REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-41/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a obje zastupane po punomoćniku Mateju Peniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku dr. sc. Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PO iz [adresa] koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, 10000 ZAGREB da isplati tužiteljici Mlt. Patriciji Fiket, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 7.790,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 05. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333, 10000 ZAGREB da isplati tužiteljici Mlt. Patriciji Fiket, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnične troškove zajedno sa zateznom kamatom koje teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od petnaest dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici JO iz [adresa] da nadoknadi tuženom Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.612,50 eura sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 9. siječnja 2024. kao učenica 3B razreda srednje škole Marka Marulića Slatina, opće gimnazije, na nastavi tjelesnog odgoja zadobila ozljedu desnog koljena. Osnivač navedene ustanove je Virovitičko – podravska županija koja je na dan štetnog događaja imala sklopljenu policu osiguranja od opće odgovornosti kod tuženika, slijedom čega proizlazi njegova pasivna legitimacija. Tužiteljica se obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom 5. prosinca 2024., ali je on njegov zahtjev otklonio. Tužiteljica navodi da je tjelesnu ozljedu zadobila na način da je izvodeći vježbe povrijedila desno koljeno nakon čega ju je profesorica natjerala da do kraja školskog sata nastavi izvoditi zadane vježbe, što je rezultiralo daljnjim ozljeđivanjem i nastankom ozljeda koje su pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navedene ozljede su uzrokovale brojne tegobe koje su se prvenstveno očitovale u vidu nesnosnih bolova, mučnine, vrtoglavice, straha te nemogućnosti pohađanja nastave cijelog drugog polugodišta, započetog razreda te u konačnici nemogućnošću završetka razreda. Tužiteljica navodi da je zbog zadobivenih ozljeda temeljem odluke Virovitičko – podravske županije, srednje škole Marka Marulića Slatina od 29. veljače 2024.oslobođenja pohađanja redovne nastave. Zbog zadobivenih ozljeda mjesecima je bila onemogućena u kretanju, nije pohađala nikakve nastavne niti izvan nastavne aktivnosti, nije se družila sa prijateljima, a što je kod nje uzrokovalo duševnu bol te osjećaj odbačenosti i isključenosti. Podvrgnuta je operativnom zahvatu nakon kojeg su zaostali ožiljci koji predstavljaju naruženje a imala je i troškove liječenja. Štetni događaj dogodio se za vrijeme nastave a posredstvom profesorice iz predmeta tjelesnog odgoja koja je grubim zanemarivanja stanja tužiteljice istu tjerala da i dalje izvodi vježbe, unatoč činjenici što ju je vidjela kako se ozlijedila prilikom izvođenja jedne od vježbi, čime je izravno nedvojbeno uzrokovala povredu osobnosti tužiteljice. Tužiteljica navodi da je zbog štetnog događaja osjećala i još uvijek osjeća i trpi bolove, nelagodu, strah i poteškoće te je zbog potrebe mirovanja dobila i višak kilograma što sve pored fizičkog utječe i na njezino psihičko zdravlje jer se radi o mladoj maloljetnoj osobi u adolescentnoj dobi. Sve navedeno rezultiralo je povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Tužiteljica je u tužbi zbog povrede prava osobnosti, potrebe za tuđom pomoći i njegom te na ime troškova liječenja tražila naknadu štete u iznosu od 7.790,00 eura sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2024. do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja snizila je tužbeni zahtjev te je u podnesku od 1. prosinca 2025. zatražila naknadu štete u iznosu od 6.990,00 eura kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik protivio. Potražuje i naknadu parničnog troška u iznosu 2.189,54 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Smanjenje tužbenog zahtjeva, iako ne predstavlja preinaku tužbe, ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, kao što je ovdje slučaj, potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe od 1. prosinca 2025., sud je odlučio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi kojim tužiteljica traži na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatu iznosa od 7.790,00 eura, sa zateznim kamatama od 5. prosinca 2024. do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja i svoju pasivnu legitimaciju, dok osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, tijek zateznih kamata, a osporava zahtjev za naknadu troška za sastav odštetnog zahtjeva. Ističe da je njegova odgovornost kao osiguratelja temeljem predmetne police osiguranja od opće odgovornosti prema trećim osobama odgovornost za drugoga pa je akcesorne prirode te postoji pod pretpostavkom da je njegov osiguranik odgovoran za štetu. Tuženik osporava navod tužiteljice da je za štetni događaj i nastalu štetu odgovorna nastavnica tjelesnog odgoja ĆO jer je postupala u skladu sa pravilima struke i s dužnom pažnjom, a nadzor nad učenicima obavljala je brižljivo i na način na koji je obvezna. Ističe da je predmetna vježba koja se izvodi na švedskoj klupi, prilikom čijeg izvođenja se tužiteljica ozlijedila, a uobičajeni dio kurikuluma za nastavni predmet tjelesne i zdravstvene kulture za treće razrede osnove škole čije se izvođenje odvijalo u skladu sa pravilima te da neovisno o karakteru i kvaliteti nadzora, a koji je bio obavljen brižljivo i primjereno, nisu postojali uvjeti za prekidanje vježbe prije ozljeđivanja tužiteljice, odnosno da se tužiteljica ozlijedila neovisno o brižljivom obavljanju nadzora nastavnice. Osporava navode tužiteljice da bi nastavnica tjelesnog odgoja tjerala tužiteljicu da nastavi izvoditi zadane vježbe unatoč ozljedi te ističe da ne postoji uzročna veza između njezina postupanja i ozljede tužiteljice. Tvrdi da je ozljeda tužiteljice u cijelosti rezultat njezinog ponašanja koje nije bilo moguće predvidjeti niti priječiti. Stoga osporava u cijelosti osnovanost potraživanja jer ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja štete koju je tužiteljica pretrpjela. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio sudu da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan i obveže tužiteljicu na naknadu troška u iznosu od 1.612,50 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike fotografija (list 5 – 12 i 15 – 17 spisa), u odluku o oslobađanju pohađanja redovite nastave na prijedlog nadležnog liječnika školske medicine Virovitičko – podravske županije, srednje škole Marka Marulića Slatina Klasa: 007-04/24-02/03 Urbroj: 2189-78-04/01-24-03 od 29. veljače 2024. (list 18 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 19 – 29, 35 – 57, 61 spisa), u račun broj 1114/1/1 od 10. travnja 2024. i račun broj 1115/1/1 od 10. travnja 2024. (list 31 – 33 spisa), u potvrdu o sposobnosti sudjelovanja učenika na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture Zavoda za javno zdravstvo Virovitičko – podravske županije od 24. listopada 2024. (list 59 spisa), u dopis Uniqa osiguranja od 3. siječnja 2025. (list 65 spisa), u policu osiguranja imovine broj 11-7002922102 od 16. travnja 2023. (list 75 – 76 spisa), u Opće uvjete za osiguranje imovine 1/2023 Uniqa osiguranja d.d. (list 77 – 81 spisa), u uvjete za osiguranje odgovornosti 1/2014 Uniqa osiguranja d.d. (list 82 – 87 spisa), u izjavu nastavnice tjelesne i zdravstvene kulture ĆO od 18. prosinca 2024. (list 88 spisa), u liječničku potvrdu Specijalističke ordinacije obiteljske medicine Ivan Vučinac dr. med. od 12. lipnja 2025. (list 99 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku mr.sci.dr. KO od 15. listopada 2025. (list 114 – 115 spisa), te proveo dokaz saslušanjem stranaka.

5. Uvidom u Odluku Republike Hrvatske, Virovitičko-podravske županije, Srednje škole Marka Marulića Slatina od 29. veljače 2024. proizlazi da je tužiteljica kao učenica 3.B razreda Opće gimnazije oslobođena pohađanja redovite nastave na prijedlog nadležnog liječnika školske medicine te joj je odobreno provođenje nastave u kući do završetka terapijskog procesa u svezi liječenja ozljede koju je zadobila 9. siječnja 2024. na nastavi tjelesnog odgoja kada je ozlijedila desno koljeno.

6. Uvidom u potvrdu Zavoda za javno zdravstvo Virovitičko-podravske županije od 24. listopada 2024. proizlazi da je tužiteljica oslobođena praktičnog dijela nastave tjelesne i zdravstvene kulture trajno, tijekom čitave školske godine.

7. Uvidom u policu osiguranja imovine broj 11-7002622102 Uniqa osiguranja d.d. od 17. travnja 2023. utvrđeno je da je ugovorena sa Virovitičko-podravskom županijom koja je i osiguranik. Radi se o polici osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama u trajanju od 16. travnja 2023. do 16. travnja 2024. a izdana je temeljem jednostavne nabave "Usluge osiguranja školskih ustanova" u odnosu na sve srednje škole.

8. Svjedok ĆO, nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture, koja je održala sat tjelesnog odgoja 9. siječnja 2024. na kojem se tužiteljica ozlijedila iskazala je da su se nakon uvodnog i pripremnog dijela sata u kojem su najprije proveli vježbu trčanja različitim tempom, a nakon toga pripremne vježbe koje se sastoje od razgibavanja ramenog pojasa, trupa i nogu, izvodile vježbe snage. Sjeća se da se tužiteljica požalila da ju boli noga nakon što je izvela vježbu na "švedskoj klupi" koja je inače visine 20 cm. Radili su se preskoci preko te niske klupice, a tužiteljica je prilagodila način izvođenja vježbe svojim tjelesnim sposobnostima tako što je ruke stavila na klupu jer se ta vježba izvodi iz upora te je prebacivala najprije jednu pa potom drugu nogu preko te klupe. U jednom trenutku je krivo stala i požalila se da ju boli koljeno. Savjetovala joj je da sjedne na klupicu i da odmori, što je ona i učinila te je sjedila otprilike 10-ak minuta. Nakon toga zamolila ju je da ustane i prohoda te je ona tako i postupila i rekla da ju sada manje boli. Uputila ju je da legne na strunjaču i podigne nogu kako bi je rasteretila te je ona to i učinila, a za cijelo to vrijeme ostali su učenici izvodili vježbe. Nakon 3 do 4 minute ležanja na strunjači sa podignutom nogom sat je završio te je tužiteljicu sa ostalim učenicima uputila na presvlačenje. Tužiteljica ni u jednom trenutku nije rekla da ju noga jako boli, a nije primijetila ni oticanje koljena. Nakon toga sata tužiteljica je imala još 4 sata nastave i nitko od njezinih kolega joj nije rekao, a isto ne proizlazi niti iz upisa u e-dnevniku, da bi tužiteljica u nekom trenutku napustila nastavu, već je ostala na svim satovima do kraja nastave. Tužiteljica joj prije provođenja vježbe za vrijeme koje se ozlijedila nije rekla da se boji izvoditi tu vježbu. Vježba koju je tužiteljica izvodila kada se ozlijedila izvodi se samostalno bez pomaganja odnosno intervencije nastavnika ili treće osobe. Tužiteljica je ranije već izvodila tu istu vježbu jer se radi o vježbi koju često izvode. Koliko se sjeća tužiteljica se nikada ranije nije žalila na tu vježbu i uspješno ju je izvodila. Ne sjeća se je li tužiteljica plakala nakon što se ozlijedila. Ne sjeća se gdje je točno stajala kada se tužiteljica ozlijedila, ali svi su bili u blizini jedni drugih. Na satu je sudjelovalo 11 učenika koji su bili postavljeni u tzv. kružnu postavu. Sam štetni događaj nije vidjela. Ne sjeća se da bi joj tužiteljica rekla da joj je iskočilo koljeno. Tijekom toga sata nije uputila tužiteljicu da igra badminton niti da nastavi vježbati. Na poseban upit je li tužiteljica nakon ozljede šepala, iskazala je da je tužiteljica uvijek pokazivala određene probleme sa hodanjem, odnosno nepravilno je hodala. Šepanje kao takvo tom prilikom nije primijetila. Nije se radilo o situaciji u kojoj se poziva Hitna pomoć, tako da hitnu pomoć nisu pozvali. Također, nije ju uputila da zatraži liječničku pomoć odnosno ode na pregled jer je zajedno sa svim ostalim učenicima hodajući napustila dvoranu za vježbanje. Majka tužiteljice ju je sljedeći dan obavijestila o tome kakvu je ozljedu zadobila tužiteljica, koliko se sjeća telefonskim putem. Majci tužiteljice ni u jednom trenutku nije rekla da se JO ispiše iz škole. Nema saznanja o tome je li škola poduzela neke radnje vezane uz naknadu štete tužiteljici. Također ne zna koliko dugo tužiteljica nije pohađala nastavu, ali zna da je izostala od 10. siječnja 2024. na dalje.

9. Tužiteljica je iskazala da se sjeća sata tjelesnog odgoja na kojem se ozlijedila. U prvom dijelu sata radili su uvode vježbe i vježbe trčanja kao što je to profesorica ranije navela, a nakon toga su radili vježbe na poligonu. Prije izvođenja vježbe koje je profesorica opisala, a radi se o vježbi preskakanja preko niske klupice, rekla je profesorici da se boji izvoditi tu vježbu, međutim ona joj je odgovorila da ju mora izvesti. Par puta je skočila preko te klupice sa obje noge odjedanput pridržavajući se rukama za rubove klupe. U jednom trenutku osjetila je da joj je iskočilo koljeno prilikom doskoka te je sjela i rukom ga uspjela vratiti natrag. Profesorica je došla do nje i pitala ju što se dogodilo, a ona joj je rekla da joj je iskočilo koljeno. Profesorica je tražila od nje da ustane, međutim nije mogla i plakala je zbog bolova te joj je ona rekla da sjedne na klupu i pričeka nekoliko minuta. Sjela je na klupu, a profesorica je nekoliko minuta kasnije došla do nje i tražila da ustane, međutim nije mogla jer je osjećala jaku bol i imala je osjećaj da će joj koljeno iskočiti. Rekla joj je da ne može ustati te ju je ostavila da sjedi još nekoliko minuta. Nakon toga ponovno joj je prišla i rekla da mora ustati i hodati te je to i učinila. Hodala je, ali jedva. Plakala je zbog bolova i koljeno joj je sve više naticalo. Nakon toga profesorica joj je rekla da se mora ponovno uključiti u vježbe na poligonu. Kao što je profesorica rekla, legla je na strunjaču i podizala noge, međutim desnu nogu nije mogla podići zbog bolova. Nakon te vježbe izvodili su vježbu vršnog odbijanja sa loptom (odbojka). Nakon toga, ostali učenici su pospremali rekvizite, dok je ona sjela. Profesorica je došla do nje i rekla joj da mora igrati badminton. Radilo se o igri koji su izvodili svi učenici u okviru sata. Nakon što je sat završio profesorica ih je uputila u učionicu. Imala je još 4 nastavna sata te je ostala u školi makar joj je koljeno i dalje naticalo i boljelo ju, pogotovo iz razloga što je morala hodati po stepenicama. Ne zna iz kojeg razloga nije tražila da joj se pozove hitna pomoć, odnosno intervenciju liječnika i zašto nije otišla kući. Ne sjeća se je li se nekom od nastavnika koji su vodili ta 4 sata požalila na bolove u nozi odnosno koljenu. Nikada prije joj se nije dogodilo da joj je iskočilo koljeno. Za vrijeme liječenja kod kuće pomoć su joj pružali ukućani, a nakon operativnog zahvata zaostali su joj ožiljci u području desnog koljena. Toga dana poslije nastave otišla je kući autobusom, ali su joj prijatelji pomagali da dođe do autobusa. Na satu tjelesnoga bila je obuvena i sportske tenisice te odjevena u sportske hlače i bijelu majicu. Sjeća se da je pod bio prašnjav i klizav, ali se ne sjeća vrste podne obloge u dvorani za vježbanje. Niti profesorica tjelesnog niti bilo tko drugi od profesora nije ju uputio na pregled liječniku niti pozvao Hitnu pomoć. Od 10. siječnja 2024. pa sve do kraja te školske godine nije pohađala nastavu. U školi joj je rečeno da će pohađati on-line nastavu, međutim nitko joj ništa u vezi s tim naknadno nije slao te nije završila tu školsku godinu. Kod kuće je mirovala i stavljala obloge, a pomoć u obavljanju higijene pružali su joj ukućani. Ima saznanja o tome da je profesorica ĆO, koja je inače i njezina razrednica, rekla njezinoj majci da je najbolje da se ispiše iz škole. Škola je njezinim roditeljima dostavila pisanim putem ponudu za naknadu štete. Također joj je poznato da su ih uputili da se obrate Paun osiguranju. Nezgoda se dogodila za vrijeme nastave u školi u kojoj je pohađala smjer Opće gimnazije. Prije ove nezgode nije nikada izvodila navedenu vježbu. Nakon što joj je koljeno iskočilo, sjela je na pod i pritiskom ruke vratila koljeno u prvobitni položaj. Pri tome nije morala upotrijebiti silu, već je to išlo lagano. Nikada prije nije to učinila, a učinila je to instinktivno. Nakon što je to učinila, bol u koljenu se pojačala. Nastavnica joj je prišla nakon što je vratila koljeno u prvobitno stanje. Nije pozvala nastavnicu prije nego što je vratila koljeno u prvobitni položaj kako bi pozvala nekoga tko je stručan da to učini iz razloga što se ona nalazila dalje od nje, a ona je tu radnju izvršila automatski. Nastavnica se nalazila u dvorani, ali na drugom kraju dvorane u odnosu na mjesto gdje se ona nalazila. Ne zna odgovoriti na pitanje zašto ju u tom trenutku nije pozvala.

10. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr.sci.dr. KO od 15. listopada 2025. koji je svoj nalaz dao temeljem uvida u spis, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, pregleda tužiteljice i uvida u zdravstveni karton (na sticku) koji datira od 26. svibnja 2022. do 10. listopada 2025., a koji mu je tužiteljica dostavila prilikom pregleda, utvrdio je da iz iste proizlazi da je tužiteljica 10. siječnja 2024. nezgodno stala i tom prilikom zadobila ozljede u vidu sumnje na stanje nakon iščašenja ivera desnog koljena i otok desnog koljena. Nakon nesreće tužiteljici je inicijalna medicinska pomoć ukazana u Općoj bolnici Virovitica. Koljeno se je navodno pomaknulo prema van a zatim spontano reponiralo. Zbog otoka koljena i bolova kod pomicanja ivera učinjena je punkcija kojom se nije dobio nikakav sadržaj. Postavljena je imobilizacija te je tužiteljica daljnje liječenje provodila kod kuće, pridržavala se uputa ordinariusa i redovito se javljala na kontrolne preglede. MR pretragom od 5. veljače 2024. su opisane promjene na iveru (edem i otkrhnuće) u smislu stanja nakon iščašenja, a utvrđeno je i prisustvo slobodnog hrskavičnog fragmenta u koljenom zglobu koji je odstranjen artroskopijom za vrijeme bolničkog liječenja od 3. - 4. rujna 2024. Imobilizaciju je nosila je do 12. siječnja 2024. a nakon toga elastični zavoj. Prilikom pregleda tužiteljica se žalila na bolove u koljenu kod duljeg stajanja ili hodanja a sudski vještak je utvrdio ograničenje pokretljivosti zgloba koljena. Sudski vještak je utvrdio da je kod tužiteljice zbog posljedica navedene ozljede došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore, a koje se trajne posljedice odnose na ograničenje pokretljivosti kao i mogućnost ponovnog iščašenja zgloba koljena. Prema nalazu vještaka liječenje tužiteljice okončano je 13. listopada 2025.

11. Osiguranik tuženika kao osnivač Srednje škole Marka Marulića Slatina temeljem odredbe čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" br. 76/93., 29/97., 47/99. i 35/08. - dalje: ZOU) solidarno i neograničeno odgovara za sve obveze ustanove u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 59. Zakona o ustanovama.

12. Odredbom čl. 67. st.1. al. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12. , 126/12- pročišćeni tekst, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22 i 156/23), važećim u vrijeme štetnog događaja, propisano je da su školske ustanove dužne brinuti se o sigurnosti učenika.

13. Odgovornost tužene se u ovom slučaju prosuđuje po odredbama čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO, tj. po kriteriju krivnje, a pretpostavke odgovornosti za štetu po navedenom kriteriju su: šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između protupravne štetne radnje i nastale štete, dok se krivnja u smislu navedenih zakonskih odredbi presumira, pa je tuženik dužan štetu nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. S tim u vezi je i odredba čl. 1061.st.1. ZOO-a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

14. Teret dokaza je, dakle, na odgovornoj osobi koja mora dokazati da je šteta nastala bez njezine krivnje, dok oštećena osoba mora dokazati nastalu štetu, štetnu radnju i uzročnu vezu između postupka (propuštanja) odgovorne osobe i nastale štete.

