Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, J. Jelačića 3
Poslovni broj: P Ob-196/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], drugotužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i trećetužiteljice ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi kao zakonski nasljednici i pravni sljednici sada pok. EK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku PK odvjetniku u [adresa], protiv tuženika TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, 13. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu na jednake dijelove između tuženika TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetan sa BK, [adresa] i sada pokojne EK iz [adresa], čine nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br.
-611/10 Kod kuće sa.......................... 6068 m2
Voćnjak sa........................... 927 m2
Dvor sa................................ 500 m2,
Oranica sa............................ 2488 m2
Vinograd sa........................... 821 m2,
Zgrada sa ............................. 15 m2,
Oranica sa............................ 1237 m2 i
Kuća kod kuće sa..................... 80 m2
Ukupno: 6068 m2
-što je tuženik dužan priznati.
II. Utvrđuje se da su tužitelji ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao zakonski nasljednici i pravni sljednici sada pok. EK iz [adresa], po osnovu nasljeđivanja suvlasnici, i to svaki u omjeru od po 1/8 dijela, a tuženik BK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetan sa BK, [adresa], da je suvlasnik u 5/8 dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na čk.br.:
-611/10 Kod kuće sa.......................... 6068 m2
Voćnjak sa........................... 927 m2
Dvor sa................................ 500 m2,
Oranica sa............................ 2488 m2
Vinograd sa........................... 821 m2,
Zgrada sa ............................. 15 m2,
Oranica sa............................ 1237 m2 i
Kuća kod kuće sa..................... 80 m2
Ukupno: 6068 m2
-što je tuženik BK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetan sa BK, [adresa], dužan trpjeti i dozvoliti da se u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude izvrši upis prava suvlasništva, sve u roku od 15 dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 289,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 250,00 eura teče od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su kao zakonski nasljednici i pravni sljednici iza pok. EK podnijeli pred ovim sudom tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja bračne stečevine na nekretnini. U ispravljenoj tužbi od 28. svibnja 2026. se navodi da je predmetna nekretnina sve do provedbe ovosudnog rješenja Z-9182/2025 (pojedinačno prevođenje u BZP-AOP) bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje su nazivi i opisi pojedinih kultura i dr. u posjedovnici bile navedene drugačije, a površine iskazane u čhv, a sada su podaci u Katastru u posjedovnom listu identični s podatcima u zemljišnoj knjizi.
1.1. Navodi se da su tužitelji zakonski nasljednici sada pok. EK, a rođeni su u braku između tuženika i EK, koja je umrla 2023. godine. Kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, putem javnog bilježnika kao povjerenika suda, provedena je ostavina iza pok. EK, a postupak je okončan pravomoćnim rješenjem broj O-1402/2023, UPP-OS-129/233 od 6. rujna 2023, na način da je, tada jedino utvrđena ostavinska imovina (novac), uručena temeljem zakona i ustupa TK, suprugu ostaviteljice, ovdje tuženiku. Tužitelji su djeca ostaviteljice i zakonski su nasljednici prvog nasljednog reda, zajedno sa ocem, tj. suprugom pokojne-ovdje tuženikom. Sada pok. EK bila je u braku sa tuženikom TK od 1987. pa sve do svoje smrti 7. lipnja 2023., te su u bračnoj zajednici živjeli preko 36 godina, a u tom braku su rođeni svi tužitelji. Za vrijeme trajanja bračne zajednice od prijašnje vlasnice RK kupljena je kuća u [adresa], a radi se o nekretnini sada upisanoj u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 611/10 kuća, zgrada, dvor Krčevine sa ukupno 6068 m2 (ranije upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a koja je nakon kupnje upisana samo na ime jednog bračnog supružnika, tj. na ime tuženika TK.
1.2. Tužitelji u ispravljenoj tužbi tvrde da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njihovih roditelja na jednake dijelove jer da je kupljena zajedničkim sredstvima sada pok. EK i tuženika, te da je EK u času smrti bila izvanknjižna vlasnica u ½ dijela predmetnih nekretnina i da stoga nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čine bračnu stečevinu u omjeru od ½ dijela, bez obzira što je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan samo tuženik.
1.3. Navodi se da u ostavinskom postupku nasljednici na ostavinskoj raspravi održanoj 6. rujna 2023. nisu navodili tu činjenicu, pa su prijedlogom za naknadnu urudžbu 26. ožujka 2025. u tom predmetu zatražili ostvarivanje pravnog interesa svoje pravne prednice i svoj pravni interes, a kako je tuženik u povodu tog prijedloga u ostavini osporio tvrdnje ovdje tužitelja, postupak je prekinut, slijedom čega tužitelji imaju pravni interes da kao zakonski nasljednici i pravni sljednici sada pokojne majke EK u parničnom postupku traže utvrđenje bračne stečevine i pravo vlasništva s osnova nasljeđivanja.
1.4. Tužitelji u ispravljenoj tužbi navode da smatraju da imaju pravo na utvrđenje da su stekli pravo vlasništva, svaki u omjeru do po 1/6 dijela, dok da je u preostalih 3/6 dijela suvlasnik tuženik, pa postavljaju zahtjev na način da točkom I. traže da se utvrdi da bračnu stečevinu pok. LK i tuženika na jednake dijelove čine predmetne nekretnina, te točkom II. traže da se utvrdi da su tužitelji kao nasljednici pok. EK, svaki u 1/6 dijela suvlasnici predmetne nekretnine, a tuženik da je suvlasnik u preostalih 3/6 dijela, kao i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. Isto tako predložili su donošenje rješenja o zabilježbi spora na nekretninama jer se radi o postupku čiji ishod ima utjecaja na knjižna prava, a koja zabilježba je provedena na temelju rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-196/2025-4.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ne spori da bi nekretnina koja je predmetom ovog postupka bila bračna stečevina njega i pok. supruge EK, i to svakog u ½ dijela, no da osporava da bi tužitelji stekli pravo upisa prava vlasništva na istoj nekretnini na način kako se to traži u tužbi, odnosno da bi svaki od tužitelja imao pravo upisa prava vlasništva u 1/6 dijela, iz razloga što nasljednik iza pok. EK uz tužitelje, na jednake dijelove je i sam tuženik , pa stoga nije moguće da kako se u tužbi traži 3/6 dijela nekretnine predstavlja bračnu stečevinu, a posebice da čitav suvlasnički dio nekretnine koji bi pripadao pok. EK pripadne tužiteljima kako isti traže u tužbi.
2.1. Navodi se u odgovoru na tužbu da se tuženik ne protivi utvrđenju da nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tuženika i pok. EK, svakog u ½ dijela (točka I. petita tužbe), ali se protivi točki II. petita tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenje da bi čitav suvlasnički dio iza pok. EK pripadao tužiteljima, odnosno da bi isti stekli pravo vlasništva na nekretnini kako ste to navodi u točki II. petita tužbenog zahtjeva. Iznio je da tužbeni zahtjev u točki II. petita nije pravilno postavljen i nije podesan da bi se o istom moglo raspravljati ili isti usvojiti, pa se predlaže isti odbiti.
2.2. Nadalje se u tužbi navodi da kako tuženik nije dao povoda ovoj tužbi, te je priznao pravilno postavljeni dio tužbenog zahtjeva u točki I. petita, predlaže se da sud odbije tako postavljeni dio tužbenog zahtjeva u točki II. petita tužbe, te da naloži tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak.
3. Očitujući se na podneseni odgovor na tužbu tuženika, tužitelji su naveli da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev u točki. I. petita, a da je u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva opravdano prigovorio ukazujući na pogrešan izračun suvlasničkih omjera stranaka na koje bi sve stranke imale nasljedno pravo u odnosu na onaj dio predmetnih nekretnina koji predstavlja bračnu stečevinu tuženika i sada pok. EKmajke tužitelja, a supruge tuženika. Naveli su da je točno da su tužitelji u tužbi pogriješili u ispisu suvlasničkih omjera za koje smatraju da im pripadaju s osnove nasljeđivanja, i to u odnosu na bračnu stečevinu. Pogriješili su stoga i u dijelu kada navode da svaki od njih ima pravo na po 1/6 dijela, a tuženik na ukupno 3/6 dijela, jer je ispravno trebalo stajati da svaki od tužitelja ima po ZN-u pravo na po 1/8 dijela, a tuženik na ukupno 5/8 dijela (dakle: na 4/8 dijela kao bračnu stečevinu, te još na 1/8 dijela s osnovu nasljeđivanja na onom suvlasničkom dijelu koji predstavlja bračnu stečevinu pok. EK).
3.1. Tvrdnju da su tužitelji sa tuženikom suvlasnici predmetne nekretnine su tužitelji istaknuli i u ostavinskom postupku - prijedlogom od 26. ožujka 2025. za naknadnu urudžbu nekretnina u ostavini iza pok. EK u spisu O-1402/2023, UPP— OS-129/233, no u tom postupku ovdje tuženik se usprotivio prijedlogu, osporavajući da predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu, te je zbog toga (spora o opsegu ostavine) ostavinski postupak prekinut, a pravna posljedica prekida je nužnost da se zbog te sporne činjenice mora pokrenuti ovaj postupak.
3.2. Kako predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu majke tužitelja i tuženika, i to svakoga u po ½ dijela, što je tuženik učinio nespornim, ali tek u odgovoru na tužbu, te kako je tužbeni zahtjev glede suvlasničkih omjera koje su navedene u tužbi omaškom pogrešno postavljen, zbog potrebe (matematičkim izračunom) svođenja na isti zajednički nazivnik, tužitelji u svome podnesku ističu da se radi o bračnoj stečevini u omjerima: 4/8 dijela EK, a 4/8 dijela BK (dakle: 1/2:1/2), što je nakon pisanog odgovora na tužbu, nesporno. Navodi se da da tuženik nije u ostavini u povodu prijedloga za naknadnu urudžbu osporavao tvrdnju tužitelja da su predmetne nekretnine bračna stečevina EK i tuženika na jednake dijelove, tada bi tih 4/8 (1/2) dijela pokojne EK kao ostavinska imovina bile raspoređene temeljem Zakona o nasljeđivanju na sve stranke iz ovog postupka, a kao zakonske nasljednike, pa bi svaki naslijedio po 1/8 dijela, a stranke bio zasigurno tada iznašle i modus da odgovarajućom ispravom urede gruntovno stanje u tom smislu i tada ne bi bilo potrebe za iniciranjem parničnog postupka. Tuženiku s osnove bračne stečevine pripada pravo na 4/8 dijela suvlasništva, te još na 1/8 dijela s osnovu nasljeđivanja onog dijela koji čini bračnu stečevinu EK – kao ostavinu, pa tužitelji trebaju biti upisani kao suvlasnici svaki u po 1/8 dijela, a tuženik u preostalom omjeru od ukupno 5/8 dijela, slijedom čega tužitelji navedenim podneskom postavljaju tužbeni zahtjev kako je isti opisan u točkama I. i II. izreke ove presude.
3.3. U pogledu tvrdnji tuženika da zbog priznanja tužbenog zahtjeva tužitelji nemaju pravo na troškove parničnog postupka, jer da tuženik nije dao povoda tužbi, tužitelji navode da je tuženik dao povoda tužbi trenutkom kada je u ostavini iza pok. EK u očitovanju na prijedlog za naknadnu urudžbu osporio tvrdnje tužitelja kao zakonskih nasljednika i usprotivio se prijedlogu da ½ predmetnih nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da kao bračna stečevina bude raspoređena na nasljednike, radi čega je došlo do prekida ostavine i time i potrebe da tužitelji iniciraju ovaj postupak. Dodaju da zbog omaške u računanju suvlasničkih omjera pri postavljanju tužbenog zahtjeva, ne traže trošak sastava podneska kojim se očituju na navode odgovora na tužbu, nego da zahtijevaju samo trošak sastava tužbe s prijedlogom za donošenje rješenja o zabilježbi spora u iznosu od 250,00 eura i troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 53,10 eura.
4. U odnosu na podnesak tužitelja kojim isti postavljaju zahtjev za utvrđenjem da bračnu stečevinu na jednake dijelove pok. EK i tužitelja predstavljaju predmetne nekretnine opisane u točki I. izreke ove presude, te zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva tužitelja i tuženika u omjerima kako je to navedeno u II. izreke ove presude, tuženik je podneskom od 30. siječnja 2026. naveo da: „kako tuženik nije dao povoda tužbi te je priznao pravilno postavljeni dio tužbenog zahtjeva u točki I. izreke još u odgovoru na tužbu, a ponavlja i sada da ga priznaje kako je sada pravilno postavljen, predlaže da sud naloži tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak, odnosno podredno da se riješi da svaka strana snosi svoj trošak postupka“.
5. Odredbom čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 155/23. – dalje: ZPP) je propisano da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja), dok je odredbom čl. 279. ZPP-a propisano da sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti, između ostalog, presudu na temelju priznanja.
6. Kako je tuženik izričito priznao tužbeni zahtjev, kako to proizlazi iz navoda odgovora na tužbu, te navoda iz podneska od 30. siječnja 2026. u kojemu navodi da ga priznaje kako je sada pravilno postavljen, te kako se ne radi o zahtjevu kojim stranke u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a ne mogu raspolagati, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom čl. 331. u vezi s čl. 338. st. 5. ZPP-a odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
7. U odnosu na zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, ocijenjeno je da tužitelji imaju pravo na iste, jer je utvrđeno da je tuženik dao povoda tužbi, uzimajući u obzir njegove navode u postupku radi naknadne urudžbe nekretnina kojega su tužitelji pokrenuli 26. ožujka 2025., a koji spis je ovaj sud pribavio i izvršio uvid.
8. Naime, iz ostavinskog spisa O-1402/23 UPP-OS-129/23 je utvrđeno da su rješenjem o nasljeđivanju iza pok. EK od 6. rujna 2023. kao nasljednici utvrđeni ovdje tužitelji i tuženik, tužitelji su se prihvatili nasljedstva i svoje zakonske nasljedne dijelove su ustupili u korist tuženika, koji je naslijedio ostavinu-pokretnine-novčana sredstva na računu pok. EK, te je doneseno javnobilježničko rješenje o nasljeđivanju.
8.1. Podneskom od 26. ožujka 2025. za naknadnu urudžbu su tužitelji tražili da se utvrdi da i predmetne nekretnine u ½ dijela predstavljaju izvanknjižno vlasništvo pok. EK, te da se isto na temelju zakona uruči svim zakonskim nasljednicima na jednake dijelove, a koje tvrdnje tužitelja je tuženik podneskom od 14. travnja 2025. u cijelosti osporio, te je javni bilježnik na ročištu 15. travnja 2025. na zapisnik donio rješenje kojim je prekinuo predmetni ostavinski postupak i uputio stranke da pred nadležnim sudom pokrenu parnicu o utvrđivanju ostavinske imovine pok. EK.
9. Tužitelji su u ostavinskom postupku podneskom od 18. travnja 2025. predanome sudu predložili da rješenje o prekidu postupka donese sud i tužitelje uputi na pokretanje parnice, navodeći da iako je na zapisniku od 15. travnja 2025. javni bilježnik donio rješenje o prekidu i upućivanju na parnicu, da isti to nije ovlašten učiniti jer da rješenje o prekidu donosi samo sud, te su iznijeli da budući da sudovi kao preduvjet za raspravljanje po takvoj tužbi traže postojanje rješenja ostavinskog suda o upućivanju na parnicu, predlaže se sudu donijeti takvo rješenje. Iz ostavinskog spisa proizlazi da je rješenje kojim se prekida postupak i tužitelje upućuje da u roku od 30 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrenu parnicu radi utvrđivanja obujma ostavinske imovine, sud donio 3. studenoga 2025. (isto je postalo pravomoćno 4. prosinca 2025.)
10. Tužitelji su tužbu za utvrđenjem prava suvlasništva u ovome postupku podnijeli 22. svibnja 2025., dakle nakon što su sudu podneskom od 18. travnja 2025. podnijeli prijedlog da sud donese rješenje o prekidu ostavinskog postupka, a sve nakon što je tuženik u ostavinskom postupku osporio tvrdnje tužitelja iz prijedloga za naknadnu urudžbu da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu tuženika i pok. EK (**.**.2025. ostavinski sud je zaprimio dopis javnog bilježnika kojim isti sukladno čl. 186. ZN-a spis dostavlja sudu na nadležni postupak).
11. Kraj takvoga činjeničnog utvrđenja, po ocjeni ovoga suda, tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova postupka koji su u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku bili potrebni za vođenje ove parnice, jer bez obzira što je rješenje o prekidu na ostavinskom ročištu 15. travnja 2025. donio javni bilježnik (za što javni bilježnik nije ovlašten u smislu čl. 222. do 224. Zakona o nasljeđivanju kada dođe do spora između nasljednika, budući se spis dostavlja sudu, a što je potom i učinjeno rješenjem suda od 3. studenoga 2025.), obzirom da je tuženik u ostavinskom postupku navode tužitelja iz prijedloga za naknadnu urudžbu ostavine u cijelosti osporio, tužitelji su opravdano podnijeli tužbu u ovome predmetu, a to što su isto učinili prije nego ih je ostavinski sud rješenjem uputio na podnošenje tužbe po prekidu ostavinskog postupka, po ocjeni ovoga suda, ne rezultira time da tužitelji ne bi imali pravo na troškove ove parnice u kojoj je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje prava suvlasništva, jer bi suprotno predstavljalo preformalistički sav, a donošenjem presude na temelju priznanja sukladno očitovanjima parničnih stranaka danim u ovome postupku, rješava se predmetna pravna stvar istih kao nasljednika pok. EK.
12. Slijedom iznijetoga, tužitelji imaju pravo i na naknadu troškova koji su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a bili potrebni za vođenje ove parnice, a za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora od 1.327,01 eura, to je trošak sastava tužbe s prijedlogom za zabilježbu u pravilno zahtijevanom iznosu od 250,00 eura sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos do isplate teče od 13. ožujka 2026. kao dana donošenja presude.
12.1. Tužitelji su postavili zahtjev i za naknadom troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 53,10 eura, pa kako je riječ o presudi na temelju priznanja, za istu pristojbena obveza iznosi 13,28 eura, a na tužbu pristojbena obveza iznosi 26,55 eura, slijedom čega je naloženo tuženiku da tužiteljima solidarno naknadi troškove sudskih pristojbi u iznosu od 39,83 eura, dakle riječ je o troškovima parničnog postupka u ukupnom iznosu od 289,83 eura.
13. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.
Bjelovar, 13. ožujka 2026.
Sudac
Martina Kozar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog priznanja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisanim putem u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude zbog priznanja.
