Poslovni broj: UsI-108/2023-29
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja: pod 1) ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) RI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4) ĆI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Šiško i partneri j.t.d., Lovretska 1, Split , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a , dana 12. ožujka 2026.
presudio je
I. Odbija tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/19.01/261, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 8. prosinca 2022., kao i za poništenjem rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I-942-04/97-01/3049, Urbroj: 2181-05-01/016-19/71 od 21. svibnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja pod 1, te II (prednika tužitelja ad 2-4) izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I-942-04/97-01/3049, Urbroj: 2181-05-01/016-19/71 od 21. svibnja 2019. Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom I. određeno je da ĐI i II, svakom za ½ dijela pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to za č.z. 5100 K. O. [katastarska općina], u površini od 793m2 i č.z. 5099/1 K. O. [katastarska općina], površine 1631m2. Točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja određena je naknada u ukupnom iznosu od 44.573,44 kune, od kojeg iznosa ĐI pripada iznos od 22.286,67 kuna, a II 22.286,67 kuna. Točkom 3. izreke kao obveznik naknade određeno je Ministarstvo financija -Fond za naknadu oduzete imovine. Točkom 4. određeno je da je Ministarstvo financija -Fond za naknadu oduzete imovine dužno predati obveznice utvrđenim ovlaštenicima naknade u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Točkom 5. izreke određeno je da ukoliko Ministarstvo financija-Fond za naknadu oduzete imovine ne isplati naknadu, ovlaštenici naknade mogu radi ostvarenja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu. Točkom 6. određeno je da će se o preostalom dijelu zahtjeva odlučiti naknadno, posebnom odlukom. Točkom 7. određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Dana 13. siječnja 2023. zaprimljena je tužba ĐI i II po kojoj je formiran spis poslovnog broja usI-108/23. Dana 23. siječnja 2023. pred ovim sudom zaprimljena je tužba ĐI po kojoj je formiran spis UsI- 207/2023 kojom se također osporava rješenje tuženika UP/II-942-01/19.01/261, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 8. prosinca 2022. S obzirom da je predmet obaju tužbi isto rješenje tuženika, to je sud rješenjem od 3. veljače 2023. spojio navedene predmete radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke.
3. Budući da je tijekom spora utvrđeno da je II preminuo, to je spor nastavljen sa njegovim nasljednicima, sada tužiteljima ad 2-4.
4. Tužitelji u pravodobnim tužbama prije svega ističu kako je upravni postupak opterećen bitnim povredama jer je II preminuo tijekom trajanja upravnog postupka prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Nadalje a u odnosu na sam meritum spora, u bitnome navode kako su u cijelosti pogrešna utvrđenja upravnih tijela o tome da u konkretnom slučaju postoji zapreka za vraćanje predmetnih nekretnina iz čl. 52. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Ističu kako je Uredbom Vlade Republike Hrvatske o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (NN 52/91), na koju se pozivaju upravna tijela, Republika Hrvatska je postala vlasnik društvenih sredstava na njezinom teritoriju kojima je kao sredstvima bivše Federacije upravljala i raspolagala bivša JNA i SSNO. Stupanjem na snagu te Uredbe izvršena je pretvorba društvenog vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu kojima je na području RH upravljala i raspolagala JNA i SSNO. Međutim, Republika Hrvatska nije treća osoba u smislu čl.52.st.1. Zakona o naknadi. Navode kako je cilj i smisao navedene odredbe, zaštita stečenih prava onih osoba koje su pravo vlasništva oduzetih nekretnina stekli derivativnim putem od ranijeg nositelja prava upravljanja i raspolaganja odnosno na temelju valjanog pravnog posla, ali se te odredbe ne odnose na Republiku Hrvatsku koja je nositelj vlasničkih prava na tim nekretninama postala temeljem citiranih Uredbi Vlade Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju Republika Hrvatska je na temelju donesenih propisa izvršila pretvorbu bivšeg društvenog vlasništva tako što je titularom prava vlasništva na tim nekretninama označila upravo Republiku Hrvatsku. Valjana pravna osnova u smislu citiranih odredbi jest dvostrani valjani pravni posao kojim korisnik nekretnine prenosi pravo vlasništva na treću osobu a ne zakonske odredbe koje je donijela javna vlast kojom se prenosi pravo vlasništva na navedenim nekretninama upravo na istog tog nositelja javne vlasti. Predlažu poništiti osporeno kao i prvostupanjsko rješenje.
5. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.
6. Sud je u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024, dalje - ZUS) rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 8. listopada 2024. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, da kao zainteresirana osoba sudjeluju u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja. Zainteresirana osoba osporila je navode iz tužbe i predložila da sud istu odbije kao neosnovanu.
7. U sporu je održana rasprava dana 6. veljače 2025. godine na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je ustrajao u navodima iz tužbe, posebno ističući kako je II preminuo tijekom trajanja upravnog postupka, a da njegovi nasljednici nisu pozvani na preuzimanje tog postupka, niti su uredno pozivana na sudjelovanje u postupku. U odnosu na sam meritum sporne upravne stvari opunomoćenik tužitelja istaknuo je kako se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti Uredba Vlade o preuzimanju sredstava JNA i SSNO, već se u konkretnom slučaju ima primijeniti materijalno-pravni institut sukcesije. Navodi da je Bečkom konvencijom o sukcesiji država, pokretna imovina države prednice prelazi na državu sljednicu na čijem području se nalazi. JNA i SSNO nisu bili vlasnici nekretnina, već samo korisnici, a u naravi je stvarni vlasnik bila država, ondašnja SFRJ koja je upravljala s JNA i SSNO. Stoga da, u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji u kojoj bi RH kao treća osoba koja je stekla vlasništvo predmetnih nekretnina. Opunomoćenik tužitelja, popisao je i trošak spora.
8. Sud je rješenjem od 5. ožujka 2025. preotvorio glavnu raspravu radi pribave spisa upravnog tijela, te je istim rješenjem odlučeno da će se presuda u predmetu donijeti bez zakazivanja novog ročišta. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu u spisu ovog suda 109/2023.
9. Tužitelji su podneskom od 13. lipnja 2025. izvijestili sud kako je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 27. svibnja 2025. oglasilo ništavim dio rješenja Klasa: UP/I-942-04/97-01/3049 urbroj: 2181-05-01/016-19/71 od 21. svibnja 2019.koji se odnosi na ovlaštenika naknade II a što da znači da je u konkretnom slučaju ispunjena pretpostavka iz članka 103. st.2. Zakona o upravnim sporovima, te da bi sud trebao obustaviti spor u odnosu na II, odnosno na tužitelje ad 2-4, te im priznati trošak spora. Po ocjeni ovog suda, suprotno navodima tužitelja ovdje se ne radi o situaciji da je tuženik tijekom spora postupio po tužbenom zahtjevu budući da se tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Klasa: UP/II-942-01/19.01/261, Urbroj: 514- 04-02-01-01/07-22-02 od 8. prosinca 2022. koje tuženik nije poništio. Dodatno, valja reći kako je rješenje kojim je prvostupanjsko rješenje oglašeno ništavim doneseno nakon donošenja ovdje osporenog rješenja, te isto, kako to proizlazi iz spisa predmeta još nije pravomoćno, obzirom da je na isto izjavljena žalba. Nadalje, u odnosu na zakonitost postupanja prvostupanjskog tijela koje donijelo rješenje u odnosu na osobu koja je umrla za vrijeme trajanja upravnog postupka, a koja činjenica tijelu nije bila poznata jer punomoćnik te osobe prvostupanjsko upravno tijelo nije obavijestio o smrti (štoviše podnio je i tužbu u ime te osobe), ističe se kako po ocjeni ovog suda predmetna činjenica nema utjecaja na zakonitost prvostupanjskog, kao i osporenog rješenja tuženika, niti na drugačije rješavanje ove upravne stvari, pri čemu se sud rukovodio odredbama članka 54. stavak 2. i 61. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96, dalje ZUP), kojima je pak propisano da ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o prirodi upravne stvari koja je predmet postupka, odnosno da punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni sljednik stranke odnosno njezin novi zakonski zastupnik može opozvati prijašnju punomoć. U konkretnom slučaju, sud nalazi kako se radi o pravu koje je ostvarila umrla osoba, koje ulazi u ostavinsku masu, dakle radi se o pravu koje je prenosivo na drugu osobu, stoga ne nalazi da bi se radilo o nezakonitom ili ništavom rješenju (uzimajući u obzir da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti).
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja pod 1, te II (prednika tužitelja ad 2-4) izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I-942-04/97-01/3049 urbroj: 2181-05-01/016-19/71 od 21. svibnja 2019. kojim je određeno da ĐI i II, svakom za ½ dijela pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske i to za č.z. 5100 K. O. [katastarska općina], u površini od 793m2 i č.z. 5099/1 K. O. [katastarska općina], površine 1631m2. Točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja određena je naknada u ukupnom iznosu od 44.573,44 kune, od kojeg iznosa ĐI pripada iznos od 22.286,67 kuna, a II 22.286,67 kuna.
12. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika, KLASA UP/II-942-01/12-01/720,URBROJ:514-04/01-14-02 od 17. srpnja 2014. poništeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-04/97-01/3049, URBROJ: 2181-05-03-12-30/LJG/MB od 8. svibnja 2012. kojim je podnositeljima zahtjeva utvrđena naknada u obveznicama RH i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno saslušati stranke i svjedoke, te predstavnike Ministarstva obrane Republike Hrvatske koji su 1999. izvršili darovanje zemljišta Gradu Splitu za izgradnju studenskog Kampusa, a sve radi utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja glede izgrađenosti zemljišta i pripreme za izgradnju na dan donošenja Zakona o naknadi, u smislu članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96,92/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/2019- dalje Zakon o naknadi), pri čemu među strankama nije bilo sporno da su pravomoćnim rješenjem SO Split, Referade za imovinsko-pravne poslove SO Split, broj: 06-474/166-1966 od 18 srpnja 1966., deposedirane čest. zem [katastarska čestica] ZU 6437 u površini od 793 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 6846 m2 u površini od 1631 m2, predio "Lokve" prijašnjeg vlasništva MI pok. Đ, za cijelo, a u korist Državnog sekretarijata za narodnu obranu radi izgradnje objekata vojnog karaktera
13. U ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo u cijelosti je postupilo po uputi iz rješenja tuženika od 17. srpnja 2014., te je održalo usmenu raspravu 5. ožujka 2015., te pribavilo dokumentaciju od Grada Splita, Ureda za katastar, Općinskog suda i korisnika deposesije Ministarstva obrane.
14. Iz pribavljene dokumentacije - dopisa Grada Splita, Službe za imovinsko- pravne poslove izgradnju i geodeziju KLASA:943-01/14-01/01, URBROJ: 2181/01- 16-02/2-15 od 12. ožujka 2015. proizlazi da je za čest. zem. [katastarska čestica], obje ZU 6437, k. o. [katastarska općina] nagodbom sklopljenom pred Općinskim sudom u Splitu, pod brojem IR 240/70 prema financijskoj evidenciji Općine Split, isplaćena naknada **.**.1971. MI pok. Đ.
15. Iz dopisa Upravnog odjela za prostornog uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje KLASA: 350-07/15-01/00039, URBROJ:2181/01-03-01/06-15- 0002 od 16. ožujka 2015. proizlazi da je uvidom u prostorno plansku dokumentaciju koja je bila na snazi danom stupanja na snagu Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) utvrđeno da su dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] (poništene sud. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] nalaze se u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita ("Službeni glasnik", br. 13/78,14/83,22-I/87,6-II/90,9/91, 2/93, 4/94, 6/95, 6/97) u zoni javni sadržaji, dok se prema danas važećoj prostorno planskoj dokumentaciji - Urbanističkom planu uređenja Kampusa Sveučilišta u Splitu (,,Službeni glasnik Grada Splita", broj 14/03 i 36/08) predmetna nekretnina nalazi u zoni javne i društvene namjene i to dijelom u zoni D5-2 Sveučilišna knjižnica, dijelom u zoni zelenih površina Kampusa D5-6 Park kampusa Sveučilišta, a dijelom u zoni prometnih površina.
16. Iz dopisa Ministarstva obrane, Uprave za materijalne resurse, Sektora za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: 931-01/15-01/11, URBROJ: 512M3- 020101-15 od 14. travnja 2015. proizlazi da je na području oduzetih čestica predio "Lokve" bila izgrađena bivša vojarna "Visoka" (ex, "Dalmatinskih brigada"), te da Ministarstvo obrane više nije u posjedu predmetnih nekretnina budući je izvršilo primopredaju spomenute vojarne (osim dijela na kojem je bila izgrađena benzinska postaja), Gradu Splitu 22. travnja 1994. temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske i davanju tih nekretnina na upravljanje i korištenje tijelima državne uprave, Gradu Zagrebu i općinama od 22. rujna 1992., dok je temeljem Ugovora o prijenosu vlasništva nekretnina od 3. lipnja 1999., između Republike Hrvatske i Sveučilišta u Splitu, izvršena primopredaju preostalog dijela 16. srpnja 2004.
17. Na dostavljenu dokumentaciju očitovao se Grad Split dopisom KLASA: 943 - 06/01-01/108 od 14. svibnja 2015., te iz istog očitovanja proizlazi da su oduzeta predmetne nekretnine poništene te u naravi predstavljaju Sveučilišnu knjižnicu te pješačku zonu. Pritom je istaknuo da je u postupku koji se vodio po zahtjevu BI i dr. pod oznakom KLASA: UP/I943-04/97-02/11 (zemljište oduzeto istim aktom i za istu svrhu), a za koji je utvrđena naknada u obveznicama a koje rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika KLASA:UP/II-942-01/11-01/1295 od 30. prosinca 2013.,
18. Kada se takvim utvrđenjima pridodaju ona sa zapisnika sastavljenog povodom očevida održanog dana 29. travnja 2010. godine iz kojih proizlazi da su predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 793 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 1631 m2 poništene i pripojene čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 44565 m2 , te da je današnja površina oduzetih čestica položena u dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u naravi Sveučilišna knjižnica, upisanog posjednika Sveučilišta u Splitu, a manjim dijelom položena u čest-zem.5102/31 koje je zemljište u naravi pješačka zona koja služi pristupu navedenoj knjižnici., to je i po ocjeni ovog suda nedvojbeno utvrđeno kako je zemljište oduzeto prednicima tužitelja danas u sastavu Kamupsa te predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište.
19. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/1996. ,92/199. ,39/1999. ,42/1999. ,43/2000. ,131/2000. ,27/2001. ,34/200 1. ,65/2001. ,118/2001. ,80/2002.)
propisano
je
da
se
neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona, a koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojima je općina odnosno Grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do dana donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
Stavkom 5., istog članka, je propisano da se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji r a d o v i na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.
20. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.
20. 1. Odredbom članka 57. propisano je da za imovinu koja se po odredbama ovoga Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Članak 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 52/91, dalje: Uredba) propisuje:
„Društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija i Savezni sekretarijat za narodnu obranu postaju vlasništvo Republike Hrvatske.
Pod društvenim sredstvima iz stavka 1. ovog članka smatraju se: nekretnine, pokretnine, imovinska prava i novčana sredstva zatečena na računu kod Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske.
21. Uzimajući u obzir navedenu zakonske odredbe, te u postupku utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud drži pravilnim zaključak tuženika kako u konkretnom slučaju nema mjesta naturalnom povratu, jer je Republika Hrvatska, kao treća osoba temeljem Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO („Narodne novine“, broj 52/91.) i Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju RH („Narodne novine“, broj 40/92), stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, prije stupanja na snagu Zakona o naknadi.
22. Pritom nisu osnovani prigovori tužitelja kojima se upire na to da Republika Hrvatska nije treća osoba na koju se odnosi odredba članka 52. Zakona o naknadi, jer ta odredba jasno određuje da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed, ona imovina, na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova, treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed. U ovim slučajevima se prijašnjem vlasniku priznaje pravo na naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi. U konkretnom slučaju, riječ je o nekretnini na kojoj je Državni sekretarijat za poslove narodne obrane, kako je to prethodno utvrđeno imao pravo korištenja te je ista postala vlasništvo Republike Hrvatske prije stupanja na snagu Zakona o naknadi i to na temelju čl. 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo republike Hrvatske (Narodne novine 52/91)
23. Stjecanje vlasništva treće osobe temeljem zakona predstavlja stjecanje na temelju valjanog pravnog osnova, (navedeni stav izražen je u više odluka Visokog upravnog suda RH, između ostalih i Usž-3440/17, Usž-1267/2019 dr.) i predstavlja prepreku povratu vlasništva, ali omogućuje ovlaštenicima naknade , naknadu sukladno stavku 2. članka 52. Zakona o naknadi.
24. U odnosu na navode tužitelja o tome da je u konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka jer je jedna od stranaka postupka II preminuo tijekom trajanja postupka, valja reći kako isti nisu od utjecaja na zakonitost osporenog, odnosno prvostupanjskog rješenja, obzirom da iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tog podnositelja zahtjeva u upravnom postupku zastupao opunomoćenik odvjetnik koji nije upravno tijelo obavijestio o smrti stranke, već je rješenje zaprimio, izjavivši žalbu, a kasnije i tužbu u ime preminule stranke. Osim toga, odredbom čl. 61. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 53/91 i 103/96) propisano je da punomoć ne prestaje smrću stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezina zakonskog zastupnika, ali pravni sljednik stranke, odnosno njezin novi zakonski zastupnik može opozvati prijašnju punomoć.
25. Slijedom navedenog, kako je u provedenom upravnom postupku nesporno utvrđeno kako naturalna restitucija predmetnog zemljišta nije moguća, a tužiteljima je pravilno određena naknada u obveznicama Republike Hrvatske, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, budući da je isto donijeto na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, koje tužitelji svojim tužbenim navodima nisu doveli u sumnju. Stoga je temeljem odredbe čl. 116. st.1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.
26. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Splitu, 12. ožujka 2026.
SUTKINJA:
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
1. opunomoćeniku tužitelja,
2. Ministarstvo pravosuđa RH, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,
3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu,
4. u spis.
