REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1625/2020-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Krešimiru Škarici, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 3. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33 da isplati tužitelju ŠV iz [adresa] iznos od 1.434,52 eura (tisućučetristotridesetčetrieuraipedesetdvacenta) sa zateznim kamatama koje teku od 26. lipnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.519,69 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2020. do isplate, zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.434,52 eura od 27. veljače 2020. do 25. lipnja 2020. odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33 da isplati tužitelju ŠV iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.002,06 eura sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 2.997,94 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. veljače 2020. stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u Suhopolju, Ulica kralja Tomislava kao vozač vozila marke "Torpedo TD" registarske oznake [registarska oznaka] kada je na njega naletjelo vozilo marke Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao FV, a koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. U prometnoj nezgodi tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede što je rezultiralo povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Tužitelj navodi da mu je tuženik isplatio nesporni iznos štete od 2.820,00 kuna, što sada primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22., 88/22. – Zakon o uvođenju eura) iznosi 374,28 eura. Navodi da tuženik nije dostavio specifikaciju nesporno isplaćenog iznosa štete pa temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 16. prosinca 2025. traži od tuženika da mu nadoknadi štetu umanjenu za nesporno isplaćeni iznos i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.858,20 eura, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 123,43 eura, sve sa zateznom kamatom od 27. veljače 2020. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 3.790,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznao kao nespornu činjenicu nastanka štetnog događaja i svoju pasivnu legitimaciju, dok je u odnosu na odgovornost za nastanak štetnog događaja priznao svoju odgovornost u omjeru od 60%, dok smatra da je u preostalom dijelu u omjeru od 40% odgovornost na tužitelju jer je upravljao skupom vozila čija prikolica nije bila osvijetljena. Protivi se i visini tužbenog zahtjeva jer smatra da je isplaćenim iznosom od 2.820,00 kuna nadoknadio štetu tužitelju u cijelosti, stoga traži od suda da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Tužitelj je u tužbi tužbenim zahtjevom tražio naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 71.500,00 kuna, što sada primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura iznosi 9.489,68 eura te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 3.500,00 kuna što sada iznosi 464,53 eura sve sa zateznim kamatama od 21. travnja 2020. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 19. listopada 2021. snizio tužbeni zahtjev potražujući naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 14.000,00 kuna te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 930,00 kuna, koji je tužbeni zahtjev na ročištu 16. prosinca 2025. uskladio sa valutom euro, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivio.

4. Smanjenje tužbenog zahtjeva, iako ne predstavlja preinaku tužbe, ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do njega došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, kao što je ovdje slučaj, potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe od 19. listopada 2021., sud je odlučio o tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi kojim tužitelj traži na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatu iznosa od 71.500,00 kuna, što sada primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura iznosi 9.489,68 eura te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 3.500,00 kuna što sada iznosi 464,53 eura sa zateznim kamatama od 27. veljače 2020. kako ih je zatražio podneskom od 19. listopada 2021. (budući da je zahtjev za isplatom zateznih kamata povišen).

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu Policijske uprave Virovitičko – podravske Postaja prometne Policije Virovitica od 31. ožujka 2020. (list 5 – 7 spisa), u zapisnik o očevidu potvrdu Policijske uprave Virovitičko – podravske Postaja prometne Policije Virovitica od 21. ožujka 2020. (list 8 – 13 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 14 – 25, list 76 - 81 spisa), u prijavu štete od 21. travnja 2020. (list 26 – 28 spisa), u izjavu osiguranika o štetnom događaju od 28. travnja 2020. (list 82 – 83 spisa), u preslik prometne dozvole osiguranika tuženika (list 84 spisa), u prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Virovitičko – podravske, Postaja prometne policije Virovitica od 21. ožujka 2020. (list 85 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 24. veljače 2020. (list 86 spisa), u preslik osobne iskaznice i vozačke dozvole osiguranika tuženika (list 87 – 88 spisa), u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika (list 94 – 96 spisa), u presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 117 - 131 spisa), u dopis Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Virovitičko – podravske, Postaja prometne policije Virovitica od 2. veljače 2021. (list 134 spisa), u nalaz sudskog vještaka Nevena Ereša dipl. ing. izrađenog za potrebe parničnog postupka u predmetu ovog suda Pn-2070/20 (list 156 – 161 spisa), u zapisnik sa ročišta u predmetu ovoga suda Pn-2070/20 od 7. srpnja 2022. (list 162 – 165 spisa), u spis Policijske uprave Virovitičko – podravske, Postaje prometne policije Virovitica broj 511-16-09/2 u spis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kr-Do-137/20 proveo dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku mr.sc. Robertu Spudiću, dipl. ing. od 27. prosinca 2024. (list 177 – 184 spisa), saslušanjem sudskog vještaka na ročištu 2. lipnja 2025. i 3. veljače 2026., proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću od 31. kolovoza 2021. (list 138 – 140 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka FV i tužitelja.

6. Svjedok FV iskazao je da se sjeća štetnog događaja od 24. veljače 2020. kada je upravljao osobnim vozilom podravskom magistralom brzinom od oko 100 km/h. Ispred njega nije bilo drugih vozila, a nailaskom na traktor kojeg je vidio jer je imao upaljena bijela radna svjetla na kabini, imao je namjeru obići taj traktor, ali su ga ta bijela svjetla zaslijepila, dok prikolicu odnosno radni stroj nije uopće vidio jer nije bio osvijetljen te je prednjim desnim krajem svog osobnog vozila udario u prikolicu. Ne zna u koji dio prikolice je udario. Iskazao je da tužitelj nije smio imati upaljena radna svjetla na kabini jer ona služe za osvjetljenje prikolice prilikom rada u polju, dok na cesti ne smiju biti upaljena. Ne sjeća se je li mu u trenutku kada je donio odluku obići traktor u susret dolazilo kakvo vozilo iz suprotnog pravca, ali zna da prije udarca u prikolicu nije kočio. Ograničenje brzine na tom dijelu ceste bilo je 70 km/h, a cesta je na tom dijelu ravna. Platio je prekršajnu kaznu zbog prometne nezgode, a drugi postupak protiv njega nije vođen. Bila mu je oduzeta vozačka dozvola na rok od 2 mjeseca.

7. Tužitelj je iskazao da se sjeća prometne nezgode koja se dogodila 24. veljače 2020. u Suhopolju. Kretao se traktorom koji je vukao prikolicu odnosno radni stroj – rastepač stajskog gnojiva na kojem je bilo natovareno stajsko gnojivo, podravskom magistralom svojom desnom kolničkom trakom i kretao se brzinom od oko 25-27 km/h. Traktor je bio osvijetljen "štop svjetlima" i radnim lampama na kabini te prikolica odnosno radni stroj također sa "štop svjetlima", dakle sveukupno sa 3 fara svjetala. U jednom trenutku osjetio je udarac u stražnji dio radnog stroja. Od tog udarca traktor se zanio te počeo vrludati lijevo- desno, a prikolica odnosno radni stroj se prevrnuo na desnu stranu prema kanalu. Udarilo ga je vozilo koje se kretalo iza njega istim pravcem, ali nije vidio niti pratio njegovo kretanje u svom retrovizoru, tako da ne zna točno kojim dijelom svoga vozila je udario u prikolicu odnosno radni stroj. Bio je mrak, a promet je bio gust. Pretpostavlja da je uzrok prometne nezgode bila prevelika brzina kretanja tog vozila. U prometnoj nezgodi je zadobio tjelesne ozljede, a za vrijeme liječenja kod kuće pomoć su mu pružale supruga i majka. Protiv njega je vođen prekršajni postupak, ali ne radi izazivanja prometne nezgode, već zbog registracijskih pločica radnog stroja na kojoj je bila oznaka nosivosti 4 tone, a takav radni stroj ne može se registrirati ukoliko ima nosivost veću od 3,5 tone, a nema zračne kočnice. U tom traktoru ne postoji sigurnosni pojas kao dio opreme. S obzirom da je bio gust promet, ostali automobili su ga uredno zaobilazili. Prometna nezgode dogodila se oko 7 sati navečer, a u to vrijeme je i inače gušći promet i iz jednog i iz drugog pravca. Ne sjeća se je li u trenutku sudara nailazilo kakvo vozilo njima iz suprotnog pravca. Sjeća se da mu je sa prikolice odnosno radnog stroja izuzeta žarulja od strane policije.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet mr. sc. Roberta Spudića, dipl. ing. od 27. prosinca 2024. proizlazi da se predmetna prometna nezgoda dogodila 24. veljače 2020. oko 18,55 sati na kolniku Ulice kralja Tomislava ispred kbr. 295 u Suhopolju u kojoj su sudjelovali osobni automobil marke Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač FV pod utjecajem alkohola od 1,14 g/kg alkohola u krvi i traktor marke "Torpedo TD", registarske oznake [registarska oznaka] s prikolicom marke Bernard Krone, bez registarske oznake. Međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja sudski vještak je zaključio da je osobni automobil osiguranika tuženika prednjim više desnim dijelom vozila naletio na stražnju lijevu stranicu tovarnog sanduka prikolice traktora tužitelja. U trenutku naleta osobnog automobila osiguranika tuženika na prikolicu traktora, osobni automobil se nalazio ukošen u lijevo za oko 10°, dok se traktor s prikolicom nalazio u potpunosti na desnoj strani kolnika, paralelan s uzdužnom osi kolnika. Mjesto kontakta između osobnog automobila i prikolice traktora bilo je na desnoj strani kolnika Ulice kralja Tomislava. U odnosu na uzdužnu os kolnika mjesto kontakta je bilo oko 4,5 m od početne točke mjerenja, a u odnosu na poprečnu os kolnika oko 1,5 m od desnog ruba kolnika. Kako na kolniku nisu ostali tragovi kočenja osobnog automobila, sudski vještak tehničkim putem nije mogao odrediti brzinu kretanja osobnog automobila neposredno prije naleta na prikolicu traktora te je izračunao da je tehnički moguće da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku sudara iznosila oko 86,1 km/h. Potreban zaustavni put osobnog automobila za tu brzinu iznosi oko 54,9 m. Analizirajući tehničke karakteristike traktora, sudski vještak je naveo da maksimalna brzina traktora iznosi 25 km/h, pa je uzevši u obzir da je za traktor bila priključena prikolica zaključio da je traktor u trenutku sudara kretao brzinom od oko 20 km/h.

9. Nadalje, sudski vještak je utvrdio da su se na stražnjoj strani traktora tužitelja nalazila dva stop svjetla i tri radna svjetla. Od toga dva radna svjetla na stražnjoj strani krova traktora i jedno radno svjetlo na stražnjoj strani stražnjeg desnog blatobrana traktora. Na stražnjem desnom dijelu traktorske prikolice uočava se jedno stop svjetlo, dok je na lijevoj strani stop svjetlo najvjerojatnije oštećeno u prometnoj nesreći. U konkretnom slučaju, s obzirom da je kolnik na mjestu nastanka prometne nesreće pregledan i u pravcu te da je osvjetljen javnom rasvjetom, pod uvjetom da su na vozilu bila uključena kratka svjetla sudski vještak je zaključio da je vozač osobnog automobila mogao uočiti traktorski skup vozila na najmanjoj udaljenosti od oko 40m ispred vozila. U slučaju da se na stražnjem dijelu prikolice traktora nalazio propisani trokut za obilježavanje sporih vozila, odnosno da je bio obilježen propisanom svjetlosnom signalizacijom i to najmanje dva crvena svjetla, tada bi mogućnost uočavanja prikolice traktora od strane vozača osobnog automobila bila na udaljenosti od oko 100 m ispred vozila. S obzirom na ukošen položaj osobnog automobila u lijevo u trenutku kontakta, sudski vještak je zaključio da je vozač osobnog automobila imao namjeru izvršiti radnju pretjecanja traktorskog skupa vozila. Izračunao je da je vozač osobnog automobila započeo s radnjom pretjecanja traktora s prikolicom na udaljenosti od oko 9,2 m od mjesta sudara, dok se traktor s prikolicom nalazio na udaljenosti oko 2,2 m od mjesta sudara.

10. Sudski vještak je zaključio da do prometne nezgode ne bi došlo da je brzina kretanja osobnog automobila bila jednaka ili manja od 69,2 km/h, pri čemu je dozvoljena brzina na mjestu nastanka prometne nesreće iznosila 70 km/h, odnosno da je vozač osobnog automobila započeo s ranijom reakcijom pretjecanja traktora sa prikolicom.

11. Prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza sudski vještak je ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Iskazao je da svako priključno vozilo koje sudjeluje u prometu u noćnim uvjetima vožnje treba imati sigurnosti trokut i propisanu signalizaciju od najmanje 2 crvena svjetla na priključnom vozilu. Na upit jesu li radna svjetla na krovu traktora osvjetljavala prikolicu iza traktora, iskazao je da spušteno staklo stražnjeg dijela traktora kao i funkcija radnih svjetala na traktoru je onemogućavala preglednost prikolice, osim trećeg radnog svjetla koje se nalazilo na desnom blatobranu traktora, međutim to svjetlo je bilo niže od traktorskog priključka (prikolice). S obzirom na uključena radna svjetla na krovu traktora vozač osobnog automobila mogao je uočiti ta svjetla na udaljenosti i većoj od 40 m, međutim prikolicu traktora je mogao uočiti na udaljenosti maksimalno do 40 m, a da je vozač traktora imao propisani trokut i najmanje dva crvena svjetla, mogućnost uočavanja prikolice traktora bila bi na udaljenosti od oko 100 m. Na postavljeno pitanje suda na kojoj udaljenosti je vozač osobnog automobila trebao izvršiti radnju pretjecanja traktora s priključnim vozilom da bi izbjegao prometnu nesreću ponovio da je vozač osobnog automobila mogao uočiti traktorski skup vozila na minimalnoj udaljenosti od oko 40 m ispred vozila. Kako je brzina kretanja osobnog automobila iznosila oko 86,1 km/h, iskazao je da vozač osobnog automobila pri takvoj brzini nije mogao izvršiti bočni pomak u lijevo. Da je brzina automobila iznosila 70 km/h ili manje tada bi vozač automobila mogao na vrijeme uočiti traktorski skup vozila i izvršiti bočni pomak u lijevo. Pod uvjetom da je vozač automobila uočio traktorski skup vozila na udaljenosti od oko 100 m, tada bi mogućnost izbjegavanja prometne nesreće bila veća i za brzinu kojom se kretao, dakle u tom slučaju bi mogao izbjeći sudar intenzivnim kočenjem jer je zaustavni put pri brzini kretanja od 86,1 km/h iznosio 54,9 m. 12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši da se njegovo mišljenje temelji na stručnim znanjima, a nalaz je jasno obrazložen, a ocijenio je iskrenima i iskaze svjedoka i stranke, jer nisu u suprotnosti i podudaraju se sa utvrđenjima sudskog vještaka prometne struke.

13. Na osnovu nalaza sudskog vještaka prometne struke utvrđeno je, dakle, da je do štetnog događaja došlo kada je osobni automobil marke Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač FV pod utjecajem alkohola od 1,14 g/kg alkohola u krvi prednjim više desnim dijelom vozila naletio na stražnju lijevu stranicu tovarnog sanduka prikolice traktora marke "Torpedo TD", registarske oznake [registarska oznaka] s prikolicom marke Bernard Krone. Vještak je izračunao da je tehnički moguće da je brzina kretanja osobnog automobila u trenutku sudara iznosila oko 86,1 km/h, a traktora s prikolicom oko 20 km/h. Nadalje, sudski vještak je utvrdio, pod uvjetom da su na vozilu bila uključena kratka svjetla da je vozač osobnog automobila mogao uočiti traktorski skup vozila na najmanjoj udaljenosti od oko 40m ispred vozila, dok je slučaju da se na stražnjem dijelu prikolice traktora nalazio propisani trokut za obilježavanje sporih vozila, odnosno da je traktor s prikolicom bio obilježen propisanom svjetlosnom signalizacijom i to najmanje dva crvena svjetla, tada bi mogućnost uočavanja prikolice traktora od strane vozača osobnog automobila bila na udaljenosti od oko 100 m ispred vozila. S obzirom da je brzina kretanja osobnog automobila iznosila oko 86,1 km/h, vozač osobnog automobila pri takvoj brzini nije mogao izvršiti bočni pomak u lijevo, a da je brzina automobila iznosila 70 km/h, kolika je maksimalno dozvoljena brzina na toj dionici, ili manje tada bi vozač automobila mogao na vrijeme uočiti traktorski skup vozila i izvršiti bočni pomak u lijevo, pa sud zaključuje da je zbog vožnje brzinom većom od propisane skrivio prometnu nezgodu. Pod uvjetom da je vozač automobila uočio traktorski skup vozila na udaljenosti od oko 100 m, a to bi bilo moguće u situaciji da je traktor s prikolicom u uvjetima noćne vožnje bio propisno osvijetljen, tada bi mogućnost izbjegavanja prometne nesreće bila veća i za brzinu kojom se kretao jer bi u tom slučaju mogao izbjeći sudar intenzivnim kočenjem, s obzirom da je zaustavni put pri brzini kretanja od 86,1 km/h iznosio 54,9 m. Iz tog proizlazi da postoji podijeljena odgovornost tužitelja koju sud ocjenjuje u omjeru od 30% i osiguranika tuženika u omjeru od 70%.

14. S obzirom da je utvrđeno da postoji obostrana krivnja sudionika prometne nesreće za nastanak štete, svaki vlasnik vozila odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (čl. 1072. st. 2. ZOO-a), što znači da tuženik odgovara za nastalu štetu tužitelju u omjeru od 70%.

15. Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića, dr. med. od 31. kolovoza 2021. koji je nalaz dao temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja i na temelju osobnog pregleda tužitelja utvrđeni je da je tužitelj na dan štetnog događaja pregledan u centru za hitnu medicinu OB Virovitica. U nalazu liječnika je navedeno da je bio sudionik prometne nesreće kao traktorist kad mu se u prikolicu zabio automobil. Žalio se na bolove u vratu, desnom laktu i glavobolju. Učinjen je RTG te mu je postavljena dijagnoza trzajne ozljede vrata. Odmah potom je pregledan od kirurga. Učinjena je još i snimka desne strane prsnog koša koja nije pokazala koštanu traumu. Kirurg navodi iregularnost konture lijevog poprečnog nastavka L2 kralješka te uz trzajnu ozljedu vrata postavlja i dijagnozu sumnje na prijelom poprečnog nastavka L2 kralješka. Ordiniran mu je za vrat meki ovratnik te preporučena hospitalizacija koju tužitelj nije prihvatio. Naručen je na kontrolni pregled dan kasnije. Na kontrolnom pregledu kirurga 25. veljače 2020. kao dijagnoze se navode istegnuće mišića uz vratni i slabinski dio kralježnice, prijelom desno poprečnog nastavka L2 kralješka, natučenje desne strane prsnog koša, natučenje desne strane gluteusa, ogrebotina desnog lakta. I dalje je ordiniran ovratnik, mirovanje i analgetici. Upućen je neurologu, a kontrola kirurga za tjedan dana. Istog dana je pregledan od neurologa koji je preporučio CT glave, vratne i slabinske kralježnice. Preporučio je i kontrolu neurologa na indikaciju. U nalazu od 3. ožujka 2020. kirurg citira CT nalaz. „Nema prekida koštanog kontinuiteta. Znaci osteohondroze i redukcija visine prostora L1-L2, Schmorlove hernije L1- L2…“, Skinut je ovratnik i upućen je fizijatru. Tužitelj je nastavio liječenje po kirurgu i fizijatru te je provodio fizikalnu terapiju, po 10 terapija u dva navrata.

16. Sudski vještak je zaključio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu trzajne ozljede vrata, natučenje prsnog koša te natučenje desne strane sjednog mišića i ogrebotinu desnog lakta. Na dan štetnog događaja je pregledan u OB Virovitica. Tad je na RTG-u postavljena sumnja na prijelom poprečnog nastavka drugog slabinskog kralješka, međutim na CT-u koji je načinjen 27. veljače 2020. to nije u potvrđeno. Stoga nije zadobio prijelom poprečnog nastavka drugog slabinskog kralješka. Liječenje je završeno pregledom fizijatra 25. lipnja 2020. Tužitelj nakon završenog liječenja nema tegoba od strane vratne kralježnice. Naveo je da poslije ove nezgode ima bolove u zdjelici tj. donjem dijelu leđa. Na CT-u slabinske kralježnice postoje degenerativne promjene koje nisu posljedica zadobivene ozljede (ostehondroza, Schmorlove hernije) i te promjene nisu uzročno vezane za štetni događaj pa vještak zaključuje da ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju nisu ostavile trajne posljedice te time nema ni smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivenih ozljeda.

17. Sudski vještak je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivene ozljede trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana i manjeg intenziteta 5 tjedna.

18. Tužitelj je kao posljedicu predmetnog događaja trpio tzv. primarni strah koji nastaje u trenutku ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah koji nastaje kao posljedica tjelesnih ozljeda jakog intenziteta trajao je oko 2 do 3 dana, srednjeg intenziteta 5 do 6 dana i manjeg intenziteta oko mjesec dana. Povremeni strah i nelagodu prilikom sudjelovanja u prometu osjećao je još oko 2 mjeseca.

19. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 2 tjedna 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna, tri puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši da je kao stručnjak dao jasne i iscrpne odgovore u svezi predmeta vještačenja.

21. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda imao imibiliziran vrat ovratnikom, da je bio podvrgnut specijalističkim pretragama, da je provodio fizikalnu terapiju te da je morao mirovati i uzimati analgetike, po ocjeni ovog suda time mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

22. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

23. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

24. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu nošenja imobilizacije vrata, podvrgavanja specijalističkim pretragama i provođenja fizikalne terapije, sud drži da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.400,00 eura.

25. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi tužitelju s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.000,00 eura.

26. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO- a), sud zaključuje da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura.

27. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužitelja u trenutku štetnog događaja od 4,00 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelja (46 sati), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete s te osnove u iznosu od 184,00 eura.

28. Od ukupno utvrđenog iznosa naknade štete od 2.584,00 eura, tuženik odgovara razmjerno stupnju svoje krivnje u omjeru od 70%, što znači da odgovara za štetu u iznosu od 1.808,80 eura. Taj iznos sud je umanjio za utvrđeni nesporno isplaćeni iznos štete u mirnom postupku od 374,28 eura te obvezao tuženika na isplatu preostalog dijela štete u iznosu od 1.434,52 eura.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 21. travnja 2022., a prema nalazu sudskog vještaka liječenje tužitelja je okončano 25. lipnja 2020. pa tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od prvog dana nakon dana okončanja liječenja 26. lipnja 2020.

30. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. i 4. u vezi sa st. 1. istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOUP) koji je lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u navedenom roku, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, dužan je oštećenoj osobi u istom roku isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva u trenutku prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od dana kada je liječenje završeno. Kako je prema nalazu sudskog vještaka medicinske struke liječenje tužitelja okončano 25. lipnja 2020., tužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć od 26. lipnja 2020.

31. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

32. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužitelj uspio u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 14% što ukupno iznosi 57% (100%+14%=114%/2=57%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 43% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 14% (57%- 43%=14%).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva od 16. travnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.1 OT), za sastav tužbe u visini od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 23. prosinca 2020., 4. listopada 2021., 8. srpnja 2022. i 11. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 23. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.3. OT), za sastav podnesaka od 4. lipnja 2021., 15. lipnja 2021. i 17. siječnja 2024. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima 20. siječnja 2021., 5. svibnja 2021., 23. ožujka 2022., 7. srpnja 2022., 24. listopada 2023., 2. lipnja 2025., 16. prosinca 2025. i 3. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), sa pripadajućim PDV-om od 25%, troškom sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 146,00 eura i na presudu u iznosu od 145,99 eura, razmjerno uspjehu tužitelja u postupku od 14%, trošak vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 199,08 eura, trošak vještačenja po vještaku prometne struke u iznosu od 169,49 eura, trošak pristupa vještaka prometne struke na dva ročišta u iznosu od 66,36 eura u cijelosti, što čini ukupno priznati i dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.002,06 eura.

34. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak za sastav podneska od 26. rujna 2020. kojim obavještava sud o plaćanju sudskoj pristojbi na tužbu, budući da je tužitelj prema odredbi čl. 4.st.1. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama taj trošak bio u obvezi platiti u trenutku podnošenja tužbe, pa ovaj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl.155.ZPP- a).

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja.

- pun. tuženika