeni ovog suda, takvim ugovornim odredbama općih uvjeta tuženik nije ograničio svoju osigurateljnu odgovornost u pogledu određene visine cijene sata rada osobe koja otklanja štetu.

33. Naime, da je tuženik organizirao i sam izvršio ili dao izvršiti popravak oštećenja na vozilu OTP Leasing d.o.o., tada nema dvojbe da bi stvarna šteta podrazumijevala upravo te troškove otklanjanja oštećenja te da bi tuženik bio dužan dovesti osiguranika u stanje kakvo je bilo prije nastanka štete (naturalna restitucija) isplatom osigurnine u visini tih troškova.

34. Stoga nije jasno zašto bi se osigurnina određivala na drugačiji način u slučaju kada nije tuženik taj koji je organizirao i izvršio popravak vozila (budući da se tako nešto niti nije ponudio učiniti), već je to učinio sam osiguranik.

35. S obzirom da u Uvjetima kasko osiguranja nema izričite odredbe da će u slučaju kada osiguranik organizira popravak osiguranog oštećenog vozila, prema izvidu štete osiguratelja, osiguratelj snositi troškove popravka isključivo do određene visine, to je tuženik dužan osiguraniku OTP Leasing d.o.o. isplatiti osigurninu u punom iznosu koji je bio potreban da se poprave oštećenja na njegovom vozilu, a taj iznos je upravo iznos na koji glasi tužiteljev račun 292-21340-91 od 21. ožujka 2025. koji je izdan za popravak tih oštećenja.

36. Naime, pripisivati odredbama točke E. 1. 2) i 3) Uvjeta kasko osiguranja značenje na koje se poziva tuženik, dakle, u smislu prava tuženika da odbije osiguraniku isplatiti osigurninu za određeni iznos stvarno nastale štete, značilo bi pridavati tim odredbama značenje kasko franšize, što je nedopustivo.

37. Dakle, tuženik je mogao s osiguranikom OTP Leasing d.o.o. ugovoriti kasko franšizu, što podrazumijeva da je osiguranik dužan sam snositi nastalu štetu u određenom apsolutnom iznosu ili u određenom postotku od ukupno nastale štete (ili od ugovorenog iznosa osiguranja), ali on ne tvrdi da je to učinio, a odredbe Uvjeta kasko osiguranja na koje se tuženik poziva naprosto nemaju to značenje.

38. U konačnici, tužitelj je dostavio dokaze da su drugi poduzetnici (AMC Međimjrje d.o.o.) koji pružaju iste usluge kao i tužitelj, u svibnju 2024. (dakle, gotovo jednu godinu prije nego li je tužitelj izdao predmetni račun) ispostavljali račune u kojima je cijena sata rada autolimara (i autolakirera) obračunata po većoj cijeni od tužiteljeve (80,00 EUR/sat uvećano za PDV) te da su druga osiguravajuća društva (Croatia osiguranje d.d.) te račune plaća (list 103. – 105. spisa).

39. Iz toga proizlazi da su cijene tužitelja tržišne cijene, unatoč tomu što istovremeno na tržištu mogu postojati poduzetnici koji su i jeftiniji, ali se nikako ne može smatrati da je osiguranik tuženika OTP Leasing d.o.o. time što je svoje vozilo popravio kod tužitelja po tržišnim cijenama pridonio da njegova šteta bude veća nego što bi inače bila pa da bi isti trebao sam snositi dio iste.

40. Zato cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila HD u visini od 1.089,82 EUR predstavlja za osiguranika tuženika stvarno nastalu štetu (iako tužitelj smatra da je stvarna šteta u biti osnovica tog računa u iznosu od 879,05 EUR, budući da su i on i OTP Leasing d.o.o. u sustavu PDV-a pa će iznos PDV iz predmetnog računa OTP Leasing d.o.o. odbiti od svoje porezne obveze kao pretporez), koja je (s obzirom da u tom dijelu nema prigovora) očito u okviru iznosa osigurane svote, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 807,30 EUR, to je njegov osiguranik imao prema njemu osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka osigurnine (barem) u iznosu od 71,75 EUR koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju.

41. Prema odredbi čl. 943. st. 1. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.

42. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO-a).

43. Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u navedenim rokovima, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

44. Iako iz spisa nije vidljivo kada je OTP Leasing d.o.o. obavijestio tuženika o nastalom štetnom događaju (osiguranom slučaju), to je svakako bilo prije 14. siječnja 2025., s obzirom da je, prema dostavljenom izvidu štete, tada izvršen pregled njegovog vozila po tuženikovom procjenitelju, stoga bi na ostatak neisplaćene osigurnine OTP Leasing d.o.o., a time i tužitelju kojemu je ta tražbina ustupljena, pripadale zatezne kamate najkasnije od 14. siječnja 2025., a kako tužitelj u ovom postupku potražuje zatezne kamate od 22. ožujka 2025., a sud odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a), to su od tog datuma tužitelju zatezne kamate i dosuđene.

45. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz ugovora o osiguranju vozila sklopljenog između dva trgovačka društva, dakle, trgovaca, u okviru predmeta poslovanja jednog od njih (tuženika), koji ugovor, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, jest trgovački ugovor.

46. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, to ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

47. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 71,75 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7/8 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj:

37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ - pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektroničkim putem, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./) i za sudsku pristojbu za presudu u zahtijevanom iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno 144,91 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na potraživanja koja proizlaze iz izvanugovornih odnosa, slijedom čega je za razliku između dosuđene stope i potraživane više stope zateznih kamata valjalo odbiti zahtjev tužitelja.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćnici