REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1525/24-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Spomenke Đurđević kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim i za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2768, URBROJ: 251- 02-01/001-24-3 od 10. siječnja 2024. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje gradonačelnika Grada Zagreba od 10. siječnja 2024. godine, kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom od 31. listopada 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, s datumom 30. rujna 2023. godine.

Tužitelj navodi da je korisnik prava na novčanu pomoć na temelju pravomoćnog upravnog akta pa su mu izmjenom tako priznatog pojedinačnog prava povrijeđena njegova prava, kao i načelo vladavine prava. Poziva se na predmet ovog suda UsI- 3032/23 u kojem osporava prethodni pojedinačni akt o usklađivanju novčane pomoći, donesen na temelju čl. 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22 - Odluka 22). Smatra nezakonitim da je u Odluci 22 kao pravni lijek propisan prigovor, umjesto žalbe. Traži oglašavanje ništavim, odnosno poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu (kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj) te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju iz sudskog spisa i iz priloženog spisa upravnog predmeta.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Prvostupanjskim rješenjem od 31. listopada 2023. godine je tužitelju s danom 30. rujna 2023. godine određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

Takvo rješenje je doneseno na temelju čl. 4. Odluke 22, u kojem je propisano da - između ostalog - novčana pomoć za roditelja odgojitelja prestaje 30. rujna 2023. godine korisniku čije dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršava sedam godina prije tog datuma. Prvostupanjsko rješenje je u cijelosti u skladu s navedenom odredbom čl. 4. Odluke 22, jer tužitelj ni ne osporava da je njegovo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć sedam godina navršilo prije 30. rujna 2023. godine. U tom smislu je pravilno primijenjena relevantna materijalnopravna odredba čl. 4. Odluke 22. Odluka 22 je bila i predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je presudom tog suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine ocijenjena zakonitom. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. godine odbio ustavnu tužbu podnesenu u povodu te presude. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da su mu izmjenom tako priznatog pojedinačnog prava povrijeđena njegova prava, kao i načelo vladavine prava . Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u spomenutoj presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine naveo da novi opći akt (Odluka 22) ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njegovog stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da novi opći akt djeluje samo na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, pri čemu je poštovano načelo razmjernosti, a uvedenim kompenzacijskim mjerama je uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja. Iz toga proizlazi da se osporavani pojedinačni akt temelji na zakonitom općem aktu koji je uvažio načelo razmjernosti i koji je uveo kompenzacijske mjere. Osporavane odluke u ovoj pravnoj stvari se neposredno temelje na čl. 4. Odluke 22 kao općeg akta i stoga ni na koji način ne ovise o pravomoćnosti prethodne odluke o usklađivanju iznosâ novčane pomoći i o razlozima prestanka novčane pomoći, koja se temeljila na čl. 6. Odluke 22.

Nadalje, odredbom čl. 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22 - Odluka) je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju tog općeg akta podnosi gradonačelniku Grada Zagreba te da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna.

Navedena odredba čl. 10. Odluke je bila predmet posebne ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je presudom K 254/23 od 19. prosinca 2023. godine potvrdio njenu zakonitost. Stoga je neupitna mogućnost da se u drugostupanjskom upravnom postupku postupa na temelju prigovora kao redovnog pravnog lijeka. U navedenoj presudi je iznesen stav da pravni lijek iz čl. 10. Odluke ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, istaknuto je da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda pod zakonom propisanim uvjetima moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava i dvostupanjska sudska zaštita.

U pogledu čl. 10. Odluke se dakle radi o odredbi koja se upravo kao specifična primjenjuje na ovaj slučaj odlučivanja o pravima na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su oba rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Sud ujedno nije utvrdio postojanje niti jednog od propisanih razloga ništavosti rješenja iz čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21).

U Zagrebu, 13. ožujka 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. KH - [adresa]

2. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1