Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1310/2023-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćni Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu , nakon održane i zaključene glavne rasprave 12. veljače 2026., radi isplate, s danom objave, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9012486701 od 09.05.2007. sklopljenog između korisnika kredita RL i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, a koja:

- u dijelu čl. 6. glasi: ''Kredit u iznosu od 21.500,39 CHF (slovima: dvadesetjednutisućupetsto CHF i tridesetdevet C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.''

II. Nalaže s tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb da tužitelju, DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 isplati iznos od 3.829,34 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

0,26 EUR od dana 14.09.2007. do isplate

0,41 EUR od dana 12.11.2007. do isplate

0,41 EUR od dana 12.1 I.2002. do isplate

5,86 EUR od dana 22.01.2008. do isplate

2,81 EUR od dana 21.02.2008. do isplate

7,96 EUR od dana 17.03.2008. do isplate

0,42 EUR od dana 08.05.2008. do isplate

2,27 EUR od dana 05.07.2008. do isplate

0,98 EUR od dana 11.09.2008. do isplate

10,50 EUR od dana 21.10.2008. do isplate

10,49 EUR od dana 22.12.2008. do isplate

18,30 EUR od dana 08.05.2009. do isplate

18,11 EUR od dana 05.06.2009. do isplate

16,32 EUR od dana 07.07.2009. do isplate

15,66 EUR od dana 28.07.2009. do isplate

15,30 EUR od dana 10.08.2009. do isplate

17,21 EUR od dana 10.09.2009. do isplate

15,08 EUR od dana 16.10.2009. do isplate

15,75 EUR od dana 09.11.2009. do isplate

15,82 EUR od dana 10.12.2009. do isplate

20,84 EUR od dana 15.01.2010. do isplate

23,78 EUR od dana 09.02.2010. do isplate

22,80 EUR od dana 12.03.2010. do isplate

27,42 EUR od dana 09.04.2010. do isplate

34,86 EUR od dana 11.06.2010. do isplate

40,88 EUR od dana 13.07.2010. do isplate

33,17 EUR od dana 11.08.2010. do isplate

46,01 EUR od dana 13.10.2010. do isplate

45,39 EUR od dana 11.11.2010. do isplate

55,21 EUR od dana 11.12.2010. do isplate

58,18 EUR od dana 14.01.2011. do isplate

51,33 EUR od dana 14.02.2011. do isplate

55,35 EUR od dana 10.03.2011. do isplate

50,1 EUR od dana 12.04.2011. do isplate

61,64 EUR od dana 11.05.2011. do isplate

69,33 EUR od dana 10.06.2011. do isplate

71,84 EUR od dana 11.07.2011. do isplate

114,42 EUR od dana 12.08.2011. do isplate

73,93 EUR od dana 12.09.2011. do isplate

69,29 EUR od dana 17.10.2011. do isplate

69,56 EUR od dana 14.11.2011. do isplate

70,77 EUR od dana 12.12.2011. do isplate

77,70 EUR od dana 16.01.2012. do isplate

79,27 EUR od dana 13.02.2012. do isplate

77,22 EUR od dana 15.03.2012. do isplate

77,20 EUR od dana 12.04.2012. do isplate

78,35 EUR od dana 10.05.2012. do isplate

79,96 EUR od dana 14.06.2012. do isplate

77,81 EUR od dana 12.07.2012. do isplate

77,77 EUR od dana 13.08.2012. do isplate

72,58 EUR od dana 10.09.2012. do isplate

75,19 EUR od dana 10.10.2012. do isplate

78,50 EUR od dana 13.11.2012. do isplate

77,93 EUR od dana 11.12.2012. do isplate

79,07 EUR od dana 11.01.2013. do isplate

73,00 EUR od dana 14.02.2013. do isplate

73,62 EUR od dana 11.03.2013. do isplate

77,93 EUR od dana 10.04.2013. do isplate

74,48 EUR od dana 10.05.2013. do isplate

73,13 EUR od dana 10.06.2013. do isplate

69,91 EUR od dana 11.07.2013. do isplate

71,40 EUR od dana 08.08.2013. do isplate

73,43 EUR od dana 10.09.2013. do isplate

74,99 EUR od dana 15.10.2013. do isplate

76,08 EUR od dana 11.11.2013. do isplate

78,64 EUR od dana 12.12.2013. do isplate

77,72 EUR od dana 31.12.2013. do isplate

78,89 EUR od dana 31.01.2014. do isplate

80,54 EUR od dana 28.02.2014. do isplate

80,04 EUR od dana 31.03.2014. do isplate

76,73 EUR od dana 13.05.2014. do isplate

77,34 EUR od dana 13.06.2014. do isplate

po stopi koja se određuje, do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.564,44 EUR-a sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 360,56 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2023. ističe da je korisnica kredita RL sa ovdje tuženikom zaključila ugovor o kreditu broj 9012486701 od 9. svibnja 2007. kojim je tuženik korisnici kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.500,39 CHF. Tužitelj nadalje ističe da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoren povrat iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Tužitelj ističe da je predmetna odredba ugovora o kreditu ništetna. Tužitelj nadalje ističe da je sa korisnicom kredita zaključio ugovor o ustupu tražbine kojim je korisnica kredita izvršila ustup svoje tražbine prema ovdje tuženiku, po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora.

2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o promjenjivim kamatnim stopama odlukom banke) i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima), utvrđeno je da je tuženik, Zagrebačka banka d.d., u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveza u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i člancima 81., 82.i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09) i člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

3. Tužitelj ističe sudu da je tuženik tijekom otplatne kredita ništetno i nezakonito korisnici kredita primjenom valutne klauzule u CHF obračunavao kunsku novčanu obvezu primijenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune sve do dana konačne otplate kredita.

4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti utvrđivanja kolike je iznose, izražene u kunama po mjesecima, prednik tužitelja preplatio svojom otplatom predmetnog kredita u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita.

5. Tuženik je podnio odgovor na tužbu 18. listopada 2023. a u kojoj je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te je istaknuo da je isti zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Navodi da tužitelj kao pravna osoba nije potrošač te da prema odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ne može na trećega prenijeti tražbinu koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. Tuženik ističe da tužitelj je pravna osoba te nije potrošač te nema pravo tražiti zaštitu sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača a niti crpiti pravo iz presude za kolektivnu zaštitu potrošača. Tuženik također osporava i valjanost prijenosa tražbine sukladno Ugovoru o cesiji. Tuženik ističe da su djelatnici tuženika upoznali korisnicu kredita o riziku eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu te da je korisnica kredita prihvatila taj rizik. Tuženik također ističe da je korisnica kredita o oscilacijama tečaja valute CHF bila upoznata i preko obavijesti Hrvatske Narodne banke. Tuženik ističe da ugovaranje valutne klauzule dopušteno sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da ugovaranje valutne klauzule nije izazvalo nejednakost i neravnotežu između ugovornih strana. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je proveden dokaz saslušanjem korisnice kredita RL te je provedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

7. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Predmet ovog spora, po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. studenog 2025. je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.829,34 EUR- a na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 5. lipnja 2023. godine a koja tražbina je nastala na temelju stjecanja bez osnove po Ugovoru o kreditu broj Ugovor o kreditu broj 9012486701 od 9. svibnja 2007. godine na ime preplaćenih iznosa uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnom tečaju u švicarskim francima.

9. Između stranaka je nesporno da je RL zaključila s tuženikom Ugovor na iznos od 21.500,39 CHF ( list 22-26 spisa) i da je kredit otplaćen u cijelosti, kao i da taj ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor obzirom na to da je RL fizička osoba. Također je nesporno da je RL s tužiteljem sklopila Ugovor o ustupu tražbine od 5. lipnja 2023. godine odnosno da je RL tužitelju ustupila tražbinu prema tuženiku po osnovi nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora te da će nominalni iznos ustupljene tražbine bit točno utvrđen u sudskom ili izvansudskom postupku kojim će tužitelj od tuženika zahtijevati naplatu ustupljene tražbine (članak 2. Ugovora list 7-12 spisa).

10. Između stranaka je sporno je li tužitelj potrošač (nije stranka Ugovora o kreditu), je li se prava koja uživa potrošač mogu ustupom prenijeti na drugu pravnu osobu i je li obveza iz članka 2. Ugovora o ustupu tražbine određena, smatra da se radi o nepostojećoj tražbini. Odnosno sporna je aktivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva te je istaknut i prigovor zastare.

11. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje u tekstu: ZOO-a) jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

12. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

13. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 12. lipnja 2023., dakle zadnje dana roka prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

14. U odnosu na aktivnu legitimaciju valja istaknuti kako je odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

15. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

16. Potrošačka prava vezana uz status potrošača te da potrošaču daju posebna prava predviđena Zakonom o zaštiti potrošača i drugim propisima. Međutim, novčana tražbina koja proizlazi iz ništetnosti (dijela) potrošačkog ugovora nije tražbina koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom potrošač može slobodno raspolagati. Pri tome prijenos tražbine nema utjecaja na identitet tražbine i primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, pa tako i u odnosu na tužitelja kao primatelja tražbine djeluje pravomoćnost presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača ( Pž-5375/2020, Pž-4749/2020).

17. U odnosu na tvrdnje tuženika kako tražbina u Ugovoru o ustupu nije dovoljno određena i nepostojeća valja istaknuti da predmet ugovora o ustupu tražbine može biti svaka tražbina, dospjela i nedospjela, uvjetna i buduća tražbina, ako su takve tražbine dovoljno određene i postoji izvjesnost u pogledu dužnika. Sadržaj tražbine prenesene Ugovorom o cesiji u kojem je točno utvrđena osnova tražbine i konkretiziran ugovor o kreditu iz kojeg (eventualna) tražbina je dovoljno određen da individualizira predmetnu tražbinu, iako ne sadrži točno određen iznos.

