Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-241/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA KOPRIVNIČKI IVANEC, Matije Gupca 12, Koprivnički Ivanec, OIB: 06545869317, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Švaco, odvjetnik iz Koprivnice protiv tuženika GRAD LUDBREG, Trg Svetog Trojstva 14, Ludbreg, OIB: 84947290034, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica iz Varaždina, nakon održane glavne rasprave 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja EV i punomoćnice tuženika Željke Brlečić, radi naplate novčane tražbine, 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina od 16. ožujka 2022. UPP/OS-Ovrv-81/2022 kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri novčani iznos od 38.548,29 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.269,29 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja Rješenja o ovrsi 16. ožujka 2022. godine do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a dužna je naknaditi i prouzročeni trošak parnice sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 13. ožujka 2026., kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina od 16. ožujka 2022. UPP/OS-Ovrv-81/2022 naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos 39.163,85 eura / 295.080,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.269,29 eura/ 9.563,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – računa tužitelja.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pobijajući ga u cijelosti. U bitnome navodi da prema tužitelju nema nikakvih obveza pogotovo ne s osnova računa P 74 od 01. veljače 2022. godine na temelju kojeg je ovrha pokrenuta i to iz razloga što u razdoblju od 15. veljače 2019. godine pa do 30. srpnja 2021. godine za koje razdoblje je predmetni račun izdan, nije postojala obveza tuženika za plaćanje naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području tužitelja budući da tužitelj i tuženik tada nisu bili ni u kakvom ugovorom odnosu iz kojeg bi ta obveza proizašla. Tuženik napominje da će se detaljnije očitovati o tražbini tužitelja tek kada primi valjano činjenično i pravno obrazloženje osnove potraživanja kao i dokaze ukoliko tužitelj njima raspolaže.

3. Budući je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, Općinski sud u Varaždinu donio je rješenje poslovni broj Povrv-55/2022-2 od 27. travnja 2022. kojim se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi, te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Varaždinu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, ovaj sud je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku broj Povrv-51/2022-6 od 17. travnja 2023. tužitelj u bitnome navodi kako je predmet spora potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova računa 74 od 1. veljače 2022. s dospijećem 9. veljače 2022. radi isplate naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, odnosno odlagalištu Piškornica sanacijsko odlagalište d.o.o. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u ukupnom iznosu od 295.080,00 kn / 39.163,85 EUR prema specifikaciji priloženoj uz račun 74 od 1. veljače 2022. U navedenom razdoblju od 15. veljače 2019. pa do 30. srpnja 2021. s područja Grada Ludbrega dovozio se je komunalni otpad, na prostor Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. na području tužitelja, u količinama prema specifikaciji uz račun 74 od 1. 2.2022. i to od 15.02. do 31.12.2019. u količini od 943,63 tona, od 1.1. do 31.12.2020. u količini od 1.090,76 tona, od 1.1. do 30.6.2021. u količini od 495,38 tona, od 1.1. do 30.6.2021. u količini od 51,12 tona, od 1.7. do 31.7.2021. u količini od 94,46 tona i od 1.7. do 31.7.2021. u količini od 27,10 tona. U utuženom razdoblju od 15.2.2019. do 30.7.2021. bio je na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) koji je nakon izmjena iz 2019. godine („Narodne novine“, broj 14/19) koji je stupio na snagu 15.02.2019., u članku 41. propisao pravnu osnovu za isplatu novčane naknade za korištenje odlagališta otpadom. Temeljem zakonske odredbe članka 41. stavka 5. i 6. tada važećeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom Općina Koprivnički Ivanec ima pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o), a također jasno je propisano da je obveznik plaćanja naknade jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada, a to je tuženik Grad Ludbreg. Ovime je tužitelj dokazao pravnu osnovu utuženog potraživanja prema tuženiku koja proizlazi iz naznačenih zakonskih odredaba članka 41. stavka 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, važećeg u utuženom razdoblju. Visina naknade za korištenje odlagališta otpada bila je propisana čl. 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12). Naznačeni Pravilnik donesen je temeljem Zakona o otpadu („Narodne novine“, broj 178/04) ostao je na snazi i nakon prestanka važenja Zakona o otpadu, budući je u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13), u članku 183. propisano da će se predmetni Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“, br. 59/06 i 109/12), primjenjivati do stupanja na snagu propisa iz članka 182. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, odnosno do stupanja na snagu Pravilnika koje donosi ministar, između ostalog i temeljem članka 41. st.5. Zakona. Prema tome, Tužitelj smatra, a o tome se izjasnila i sudska praksa, da se Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (NN 56/06 i 109/12), primjenjuje i u utuženom periodu, s obzirom da je izrijekom propisano njegovo važenje i nakon prestanka važenja Zakona o otpadu (prema članku 183. Zakona o održivom gospodarenju otpadom „Narodne novine“, broj 94/13), a uz navedeno prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-II-4094/2005, prestankom važenja zakona, kao pravne osnove za donošenje drugog propisa (podzakonskog akta za provedbu zakona) prestaju važiti i drugi propisi doneseni u svrhu provedbe zakona, osim ako u prijelaznim i završnim odredbama novog zakona nije drugačije određeno. Međutim, u prijelaznim i završnim odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (čl. 183.) određeno je da ostaje u primjeni Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12) pa se naznačeni Pravilnik primjenjuje i u utuženom razdoblju, a s obzirom da je prema članku 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) ustanovljeno i propisano pravo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada na novčanu naknadu. Dakle, s obzirom na prethodno izloženo, nije od utjecaja da nadležni ministar nije donio novi pravilnik u smislu čl. 22. st. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 14/2019) jer se u utuženom periodu primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12) kako je to propisano odredbom čl. 183. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Međutim, neovisno od toga, propust nadležnog ministra da u skladu sa zakonom donese pravilnik (podzakonski propis), nikako ne može ići na štetu pravnih subjekata kada je pravo na plaćanje naknade utvrđeno Zakonom i to člankom 41. stavkom 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a mjerila za određivanje te naknade bila su utvrđena Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave („Narodne novine“, broj 59/06 i 109/12). Također, potpuno je neodlučno da tuženik nije prihvatio sklapanje ugovora s tužiteljem u skladu čl. 8. st. 6. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinica lokalne samouprave jer takav propust tuženika u sklapanju ugovora kako je propisano podzakonskim aktom ne oslobađa tuženika obveze plaćanja naknade koja obveza je pripisana člankom 41. stavkom 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

6. U podnesku zaprimljenom na sud 25. travnja 2023. tuženik se očitovao na navode tužitelja te je u bitnome naveo kako je iz utuženog računa 74 od 1. 2.2022., razvidno je kako se predmetna tražbina u iznosu od 295.080,00 kn odnosi na naknadu za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u razdoblju od 15. veljače 2019. godine do 30. srpnja 2021., te je u potpunosti neosnovana, obzirom tuženik u utuženom razdoblju nije bio niti u ugovornom, niti u pravnom, niti u drugom odnosu s tužiteljem. Navodi kako tužitelj u svojim podnescima tvrdi da njegovo pravo da od tuženika traži plaćanje naknade za odlaganje komunalnog otpada u utuženom razdoblju proizlazi iz odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom i to članka 41. stavci 5.-7. međutim, s tim u vezi je potrebno istaknuti da se taj članak br. 41. ZOGO odnosi isključivo za neusklađena odlagališta, što je vidljivo iz naslova članka koji glasi: „…Naknada zbog blizine neusklađenog odlagališta“, a što odlagalište Piškornica nije. Osim toga, mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade nisu bili propisani samim zakonom već je zakon upućivao na Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave. Dakle, da bi tužitelj eventualno mogao ostvariti svoje pravo na naplatu potraživanja od tuženika s osnova naknade iz čl.41. st. 5-7.ZOGO, trebao je prethodno s tuženikom sklopiti ugovor u kojem bi se uredili međusobni odnosi odnosno iznos naknade, način uplate i isplate naknade itd. Pritom se ističe da je tuženik jedinica lokalne samouprava koja svaki svoj izdatak mora planirati unaprijed i uključiti u proračun, prema zakonom određenoj proceduri. Iz tužiteljevih podnesaka je vidljivo da on uvjerava sud da treba primijeniti Pravilnik u dijelu u kojem mu to odgovara (glede visine naknade) a dok istovremeno ne bi trebalo primijeniti Pravilnikdijelu u kojem mu to ne odgovara, odnosno u dijelu u kojem je jasno propisana njegova obveza sklapanja ugovora s drugom jedinicom lokalne samouprave kako bi se ugovorilo plaćanje te iste naknade. Nadalje, tužitelj, u podnesku ističe i kako je Općina Koprivnički Ivanec dana 28. prosinca 2007. godine donijela Odluku o mjerilima, postupku i načinu utvrđivanja naknade vlasnicima nekretnina kao i Općini Koprivnički Ivanec na čijem se području nalazi građevina kojoj je isključiva namjena zbrinjavanje otpada, a koja je odluka objavljena u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 14 od 28. prosinca 2007., te ističe kako je u čl. 5. propisana visina naknade za korištenje odlagališta otpada upravo na način kako je pripisano čl. 8. Pravilnika. Tužitelj se ovdje poziva na svoju odluku koju je donio 12 godine prije nego li su na snagu stupile odredbe čl.41 st. 5.-7. ZOGO koje postavlja kao zakonsku osnovu svojeg potraživanja Takav ugovor, u utuženom razdoblju (15.02.2019. -30.07.2021.), uopće ne može zamijeniti nikakva odluka predstavničkog tijela tužitelja, kao niti sudska presuda, obzirom takva mogućnost, u utuženom razdoblju, zakonski nije bila predviđena, već je predviđena tek Zakonom o gospodarenju otpadom koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. godine (Narodne novine br. 84/2021). Tuženik je poziv tužitelja na sklapanje Ugovora o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području Općine Koprivnički Ivanec za razdoblje od 16. veljače 2019. do 23. srpnja 2021., tuženik zaprimio tek dana 18. listopada 2021. dakle 3 mjeseca nakon isteka utuženog razdoblja. Tuženik, međutim, nije pristupio zaključenju takvog Ugovora, obzirom je smatrao kako je isti protivan odredbama Zakona o gospodarenju otpadom, kao i da retrogradna naplata za proteklo razdoblje ne proizlazi niti iz zakonskih, niti iz podzakonskih odredbi. Tuženik se o navedenome očitovao dopisom tužitelju od 25.10.2021. Dakle, tuženik, kao jedna jedinica lokalne samouprave, nije s tužiteljem Općinom Koprivnički Ivanec, kao drugom jedinicom lokalne samouprave, imala sklopljen ugovor o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za korištenje odlagališta komunalnog otpada na području „Piškornica“. Štoviše, tužitelj prije 18.10.2021. nikada nije ni tražio da se predmetni ugovor sklopi niti je potraživao naknadu za korištenje odlagališta, pa to sasvim sigurno ne može niti sada. Slijedom svih navedenih zakonskih i podzakonskih odredbi, jasno je kako da bi ostvarila pravo na naknadu JLS s drugom JLS mora ugovorom urediti međusobne odnose i to, prema naslovu članka kojim je regulirana ta naknada, to se odnosi samo na naknadu zbog blizine neusklađenog odlagališta, a nakon 31. srpnja 2021., ukoliko dvije JLS nisu zaključile ugovor o naknadi za korištenje odlagališta otpada na području druge jedinice lokalne samouprave, naknada se uređuje odlukom predstavničkog tijela JLSna čijem se području nalazi odlagalište. Svakako bi bilo razumno i da se o donošenju takve odluke obavijesti dužnik i da mu se nakon toga dostavljaju i mjesečni računi za istu naknadu. Slijedom navedenoga, navodi tužitelja kako je potpuno neodlučno da tuženik nije prihvatio sklapanje ugovora s tužiteljem u skladu s čl.8. st. 6. Pravilnika u potpunosti su paušalni, obzirom bi tako sklopljeni ugovor, u utuženom razdoblju, predstavljao jedinu zakonsku mogućnost te time je jedini legitimni pravni temelj po kojem bi tužitelj imao pravo na predmetnu naknadu. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava u cijelosti. Iako tužitelj u spis predmeta dostavlja tzv. vagarinke, odnosno prateće listove za otpad kao i rekapitulaciju istih za utuženo razdoblje, tuženik ističe kako iz navedene dokumentacije nije razvidan ugovorni odnos između dvije jedinice lokalne samouprave, a temeljem kojeg bi eventualno tužitelj imao pravo tuženiku ispostaviti predmetni pobijani račun broj 74.Naime, iz navedene dokumentacije evidentno je da je tvrtka LUKOM d.o.o. na odlagalište „Piškornica“ odvozila ne samo miješani komunalni otpad Grada Ludbrega, već i otpad još 2 (dvije) jedinice lokalne samouprave(Općina Mali Bukovec i Općina Veliki Bukovec), kao i još 13 (trinaest) prigradskih naselja, dok se upravo samo tuženiku Gradu Ludbregu ovim tužbenim zahtjevom nalaže podmiriti predmetno navodno dugovanje po računu broj 74. Iz dostavljenih pratećih listova s vagarinkama ne proizlazi da bi predani komunalni otpad bio isključivo otpad Grada Ludbrega, ovdje tuženika, niti proizlazi da bi obračun vaganja i cijene bio ispravan.

7. Presudom Povrv-51/2022-35 od 15. listopada 2024. Trgovački sud u Varaždinu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamara Horvat iz Varaždina pod poslovnim brojem sudskog predmeta Ovrv-955/2022 te je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj imao pravo od tuženika naplatiti navedenu naknadu obzirom tužitelj s tuženikom nije imao sklopljen ugovor kojim uređuje međusobne odnose u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021., a ne radi se o ugovoru iz čl. 248. ZOO. Pri tome smatra kako pravnu osnovu naplate utuženog iznosa ne predstavlja sama zakonska odredba čl. 41. obzirom je tom zakonskom odredbom samo regulirano pravo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada (a koje je pravo dispozitivnog karaktera) dok s druge strane nije propisana obveza jedinice lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave već je u skladu s Pravilnikom takvim jedinicama lokalne samouprave ostavljena mogućnost sklapanja ugovora (ne radi se o ugovoru iz čl. 248. ZOO) obzirom iz samog Zakona o održivom gospodarenju otpada ne proizlazi obveza sklapanja takvog ugovora.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4570/2024-4 od 11. studenog 2025. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv- 51/2022-35 od 15. listopada 2024., te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

9. Iz odluke Pž-4570/2024-4 od 11. studenog 2025. u bitnome proizlazi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tužitelj kao jedinica lokalne samouprave na čijem teritoriju se nalazi odlagalište otpada imao pravo tražiti od tuženika plaćanje posebne naknade za korištenje tog odlagališta otpada. Takav zaključak prvostupanjskog suda doista nema uporišta u sadržaju navedenih odredaba, budući da je zakonom propisana obveza plaćanja, pravilnikom njena visina i mogućnost oslobođenja od te obveze, a samo o provedbi tih odredaba jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište i jedinica lokalne samouprave koja koristi to odlagalište, sklapaju ugovor kojim uređuju međusobne odnose. Stoga, ako takav ugovor nije sklopljen, kao što je to slučaj u ovom predmetu, to ne znači da tuženik nije bio dužan platiti naknadu za korištenje odlagališta otpada na području tužitelja, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Zbog pogrešnog pravnog stajališta o nepostojanju pravne osnove za plaćanje naknade iz članka 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom i članka 8. Pravilnika, prvostupanjski sud uopće nije cijenio izvedene dokaze nego ih je samo pobrojao . Navedeno predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presuda ne može ispitati, pa je njenim donošenjem učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će najprije, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, tako da će ocijeniti dokaze koje je već izveo, izvesti dokaze koje su stranke predložile do zaključenja prethodnog postupka, a za koje ocijeni da su bitni radi utvrđenja odlučnih činjenica.

10. Uvažavajući stav i uputu drugostupanjskog suda ovaj sud je u ponovljenom postupku pročitao zapisnik TS u Varaždinu broj Povrv- 51/2022-31 od 4. rujna 2024. s iskazom vještakinje Dunje Dobrinić, te izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Sud je odbio prijedlog za provođenje personalnih dokaza odnosno za saslušanje predloženih svjedoka i zastupnika parničnih stranaka obzirom smatra da je činjenično stanje i bez provođenja tih dokaza u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Naime, u konkretnom predmetu osnova tužbenog zahtjeva predstavlja pravno pitanje, a na koje predloženi svjedoci ne mogu dati odgovor, a visina tužbenog zahtjeva utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka, koji sud u potpunosti prihvaća, pa nije potrebno provoditi personalne dokaze na tu okolnost.

11. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, uvažavajući stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju Pž-4570/2024-4 od 11. studenog 2025. sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju iznos naveden pod točkom I. izreke presude te da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Čl. 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) regulirana je naknada zbog blizine neusklađenog odlagališta te je stavcima 5. do 7. propisano kako Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. Obveznik plaćanja naknade je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave. Mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade propisuje ministar pravilnikom.

13. Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne uprave i samouprave (NN 59/2006, 111/2006, 109/2012, 94/2013, 93/2016) u čl. 8. regulirana je naknada jedinicama lokalne samouprave te je određeno kako Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu. Obveznici plaćanja naknade su jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području grada Zagreba ili druge jedinice lokalne samouprave. Naknada iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada. Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuje međusobne odnose.

14. Iz citiranih odredaba Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne uprave i samouprave, te iz odluke VTSRH Pž-4570/2024-4 od 11. studenog 2025., čijim je pravnim stavom u pogledu pravnih pitanja vezan ovaj sud, proizlazi da tužitelju pripada naknada zbog blizine neusklađenog odlagališta u skladu s pravilnikom.

15. Radi utvrđenja količine dovezenog otpada Grada Ludbrega u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. na područje Općine Koprivnički Ivanec – prostor Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. te visine naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec, u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. sud je proveo knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku dr. sc. Dunji Dobrinić time da je visinu naknade bilo potrebno utvrditi s obzirom na cjenike usluga za zbrinjavanje otpadom PSO Piškornica sanacijskog odlagališta d.o.o. u predmetnom razdoblju, u vezi sa postotkom naknade koji propisuje čl. 8. st. 1. -3. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" br. 59/06, 111/06, 109/12, 94/13, 93/16) koji glase: 1) Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu. (2) Obveznici plaćanja naknade iz stavka 1. ovog članka su jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području Grada Zagreba ili druge jedinice lokalne samouprave. (3) Naknada iz stavka 1. ovog članka iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada.

16. Iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi visina naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec u razdoblju od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021 u iznosu od 38.548,29 eura i to u razdoblju od 15. veljače do 31. prosinca 2019. 12.159,04 EUR (91.612,32 HRK), u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. 15.200,72 EUR (114.529,80 HRK), te u razdoblju od 1. siječnja do 30. srpnja 2021. 11.188,52 EUR (84.299,94 HRK). Nadalje, utvrđena visina potraživanja temeljem dokumentacije u spisu u iznosu od 38.548,29 eura razlikuje se od iznosa koji se potražuje po utuženom računu broj 74 za iznos od 615,56 eura, a razlika se odnosi na 2019. godinu.

17. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je jasan i potpun te nije u proturječnosti sam sa sobom niti s izviđenim okolnostima, vještakinja je na ročištu u potpunosti otklonila primjedbe koje je tuženik imao na nalaz sudskog vještaka . Osim toga, u odnosu na primjedbe tuženika da za razdoblje od 1.1.2020. do 31.12.2020. nema cjenika u spisu vještakinja se detaljno očitovala na koji način je utvrdila cijenu za to razdoblje (temeljem Podataka o zaprimljenim količinama otpada za 2020. koju je izdala Piškornica sanacijsko odlagalište, na kojoj potvrdi se nalazi i količina i cijena ). U odnosu na primjedbu tuženika da je vještakinja za razdoblje od 1.1.2021. do 30.6.2021. cjenik preuzela s interneta, a taj cjenik općine ne postoji na navedenoj web stranici pa ga nije niti smjela koristiti jer niti nije u spisu valja reći da se u smislu odredbe čl. 259. st. 2. ZPP-a na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka, ujedno je vještakinja taj cjenik priložila svom nalazu i mišljenju (strana 1066 spisa) te je sud pročitao taj cjenik i proveo taj dokaz. U odnosu na navod tuženika da obzirom određene vagarinke nedostaju vještakinja obračun temelji na pretpostavkama, valja reći da navedene nedostajuće vagarinke i količine otpada iz tih vagarinki vještakinja nije niti obuhvatila u svom nalazu i mišljenju.

18. Nakon primitka nalaza tužitelj je podneskom od 26. lipnja 2024. uskladio visinu tužbenog zahtjeva s rezultatima provedenog vještačenja te je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje glavnični iznos od 38.548,29 eura uz pripadajuće kamate i troškove postupka.

19. Temeljem svega iznesenog valjalo je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 41. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019) usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom I. izreke presude.

20. Sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi i za ovršni trošak u iznosu od 1.269,29 eura (9.563,50 kn) budući tužitelju pripada pravo na navedeni trošak temeljem čl. 154 st.1. i čl. 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 439,77 eura (3.313,50 kn) te trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 829,52 eura(6.250,00 kn)

21. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 11.812,50 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav podneska od 17. travnja 2023. u iznosu 1.000,00 eura,

- prijedlog za pokretanje postupka mirenja od 29. kolovoza 2023. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastanak mirenja od 9. studenog 2023. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na raspravi održanoj 6. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav podneska od 21. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura,

- sastav podneska od 26. lipnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na raspravi održanoj 4. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav žalbe od 30. listopada 2024. u iznosu od 1.250,00 eura,

- zastupanje na raspravi održanoj 6. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 eura,

sve uz pripadajući PDV u iznosu od 2.112,50 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te na predujam za knjigovodstveno-financijsko vještačenje 1.250,00 eura, a sve sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od 13. ožujka 2026., kao dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

22. Sud tužitelju nije priznao trošak:

- sastav opomene pred tužbu u iznosu od 150,00 eura,

- sastava podneska od 17. travnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura jer je sve izneseno u tom podnesku i dostavljeno uz taj podnesak tužitelj mogao iznijeti i dostaviti uz podnesak od Povrv-51/2022-6 od 17. travnja 2024., a čiji je sastav sud priznao tužitelju,

- sastav podneska od 8. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 eura, jer nije bio potreban za vođenje ove parnice jer se u istom analizira sudska praksa trgovačkih sudova u RH i dostavljaju odluke iz činjenično i pravno istih postupaka, a sve navedeno u tom podnesku i dostavljeno uz taj podnesak moglo je biti rečeno i predano na raspravi održanoj 6. veljače 2024.,

- zastupanje na ročištu za objavu presude 13. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura, obzirom tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude.

23. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 13. ožujka 2026.

Sudac

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj, po pun. ŠV

- tuženik, po pun. Željki Brlečić