REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-107/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BioGnost d.o.o., Međugorska 59, Zagreb, OIB: 05273195306, zastupan po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u OD Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika OPĆA BOLNICA DUBROVNIK, Dr. Roka Mišetića 2, Dubrovnik, OIB: 75970517069, zastupan po punomoćnici Ivi Orlić Šoletić, odvjetnici u OD Orlić i partneri iz Dubrovnika, radi isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 13. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Marijane Temali odvjetnice u Dubrovniku i punomoćnice tuženika Ive Orlić odvjetnice u Dubrovniku, objavljenoj dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, posl. br. Ovrv-2202/2019 od 3. prosinca 2019. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku OPĆA BOLNICA DUBROVNIK iz Dubrovnika, Dr. Roka Mišetića 2, OIB: 75970517069, da tužitelju BioGnost d.o.o. za razvoj, proizvodnju i promet farmaceutskih proizvoda iz Zagreba, Međugorska 59, OIB: 05273195306, namiri tražbinu osnovom naknade za zakašnjelo ispunjenje novčane obveze u visini od 9.200,00 EUR kao i da tužitelju naknadi nastali ovršni trošak u iznosu od 2.405,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. prosinca 2019. godine do naplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, posl. br. Ovrv-2202/2019 od 3. prosinca 2019. godine, te se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.436,72 EUR, sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA DUBROVNIK, OIB: 75970517069, iz Dubrovnika, Dr. Roka Mišetića 2 naknaditi tužitelju BioGnost d.o.o., Međugorska 59, Zagreb, OIB: 05273195306 troškove postupka u iznosu od 12.712,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude 13. ožujka 2026. godine do naplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljev zahtjev za naknadu preostalog troška u iznosu od 16.144,86 EUR odbija.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčevića 24, posl. br. Ovrv-2202/2019 od 3. prosinca 2019. godine, obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 1.189.069,60 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da pobija navedeno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave u cijelosti i visinu tražbine u iznosu od 1.189.069,60 kn obzirom da je uvidom u poslovne knjige ovršenika utvrđeno da navedeno dugovanje ne postoji u navedenom iznosu. Nadalje navodi da predlaže da naslovni sud stavi izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi, da ukine sve provedene radnje, da provede postupak po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i da u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv/2202/19 od 3. prosinca 2019. godine.

3. Rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-19/2020-2 od 27. travnja 2020. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku zaprimljenom u ovom sudu 16. listopada 2021. godine (list spisa 40-46), između ostaloga, navodi da potražuje iznos od 9.240,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na temelju čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi s obzirom na to da je tuženik pao u zakašnjenje s ukupno 231 izdanim računom pa potražuje posebnu naknadu za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze, te naknadu za trošak postupka.

5. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 26. listopada 2022. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. Povrv-19/2020 kojom u većem dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Na navedenu presudu obje parnične stranke su izjavile žalbu.

7. Rješenjem i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5239/2022-2 od 27. kolovoza 2020. godine odbijena je žalba tuženika kao neosnovana u odnosu na točku I. izreke presude ovog suda posl. br. Povrv- 19/2020 od 26. listopada 2022. godine kojom je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama na plaćenu glavnicu, dijelu zahtjeva osnovom naknade za zakašnjelo ispunjenje novčane obveze i ovršnog troška dok je istom odlukom ukinuta spomenuta prvostupanjska presuda u točki II. izreke u odnosu na iznos od 9.200,00 EUR (dijelu zahtjeva osnovom naknade za zakašnjelo ispunjenje novčane obveze) u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka (preko iznosa iz točke I. izreke, II., te je ukinuto se rješenje ovoga suda poslovni broj Povrv- 19/2020 od 26. listopada 2022. u točki II. njegove izreke. kojim je odlučeno o parničnom trošku, a predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje

8. U ponovljenom postupku sukladno čl. 377. st.1. ZPP-a ovaj sud bio je dužan provesti novu glavnu raspravu bez provođenja novog prethodnog postupka budući prvostupanjska presuda nije ukinuta iz razloga počinjene povrede do koje bi došlo u tijeku prethodnog postupka.

9. Predmet spora je naplata tražbine tužitelja osnovom naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze i troškova postupka (troškova ovršnog i ovog parničnog postupka).

10. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu i da je tuženik izvršio isplatu po utuženoj glavnici.

11. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na preostalo utuženu tražbinu prema tuženiku i to naknadu za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze i troškove postupka.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to; Izvod otvorenih stavki na dan 30. rujna 2019. godine (l.s. 11-14), Presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6369/2019-4 od 30. travnja 2020. godine (l.s. 66-68), Rješenje Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-3599/2020- 3 od 14.lipnja 2021. godine (l.s. 69-71), Potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja i presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-598/2019-10 od 10. srpnja 2020. godine (l.s. 72-73), Rješenje i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-598/2019-10 od 10. srpnja 2020. godine (l.s. 74- 84).

13. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

14. Tako je ovaj sud nastojao brižljivo analizirati svaki tijekom postupka provedeni dokaz za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Kao rezultat dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno;

-da su stranke bile u ugovornom odnosu kupoprodaje, te je tužitelj tuženiku isporučio medicinsku robu, sve prema ispostavljenim računima (231 račun),

-tijekom postupka tuženik da je sukcesivno plaćao predmetne račune i to 2. prosinca 2019. iznos od 11.403,75 kn, dana 20. prosinca 2019. platio je iznos od 46.056,25 kn, 18. ožujka 2020. platio je iznos od 920.268,35 kn, nakon čega da je preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 211.341, 25 kn na ime glavnice. Nadalje, 29. srpnja 2020. tuženik da je isplatio daljnji iznos od 152.636,25 kn, i 20. studenog 2020. isplatio je iznos od 58.705,00 kn, čime je tuženik u potpunosti namirio glavnicu,

17. Dakle kao rezultat dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su tužitelj i tuženik u cijelosti ispunili svoju ugovornu obvezu i to tužiteljj isporukom medicinske robe tuženiku, a tuženik plaćanjem glavnice tražbine kao i zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu, odnosno za naplatu zakonskih zateznih kamata tužitelj kao osnov naplate ima presudu ovog suda posl. br. Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022. godine pravomoćnu u točki I. izreke iste kojom je točkom I. izreke iste odlučeno o zakonskim zateznim kamatama na plaćenu glavnicu.

18. U odnosu na naknadu za troškove prouzročene tužitelju kao vjerovniku dužnikovim (tuženikovim) zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama prema čl. 13. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 8/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15; dalje: ZFPPN) isti ima pravo na naknadu u utuženom iznosu od 9.2040,00 EUR.

19. U odnosu na utuženi iznos po osnovi posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama (čl. 13. st. 1. ZFPPN-a) potrebno je istaknuti da predmetna naknada predstavlja poštenu naknadu vjerovnicima zbog dužnikova zakašnjenja s plaćanjem. Kako je odredbom čl. 13. st. 1. i 2. ZFPPN- a određeno da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40 eura po svakom pojedinačnom računu i to bez obzira na to je li vjerovnik pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja.

20. Prema odredbi čl. 26. st.6. („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) osobe javnog prava su osobe koje su obvezne postupati po propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava.

21. Budući je nedvojbeno da je tuženik kao zdravstvena ustanova obvezna postupati po propisima o javnoj nabavi time spadajući u osobe javnog prava iz čl. 12. ZFPPN, te pored činjenice da je tuženik s tužiteljem u ugovornom odnosu u kojem je tuženik kao osoba javnog prava dužnik novčane obveze spram tužitelja, to je isti u okolnostima kada je, što je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno, zakasnio s ispunjenjem novčane obveze po 231 računa koja je izdao tužitelj to istome pripada naknada upravo u utuženom iznosu od 9.2040,00 EUR (40,00 eura x 231 = 9.240,00 EUR. Ovdje s napopmenom da je po istoj osnovi prvostupanjski sud pravomoćnom točkom I. izreke presude posl. br. Povrv-19/2020 od 26. listopada 2022. već priznao tužitelju takvu naknadu u visini od 40,00 EUR pa je ovom presudom u točki I. izreke tužitelju dosuđen iznos od 9.200,00 EUR.

22. Člankom 21.ZOO-a propisano je da kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo.

23. Druge dokaze sud nije provodio jer smatra da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno i jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

24. U odnosu na navode iz podneska tuženika predanog ovom sudu 27. srpnja 2022. u kojem tuženik navodi o trima uplatama u ukupnom iznosu od 188.929,38 kn i u prilogu dostavljajući bankovne potvrde o uplatama tužitelju na dan 20.12.2021. iznosa od 71.067,50 kn, na dan 9.6.2022. iznosa od 9.768,75 kn, te na dan 27.6.2022. iznosa od 108.093,13 kn (l.s.174-177) za navesti je da iz navedenih bankovnih potvrda u dijelu opisa plaćanja proizlazi da se radi o uplati namjenskih sredstava iz državnog proračuna i time tuženik nikako nije dokazao da bi podmirio bilo što od preostalo utužene tražbine.

25. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove ovršnog postupka s napomenom da osnovicu za izračun navedenog troška predstavlja platni nalog koji je bio osnovan u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, a to je 167.056,66 eur, sud je odlučio:

- u dijelu naknade troška za javnobilježničku nagradu u zatraženom iznosu od 5.000,00 kuna što uz uvećanje za 25% PDV-a (1.250,00 kuna) ukupno iznosi 6.250,00 kuna/829,52 eur

- za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 9500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 9.500,00 kuna uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.375,00 kuna, što ukupno iznosi 11.875,00 kuna/1.576,08 eur, sud drži zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim u sveukupnom iznosu od 18.125,00 kuna/2405,60 eur.

27. Stoga je temeljem citiranih propisa sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

28. Preostali dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu troška ovršnog postupka za razliku do zatraženih 28.950,00 kuna/3.842,33 EUR (10.825,00 kuna/1.436,72 EUR) sud je odbio kao neosnovan u tom dijelu ukidajući platni nalog uz napomenu da ovršni trošak po osnovi troškova dostave javnog bilježnika niti predvidivi ovršni trošak ovrhovoditelja tužitelj nije dokazao da je nastao pa je sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl.221.a. ZPP-a izveo zaključak o neosnovanosti navedenog zahtjeva, kako je i odlučio u toč. II. izreke presude.

29. Odluka o zateznim kamatama na trošak ovrhe se temelji na odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a prema kojoj dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na čl. 29. st. 2. ZOO-a prema kojem se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stoga je sud na navedeni priznati trošak ovršnog postupka tužitelju prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a priznao i zatezne kamate koje teku od narednog dana od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to zatražio tužitelj.

30. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

31. Podneskom tuženika zaprimljenim u ovom sudu nakon zaključenja glavne rasprave 27. srpnja 2022. godine tuženik obaviještava ovaj sud o uplatama dijelova dugovanja. Budući je navedenu činjenicu eventualno djelomičnog ispunjenja tražbine, kao i prilaganje u spis kao dokaza isprave o uplati, tuženik poduzeo nakon zaključenja glavne rasprave to sud prilikom donošenja odluke nije imao zakonsku osnovu uzeti u obzir navedene okolnosti na strani tuženika, a sve budući je momenat zaključenja glavne rasprave (koja je u predmetnom postupku zaključena 27. lipnja 2022. godine) relevantan za prosuđivanje pitanja osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

32. Odluka o trošku postupka u odnosu na zahtjeve tužitelja temelji se na čl. 154. st. 3. ZPP-a u smislu kojeg sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove protivne strane ako ova nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 172 i 267), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje u tekstu: OT-a), te vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.189.062,00 kuna/ 157.815,65 EUR koja VPS je bila do 20. studenog 2020. kada je tuženik podmirio cijelokupnu utuženu glavnicu, nakon čega je VPS iznosila 9.240,00 eur koliko je iznosila preostala utužena tražbina osnovom naknade za zakašnjelo ispunjenje novčane obveze, priznao osnovanim slijedeći trošak tužitelja i to;

- za zastupanje na ročištima od 14.10.2021. godine, 27.6.2022. godine i 13.listopada 2025.na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 1190 bodova po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 2.380,00 eur po ročištu, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.975,00 eur po ročištu, a ukupno 8.925,00 eur,

- za sastav podneska od 6.10.2021.g. koji predstavlja obrazloženo očitovanje na prigovor tuženika u visini od 1190 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 2.380,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.975,00 eur

- za sastav podneska od 16.5.2022.g. koji predstavlja očitovanje na vještvo (l.s. 161-167) u u visini od 1190 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 2.380,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.975,00 eur,

- za sastav žalbe na prostupanjsku presudu u visini od 1487 bodova (Tbr. 10.toč. 1. OT-a) što iznosi 2.975,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 3.718,75 eur, te osnovom pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eur (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03), što sveukupno iznosi 12.712,36 EUR.

33. Preostali dio zahtjeva tužitelja za razliku do više zatraženih 28.857,22 eur (16.144,86 EUR) osnovom sastava podneska od 19.10.2021.g. (l.s. 64-65), te osnovom odgovora na žalbu tuženika sud je odbio kao neosnovan budući navedeni trošak nije bio potreban za vođenje predmetne parnice jer je o sadržaju navedenog podneska tužitelj mogao izložiti na ročištu koje je prethodilo navedenom podnesku (održano na dan 14.10.2021.) odnosno ishod ovog postupka bi bio jednak sve da tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

34. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Dubrovniku, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.