Poslovni broj: Us I-601/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara br. 33, OIB: 36162371878, zastupanog po opunomoćenici LG (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-560-01/25-01/7, Urbroj: 511-01-149-25-2 od 5. ožujka 2025. i rješenja Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Klasa: UP/I-114-02/24-02/52, Urbroj: 511-12-15-24-11 od 12. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-560-01/25-01/7, Urbroj: 511-01- 149-25-2 od 5. ožujka 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Klasa: UP/I-114-02/24-02/52, Urbroj: 511-12-15-24-11 od 12. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izmjenom očitovanja Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12-41-14231/3 od 8.7.1993. i izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

4. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga i podnescima dostavljenim tijekom ovog upravnog spora u bitnom navodi da u provedenom upravnom postupku nije postupljeno u skladu s pravomoćnom i izvršnom presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I - 138/2024-42 od 16. rujna 2024. odnosno sa se tuženiku cijelosti oglušio na istu. Nadalje, iznosi u bitnom obrazloženje osporenog rješenja tuženika te navodi da tuženik ne navodi da je osiguranje Centra za obavješćivanje i uzbunjivanje Splita bio strateški položaj u funkciji obrane Splita kao i Republike Hrvatske i da je to bila ratna zadaća po nalogu nadređenog zapovjednika, a ne redovna smjena policajaca. Tuženik da u cijelosti ignorira i izjavu tužitelja danu na zapisnik dana 12. prosinca 2024., kao i materijalne dokaze priložene spisu. Iz opisa u izjavi o ratnom putu kao i izdanom uvjerenju tužitelju od strane MUP-a RH je vidljivo da prava koja proizlaze iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a u potpunosti imaju primijeniti u odnosu na oboljenje i ozljeđivanje tužitelja u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Tužiteljevo oboljenje da je nastalo na osiguranju strateškog objekta zbog čega je završio na HKP KBC Firule Split gdje je zadobio ozljede kao posljedice oboljenja koje je u izravnoj svezi s vršenjem službe, pa se može govoriti o uzročno-posljedičnoj vezi jer je tužitelj odmah po završetku smjene i predaje dužnosti sa svom borbenom opremom odvezen po liječničku pomoć. Nadalje, tužitelj se poziva i na uputu Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Klasa: 011-04/02-0001/1, Urbroj: 519-04-02-01 od 16. 1. 2002. kojom je izričito propisano da rješenja koja će se donositi moraju prilagoditi svakom konkretnom slučaju točnije već ranije priznatom pravu. Tuženik da zanemaruje i materijalni dokaz na koji se u svojoj izjavi poziva tužitelj, a to je ocjena Liječničke komisije za nadzor od 26. 8.1991. kao i nalaz i mišljenje liječničke komisije od 28. 9.1991. U osporenom rješenju da se nigdje ne navodi da je tužitelj u danoj izjavi naveo da je iz oružanih snaga MUP-a RH Split otpušten, demobiliziran i razdužen dana 22.11.1991., a Regrutna komisija na koju je tužitelju upućen od strane MUP-a RH da je donijela ocjenu o nesposobnosti 30.1.1991., a što znači da je MUP protupravno otpustio, demobilizirao i razdužio tužitelja iz oružanih snaga RH prije nego je donesena ocjena o nesposobnosti tužitelja za oružane snage. Tuženik da je zlonamje rno ignorirao činjenicu da je tužitelj mobiliziran 1990. kada je Policija bila prava i jedina oružana snaga Republike Hrvatske, a radi čega da je i odlikovan Spomenicom Domovinskog rata kao i odličjem. Nadalje, ukazuje da je u postupku pokrenutom pred ovim sudom pod poslovnim broje Usi-17/2024 rješenjem ovog suda poslovni broj Usi- 17/2024 od 9. siječnja 2025. doneseno rješenje kojim je obustavljen postupak a na koje je tužitelj izjavio žalbu, a obzirom da se radi o postupku u svezi iste pravne stvari izmjene očitovanja i izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja tužitelj predlaže da sud prekine ovaj upravni spor do okončanja navedenog postupka obzirom da se radi o prethodnom pitanju, a sve u skladu s odredbom članka 104. ZUS-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava (točka 1.), poništava osporeno drugostupanjsko rješenje (točka 2.), poništava prvostupanjsko rješenje (točka 3.), te da se naloži tuženiku da odmah bez odgode izda tužitelju izmjenu očitovanja te potvrdu o okolnostima stradavanja je tužitelj sudjelovao kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 2.st. 1. i 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, u razdoblju od 18.10.1990.g. do 22.11.1991.g. na način kako slijedi:

1. Da je ZG iz [adresa]. pričuvni policajac hrvatski branitelj iz Domovinskog rata zadobio kolika abdominales dana 26.07.1991.g. u vremenu od 14,00 sati do 22,00 sata kao posljedica nesretnog slučaja za vrijeme obavljanja osiguranja strateškog objekta Centra za obaviješćivanje i uzbunjivanje Split u funkciji obrane suvereniteta Republike Hrvatske u oružanim snagama MUP -a RH.

Split III Policijske postaje Split.

2. Da je povrede i to ozljede glave, slomljen zub i povredu kralježnice ZG pričuvni policajac hrvatski branitelj iz Domovinskog rata zadobio dana 26.07.1991.g izmedu 22,00 sata i 23,00 sata kao posljedica nesretnog slučaja kada je ZG odmah nakon završene smjene i predaje dužnosti osiguranja strateškog objekta Centra za obaviješćivanje i uzbunjivanje Split u ratnoj jedinici MUP- a RH. Aplit broj: RO-D-109-5432 III Policijske postaje Split odvezen sa svom borbenom opremom po liječničku pomoć u HKP KBC Firule Split radi bolova kolike abdominales koje je ZG zadobio u obavljanju dužnosti dana 26.07.1991.g. u vremenu od 14,00 sati do 22,00 sata.

3. Da je ZG pričuvni policajac hrvatski branitelj iz Domovinskog rata obavljao dužnost osiguranja strateškog objekta Centra za obaviješćivanje i uzbunjivanje Split u ratnoj jedinici MUP-a RH. Split broj: RO-D-109-5432 III Policijske postaje Split po mobilizacijskom pozivu broj: MUP 336/90 obavljao temeljem neposredne zapovijedi nadređenog zapovijednika kada je zadobio kolike abdominales zbog čega je odmah odvezen sa svom borbenom opremom po liječničku pomoć u HKP KBC Firule Split radi narečenih kolika zadobio nesvjesticu, pao sa ležaja i ozljedio glavu, zub, kralježnicu koje ozljede i oboljenje su evidentirane liječničkim nalazom 26.07.1991.g. pod rednim brojem: 11558/1991, zbog čega je ZG bio na bolovanju kod MUP-a RH. Split od 27.07.1991.g. do **.**.1991.g. te KG od posljedice nesretnog slučaja isplaćivana naknada kao vojnom obvezniku u iznosu od 100% od osnovice plače za vrijeme bolovanja, sve dok MUP RH. [adresa] NG nije razdužio, demobilizirao i otpustio iz oružanih snaga MUP-a RH. Split, a sve evidentirano službenom zabilješkom MUP-a RH. Split III Policijske postaje Split od 20. veljače 1992.g. dostavljenom evidencijom III Policijske postaje Split broj: 511 -12- 05-494/2-92 od 16.03.1992.g. Odsjeku za obrambene pripreme PU Split, kao i dostavom traženih podataka MUP-a RH Split Sektora materijalno-financijskih poslova broj: 511-12-46-1252/01 od 10.01.1001.g.. te policom osiguranja od posljedice nesretnog slučaja za pripadnika rezervnog sastava policije broj: 181383 i 073507 iz 1991., a koje oboljenje i ozljede su kao posljedica nesretnog slučaja imaju neposrednu uzročnu vezu okolnostima vršenja službe pričuvnog djelatnika PU Splitsko Dalmatinske ZG, te se nastalo oboljenje i ozljede smatraju povredom na radu sukladno odredi članka 5. i 18. Zakona o obrani (NN br: 49/1991) (točka 4.).

4.1. Podneskom od 25. kolovoza 2025. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da iz točke 4., dodaj novu točku 5., koja glasi: „ Ukoliko tuženik po pravomoćnosti donesene presude Upravnog suda u Splitu ne postupi ODMAH BEZ ODGODE po točki 4. tužbenog zahtjeva tužitelja od 24.03.2025. tada donesena pravomoćna presuda Upravnog suda u Splitu u svemu zamjenjuje izmjenu očitovanja Polici jske uprave Splitsko-dalmatinske broj: 511-12-41/14231/3 od 08.07.1993.g., te potvrdu o okolnostima stradavanja tužitelja pričuvnog policajca hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i to na način kako je to navedeno u točki 4. tužbenog zahtjeva tužitelja od 24.03.2025.g.“.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana. Uvidom u predmetnu dokumentaciju da je razvidno da je presudom ovog suda poslovni broj: Us I-138/2024-42 od 16. rujna 2024. poništeno rješenje tuženika KLASA UP/II-563-01/20- 03/2 URBROJ: 511-01-149-23-5 od 15. veljače 2023. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika bila je odbačena žalba tužitelja izjavljena zbog ne postupanja u povodu zahtjeva tužitelja za izmjenu očitovanja Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12-41/14231/3 od 08.07.1993. U postupku povodom zahtjeva tužitelja za izvršenje navedene presude od 16 . rujna 2024., Upravni sud u Splitu donio je rješenje broj: Usi-17/2024-6 od 09. siječnja 2025., kojim se obustavlja upravni spor budući da je tuženik dana 12. prosinca 2024. donio rješenje, kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja. lako žalba protiv navedenog rješenja nije dopuštena, tužitelj da je podnio žalbu protiv istog. Nadalje, vezano za tužbene navode tužitelja, tuženik smatra potrebnim istaknuti da je tužitelju, kao pripadniku pričuvnog sastava policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 18.10.1990. do 27.07.1991., da je dana 26.07.1991. radio na osiguranju Centra za obavješćivanje i uzbunjivanje Split te je nakon završetka redovne smjene otišao u KBC Firule zbog bolova u trbuhu gdje je uslijed pretraga pao s bolničkog ležaja na pod te zadobio ozljede u vidu posjekotine glave, ozljede vratne kralježnice te je slomio zub. U ponovnom postupku, po presudi Upravnog suda broj: Us I-138/2024-42 od 16. rujna 2024. Policijska uprava splitsko-dalmatinska postupila je sukladno uputi i primjedbama iz obrazloženja navedene presude, dana je mogućnost tužitelju da se sukladno članku 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br 47/09, 110/21) izjasni o svim činjenicama i vezanim za rješavanja u ovoj upravnoj stvari te je nakon suštinske ocjene svih dokaza, odbijen zahtjev tužitelja za izmjenom očitovanja Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12-41-14231/3 od 08.07.1993. i izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje, vezano za tužbene navode tuženik ukazuje da iz izjava svjedoka u ranije provedenom postupku u PU splitsko-dalmatinskoj te iz svih drugih materijalnih dokaza nije vidljivo da je ozljeda tužitelja na dan 26.07.1991. nastala kao posljedica sudjelovan ja u izravnom oružanom otporu agresoru. Kako u ponovnom postupku po spomenutoj presudi Upravnog suda u Splitu, nije dokazano da su navedene oz ljede tužitelja nastale kao posljedica pružanja oružanog otpora agresoru ili djelovanja u izravnoj svezi s tim otporom, utvrđeno je da ne postoji osnova za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sukladno odredbama članka 180. d) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 98/19. 84/21 i 156/23). U odnosu na ostale tužbene navode, tuženik radi izbjegavanja ponavljanja ističe da u cijelosti ostaje kod iznesenoga u pobijanim rješenjima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti.

6. U sporu je održana rasprava 12. veljače 2026. a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je tužitelj u bitnom naveo da ostaje kod svih navoda iznijetih u tužbi i tijekom dosadašnjeg postupka, dok je opunomoćenica tuženika navela da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za izmjenom očitovanja MUP-a Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12-41/14231/3 od 8. srpnja 1993. i izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelju, kao pripadniku pričuvnog sastava policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 18.10.1990. do 27.07.1991.

10.1. Isto tako nije sporno da je dana 26.07.1991. tužitelj radio na osiguranju Centra za obavješćivanje i uzbunjivanje Split te je nakon završetka smjene otišao u KBC Firule zbog bolova u trbuhu gdje je uslijed pretraga pao s bolničkog ležaja na pod te zadobio ozljede u vidu posjekotine glave, ozljede vratne kralježnice te je slomio zub .

11. Sporno je među strankama je li tužitelj udovoljava zakonskim uvjetima za izmjenom očitovanja MUP-a Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12- 41/14231/3 od 8. srpnja 1993. i izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

12. Prema odredbi 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21 i 153/23, dalje: ZHBDR) pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Odredbom članka 180. stavak 1. točkom d) ZHBDR-a propisano je da je potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen.

14. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je osporeno prvostupanjsko rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku po presudi ovog suda poslovni broj Us I-138/2024-42 od 16. rujna 2024. kojim je poništeno ranije rješenje tuženika od 15. veljače 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak.

14.1. U obrazloženju citirane presude je u bitnom navedeno da prema pravnom shvaćanju suda okolnost tužiteljevog stradavanja da se može utvrđivati svim dokazima koje predviđa Zakon o općem upravnom postupku u člancima 58. do 70., a kojim odredbama je regulirano dokazivanje u upravnom postupku, a ne kako to čini tuženik navodeći samo ako tako ne proizlazi iz službene evidencije da se onda sigurno nije niti dogodilo, a čime tuženik pravda svoje postupanje pukim citiranjem onog što proizlazi iz službenih evidencija čiju nepotpunost i netočnost tužitelj upravo i pokušava dokazati.

14.2. Sudskom presudom dana je uputa da će tuženik u ponovnom postupku ocijeniti raspoložive materijalne dokaze na koje se tužitelj poziva, a zatim će sam ili putem prvostupanjskog tijela utvrditi postoji li osnova da se tužitelju izda potvrda o okolnostima stradavanja, a sve pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi Suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

15. Prema ocjeni ovog Suda, a upravo suprotno tužbenim prigovorima, tuženik je u cijelosti postupio u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u presudi ovog suda poslovni broj Us I-138/2024-42 od 16. rujna 2024.

16. U ponovljenom postupku je uzeta izjava od tužitelja na zapisnik od 12. prosinca 2024. čime je tužitelju u skladu s odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09,110/21; dalje: ZUP) omogućeno očitovanje o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu među strankama nesporne činjenice, te gore citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjima, uz obrazloženje koje je njima dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Naime, iz podataka spisa predmeta, i to spisu priležeće službene zabilješke IG od 20. veljače 1992., izjave svjedoka DG od 11.7.2016., izjave svjedoka TG od 5. srpnja 2016., te izjave svjedoka OG od 25. travnja 2007., medicinske dokumentacije tužitelja, dopisa Policijske uprave splitsko-dalmatinkse, Odjela za kadrovske poslove broj: 511-12-41-30276/2 od 4. studenog 1996. proizlazi da se je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava policije dana 26. srpnja 1991. u vremenu od 14 do 22 sata nalazio u Centru za obavješćivanje i uzbunjivanje Split te da se za vrijeme smjene žalio na bolove u trbuhu, nakon čega je nakon završetka smjene otišao u KBC Firule zbog bolova u trbuhu gdje je uslijed pretraga pao s bolničkog ležaja na pod te zadobio ozljede u vidu posjekotine glave, ozljede vratne kralježnice te je slomio zub, a što sve u konačnici među strankama nije niti sporno.

19. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno i zakonito je osporenim prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev tužitelja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja jer iz prethodnih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da nisu ispunjeni zakonom propisani kumulativni uvjeti za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja. Naime, iako tužitelj na dan ozljeđivanja kao pripadnik pričuvnog statusa Policijske uprave splitsko-dalmatinske ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te posjeduje medicinsku dokumentaciju o ozljeđivanju, nije ispunjen kumulativni uvjet u smislu da je navedena ozljeda nastala pod okolnostima iz članka 3. stavak 2. ZHBDR-a (oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište)).

20. Svi materijalni dokazi na koje se poziva tužitelj (mobilizacijski poziv iz 1990., uvjerenje PU splitsko-dalmatinske od 22.12.1994. i dr.) nisu dokaz da je ozljeda tužitelja od 26. srpnja 1991. nastala kao posljedica sudjelovanja u izravnom oružanom otporu agresoru ili djelovanjem u svezi s tim otporom, već upućuju na nespornu činjenicu da je tužitelj bio angažiran u pričuvnom sastavu Policijske uprave splitsko- dalmatinske, te da mu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

21. Prigovori tužitelja koji se odnose na to da je isti otpušten iz oružanih snaga prije nego li je regrutna komisija ocijenila sposobnost tužitelja za pripadnost oružanim snagama nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari jer se navedenim ne utvrđuje da su gore navedene nesporne ozljede tužitelja nastale u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske.

22. Prema navedenom, Sud ocjenjuje da osporenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23. Naposljetku, sud nije našao osnovanim prijedlog tužitelja za prekidom ovog upravnog spora do okončanja spora koji se vodi pred ovim Sudom pod poslovnim brojem Usi-17/2024 jer isto prema ocjeni ovog suda ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 104. ZUS-a, a koje bi bilo osnova za prekid ovog upravnog spora. Naime, pod poslovnim brojem Us I-17/2024 pokrenut je postupak u povodu zahtjeva tužitelja za izvršenjem presude ovog suda poslovni broj Us I-138/2024-42 od 16. rujna 2024., a u izvršenju koje su donesena ovdje osporena rješenja. Pored toga, uvidom u spis ovog suda poslovni broj Usi-17/2024 razvidno je da je isti pravomoćno okončan dana 9. siječnja 2025. na temelju rješenja o obustavi spora poslovni broj Usi- 17/2024-6 od 9. siječnja 2025.

24. U izloženom, po ocjeni ovog suda, upravna tijela su na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenili materijalno pravo, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25. Stoga, a budući su osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje zakoniti, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 13. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.