18. Nadalje, neosnovano je pravno shvaćanje tuženika da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini i da nije primjenjiva na konkretan odnos. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP -a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, odnosno da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

. 19. Na temelju odredbe članka 502.c ZPP-a sud je vezan za utvrđenja iz

navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno, vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli. Stoga nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, a s obzirom na to da je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača te obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate

20. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred ovim sudom te je pravomoćnom presudom, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (te odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.), utvrđeno da je tuženik, u razdoblju od 1.11. 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim okolnostima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predme tnih ugovora o kreditu.

21. Iz obrazloženja presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., proizlazi da se pojedini potrošači, u slučaju kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Dakle, na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove.

22. Stoga, imajući u vidu da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, a ovaj sud je vezan tom odlukom, to se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

23. Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi.

24. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO-a određeno je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi sastoji se u tome da svaka stranka ima pravo na povrat onoga što je dala.

25. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO -a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Suprotno tuženikovim navodima, korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

26. Svjedokinja RL je na ročištu za glavnu raspravu od 12. ožujka 2024. (list 92-93 spisa) iskazala da je predmetni ugovor sklopljen radi kupnje osobnog automobila marke Fiat. Svjedokinja je nadalje istaknula da je predmetni ugovor trebao biti sklopljen u valuti EURO no da joj je od strane bankarske djelatnice sugerirano da ugovor bude sklopljen u valuti CHF jer je navedena valuta najstabilnija. Nije joj nuđeno sklapanje ugovora o kreditu u nekoj drugoj valuti.

27. Iz iskaza svjedokinje RL proizlazi da joj tuženik nije dao nikakve informacije o valutnoj klauzuli, niti joj je objasnio značenje valutne klauzule i moguće posljedice ugovaranja valutne klauzule u različitim valutama, odnosno razlike u riziku valutne klauzule u švicarskom franku u odnos na rizik valutne klauzule u euru.

28. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje RL jer je u odlučnim dijelovima logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču.

29. S obzirom na to da tuženik i u pogledu konkretnog ugovora o kreditu sklopljenog s RL nije dao potrošaču informacije u vezi valutne klauzule, niti joj objasnio koje su razlike u mogućim posljedicama ugovaranja pojedinih valutnih klauzula (razlike u rizicima CHF i euro), a niti su takve posljedice mogle biti lako razumljive potrošaču, te da se o ovoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, to se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj ugovor. Kako su odredbe pot rošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između RL i tuženika također nepoštene i ništetne.

30. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz Darka Prpića od 24. studenog 2025. (list 128-134 spisa) utvrdio da je korisnik kredita uzevši u obzir rast anuiteteta zbog rasta tečaja za otplatu preplatio iznos od 3.829,34 EUR-a.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića jer je izrađen stručno i argumentirano, a niti jedna stranka nije imala ni pitanja za vještaka niti primjedbe na izračun vještaka. Tuženik je samo tijekom postupka istaknuo pravne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. Stranke također nisu tražile da vještak usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

32. Slijedom svega navedenog, nakon provedenih dokaza sud je zaključio da je korisnik kredita uslijed ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženiku preplatio iznos od 3.829,34 EUR-a, a koji iznos u cijelosti odgovara konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. studenog 2025. (list 137-140 spisa). Stoga je sud, sukladno odredbi članka 80. stavak 1. i članka 1111. ZOO- a, a u vezi s člankom 323. stavak 1. istog Zakona, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.829,34 EUR-a te je odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

33. Odluka suda o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama, članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a, Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP-a) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.-dalje Tarifa).

34. Stoga je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi te se sastoji se od troška: sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr 8/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 26. siječnja 2023., 5. siječnja 2024. i 27. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 27. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 54. Tarife),trošak pristupa na ročište od 12. veljače 2024., 12. ožujka 2024. i 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr 54 Tarife) odnosno ukupno 1.500,00 EUR-a što uvećano za pribadajući PDV od 25% ( Tbr. 46. Tarife) sveukupno iznosi 1.875,00 EUR-a.

35. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 289,44 EUR-a, trošak predujma na ime financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR-a što sveukupno iznosi 2.564,44 EUR-a te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

36. Odluka o zateznim kamatama na ime troškova parničnog postupka je donesena na temelju članka 29. ZOO-a.

37. Preko iznosa od 2.564,44 EUR-a do zahtijevanog iznosa od 2.925,00 EUR- a za iznos od 360,56 EUR-a trošak tužitelja nije osnovan jer, trošak sastava podneska od 27. siječnja 2026 je postavljen protivno Tbr.8/1 a po kojem tarifnom broju tužitelj ima pravo na trošak sastav podneska po punoj tarifi za 4. obrazložena podneska (u koji je uključen trošak sastava tužbe) te je trošak sudske pristojbe za presudu i tužbu previsoko postavljen.

38. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku III. i IV. Izreke.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026. godine

SUDAC:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte