REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1108/25-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Spomenke Đurđević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Mariji Palić, odvjetnici iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/25-014/12, URBROJ: 251-02-01/001-25-3 od 10. ožujka 2025. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/25-014/17, URBROJ: 251-09-14-2/003-25-3 od 27. siječnja 2025. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje gradonačelnika Grada Zagreba od 10. ožujka 2025. godine, kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom od 27. siječnja 2025. godine. Ujedno tužitelj osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, s datumom 31. siječnja 2025. godine. Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ističe da tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka. Poziva se na predmet ovog suda UsI-3354/23 u kojem se osporava prethodni pojedinačni akt o usklađivanju novčane pomoći, donesen na temelju čl. 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22 - Odluka 22). Smatra stoga da se u konkretnom slučaju radi o preuranjenoj odluci. Poziva se na odluku u objektivnom upravnom sporu Usoz-8/22. Ističe da je majka petero djece te da je u tom smislu trebalo provoditi test razmjernosti. Tužitelj navodi da je korisnik prava na novčanu pomoć na temelju pravomoćnog upravnog akta pa ne postoji zakonsko ovlaštenje za izmjenu tako priznatog pojedinačnog prava pravomoćnim aktom, koji se može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Tužitelj ističe da mu je ugroženo pravo vlasništva. Uvedene kompenzacijske mjere smatra nedostatnima te navodi da s njima nije upoznat.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju iz sudskog spisa i iz priloženog spisa upravnog predmeta.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Prvostupanjskim rješenjem od 27. siječnja 2025. godine je tužitelju s danom 31. siječnja 2025. godine određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

Takvo rješenje je doneseno na temelju čl. 4. Odluke 22, u kojem je propisano da - između ostalog - novčana pomoć za roditelja odgojitelja prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo sedam godina. Prvostupanjsko rješenje je u cijelosti u skladu s navedenom odredbom čl. 4. Odluke 22, jer tužitelj ni ne osporava da je njegovo dijete u siječnju 2025. godine navršilo sedam godina. U tom smislu je pravilno primijenjena relevantna materijalnopravna odredba čl. 4. Odluke 22.

Odluka 22 je bila i predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je presudom tog suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine ocijenjena zakonitom. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. godine odbio ustavnu tužbu podnesenu u povodu te presude. U tom smislu se neosnovano tužitelj poziva na prethodni objektivni upravni spor (predmet Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-8/22), vezan uz raniji opći akt tuženika.

Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja kojima osporava načelnu mogućnost primjene Odluke 22, kao niti navodi da se prethodno pravomoćno priznavanje prava ne može ukidati Odlukom 22 kao općim aktom, odnosno njegovi navodi o narušavanju mirnog uživanja vlasništva. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u spomenutoj presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine naveo da novi opći akt (Odluka 22) ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njegovog stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da novi opći akt djeluje samo na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, pri čemu je poštovano načelo razmjernosti, a uvedenim kompenzacijskim mjerama je uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja.

Iz toga proizlazi da se osporavani pojedinačni akt temelji na zakonitom općem aktu koji je uvažio načelo razmjernosti i koji je uveo kompenzacijske mjere (tužitelj kontradiktorno navodi da te mjere smatra nedostatnima i da s njima nije bio upoznat). Zbog toga je također sud na raspravnom ročištu odbio prijedlog tužitelja za prekid ovog upravnog spora do rješavanja spisa predmeta M protiv Republike Hrvatske, koji se vodi pred Europskim sudom za ljudska prava, jer za to ne postoji nikakva zakonska osnova.

Sud je odbio prijedlog za prilaganje spisa predmeta ovog suda UsI-3354/23, jer se osporavane odluke u ovoj pravnoj stvari neposredno temelje na čl. 4. Odluke 22 kao općeg akta i stoga ni na koji način ne ovise o pravomoćnosti prethodne odluke o usklađivanju iznosâ novčane pomoći i o razlozima prestanka novčane pomoći, koja se temeljila na čl. 6. Odluke 22. Istovremeno se zbog toga u ovom konkretnom slučaju ne može raditi ni o preuranjenoj odluci.

Stoga je ujedno odbijen dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja u ovom upravnom sporu.

Tužitelj neosnovano navodi da tuženik nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka, jer upravo suprotno proizlazi iz t. II. osporavanog drugostupanjskog rješenja.

Opunomoćenici tužitelja je na raspravnom ročištu 09. ožujka 2026. godine onemogućena predaja u spis nove dokumentacije. Sud je pritom imao u vidu da je opunomoćenica tužitelja poziv na to ročište primila još 16. listopada 2025. godine (dakle, gotovo pet mjeseci ranije). U takvoj situaciji je eventualna nova dokumentacija (javno dostupna, kako je rečeno na ročištu) trebala biti dostavljena sudu na vrijeme radi prosljeđivanja suprotnoj strani u sporu, i to isključivo putem e-komunikacije (s obzirom na to da je opunomoćenica tužitelja odvjetnica). Opunomoćenica tužitelja je odmah u realnom vremenu na sve to bila zapisnički upozorena na raspravnom ročištu. Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su oba rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška tog spora.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Marija Palić

2. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1