Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-200/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, [adresa], koju zastupa djelatnica ŽJ, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „FAZAN“ GRADIŠTE, OIB: 14065584123, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate 7.049,11 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisustvu punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOJ UDRUZI „FAZAN“ GRADIŠTE, sa sjedištem u [adresa], OIB: 14065584123, da tužitelju Croatia osiguranju d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplati iznos od 7.049,11 EUR (slovima: sedam tisuća četrdeset devet eura i jedanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 24.01.2023. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2023. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 566,92 EUR (slovima: pet stotina šezdeset šest eura i devedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je dana 22.12.2022. godine, u 06,45 sati, na cesti D55-Vukovar (D2)-Mirkovci-Županja (GP Županja (granica RH/BIH) - Binkovci (D46)-Čvor Županja (A3), općina [adresa], na 14 km+700 m, pred vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao FJ, sa područja lovišta tuženika istrčala je divljač/srneća divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta. Za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo TJ, je na dan 22.12.2022. godine kod tužitelja bio zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti sa ugovorenim kasko osiguranjem za slučaj udara u životinju, o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem zaključenog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od ukupno 7.049,11 EUR. Nadalje navodi da lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu (članak 80., članak 76. stavak 2.) i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar, a iz odredbe čl. 76. stavak 2. Zakona o lovstvu jasno proizlazi da u slučaju, kada je do štete došlo naletom divljači na vozilo u vrijeme kada se nije provodio lov, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, u situacijama, poput konkretnog slučaja, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik, u vrijeme kada se nije provodio lov, treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Tužitelj je uz ovu tužbu priložio i u ovoj tužbi predložio izvođenje svih dokaza kojima isključuje odgovornost svoga osiguranika za prouzrokovanje prometne nezgode sukladno odredbi članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu, kao i sve dokaze koji ukazuju na postojanje odgovornosti tuženika, sukladno odredbama 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima. Ovakvo pravno shvaćanje u pogledu tumačenja zakonskih odredbi radi utvrđivanja odgovornosti za štete na vozilima prouzročene od strane divljači iz lovišta, zauzeo je i Ustavni sud RH, u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18.06.2019. godine, a također je takav stav zauzet i u brojnoj sudskoj praksi, od kojih se tužitelj poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-5681/2021 od 01.09.2022. godine. Tužitelj je pozvao tuženika i tuženikova osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno , slijedom čega predlaže donošenje predložene presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako glede osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer bilo kakva ozlijeđena/uginula životinja koja bi se mogla dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem u lovištu tuženika nije pronađena kao niti bilo kakvi tragovi biološki tragovi koji bi upućivali da je do predmetnog štetnog događaja došlo naletom vozila na divljač. Osporava da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika. Tuženik napominje da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da je šteta nastala naletom na divljač. Uz to, osporava se da bi se da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika. Tuženik napominje se kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređena odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20) da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova... S tim u vezi, tuženik ističe kako u vrijeme predmetnog štetnog događaja/nastale štete dana 22.12.2022. g. u njegovom lovištu nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti, posljedično nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Tuženik još jednom osporava se da bi se da bi se predmetni štetni događaj dogodio u lovištu tuženika. Tuženik napominje i kako tužitelj nije dokazao/predložio dokaze na okolnost utvrđivanja pravno relevantne činjenice -je li u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika provođen lov tj. nije predložen/dostavljen niti jedan dokaz da bi do štete došlo zbog provođenja lova. To sve kada bi se dokazalo da se štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika, a nije te kada bi bilo dokazano da se nalet dogodio naletom na divljač, a nije. Nastavno, napominje kako je Zakon o lovstvu lex specialis te njegove odredbe kao takve derogiraju primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Stajalište da divljač nije i ne može biti opasna stvar, pravilno je potvrdio i Visoki Trgovački sud u presudi poslovni broj: Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g.. „Je li nešto opasno, ocjenjuje se u odnosu na postojanje opasnosti stvari ili bića u odnosu za okolinu. Srna sama po sebi se po ocjeni ovog suda ne može se smatrati opasnošću za okolinu. Teško se može uopće zamisliti kako bi to srna mogla biti opasna za bilo što ili bilo koga. Jednako je i sa srnom na cesti. Automobili na cesti su opasne stvari za okolinu (ljude), pa i za srnu, a ne i obrnuto. U protivnom, jednako bi mogli reći da je i čovjek na cesti opasna stvar, jer se neželjeni udarac automobilom u čovjeka na cesti ne razlikuje mnogo od udarca u srnu. Zato bi bilo poželjno u sudskoj praksi jednom zauvijek napustiti tumačenje o divljači na cesti kao opasnim stvarima, ma koliko i kada se ranije to po ocjeni ovog suda pogrešno dopustilo.“ - VTS posl. br.:Pž-3870/2022-2 od 06.11.2023. g. Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10.08.1977.godine Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus. Također, tuženik ističe se kako je isti provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako isti npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Tuženik, opreza radi, ističe i kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Budući da je mjesto „naleta“ bilo označeno prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ (Potvrda MUP - a, u spisu), to se ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. S tim u vezi, osoba ovlaštena upravljati predmetnom cestom sudionike prometa upozorava na povećanu opasnost postavljanjem prometnog znaka „divljač na cesti“ no, istovremeno ograničava brzinu kretanja na visokih 90 km/h, a što tuženik smatra da je u koliziji! Obzirom na izneseno, ističe se prigovor isključive odgovornosti osobe ovlaštene upravljati javnom cestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istoga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u: Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Vukovarsko- srijemska, Postaja granične policije Županja, Klasa: 211-08/22-3/12333, URBROJ: 511-15-12-22-2 od 26. prosinca 2022. (str. 4.–5. spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 012109497602 (list 6. spisa), uvjete za osiguranje od automobilskog kaska (str. 7.–13. spisa), prijavu štete- automobilski kasko (str. 14.-15. spisa), prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (str. 16. -17. spisa), Zapisnik policijske uprave od 22. prosinca 2022. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (str. 18. spisa) vozačku dozvolu za FJ (str. 19. – 20. spisa), izvid štete s kalkulacijom popravka za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (str. 21.-22. spisa), fotografije o oštećenju za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (str. 23.-36. spisa), račun popravka broj 127/61/8 (str. 37.- 40. spisa), obavijest od 23. siječnja 2023. (str. 39.-40. spisa), dokaz o izvršenom plaćanju (str. 41. i 43. spisa), dopis tuženiku (str. 42. spisa), spis Postaje granične policije Županja, broj 511-15-12-22-2 sa fotografijama na CD-u (str. 72.-78. spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva KLASA: 323-01/24-01/115, URBROJ: 525-10/614-24-2 od 25. studenog 2024. s kartom lovišta (str. 79.-80. spisa), dokaz o uplaćenom predujmu (str. 99. i 101. spisa), dopis Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ LJ“ od 15. svibnja 2025. (str. 104. spisa), nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda (str. 114.-118. spisa), te su saslušani svjedoci JJ (str. 91.-92. spisa), UJ (str. 92.-94. spisa), FJ (str. 94.-96. spisa) zakonski zastupnik PJ (str. 96. spisa) te sudski vještak Dražen Jeđud (str. 142.-143. spisa).

4. Cijeneći izvedene dokaze, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP), te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatom štete u iznosu od 7.049,11 eura koju je pretrpio isplatom svom osiguraniku radi otklanjanja štete koju mu je nastala na vozilu naletom na divljač.

6. Među strankama nije sporno da se dana 22. prosinca 2022. na cesti D55- Vukovar (D2)-Mirkovci-Županja (GP Županja, granica RH/BIH)- Binkovci (D46)- Čvor Županja(A3), općina [adresa] nad vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KJ dogodila prometna nezgoda pri čemu je na vozilu nastala imovinska šteta. Nije sporno niti da je predmetno vozilo bilo u trenutku prometne nesreće osigurano kod tužitelja.

7. Među strankama je međutim sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija. Također je međustranka sporna i primjena materijalnog prava u ovom predmetu, budući da tužitelj smatra da se trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, dok tuženik smatra da se trebaju primijeniti odrebe Zakona o lovstu .

8. Radi utvrđivanja naprijed navedenih spornih činjenica u ovom postupku sud je osim uvida u dokaze, posebice nabrojane u točki 3. obrazloženja presude, proveo dokaz saslušanja svjedoka i to JJ, UJ i FJ, te zz tuženika PJ.

9. U svom iskazu svjedok JJ iskazuje kako je istome poznat štetni događaj, budući da je isti sa kolegom GJ obavljao očevid povodom štetnog događaja koji je predmet ovog postupka. Također ističe kako se isti zbog proteka vremena, a i zbog činjenice da policijski službenici obavljaju oko 300 očevida godišnje, ne može sjetiti točno pojedinih stvari, no istom je otprilike poznat štetni događaj, nakon što mu je sud predočio o kojem se štetnom događaju radi. Navodi da prilikom dolaska na mjesto očevida nije zatečena divljač, međutim bili su vidljivi tragovi divljači, odnosno dlaka i krv na mjestu na kojem je divljač ležala, te da su te tragove policijski službenici slikali i napravili fotoelaborat. Nadalje navodi da policijski službenici nisu utvrđivali brzinu vožnje vozača koji je sudjelovao u štetnom događaj, jer to rade vještaci po pozivu Državnog odvjetništva i to ukoliko je došlo do veće materijalne štete ili ozljeda, a što se u ovom predmetu nije dogodilo te da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti činjenice kakvo je bilo stanje ceste. Navodi da se na području na kojem se dogodio štetni događaj gospodari LD Fazan, te da su policijski službenici to utvrdili na način što na svakom lovnom području postoji tabla koje lovačko društvo gospodari kojim područjem, te je u ovom slučaju postojala tabla da na istom području gospodari LD Fazan. Nakon što je pristupio očevid svjedok iskazuje da su o istom obavijestili svog nadređenog službenika i to o početku obavljanja očevida, tijeku i završetku istoga. Navodi da na tom području postoji znak ograničenja brzine, međutim da se ne može točno očitovati o kojoj se brzini radi, ali da su policijski službenici sigurno to utvrdili i stavili u zapisnik. Nakon što su se svjedoku pokazale fotografije sa CD-a sa str. 78 spisa, svjedok iskazuje kako je njemu poznato da je na fotografijama predmetna cesta na kojoj se desio štetni događaj, samog vozila se ne može sjetiti, dok se u odnosu na fotografije koje sadržavaju tragove predmetne životinje, ne može posebno očitovati, budući da taj dio posla radi kriminalistički tehničar, koji je tog dana radio s njim, odnosno UJ, koji bi se o tome mogao više očitovati. Napominje kako je njegov dio posla sastavljanje zapisnika, utvrđivanje okolnosti i dr. Svjedok iskazuje kako je prilikom očevida vozač rekao kako je on slikao predmetnu životinju, te je vozač ujedno i rekao da se ista udaljila prije dolaska policijski službenika na očevid, a da od trenutka nastanka štetnog do trenutka kada su policijski službenici došli na mjesto događaja nije prošlo više od 20 minuta, budući da je njihova policijska postaja udaljena od mjesta štetnog događaja oko cca 6-7 km. Svjedok navodi da u blizini štetnog događaja postoje i druga lovačka društva, a da je prema dokazima koji su zatečeni na mjestu štetnog događaja utvrđivao koje lovačko društvo je u ovom predmetu odgovorno i nadležno, te da je iz istih proizlazilo kako na tom mjestu gospodari LD Fazan Gradište.

10. Svjedok UJ navodi kako mu je načelno poznat predmetni štetni događaj, budući da je nakon zaprimanja poziva za današnje ročište pokušao utvrditi o kojem se štetnom događaju radi, no ističe kako je od istog štetnog događaj prošlo već dosta vremena, no sjeća se da se štetni događaj desio na državnoj cesti D55. Na upit suda da li su policijski službenici zatekli životinju koja je sudjelovala u štetnom događaju, svjedok iskazuje da nisu, odnosno ona nije bila prisutna kada su oni došli na predmetni događaj. Na upit suda da li se može svjedok očitovati koliko je vremensko razdoblje prošlo od trenutka dojave do dolaska na očevid, svjedok iskazuje kako se ne može točno očitovati, međutim da pretpostavlja da taj podatak postoji u zapisniku. Na upit suda da li su policijski službenici utvrđivali brzinu vožnje vozača, svjedok iskazuje da nisu. Napominje kako se brzina može izračunati ukoliko su postojali tragovi kočenja, te tada postoje parametri na temelju kojih se može izračunati brzina. Također ističe da i vještaci na osnovu oštećenja mogu izračunati brzinu. Na upit suda da li se može očitovati da li je u ovom događaju bilo tragova kočenja, svjedok iskazuje kako se toga ne može sjetiti, no to bi trebalo biti vidljivo iz situacijskog plana. Na upit suda, nakon što se svjedoku predočava situacijski plan sa str. 75 spisa, svjedok pojašnjava kako je iz istog razvidno da ne postoje tragovi guma blokirajućeg kotača, odnosno da ne postoje tragovi kočenja. Također isti pojašnjava kako je iz istog situacijskog plana razvidno što je zatečeno na mjestu očevida i to pod brojem 1, 2 i 3. Nadalje na upit suda pojašnjava kako oznaka u legendi u situacijskom planu FTM označava fiksnu točku mjerenja, odnosno u ovom slučaju kilometar državne ceste, dok PTM označava početnu točku mjerenja.Na upit suda na koji način su policijski službenici utvrdili da je za mjesto na kojem se desio štetni događaj nadležno LD Fazan, svjedok iskazuje kako na tom području postoji znak LD Fazan. Također ističe da takve oznake postoje i na drugim prometnicama, te se na taj način može utvrditi kojem lovištu pripada koje područje. Pun. tužitelja predlaže da svjedok uz dopuštenje suda pogleda fotografije sa CD-a sa str. 78 spisa, a u koje su fotografije stranke na ročištu održanom 12.3.2025. zajedno sa sudom izvršile uvid, a radi utvrđenja da li su to fotografije koje su policijski službenici toga dana napravili. Pun. tuženika se ne protivi prijedlogu pun. tužitelja da svjedok izvrši uvid u gore navedene fotografije. Svjedoku se predočuju fotografije koje se nalaze na CD sa str. 78 spisa, a koje ujedno i stranke posjeduju u svojim spisima, te svjedok iskazuje kako je točno da su te fotografije nastale prilikom štetnog događaja, te svjedok ističe kako mu je nakon predočenja predmetnih fotografija poznato i mjesto štetnog događaja, kao i vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju, te se sjeća da su pronađeni tragovi životinje, odnosno tragovi krvi i dlake koje je isti tom prilikom fiksirao i fotografirao. Na upit pun. tužitelja kakvi su bili uvjeti na cesti, svjedok iskazuje kako je kolnik bio suh, a da je bilo poluoblačno vrijeme. Na poseban upit suda kakva je bila vidljivost, svjedok iskazuje da je bila dobra.Na upit pun. tuženika da li se svjedok može sjetiti kolika je udaljenost od table LD Fazan do mjesta štetnog događaja, svjedok iskazuje kako se ne može točno očitovati, ali da je to od cca 1,5 do 2 km. Također pojašnjava kako na ovom području gdje se desio ovaj štetni događaj gospodari LD Fazan i sa jedne i sa druge strane ceste, međutim da postoje određena područja na kojima je jedno lovačko društvo nadležno za jednu stranu ceste, dok je drugo nadležno za drugu stranu ceste, te se u tom slučaju odgovornost utvrđuje na strani ceste na kojoj se štetni događaj dogodio. Svjedok pojašnjava kako se to u ovom slučaju nije utvrđivalo jer je LD Fazan nadležno i sa jedne i sa druge strane prometnice-ceste. Na upit pun. tuženika da li na tom području postoje i druga lovačka društva, svjedok iskazuje kako lovačko društvo Fazan graniči sa lovačkim društvom Privlaka, međutim za njih su nadležni policijski službenici iz PPrP Vinkovci. Na upit suda da li se može posebice sjetiti izjava uzetim od vozača koji je sudjelovao u nesreći, svjedok iskazuje kako taj dio posla obavlja policajac nadležan za uviđaj, a što je bio JJ, te je on uzimao iskaz od vozača, dok je on krim tehničar, koji je obavljao svoj dio posla, odnosno fotografiranje mjesta događaja, vozila, skiciranje mjesta događaja. Na upit pun. tužitelja da li je vozač vozila koje je sudjelovalo u nesreći predočio fotografiju divljači policijskim službenicima, svjedok iskazuje kako se toga ne može sjetiti. Na okolnost nastanka i dinamike prometne nezgode, kao i divljači koja je udarila u vozilo te utvrđenih tragova divljači saslušati svjedok FJ.

11. Svjedok FJ u svom iskazu navodi, na upit suda da li je istom poznat štetni događaj, svjedok iskazuje da jest, budući je isti bio vozač u automobilu kojemu se desio štetni događaj. Svjedok pojašnjava kako se on kretao prometnicom Vinkovci-Županja, te se na području oko repetitora, koje je granično područje dvije policijske postaje, desio udar jelena u vozilo. Jelen je došao iz smjera istoka, te je svjedok udario pokušao istoga izbjeći na način da je on vozilom prešao na skroz suprotni trak te je udario sa desnom stranom vozila predmetnu životinju. Nakon udara i odbacivanja životinje sa autom na suprotnu stranu od kuda se ista kretala, životinja je legla u polje. Svjedok pojašnjava kako je on otišao do životinje i vidio ju kako leži, te je ujedno i fotografirao samu životinju, te vozilo, međutim da više ne posjeduje te fotografije. Također pojašnjava kako je nakon udara zvao PP Vinkovci, koji su i izašli na teren, a koji su došli na mjesto štetnog događaja nakon sat i pol vremena, te su isti utvrdili da se štetni događaj desio na području PGP Županja, a ne na području njihove nadležnosti, te stoga oni nisu ništa radili. Nakon toga se obavijestila policija Županja, te su zatim oni došli nakon otprilike 2 sata od odlaska policijskih službenika iz Vinkovaca. Svjedok ističe kako je on tijekom cijelog tog vremena bio na mjestu štetnog događaja, te se nalazio u vozilu koje je oštećeno. Na upit suda da li je svjedok vidio trenutak kada je životinja otišla, svjedok iskazuje da nije. Na upit suda da li je vidio određene ozljede kod životinje, svjedok iskazuje da jest, te su postojali tragovi krvi. Na upit suda da li su na vozilu postojali tragovi životinje, svjedok iskazuje da jesu i to tragovi dlake i krvi i to na braniku, vratima i kliznim vratima. Na upit suda kakvi su bili uvjeti na cesti, svjedok iskazuje kako je kolnik bio suh, te iskazuje kako se vozio brzinom od 90 ili 100 km/h, te pojašnjava kako je vidljivost bila dobra, no da to nije bila dnevna vidljivost jer je tek svitalo. Na upit suda da li je istome poznato ograničenje brzine na tom dijelu kolnika, svjedok iskazuje kako mu to nije poznato. Na upit suda da li je svjedok siguran o kakvoj se divljači radilo, svjedok iskazuje kako on nije stručnjak za to područje, međutim pretpostavlja da je bio ili jelen ili srna. Na upit pun. tužitelja koja je svjetla imao upaljena, odnosno duga ili kratka, svjedok iskazuje duga. Na daljnji upit da li je netko nailazio sa druge strane sa vozilom, svjedok iskazuje da nije. Na upit da li je svjedok pomicao vozilo nakon udara u životinju, svjedok iskazuje da jest i to na pomoćnu cesta koja se nalazi uz tu prometnicu. Na poseban upit pun.tužitelja sa koje je strane izletila predmetna divljač, svjedok iskazuje da mu je izletila sa lijeve strane. Na upit da li je svjedok poznato da su obaviješteni određeni lovci, svjedok iskazuje da je on dobio informaciju da pošto više nema životinje, isti nisu dužni dolaziti na mjesto događaja, no isti su obaviješteni o predmetnom događaju. Na upit pun. tužitelja da li je predmetna divljač bila prisutna prilikom dolaska policijskih službenika iz Vinkovaca, svjedok iskazuje da jest. Na upit pun. tužitelja da objasni mjesto štetnog događaja, svjedok iskazuje kako se isti dogodio na prometnici koja je i sa jedne i sa druge strane okružena poljima, dok se šuma nalazi malo dalje od mjesta štetnog događaja. Na upit pun. tužitelja da li se može sjetiti da li je isti pokazao fotografiju životinje policijskim službenicima, svjedok iskazuje kako je predmetnu fotografiju pokazao jednom od policijskih službenika iz PGP Županja, međutim ne može se točno očitovati kojem. Pun. tuženika postavlja pitanje da li je svjedok kočio, svjedok iskazuje da jest. Na upit da li je vidio znak divljač na cesti, svjedok iskazuje da se ne može sjetiti. Na upit da li prolazi često tom dionicom, svjedok iskazuje da prolazi. Na upit da li je popravio vozilo, svjedok iskazuje da jest, na način da je vozilo odveženo u autoservis Will, koje je popravilo predmetno vozilo, te je faktura poslana direktno tužitelju, a sam popravak po njegovom sjećanju je iznosio oko 51.000,00 kn. Na upit suda da li je svjedok mogao izbjeći predmetnu životinju, svjedok iskazuje da nije mogao izbjeći, bez da ugrozi svoj život.

12. Na okolnost je li u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika provođen lov i na okolnost saznanja o prometnoj nesreći saslušan je zakonski zastupnik tuženika EJ, koji u svom iskazu, na upit suda da li je istome poznat štetni događaj, stranka iskazuje da jest, budući da ga je lovnik VJ obavijestio da ga je zvala policija, te da se desio nalet vozila na životinju, međutim budući da životinja više nije bila na tom području na kojem se desio nalet, tuženik nije izlazio na teren radi preuzimanja životinje. Na upit suda da li je prilikom nastanka štetnog događaja provođen lov ili druge aktivnosti, stranka iskazuje da nisu provođene nikakve aktivnosti u to vrijeme, a niti lov. Na upit suda stranka iskazuje kako mu je poznato mjesto štetnog događaja. Na upit suda da li je na mjestu štetnog događaja nadležno Lovačko društvo Fazan, odnosno tuženik, stranke iskazuje da jest, budući da je na tom području njihovo lovište. Na upit pun. tuženika da li na tom području postoje i druga lovišta, stranka iskazuje da postoje, odnosno postoji i lovište Županja koje je udaljeno oko 1 km od štetnog događaja i lovište Banov dol koje je udaljeno oko 500 m od štetnog događaja, a ista lovišta se nastavljaju na njihovo lovište. Na upi t pun. tuženika da li je životinja mogla doći i iz nekog drugog lovišta, stranka iskazuje kako je mogla doći iz razloga što se radi o životinji koja migrira.Na upit pun. tužitelja da li LD Fazan gospodari sa obje strane ceste na kojoj se desio štetni događaj, stranka iskazuje da gospodari. Na upit pun.tužitelja kojom vrstom divljači gospodari tuženik, stranka iskazuje da gospodare sa jelenima, srnama, zečevima, fazanima, lisicama, čagljevima i ostalom divljači. Na daljnji upit da li u blizini mjesta štetnog događaja postoji hranilište ili pojilište za životinje, stranke iskazuje kako na tom području ne postoji.

13. Sud je iskaze svjedoka JJ, UJ, FJ te zakonskog zastupnika PJ u potpunosti prihvatio kao vjerodostojne, životne, logične i uvjerljive, a isti su u skladu i s materijalnom dokumentacijom u spisu te provedenim strojarskim vještačenjem.

14. Na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i nastalih oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] provedeno je strojarsko vještačenje po vještaku Draženu Jeđudu. Isti vještak je dana 22.12.2025. dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem je zaključio da se prometna nesreća dogodila kao izlazni frontalni nalet prednjeg desnog dijela OA reg. oznake [registarska oznaka] na desni bočni dio tijela divljači, da je udar je bio iza težišta tijela divljači tako da je došlo do rotacije tijela oko vertikalne osi u smjeru kretanja kazaljke na satu i do sekundarnog udara tijela divljači u desni bočni dio OA reg. oznake [registarska oznaka]. U trenutku prometne nesreće OA reg. oznake [registarska oznaka] se kretao kolnikom DC br. 55 iz smjera sjevera u smjeru juga, a divljač je pretrčavala kolnik iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno s lijeve na desnu stranu gledano u smjeru kretanja OA. Mjesto naleta na kolniku nalazi se 693,0 m južno od PTM i 1,8 m ulijevo od osovine. Obzirom da je do dolaska očevidne ekipe OA reg. oznake [registarska oznaka] pomaknut sa mjesta događaja, te njegov zaustavljeni položaj nakon prometne nesreće nije obilježen, fiksiran i evidentiran, te obzirom da na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi kotača OA, tehničkim putem nije moguće utvrditi brzinu OA reg. oznake [registarska oznaka] u pojedinim fazama prometne nesreće, niti je moguće provesti vremensko-prostornu analizu i analizu mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće. Obzirom na okolnost pretrčavanja kolnika, divljač se u trenutku prometne nesreće mogla kretati brzinom oko 30 km/h. U trenutku prometne nesreće je bilo svitanje, prelazak iz nautičkog u građanski sumrak. U takvim uvjetima vidljivosti je uočavanje neosvijetljenih objekata u okruženju i bez upotrebe svjetala moguće, ali otežano. Obzirom na konfiguraciju terena, te konkretne uvjete vidljivosti i dobru preglednost s kolnika u smjeru istoka, kao i iskaz vozača da su na OA bila uključena duga svjetla, vozač OA reg. oznake [registarska oznaka] je u fazi prilaza mogao uočiti divljač kako se približava kolniku, ali na temelju dostupnih podataka nije moguće utvrditi u kojem trenutku i je li isti imao tehničku mogućnost kočenjem i/ili skretanjem izbjeći prometnu nesreću. Za smjer kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka] je 1.300 m prije mjesta događaja bio postavljen prometni znak br. A33 „Divljač na cesti“ sa dopunskom pločom br. E02 „U duljini 3.500 m“. Na kraju navodi da je na OA reg. oznake [registarska oznaka] je nastala djelomična šteta koja s PDV-om iznosi 7.049,11 EUR. Također, naprijed navedeni vještak, a budući da je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje istoga na ročištu od 10. veljače 2026. iscrpno očitovao i otklonio sve primjedbe tuženika. Naime, isti je ostao u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog 22.12.2025., te je ujedno naveo, a na upit pun. tužitelja da li su nastala oštećenja na vozilu a s obzirom da je isti analizirao oštećenje na predmetnom vozilu karakteristična za sudar sa divljači vještak iskazuje obzriom na oblik i prostorni raspored oštećenja na vozilu, položaj tragova dlake, i tkiva na vozilu, te položaj tragova tekućine crvene boje nalik na krv i dlake divlje životinje na travnatoj bankini sa zapadne strane kolnika mišljenja sam da se na temelju navedenih tragova može zaključiti da se prometna nesreća dogodila kao nalet motornog vozila na divlju životinju. Na upit tužitelja odgovaraju li nastala oštećenja i tragovi na vozilu dinamici iskazanoj od strane vozača u ovom postupku vještak navodi da položaj i prostorni raspored tragova na vozilu i travnatoj bankini sa zapadne strane kolnika odgovaraju opisu prometne nesreće iz iskaza svjedoka FJ sa rasprave od 23. travnja 2025. godine. Na upit tužitelja može li se vještak očitovati o brzini kojim se vozilo kretalo obzirom na nastala oštećenja vještak navodi da na temelju oštećenja na vozilu nije moguće utvrditi brzinu istog u trenutku naleta na divljač. Punomoćnik tuženika postavljao je pitanja jednaka kao u svom očitovanju na nalaz i mišljenje od 28. siječnja 2026. te postavlja pitanje: Jesu li označena oštećenja mogla nastati drugačije tj. jesu li označena oštećenja mogla nastati na drugom mjestu u drugo vrijeme na drugačiji način od onog opisanog u tužbi. Tužitelj se protivio tako postavljenom pitanju tuženika navodeći kako isto ulazi u sferu pretpostavki i da vještak nije imao takav zadatak već je istome dano zadatak očitovati se o dinamici nastanka nezgoda temeljem materijalnih dokaza priloženih ovome spisu kao i iskaza saslušanih svjedoka. Sud dopušta predmetno pitanje tuženika te vještak navodi na temelju tragova koji su fiksirani očevidom se može egzaktno utvrditi da se prometna nesreća dogodila na mjestu događaja koje je evidentirano u očevidnoj dokumentaciji i kao nalet motornog vozila na divlju životinju. Odnosno vještak pojašnjava da svi materijalni tragovi koji su fiksirani očevidom,a to su oštećenja i tragovi tkiva na vozilu, te tragovi na travnatoj bankini potvrđuju da se prometna nesreća dogodila na navedenom mjestu i to kao nalet motornog vozila na divlju životinju. Pregledom materijalnih tragova utvrđeno je da isti ne ukazuju na mogućnost da se prometna nesreća dogodila na nekom drugom mjestu i na drugačiji način. Na daljnji upit je li s prometno tehničkog gledišta vozač ranije mogao uočiti "divljač" a ne onako kako je istazao vještak izjavljuje mogućnost uočavanja divljači je bila bitno smanjena, obzirom da se prometna nesreća dogodila u svitanje, na prelasku iz nautičkog u građanski sumrak. U takvim uvjetima vidljivosti uočavanje neosvjetljenih zapreka na kolniku je moguće, ali bitno otežano. Isto tako treba napomenuti da mjesto događaja nije bilo osvjetljeno javnom rasvjetom kao i da je kontrast između boje divljači i boje površine sa istočne strane kolnika relativno malo. Na daljnji upit je li s prometno tehničkog gledišta moguće da se vozač kretao brzinom višom od one iskazane (90-100 km/h), a s obzirom na oštećenja na vozilu, te kkoje bi eventualno implikacije imalo na dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja vještak izjavljuje da tehničkim putem nije moguće utvrditi brzinu vozila u pojedinim fazama prometne nesreće. Na daljnji upit je li s prometno tehničkog gledišta vozač vozio tzv. prilagođenom brzinom s tim više što je na mjestu naleta postavljen prometni znak opasnosti divljač na cesti i što je ograničenje brzine na području predmetnog štetnog događaja 90 km/h, a vozač je vozio max dopuštenom brzinom ili višom? Vještak izjavljuje da je odogovor isti kao i na prethodnom pitanju, tehničkim putem nije moguće utvrditi brzinu vozila u pojedinim fazama prometne nesreće. Vještak iskazuje kako se nije mogau utvrditi brzina kretanja vozila pa prema tome nije moguće niti utvrditi je li ista bila viša od prilagođene brzine. Sud je naprijed navedeni nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, budući da je isti napravljen objektivno i u skladu sa pravilima struke, te da je isti u cijelosti odgovorio na zadat vještačenja. Također se navodi da stranke nisu imale primjedbi na iskaz vještaka na ročištu održanom 10. veljače 2026.

15. Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Nadalje, člankom 1064. ZOO-a određeno je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Člankom 1067. ZOO-a određeno je oslobođenje od odgovornosti, te je tako određeno da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti izbjeći ili otkloniti. Slijedom iznijetoga, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, pri čemu tuženik nije dokazao postojanje bilo kakvih okolnosti iz odredbe čl. 1067. ZOO-a koje bi isključile njegovu odgovornost za štetu od opasne stvari (divljači). Također, člankom 963.st.1. ZOO-a određeno je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom Zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Ovdje valja istaknuti kako je neosnovano pozivanje tuženika na Zakon o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20, 127/24). Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (što tužitelj nije ni tvrdio), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ne Zakona o lovstvu kako to tuženik tvrdi. Odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik prvotuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Nadalje, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Prema tome, iz sadržaja citirane odredbe čl. 80. st. 6. proizlazi kako Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu pa stoga valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojim se uređuje odgovornost za štetu.

16. Sud je stava kako se u ovom predmetu imaju primijeniti naprijed citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ne Zakona o lovstvu.

17. Slijedom iznijetoga, iz iskaza neposrednog svjedoka ČJ, a koji je u svom iskazu na ročištu od 23. travnja 2025. (str. 94 do 96 spisa) na koji stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je isti bio vozač automobila, te da se dogodio udar divljači u predmetni automobil pri čemu je isto vozilo oštećeno . Budući da iz nalaza i mišljenja, kao i iz iskaza vještaka Dražena Jeđuda također proizlazi kako su predmetna oštećenja nastala na vozilu tužiteljeva osiguranika karakteristična za udar divljači u vozilo, te da tragovi odgovaraju iskazu svjedoka ČJ sa rasprave od 23. travnja 2025., sud je stava kako je tužitelj dokazao činjenicu da se u ovom slučaju dogodila prometna nesreća u kojem je divljač naletila na vozilo. Valja istaknuti kako stranke nisu imale primjedbi na iskaz vještaka. Također i iz iskaza zz tuženika EJ (str. 96 spisa) proizlazi da je za mjesto štetnog događaja nadležno Lovačko društvo "Fazan" odnosno tuženik jer je to njegovo lovište, te da tuženik gospodari sa divljači (srnama, zečevima, fazanima, lisicama, čagljevima i ostalom divljači) s obje strane ceste na kojoj se desio štetni događaj. Slijedom iznijetoga, budući da je sud iz naprijed navedenih dokaza utvrdio da se dogodila prometna nesreća naleta divljači na vozilo, sud nije imao potrebe provoditi druge dokazne prijedloge predložene od strane stranaka, budući da je stanje stvari bilo u potpunosti razjašnjeno, te provođenje drugih dokaza nije bilo od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18. Budući da iz dokaznog postupka proizlazi da na području na kojem gospodari tuženik kao lovačko društvo, došlo do naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika, sud je stava kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u skladu sa člankom 1063., 1064. i 1067. stavak 1. ZOO-a.

19. Također, budući da je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, ista proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Jeđud, u kojem je isti utvrdio da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 7.049,11 eura, a na ime troškova popravka predmetnog vozila. Nadalje, i iz računa tvrtke Auto Will d.o.o. proizlazi kako popravak vozila iznosi 7.049,11 eura (str. 37 i 38 spisa), a koji je iznos i tužitelj utvrdio kao osnovan (str. 39 i 40 spisa), te je upravo taj iznos dana 24.1.2023. isplatio naprijed navedenoj tvrtki Auto Will d.o.o. za popravak predmetnog vozila, a što je vidljivo iz pregleda transakcija po računu (str. 41 spisa). Stoga tužitelj sukladno naprijed navedenom članku 963. st. 1. ZOO-a ima pravo potraživati isplaćenu naknadu u tom iznosu uvećanu za zatezne kamate tekuće od 24.1.2023., odnosno od trenutka kada je isti izvršio isplatu za popravak predmetnog vozila, a što je razvidno iz potvrde o plaćanju sa str. 41 spisa.

20. Slijedom iznijetoga, budući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

21. O troškovima postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavak 1. , člankom 155. i člankom 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Visina troškova odmjerena je sukladno Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023; dalje: Uredba) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).

22. Stoga je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu sud dosudio trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 48,57 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 110,31 eura te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura i trošak pristupa svjedoka JJ u iznosu od 8,04 eura, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 566,92 eura , slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

23. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 13. ožujka 2026.

Sudac

Augustin Jalšovec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pisano u roku od 15 dana od dana objave.