15. Temeljem činjeničnih navoda iz tužbe proizlazi da tužiteljica ne drži odgovornom profesoricu tjelesnog odgoja za nastanak ozljede u trenutku izvođenja vježbe, već njezinu odgovornost vidi u tome što ju je, nakon što je povreda koljena nastala, natjerala da do kraja školskog sata nastavi izvoditi zadane vježbe, što je rezultiralo daljnjim ozljeđivanjem i nastankom ozljeda koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji.

16. Iz iskaza svjedoka ĆO, profesorice tjelesnog odgoja, a što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu, proizlazi da su učenici u pripremnom dijelu sata izvodili vježbe razgibavanja, a nakon toga su izvodili vježbe snage. Tužiteljica je izvodila vježbu preskoka preko tzv. "švedske klupe" visine 20 cm te se požalila da ju boli koljeno. Svjedokinja je iskazala da se radi o vježbi koja se izvodi samostalno, bez pomaganja odnosno intervencije treće osobe. Tužiteljica, doduše, u svom iskazu navodi da je profesorici prije početka izvođenja vježbe rekla da se boji izvesti tu vježbu, međutim također je iskazala da nikada prije nije izvodila ovu vježbu pa se postavlja pitanje iz kojeg razloga se onda bojala njezinog izvođenja. Iz iskaza svjedoka ĆO proizlazi suprotno. Ona navodi da se radi o vježbi koju često izvode, da ju je u prethodnim navratima tužiteljica uspješno izvodila i da joj je prije izvođenja vježbe nije rekla da se boji izvoditi tu vježbu. S obzirom na nedosljednost u iskazu tužiteljice, sud je u ovome dijelu povjerovao iskazu svjedoka ĆO.

17. U nalazu i mišljenju sudskoga vještaka mr.sci.dr. KO od 15. listopada 2025. navodi se da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica 10. siječnja 2024. nezgodno stala i tom prilikom zadobila ozljedu u vidu sumnje na stanje nakon iščašenja ivera desnog koljena i otok desnog koljena koje su dijagnoze u uzročnoj vezi sa navedenim ozljeđivanjem iz čega proizlazi da je predmetna ozljeda nastupila kao posljedica nezgodnog doskoka tužiteljice, dakle slijedom okolnosti na koju profesorica tjelesnog odgoja nije mogla utjecati niti ju spriječiti.

18. Temeljem iskaza svjedoka i stranke kao nesporno proizlazi da je profesorica tjelesnog prišla tužiteljici nakon što je koljeno, koje je prema vlastitoj tvrdnji iskočilo iz čašice, pritiskom rukom vratila u prvobitni položaj te da nastavnica nije pozvala hitnu pomoć niti je tužiteljicu savjetovala da zatraži liječničku pomoć odnosno ode na pregled.

19. Tužiteljica upravo u činjenici što nastavnica tjelesnog odgoja nije pozvala hitnu pomoć već ju je, prema njezinim tvrdnjama, tjerala da hoda i nastavi aktivno vježbati, vidi krivnju tuženika za nastanak štete. Tužiteljica, međutim, ničim nije dokazala da je šteta nastala, odnosno da se šteta povećala upravo prilikom vršenja daljnjih aktivnosti tužiteljice, odnosno postojanje uzročne veze između navedenog postupanja profesorice tjelesnog odgoja i same štete, što je bilo moguće utvrditi provođenjem vještačenja po vještaku sudskomedicinske struke, a koje vještačenje tužiteljica nije predložila.

20. Kako tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između postupka odgovorne osobe i nastale štete, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti u cijelost kao neosnovan.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1 OT), trošak sastava podneska od 8. rujna 2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.4. OT), za sastav podnesaka od 3. studenoga 2025. i 20. siječnja 2026. u visini od po 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), za zastupanje na ročištima 9. lipnja 2025., 3. rujna 2025. i 2. veljače 2026. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), uvećan za PDV od 25 % te trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 50,00 eura ili ukupno 1.612,50 eura.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika