P-362/2025-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupaju punomoćnici Mira Boban i Gordan Lolić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić, Split, protiv tuženice RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, radi brisanja uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, Andrije Kuzmanića, odvjetnika u Splitu, i tuženice te punomoćnika tuženice Ivana Močića, odvjetnika u Splitu, na ročištu radi objave presude 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije valjan upis u zemljišnu knjigu - uknjižba na ime tužene KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 5/64 dijela cjeline provedena u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Z- 44680/2024, na čest. zem. [katastarska čestica], vinograd, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje uknjižbe prava vlasništva na ime tužene KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za 5/64 dijela cjeline, provedene u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Z-44680/2024 i uspostava prijašnjeg zk stanja kako je ono bilo prije provedbe uknjižbe na ime tužene, odnosno, nalaže se uknjižba na ime tužitelja: FK pok. FK, [adresa], za 5/64 dijela cjeline.

III. Nalaže tuženici RK u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju ČK trošak parničnog postupka u iznosu od 1.303,10 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda, 28. siječnja 2025., zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženice radi utvrđenja da je nevaljana upis u zemljišne knjige na ime tuženice za 5/64 dijela cjeline proveden u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Z-44680/2024 na čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te zahtjev za brisanje navedene uknjižbe te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe na ime tuženice, odnosno uknjižba na ime tužitelja za 5/64 dijela cjeline.

2. U tužbi tužitelj navodi da je tuženica uknjižena za cijelo u pogledu nekretnine označene kao čes.zem. 1669, vinograd, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to za suvlasnički dio od 59/64 dijela i suvlasnički dio od 5/64 dijela. Nadalje, u tužbi se ističe da je tužitelj stvarni vlasnik predmetne nekretnine i to baš u pogledu udjela od 5/64 dijela koji egzistira u zemljišnoj knjizi kao „19. suvlasnički udio“ te je ranije upravo na citiranom udjelu i bio uknjižen kao FK pok. FK, [adresa]. Tuženica da je uknjižbu prava vlasništva za 59/64 dijela cjeline ishodila presudama zbog ogluhe u parničnom postupku ovog suda pod poslovnim brojem P-4724/15 (ranija oznaka P-721/07), a u kojem postupku da tužitelj nije sudjelovao jer da tuženica nikada tužbu na utvrđenje postavila naspram tužitelja kao ranijeg uknjiženog vlasnika. Po ishođenju navedenih presuda tuženica da je podnijela prijedlog za uknjižbu i u pogledu predmetnog udjela tužitelja, međutim kako isti nije bio stranka citiranog parničnog postupka isti prijedlog da je odbijen, a zabilježba odbijenog prijedloga da je vidljiva i dana u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-39868/2018. Tužitelj da je neposredno prije podnošenja ove tužbe utvrdio da je tuženica ishodila brisanje s imena tužitelja i za predmetni udio 5/64 dijela, i to rješenjem donesenim u pojedinačnom ispravnom postupku poslovnog broja Z-44680/2024 (Z-36100/2023) 28. listopada 2024. Tužitelj ističe da nije sudjelovao u navedenom ispravnom postupku, pismena iz istog da mu moguće nisu ni dostavljena zbog nedostatka adrese u zemljišnim knjigama, a radi čega da isti nije u mogućnosti podnijeti tužbu za ispravak iz čl. 205 Zakona o zemljišnim knjigama, međutim navodi da je na temelju čl. 150 Zakona o zemljišnim knjigama kao nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist tuženice ovalašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje predmetne uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Stoga predlaže kao u tužbenom zahtjevu.

3. Tužba je dostavljena tuženici na odgovor te se ista u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 7. travnja 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je stvarni i isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine upravo tuženica a koja da se zajedno sa svojim pravnim prednicima nalazi u neometanom, zakonitom i materijalnom posjedu predmetne nekretnine više od 60 godina te je nitko nikada nije ometao u „upražnjavanju“ svih vlasničkih i materijalnih prava na istoj. Prije tužene da je kao posjednica u katastru bila upisana ĐK ud. dr. Andrije, a ĐK da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-1266/87 od 16. svibnja 2020., a temeljem oporuke od 21. siječnja 1987. naslijedila za cijelo tuženica. Predmetna nekretnina da nije navedena u spomenutom rješenju o nasljeđivanju, međutim stvarno da je upravo navedena ostaviteljica bila vlasnikom iste. Da je tome tako tuženica navodi da proizlazi iz dokazne građe odnosno stanja spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-4724/15 iz kojeg proizlazi kako je predmetnu nekretninu stekla dosjelošću te da su time ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na strani tuženice. Ističe da je tužitelj upisan naknadno kao preostali suvlasnik za 5/64 dijela cjeline na predmetnoj nekretnini, a izreka presude u tom predmetu da se nije odnosila na njega pa da je tuženica bila primorana pokrenuti pojedinačni ispravni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem Z-44680/2024, a u kojem da je tužitelj sudjelovao i u kojem je tuženica dokazala svoje isključivo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Konačno, tuženica navodi da je i zahtjev tužitelja kojim traži uspostavu zk upisa kakav je bio prije provedbe predmetnog upisa neutemeljen, a posebno iz razloga jer je tužitelj prekludiran s tim dijelom tužbenog zahtjeva u smislu čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama, pa tužena opreza radi ističe i prigovor prekluzije jer da se u konkretnom slučaju radi o brisovnoj tužbi koja se može podnijeti propisanim rokovima. Stoga, tuženica predlaže tužbu odbaciti podredno tužbeni zahtjev odbiti.

4. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem aktivnog i povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], potvrde "U Milni 14/2-87 god", Ugovora sklopljenog između [adresa] i ČK od 27. veljače 2001., Uvjerenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinsko pravne poslove Klasa: 350-01/05-01/0067 od 18. veljače 2005., dopisa od 15. listopada 2009., spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-4724/2015, Z-36100/23 i Z-39868/18, saslušanjem svjedoka ŠK, CK, EK i GK, te saslušanjem tuženice kao parnične stranke.

5. Sud je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta budući identifikacija predmetne nekretnine među strankama nije bila sporna, pa se izvođenje takvog dokaza ukazivalo nepotrebnim.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije valjan upis u zemljišnim knjigama na ime tuženice KK za 5/64 dijela cjeline koji upis je proveden u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Z-44680/2024 na čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zatim zahtjev za brisanje takve uknjižbe prava vlasništva sa imena tuženice, te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja upisom u korist tužitelja.

8. U postupku su, a na temelju rezultata izvedenih dokaza, utvrđene slijedeće pravno relevantne činjenice.

9. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnica iste upisana tuženica, i to za 59/64 dijela i 5/64 dijela cjeline, dok je čitanjem povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno da se tužiteljica na suvlasničkom udjelu od 5/64 dijela predmetne nekretnine upisala temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 28. listopada 2024, i to pod brojem Z-44680/2024, a istoj je prethodio upis tog suvlasničkog dijela od 5/64 u korist FK. FK, [adresa], ovdje tužitelja.

10. Nadalje, čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem Z-36100/2023 utvrđeno je da je tuženica u tom predmetu podnijela prijedlog radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je u istome predložila ispravak upisa prava vlasništva navedene nekretnine na način da se FK pok. FK, [adresa] briše za 5/64 dijela cjeline, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist predlagateljice, ovdje tuženice. Pregledom prijedloga predlagateljice, ovdje tuženice razvidno je da ista svoj prijedlog za ispravak temelji na činjenici da se sa svojim pravnim prednicima nalazi u nesmetanom, zakonitom i materijalnom posjedu predmetne nekretnine više od četrdeset godina te da je nitko nikada nije ometao u "upražnjavanju" svih vlasničkih i materijalnih prava na istoj, dakle prijedlog temelji na institutu dosjelosti, uz koji prijedlog prilaže prijepis posjedovnog lista broj 401 za predmetnu nekretninu, iz kojeg proizlazi da je upisana kao posjednica predmetne nekretnine, zatim presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovnog broja 77P-4724/15 od 23. srpnja 2018., povijesni posjedovni list za predmetnu nekretninu, presudu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4724/15 od 8. siječnja 2016., presudu Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4724/15 od 21. srpnja 2016. Također, prijedlogu prileži i rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda pod poslovnim brojem Z-39868/2018 kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini temeljem presuda donesenih u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-4724/15, međutim kojim je također i odbijen prijedlog radi uknjižbe u odnosu na FK, ovdje tužitelja, budući se navedene presude nisu odnosile i njega. Rješenjem i oglasom ovog suda u predmetu pod poslovnim brojem Z-3600/2023 pokrenut je i otvoren pojedinačni ispravni postupak u k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu te je naknadno rješenjem od 28. listopada 2024. usvojena prijava predlagateljice te dopušten ispravak zemljišnoknjižnog stanja u k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu na način da se briše pravo vlasništva s imena FK pok. IK uz uknjižbu prava vlasništva na ime ovdje tuženice. Navedeno rješenje od 28. listopada 2024. provedeno je upravo pod brojem predmeta ovog suda pod poslovnim brojem Z-44680/2024.

11. U postupku su saslušani svjedoci ŠK, DK, LK i GK. Iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi da istome nije mnogo poznato o predmetu spora, osim da je tu nekretninu koristila jedna stara žena koja se zvala MK, a koja da je bila sluškinja supruge JK, a koja se zvala ĐK. Svjedok ne zna kako izgleda nekretnina, tamo nikada nije bio, međutim zna da je tu nekretninu koristila MK jer se kao dijete kupao na plaži koja se nalazi ispod te nekretnine, pa bi viđao MK kako ide prema toj nekretnini,a u naravi da je to bio vrt. Nije mu poznato na temelju čega je MK koristila tu nekretninu. Tužitelja poznaje, naime, naveo je da je za vrijeme dok je obavljao dužnost načelnika Općine Milna dobio zahtjev od tužitelja, kojim je isti tražio da se dio ove nekretnine uvrsti u građevinsku zonu. Naveo je da nikada nije vidio na ovoj nekretnini ni tužitelja, ali ni tuženicu. Inače da zalazi tim putem dugi niz godina. Posebno je naveo da se suprug gđe. MK zvao TK, a njezin sin Č.

12. Svjedok DK u svom je iskazu naveo da je poznavao oca tužitelja koji se također zvao VK, i koliko mu je poznato on da je bio vlasnik terena u predjelu zv. Brdo. On da je u 11. mjesecu 1986. godine dao tužiteljevom ocu akontaciju za kupnju dijela ove nekretnine, inače da se radilo se o površini od cca. 1000m2, odnosno od 1/4 tog terena, a 14. veljače 1987. godine da su sklopili pisani ugovor sa dva svjedoka kada mu je i isplatio novce u cijelosti, misli da se radilo o tadašnjih 5.000,00 maraka, a to da je bila cijena građevinskog terena na području [adresa] u to vrijeme. Naveo je da se on nikad nije upisao na svoj dio, međutim nakon što je to kupio da je počeo koristiti svoj dio nekretnine branjem badema koji se tamo nalaze. Njegov dio da nije zagrađen, ali da su jednom prilikom on i tužitelj stavili podest, a za buduću gradnju kućice na tom terenu. Naveo je da je tužitelj jednom prilikom pisao Općini i tražio od njih promjenu GUP-a kako bi se ova nekretnina uvrstila u građevinsko područje. Tužitelj da je cijelo vrijeme koristio ovu nekretninu, na istoj držao tovara i druge "beštije", dok mu tuženica nije poznata, niti ju je je ikada vidio na ovoj nekretnini. Svjedoku nije poznata ĐK, čuo je za to ime, ali ona da nema nikakve veze sa ovom nekretninom, te ju nikada nije vidio na njoj. Nije mu poznata ni gđa. MK. Posebno je naveo kako ni tužitelja ni njegovog prednika nitko nije ometao u korištenju ove nekretnine ili govorio da to nije njihovo, a svi stari ljudi da su znali da ova nekretnina u Brdu predstavlja vlasništvo pok. FK, tada da je riječ vrijedila puno više. Svjedok je naveo da mu je poznat AK, on da je bio nekadašnji vlasnik ove nekretnine i na njoj da je držao kokoši, ali nije mu poznato je li pok. otac tužitelja FK izvršio nekakvu kompenzaciju sa njim, odnosno poznato mu da jest bila nekakva kompenzacija, ali nisu mu poznati detalji iste. Posebno je naveo da dio koji je on kupio nije ogradio jer da nije bilo potrebe budući da je on bio dobar kućni prijatelj sa tužiteljem SK, pa su njih dvoje imali u planu napraviti nekakvi dvojni objekt ali do toga da nije došlo. Svjedok je posebno naveo da se nikada nije pokušao upisati na svoj dio jer da se nije baš bavio s tim, govorio bi "danas ću - sutra ću", a inače da i pola Brača nije upisano kako treba. Naveo je da i danas koristi ovu nekretninu na način da na istoj bere mendule. Konačno, svjedok je naveo da je tužitelj vlasnik čitavog ostatka nekretnine jer da je to bilo vlasništvo ČK, njegovog oca.

13. Svjedok LK u svom je iskazu naveo da on čitav život živi u [adresa] te je poznavao TK i MK. Njih dvoje da su bili brat i sestra koji su radili kod jedne gospođe koja se zvala ĐK, a koja je bila vlasnica ove predmetne nekretnine. Kada su TK i MK ostarjeli, više nisu mogli pomagati gospođi ĐK pa je to nastavio činiti Jakovljev sin AK. On da je njega dobro poznavao, radili su zajedno, odlazili na ribe, a sjeća se da mu je jednoga dana došao i rekao da je prodao jednu parcelu na "brdu", da je dobro prošao, da je za tu parcelu dobio brod i motor i još dosta novaca, samo mu nije rekao o kojem se iznosu radilo. Parcela koju je prodao da je upravo ova predmetna nekretnina, a ta nekretnina da je bila od gospođe ĐK, pa kako je majka AK pomagala gosp. ĐK i čuvala je u starosti pretpostavlja da je ona njima to ostavila, međutim nije mu poznato na koji način. AK da je ovu nekretninu prodao ČK krajem 70-ih godina, a nedugo nakon, on da je tu nekretninu prodao CK, međutim, kako se on nije mogao knjižiti ta nekretnina da je ostala vlasništvo ČK. CK da je tu htio sagraditi kuću, ali kako se nije mogao knjižiti da je vratio tu nekretninu FK, a FK njemu novce. TK i MK da su koristili ovu nekretninu na način da su tu sadili povrće, a malo poviše da su bile i masline. Kad je FK stekao ovu nekretninu u početku da je sadio nekakve kulture na toj nekretnini, ali kasnije da se razbolio pa više to nije mogao činiti. Naveo je da tuženu ne poznaje, da je prvi put vidio na sudu i nikada nije čuo da bi ona imala veze sa ovom nekretninom, odnosno da bi ova nekretnina pripala njoj. Na nekretnini da postoje mendule koje je svojedobno brao AK dok je bio živ a kasnije da je to činio FK. Poznato mu je da je DK htio graditi na toj nekretnini pa se danas vide ostaci betona koje je on sagradio. Naveo je da je površina predmetne nekretnine oko 1.200 m2, da mu je tako rekao AK kad je prodao ovu nekretninu FK. Inače da je tu prošla cesta za tvornicu Sardina, pa da je ta cesta odnijela kvadrata. Danas da ova nekretnina ima trave, ali općenito da je neobrađena.

14. Svjedok GK, sin tužitelja, u svom je iskazu naveo da je još kao dijete dolazio sa svojim ocem na istu, a njegov otac da je vlasnik te nekretnine, koju da je stekao ostavinom iza njegovog djeda također FK. Sjeća se da je njegov djed tu nekretninu kupio od AK, a to da je bilo 70-ih godina, kao i da je kasnije prodao ¼ te zemlje CK koji je tu imao namjeru graditi zgradu, čak da je u ratu DK izgradio nekakav podest za zgradu koji da je vidljiv i danas. Njegov otac i DK da su trebali zajedno graditi zgradu, da su našli u to vrijeme i investitora, međutim kako nije bio proveden detaljni prostorni plan da su naišli na zapreke, pa da su odustali od toga. Njegov djed da je ovu nekretninu koristio za ispašu, a inače da je bio mesar i trgovac. Također se sjeća da je glavni motiv zbog kojeg je njegov djed kupio ovu parcelu bio taj što se do njegove kuće u kojoj je živio nalazila parcela koja je također bila vlasništvo obitelji ĐK, točnije čovjeka koji je na toj nekretnini držao pčele. Naveo je da tuženicu nikada nije vidio, a nije ju viđao ni na predmetnoj nekretnini. Kako je taj g. ĐK htio preseliti od tu i otići živjeti malo dalje da mu je bila interesantna ova predmetna parcela pa ja nagovorio njegovog nona da kupi parcelu kako bi se njih dvoje eventualno kasnije zamijenili, u kojem slučaju bi njegov nono dobio parcelu odmah do svoje kuće. Kako je kasnije g. ĐK umro njegov djed da je kupio i tu parcelu od sestre gospodina ĐK. Njegov otac da je nastavio koristiti ovu parcelu na način da su tu brali bajame, međutim da nisu pretjerano brinuli o istoj jer im je bila van ruke. Njegov otac da je zadnji put bio na nekretnini prije otprilike 2 – 3 godine. Otac da mu je lošeg zdravstvenog stanja, da ima više bolesti, do prije 2 – 3 godine da je bio aktivan, radio u poljoprivredi, ali nakon što mu se stanje pogoršalo da je prestao to činiti, a inače danas da ne može govoriti i nepokretan je. Svjedok je dalje naveo da poznaje AK, njegova djeca TK i DK da su skoro njegova generacija, a AK da je umro prije nekoliko godina. Poznato mu je po priči da je on sa svojom obitelji živio u kući obitelji ĐK, da su inače bili jako siromašni, a da je [adresa] majka dvorila gospođu ĐK, dok mu je otac bio nadničar. Naveo je da je po svojim starim papirima našao dokumenta iz kojih proizlazi da je ta obitelj ĐK dala punomoć AK da proda neke njihove parcele, međutim među tim parcelama da nije bila i ova predmetna. Posebno je naveo da je kupoprodaje sa CK realizirana, ugovor da nikada nije raskinut, on da i dalje uživa ovu nekretninu, na istoj bere bajame. Sjećam se da je ta kupoprodaja bila pred dva svjedoka, a u papirima svoga djeda da je našao i pisanu potvrdu u kojoj stoji da je DK isplatio kupoprodajnu cijenu za ovu nekretninu. Posebno je naveo da parcela ima oko 1.400 m2, s tim da je nekretninu presjekla cesta.

15. U postupku je saslušana i tuženica koja je u svom iskazu navela da je predmetnu nekretninu stekla oporučno, i to nakon smrti ĐK, koja da je bila vlasnica iste. ĐK da je bila teta od njenog pok. muža, a ona da je živjela zajedno u njezinom stanu od 1974. godine pa sve do smrti. Inače, ĐK da se sama brinula kada je bila dobrog zdravstvenog stanja, međutim da je imala poslugu koju je plaćala. Poznati su joj AK i OK, [adresa] majka, ali oni da nisu radili kod ĐK, g. OK da bi kuhala gospođi ĐK, a kako je OK bila siromašna da bi joj ĐK za to plaćala. Posebno je navela da nikada nije bilo govora da bi ĐK ostavila bilo kakve nekretnine OK i njezinoj obitelji. Navela je da je dolazila na predmetnu nekretninu, tamo da su bila posađena stabla mandarine i oraha, a tamo bi brali i šparoge. Nikad da nije vidjela tužitelja niti njegovu obitelj na ovoj nekretnini, a da ih je vidjela da bi zvala policiju. Navela je da nije čula da bi AK prodao ovu nekretninu nekome. Navela je da bi na ovu nekretninu dolazila poprilično često, nakon smrti ĐK 1974. godine da je dolazila 2 – 3 puta mjesečno.

16. U konkretnom slučaju tužitelj tužbenim zahtjevom podnosi brisovnu tužbu propisanu člankom 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, - dalje u tekstu: ZZK-a). U stavku 1. navedenog članka propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. je dalje propisano da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: – ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno

– ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena.

17. Dakle, brisovna tužba je stvarno-pravna tužba sui generis, kojom nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe. Institut brisovne tužbe zasnovan je na činjenici da nevaljala, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog pravnog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnih prava. Na podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimiran nositelj knjižnog prava dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije napadane promjene u zemljišnim knjigama, a isto tako i njegovi univerzalni sukcesori, jer ostavina časom smrti prelazi na nasljednike. Stoga je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati postojanje temeljnih pretpostavki za uspjeh s brisovnom tužbom, odnosno da je on ili pak njegov pravni prednik bio nositelj prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da je to pravo povrijeđeno nezakonitom, odnosno nevaljanom uknjižbom tog prava u korist tuženika. Upis će biti valjan, istinit kada je u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjižnim pravnim stanjem nekretnine, jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana upravo ona osoba koja je zaista stvarni nositelj tog knjižnog prava i jer je knjižno pravo upisano s onim sadržajem, opsegom i prvenstvenim redom koji zaista ima. Isto tako upis će biti istinit kada su u času kada je bio zahtjevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja uređuju knjižno pravo moraju ispuniti da bi se upisom u zemljišne knjige to pravo steklo, promijenilo ili prestalo, te kada su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom potrebne za upis u zemljišne knjige. S druge pak strane neistinit, nevaljan upis je upis koji je različit od stvarnog, zbiljskog, izvanknjižnog stanja nekretnina, jer je u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnog prava upisana osoba koja nije stvarni, zbiljski, izvanknjižni nositelj ili se upisani sadržaj, opseg ili prvenstveni red knjižnog prava razlikuju od njegovog stvarnog, zbiljskog izvanknjižnog sadržaja, opsega ili prvenstva reda. Isto tako upis će biti neistinit kada u času kad je bio zahtjevan nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene određuju i odredbe materijalnog prava koje uređuju to knjižno pravo, odnosno kada nisu bile ispunjene materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom.

18. U konkretnom slučaju prvenstveno je za navesti da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi kako se tuženica u pojedinačnom ispravnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Z-36100/2023 upisala kao suvlasnica za 5/64 dijela na čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje dotadašnjeg upisa tog prava vlasništva na ime tužitelja, a koji upis je proveden u zemljišnim knjigama pdo poslovnim brojem Z-44680/2024. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj bio nositelj prava vlasništva predmetne nekretnine za 5/64 dijela i to neposredno prije napadane uknjižbe tuženice, zbog čega je isti aktivno legitimiran na podnošenje brisovne tužbe. Također, a u odnosu na prigovor prekluzije podnošenja brisovne tužbe kojeg ističe tuženica, za navesti je da iz stanja spisa proizlazi da je tuženica neposredni stjecatelj tj. osoba u čiju korist je provedena uknjižba prava vlasništva za koju tužitelj tvrdi da je nevaljana, pa se na istu ne primjenjuju rokovi zastare iz čl. 129.st.2. ZZK-a. Nadalje, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica svoj prijedlog za pokretanje i provođenje pojedinačnog ispravnog postupka temeljila na činjenicama da se ista nalazi u nesmetanom, zakonitom i materijalnom posjedu predmetne nekretnine više od četrdeset godina, dakle na institutu dosjelosti. Sud je na temelju takvih navoda tuženice, te priloženih isprava, i to presuda ovog suda iz kojih proizlazi da je tuženica utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine za preostali suvlasnički udio izuzev suvlasničkog udjela upisanog na ime tužitelja, usvojio prijavu tuženice te dopustio ispravak zemljišnoknjižnog prava, odnosno upis prava vlasništva na ime tuženice za 5/64 dijela predmetne nekretnine, te izbris tog prava vlasništva s imena tužitelja.

19. Međutim, odredbom članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U stavku 3. je navedeno da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

20. Odredbom članka 160. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

21. Odredbom članka 18. st.1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Također, poštenje se predmnjeva, a tko tvrdi suprotno dužan je to dokazati. U stavku 6. navedenog članka propisano je da se poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čine stjecanja ili izvršavanja njezina posjeda, a poštenje i istinitost posjeda osoba koje imaju zakonskoga zastupnika - prema poštenju i postupanju toga njihova zastupnika.

22. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću se uz opće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (stvar je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo i stjecatelj je sposoban tu stvar steći u vlasništvo) traži ispunjenje i posebnih pretpostavki, a to su: a) da stjecatelj ima samostalni posjed stvari određene kakvoće i b) da posjed stvari traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, pri čemu se po ocjeni ovog suda o stjecanju prava vlasništva na temelju dosjelosti, ne može odlučivati u zemljišnoknjižnom postupku, odnosno pojedinačnom ispravnom postupku kakvog je pokrenula sama tuženica, jer je isto skopčano s utvrđivanjem u pravilu spornih činjenica o kojima se odlučuje u spornom parničnom postupku. Dosjelost kao pravni temelj stjecanja prava vlasništva i kao opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka dolazi u obzir kada predlagatelj uz prijedlog priloži javno ovjerovljenu izjavu zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje da je predlagatelj po tom pravnom temelju stekao izvanknjižno vlasništvo , što u konkretnom pojedinačnom ispravnom postupku kojeg je tuženica pokrenula nije bio slučaj. Stoga, iz same navedene činjenice iz koje proizlazi da je zemljišnoknjižni sud u pojedinačnom ispravnom postupku dopustio upis prava vlasništva tuženice za 5/64 dijela predmetne nekretnine, iako prethodno nije niti utvrdio jesu li se kod tuženice ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, a niti je tuženica raspolagala ikakvom ispravom kojom bi dokazala pravni slijed stjecanja u pojedinačnom ispravnom postupku, čini takav upis nevaljanim, odnosno neistinitim.

23. Nadalje, sud je na temelju rezultata izvedenih dokaza utvrdio da je upis tuženice nevaljan odnosno neistinit, osim iz razloga navedenih u točki 18. obrazloženja, i iz razloga jer je isti različit od stvarnog, zbiljskog, izvanknjižnog stanja predmetne nekretnine. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka, i to iskaza svih svjedoka saslušanih u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca ČK, koji je tu nekretninu 70-ih godina kupio od AK. Također iz rezultata dokaza proizlazi da je tužitelj, koristio ovu nekretninu na način da je na istoj držao tovara i druge životinje, brao bajame, odnosno na očigled drugi jasno manifestirao svoja vlasnička ovlaštenja. S druge strane nitko od saslušanih svjedoka nije čuo za tuženicu, niti da bi ona imala ikakve veze s predmetnom nekretninom, zbog čega se iskaz tuženice u dijelu u kojem ista navodi kako je redovito dolazila na predmetnu nekretninu ukazuje ovom sudu nevjerodostojnim, naspram iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku, koji su svi suglasno iskazivali isključivo o tužiteljevom posjedu predmetne nekretnine. Dakle, iako se tuženica u postupku poziva na činjenicu da je u neometanom, zakonitom i materijalnom posjedu predmetne nekretnine više od šezdeset godina, takve činjenice u postupku ne dokazuje, već iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno, da tuženica nije bila u posjedu predmetne nekretnine, već tužitelj i njegov prednik, da je tužitelj pri tome jasno manifestirao svoja vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini zbog čega posjed tužiteljice nije mogao biti niti savjestan. Stoga je zaključak ovog suda da se kod tužiteljice nisu ostvarile niti zakonske pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, a koje propisuje odredba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) iz kojeg dodatnog razloga je upis prava vlasništva pod poslovnim brojem Z-44680/2024, temeljem rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Z- 36100/2023 od 28. listopada 2024., na ime tužiteljice za 5/64 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nevaljan odnosno neistinit.

24. Dakle, budući da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je upis prava vlasništva tuženice na temelju Rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Z- 36100/2023 nevaljan i neistinit te da je time povrijeđeno knjižno pravo tužitelja u smislu čl. 150. st.1. ZZK to je posljedično, valjalo naložiti brisanje takve nevaljane uknjižbe i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u pogledu navedene nekretnine kakav je upis bio prije provedbe Rješenja pod poslovnim brojem Z-36100/2023 na način da se kao vlasnik opisane nekretnine za 5/64 dijela upiše tužitelj.

25. Stoga je sud odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude.

26. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

27. S obzirom da je tuženica u cijelosti izgubila spor, ista je dužna tužitelju nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka sve sukladno članku 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP-a).

28. Tužitelju je zastupanom po odvjetniku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 10.000,00 eura, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova, trošak sastava podneska od 8. svibnja 2025. u visini od 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima od 15. svibnja 2025, 17. srpnja 2025 i 12. veljače 2026. pod 100 bodova, sve sukladno Tr.br. 7. t.1., Tr.br. 8.3. i Tr.br. 9. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 126/22., 123/23 – dalje: Tarifa), što sveukupno iznosi 500 bodova. Kako vrijednost 1 boda sukladno Tr.br. 50 Tarife iznosi 2,00 eura, to je tužitelju priznat trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, koji iznos uvećan za 25 % PDV-a iznosi 1.250,00 eura. Također, tužitelj je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 53,10 eura, sve sukladno članku 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) te Tr.br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 53/19, 92/21).

29. Dakle, tužitelju je priznat trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.303,10 eura, pa je o trošku postupka odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, ZOU, Lolić & Boban, Split

- tuženici, po punomoćniku, Ivan Močić, odvjetnik u Splitu

- u spis