Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-3407/2024-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, Mornarska 8, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. veljače 2026. godine, u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 13. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) sadržane u:

Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 53792/07 od dana 6.srpnja 2007.godine potvrđenog od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić, od dana 10.srpnja 2007.godine, broj ovjere: OV-16867/07 i to u članku 1., članku 5. i članku 11.Ugovora;

Dodatku ugovoru o kreditu br.53792/07 od 17.ožujka 2010.godine potvrđenog od strane javnog bilježnika Vere Marčine od dana 18.ožujka 2010.godine, broj ovjere: OV- 3416/10 i to u članku 1. i članku 2..

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 3.680,87 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; koja teče na iznos od:

- 35,44 Eur od 05.11.2009. godine pa do isplate,

- 36,06 Eur od 05.01.2010. godine pa do isplate,

- 36,70 Eur od 05.02.2010. godine pa do isplate,

- 36,56 Eur od 05.03.2010. godine pa do isplate,

- 37,25 Eur od 12.04.2010. godine pa do isplate,

- 37,98 Eur od 10.05.2010. godine pa do isplate,

- 45,66 Eur od 10.06.2010. godine pa do isplate,

- 47,13 Eur od 12.07.2010. godine pa do isplate,

- 45,69 Eur od 10.08.2010. godine pa do isplate,

- 49,34 Eur od 10.09.2010. godine pa do isplate,

- 45,69 Eur od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 49,34 Eur od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 46,49 Eur od 05.11.2010. godine pa do isplate,

- 49,16 Eur od 06.12.2010. godine pa do isplate,

- 50,96 Eur od 05.01.2011. godine pa do isplate,

- 49,92 Eur od 04.02.2011. godine pa do isplate,

- 49,83 Eur od 04.03.2011. godine pa do isplate,

- 49,05 Eur od 05.04.2011. godine pa do isplate,

- 52,84 Eur od 27.05.2011. godine pa do isplate,

- 52,36 Eur od 05.07.2011. godine pa do isplate,

- 59,15 Eur od 04.08.2011. godine pa do isplate,

- 58,75 Eur od 05.09.2011. godine pa do isplate,

- 53,68 Eur od 05.10.2011. godine pa do isplate,

- 53,74 Eur od 04.11.2011. godine pa do isplate,

- 52,94 Eur od 05.12.2011. godine pa do isplate,

- 53,79 Eur od 05.01.2012. godine pa do isplate,

- 53,77 Eur od 09.01.2012. godine pa do isplate,

- 54,92 Eur od 05.03.2012. godine pa do isplate,

- 54,39 Eur od 05.04.2012. godine pa do isplate,

- 54,60 Eur od 04.05.2012. godine pa do isplate,

- 55,01 Eur od 05.06.2012. godine pa do isplate,

- 54,45 Eur od 06.07.2012. godine pa do isplate,

- 54,62 Eur od 03.08.2012. godine pa do isplate,

- 54,22 Eur od 05.09.2012. godine pa do isplate,

- 53,84 Eur od 05.10.2012. godine pa do isplate,

- 54,52 Eur od 24.10.2012. godine pa do isplate,

- 54,18 Eur od 07.12.2012. godine pa do isplate,

- 54,59 Eur od 08.01.2013. godine pa do isplate,

- 53,65 Eur od 07.02.2013. godine pa do isplate,

- 53,62 Eur od 08.03.2013. godine pa do isplate,

- 54,21 Eur od 05.04.2013. godine pa do isplate,

- 53,90 Eur od 06.05.2013. godine pa do isplate,

- 52,86 Eur od 05.06.2013. godine pa do isplate,

- 52,87 Eur od 05.07.2013. godine pa do isplate,

- 53,09 Eur od 07.08.2013. godine pa do isplate,

- 54,12 Eur od 04.10.2013. godine pa do isplate,

- 53,99 Eur od 08.11.2013. godine pa do isplate,

- 54,23 Eur od 06.12.2013. godine pa do isplate,

- 53,74 Eur od 08.01.2014. godine pa do isplate,

- 54,48 Eur od 12.02.2014. godine pa do isplate,

- 54,62 Eur od 07.03.2014. godine pa do isplate,

- 54,39 Eur od 07.04.2014. godine pa do isplate,

- 54,32 Eur od 07.05.2014. godine pa do isplate,

- 54,17 Eur od 06.06.2014. godine pa do isplate,

- 54,36 Eur od 07.07.2014. godine pa do isplate,

- 54,81 Eur od 07.08.2014. godine pa do isplate,

- 55,06 Eur od 10.09.2014. godine pa do isplate,

- 54,90 Eur od 07.10.2014. godine pa do isplate,

- 55,61 Eur od 27.11.2014. godine pa do isplate,

- 55,66 Eur od 09.01.2015. godine pa do isplate,

- 54,74 Eur od 09.02.2015. godine pa do isplate,

- 54,74 Eur od 09.03.2015. godine pa do isplate,

- 54,74 Eur od 09.04.2015. godine pa do isplate,

- 52,06 Eur od 11.05.2015. godine pa do isplate,

- 52,06 Eur od 08.07.2015. godine pa do isplate,

- 52,06 Eur od 07.08.2015. godine pa do isplate,

- 52,06 Eur od 08.09.2015. godine pa do isplate,

- 52,06 Eur od 07.10.2015. godine pa do isplate,

- 52,06 Eur od 07.12.2015. godine pa do isplate,

- 34,25 Eur od 08.01.2016. godine pa do isplate,

- 34,25 Eur od 08.02.2016. godine pa do isplate.

III. Prihvaća se prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika te se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja u iznosu od 1.857,20 EUR; dok se prigovor radi prebijanja ne prihvaća za zakonske zatezne kamate na iznos od 1.857,20 EUR od 11.studenog 2016.godine do isplate; za iznos od 29,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 11.studenog 2016.godine do isplate; te za iznos od 7.165,17 EUR; te se utvrđuje da je u ovom dijelu prigovor radi prebijanja neosnovan odnosno da u ovom dijelu ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.170,40 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2007.godine po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; koja teče na iznos od:

- 6,17 Eur od 10.08.2007. godine pa do isplate,

- 6,00 Eur od 10.09.2007. godine pa do isplate,

- 0,61 Eur od 10.10.2007. godine pa do isplate,

- 5,02 Eur od 12.11.2007. godine pa do isplate,

- 3,23 Eur od 10.12.2007. godine pa do isplate,

- 9,21 Eur od 10.01.2008. godine pa do isplate,

- 14,35 Eur od 11.02.2008. godine pa do isplate,

- 21,67 Eur od 10.03.2008. godine pa do isplate,

- 15,34 Eur od 10.04.2008. godine pa do isplate,

- 10,85 Eur od 12.05.2008. godine pa do isplate,

- 10,20 Eur od 10.06.2008. godine pa do isplate,

- 8,83 Eur od 10.07.2008. godine pa do isplate,

- 6,69 Eur od 11.08.2008. godine pa do isplate,

- 7,84 Eur od 10.09.2008. godine pa do isplate,

- 19,44 Eur od 10.10.2008. godine pa do isplate,

- 28,78 Eur od 10.11.2008. godine pa do isplate,

- 48,12 Eur od 05.01.2009. godine pa do isplate,

- 51,61 Eur od 05.02.2009. godine pa do isplate,

- 55,92 Eur od 05.03.2009. godine pa do isplate,

- 44,32 Eur od 06.04.2009. godine pa do isplate,

- 44,77 Eur od 05.05.2009. godine pa do isplate,

- 44,67 Eur od 05.06.2009. godine pa do isplate,

- 40,88 Eur od 06.07.2009. godine pa do isplate,

- 39,50 Eur od 04.08.2009. godine pa do isplate,

- 43,46 Eur od 04.09.2009. godine pa do isplate,

- 37,63 Eur od 05.10.2009. godine pa do isplate,

- 38,55 Eur od 05.11.2009. godine pa do isplate,

- 45,79 Eur od 05.01.2010. godine pa do isplate,

- 53,25 Eur od 05.02.2010. godine pa do isplate,

- 51,59 Eur od 05.03.2010. godine pa do isplate,

- 59,64 Eur od 12.04.2010. godine pa do isplate,

- 68,13 Eur od 10.05.2010. godine pa do isplate,

- 77,62 Eur od 10.06.2010. godine pa do isplate,

- 92,49 Eur od 12.07.2010. godine pa do isplate,

- 77,95 Eur od 10.08.2010. godine pa do isplate,

- 114,90 Eur od 10.09.2010. godine pa do isplate,

- 77,95 Eur od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 114,90 Eur od 05.10.2010. godine pa do isplate,

- 86,10 Eur od 05.11.2010. godine pa do isplate,

- 113,05 Eur od 06.12.2010. godine pa do isplate,

- 131,31 Eur od 05.01.2011. godine pa do isplate,

- 120,74 Eur od 04.02.2011. godine pa do isplate,

- 119,85 Eur od 04.03.2011. godine pa do isplate,

- 111,92 Eur od 05.04.2011. godine pa do isplate,

- 150,27 Eur od 27.05.2011. godine pa do isplate,

- 145,41 Eur od 05.07.2011. godine pa do isplate,

- 214,17 Eur od 04.08.2011. godine pa do isplate,

- 210,07 Eur od 05.09.2011. godine pa do isplate,

- 158,80 Eur od 05.10.2011. godine pa do isplate,

- 159,38 Eur od 04.11.2011. godine pa do isplate,

- 151,28 Eur od 05.12.2011. godine pa do isplate,

- 159,95 Eur od 05.01.2012. godine pa do isplate,

- 159,68 Eur od 09.01.2012. godine pa do isplate,

- 171,39 Eur od 05.03.2012. godine pa do isplate,

- 165,99 Eur od 05.04.2012. godine pa do isplate,

- 168,14 Eur od 04.05.2012. godine pa do isplate,

- 172,25 Eur od 05.06.2012. godine pa do isplate,

- 166,59 Eur od 06.07.2012. godine pado isplate,

- 168,28 Eur od 03.08.2012. godine pa do isplate,

- 164,28 Eur od 05.09.2012. godine pa do isplate,

- 160,41 Eur od 05.10.2012. godine pa do isplate,

- 167,29 Eur od 24.10.2012. godine pa do isplate,

- 163,87 Eur od 07.12.2012. godine pa do isplate,

- 167,98 Eur od 08.01.2013. godine pa do isplate,

- 158,55 Eur od 07.02.2013. godine pa do isplate,

- 158,20 Eur od 08.03.2013. godine pa do isplate,

- 164,16 Eur od 05.04.2013. godine pa do isplate,

- 161,01 Eur od 06.05.2013. godine pa do isplate,

- 150,53 Eur od 05.06.2013. godine pa do isplate,

- 150,61 Eur od 05.07.2013. godine pa do isplate,

- 152,87 Eur od 07.08.2013. godine pa do isplate,

- 163,27 Eua od 04.10.2013. godine pa do isplate,

- 161,94 Eur od 08.11.2013. godine pa do isplate,

- 164,41 Eur od 06.12.2013. godine pa do isplate,

- 159,38 Eur od 08.01.2014. godine pa do isplate,

- 166,93 Eur od 12.02.2014. godine pa do isplate,

- 168,34 Eur od 07.03.2014. godine pa do isplate,

- 166,01 Eur od 07.04.2014. godine pa do isplate,

- 165,28 Eur od 07.05.2014. godine pa do isplate,

- 163,74 Eur od 06.06.2014. godine pa do isplate,

- 165,70 Eur od 07.07.2014. godine pa do isplate,

- 170,30 Eur od 07.08.2014. godine pa do isplate,

- 172,76 Eur od 10.09.2014. godine pa do isplate,

- 171,11 Eur od 07.10.2014. godine pa do isplate,

- 178,32 Eur od 27.11.2014. godine pa do isplate,

- 178,87 Eur od 09.01.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 09.02.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 09.03.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 09.04.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 11.05.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 08.07.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 07.08.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 08.09.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 07.10.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 07.12.2015. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 08.01.2016. godine pa do isplate,

- 169,50 Eur od 08.02.2016 godine pa do isplate; s time da se ukupan iznos dosuđene glavnice sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama prebija odnosno umanjuje za iznos od 1.857,20 EUR (utvrđeni iznos iz tč.III. izreke ove presude), a za koji iznos je utvrđeno potraživanje tuženika spram tužitelja vezano za prigovor radi prebijanja, te je tako konačno dobiveni iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.800,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11.lipnja 2019.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa prednikom tuženika Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva dana 6.srpnja 2007.godine; kao i Dodatak Ugovoru o kreditu dana 17.ožujka 2010.godine. Predmetnim ugovorom da je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj da traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa. Tužitelj se poziva na kolektivni spor vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1401/12, sve odluke iz tog postupka i sva utvrđenja. Tužitelj navodi da su, osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ništetne i ostale odredbe Ugovora o kreditu, da je isti ništetan u cijelosti. Tužitelj navodi da ne raspolaže dokumentacijom vezano za predmetni ugovor o kreditu te predlaže da sud naloži tuženiku da mu dostavi potrebnu dokumentaciju.

2. Svojim podneskom od dana 10.listopada 2024.godine tužitelj uređuje svoju tužbu, odnosno postavlja tuženi zahtjev tako da traži utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, te traži isplatu iznosa od 15.000,00 EUR sa zateznim kamatama, temeljem takvih odredbi. Tužitelj ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu istog, poriče navode tužbe koji su u suprotnosti sa tuženikovim stajalištima, predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja uz osudu istog na snašanje parničnog troška. Tužbeni zahtjev da je u cijelosti neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega da su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Na okolnost postojanja pravnog interesa i eventualno tužiteljevo pozivanje na odluku Vrhovnog suda RH broj: Rev-2868/18, Vrhovni sud da je ovom odlukom zauzeo stav samo glede procesne dopuštenosti tužbe, odnosno stav da takvu tužbu nije moguće odbaciti, već da sud treba meritorno suditi. Kako tuženik ne predlaže odbacivanje tužbe zbog toga što tužitelj nema pravnog interesa za njeno podnošenje, nego predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva zato što tužitelj nakon provedene konverzije kredita nema pravnog osnova, pa time niti interesa za vođenje ove parnice, pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u odluci Rev-2868/18 od 12.02.2019.g., da je irelevantno u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj da tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne, ignorirajući činjenicu da je provedenom konverzijom kredita, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i to na način kao da je od početka bio sklopljen u EUR. Kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF da je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a da je nastao novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj da nema pravnog osnova i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i primijenjenih kamatnih stopa s važenjem ex tunc i načina promjene kamatne stope nakon provedene konverzije, tako da sporne ugovorne odredbe, suglasnom voljom ugovornih stranaka da više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke, jer se radi o pravno nepostojećim ugovornim odredbama. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi i što bi sudski vještak financijsko-knjigovodstvene struke trebao iskazati u svom vještvu, pa da bi trebao iskazati tzv.negativne razlike. Na posljetku, opreza radi, za slučaj da sud ignorira sve tuženikove navode potvrđene i od strane Vrhovnog suda i odluči ne postupiti u skladu s obvezujućim pravnim shvaćanjima zauzetima u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gos-1/2019 od 04.03.2020.g., te prihvati tužbeni zahtjev na isplatu, tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu utvrđene i za podmiru dospjelih obroka kredita tužitelja iskorištene preplate u ukupnom iznosu od 14.216,89 kn / 1.886,90 EUR uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 11.11.2016. g. pa do 31.12.2022. od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Prigovor radi prebijanja u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate tuženik da ističe zato što osoba koja je isti dug platila dva puta ima pravo zahtijevati povrat, a upravo do dvostruke plateži da bi dovelo prihvaćanje tužbenog zahtjeva na isplatu u okolnostima tuženikova propuštanja da istakne compensatio per iudicem. Naime, tužitelj da postavlja tužbeni zahtjev na isplatu usprkos činjenici da je sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija, a na temelju kojeg je tužitelju već, u suštini, isplaćen iznos od 14.216,89 kn / 1.886,90 EUR po osnovu preplaćenih anuiteta. Dakle, tužitelj podnosi tužbu usprkos nagodbi sui generis tužitelja i tuženika koja je proizvela sve prethodno obrazložene pravne učinke. Nadalje, predmetni kredit da je dana 03.10.2022. zbog neurednosti tužitelja u otplati kredita otkazan, te da je tražbina tuženika prema tužitelju po osnovu nepodmirenog dugovanja tužitelja iz Ugovora o kreditu broj 53792/07 od 06.07.2007. na dan 12.11.2024. iznosila 7.165,17 EUR. Slijedom navedenog, isto tako, opreza radi, za slučaj da sud ignorira sve tuženikove navode potvrđene i od strane Vrhovnog suda i odluči ne postupiti u skladu s obvezujućim pravnim shvaćanjima zauzetima u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gos-1/2019 od 04.03.2020.g., i prihvati tužbeni zahtjev na isplatu, tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate ističe i prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu nepodmirenog dugovanja tužitelja iz Ugovora o kreditu broj 53792/07 od 06.07.2007. u iznosu od 7.165,17 EUR, a prema izvodu iz poslovnih knjiga tuženika na dan 12.11.2024.

4. Svojim podneskom od dana 23.prosinca 2025.godine, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude, uz korekciju i povlačenje u dijelu zahtjeva (ročište održano dana 26.veljače 2026.godine). Tužitelj je ovlašten urediti i precizirati tužbeni zahtjev nakon vještačenja, pa sud odlučuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev na utvrđenje ništetnima ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog dana 6.srpnja 2007.godine i Dodatka istog zaključenog dana 17.ožujka 2010.godine, u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i u dijelu promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke; dakle, zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama vezano za ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljnog ugovora o kreditu.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 6.srpnja 2007.godine sa cjelokupnom pripadajućom dokumentacijom; Dodatka ugovora o kreditu od 17.ožujka 2010.godine sa pripadajućom dokumentacijom; Dodatka 2. ugovora o kreditu zaključenog dana 4.ožujka 2016.godine sa cjelokupnog pripadajućom dokumentacijom; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl.oecc Ines Lozić te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan, prigovor radi prebijanja izjavljen od strane tuženika je djelomično osnovan.

9. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priložene dokumentacije, da su dana 6.srpnja 2007.godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili predmetni Ugovor o kreditu. Nadalje, tužitelju je kao korisniku kredita i dužniku po ovom pravnom poslu na raspolaganje od strane tuženika stavljen iznos kredita od 72.600,00 CHF, kredit je odobren i ugovorena je otplata na 179 mjesečnih anuiteta, kamatna stopa ugovorena je u iznosu od 6,49 % godišnje, kamatna stopa promjenjiva je jednostranom odlukom tuženika. Među strankama je sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom preplaćenih iznosa vezano za te dvije odredbe, kao i razlike glavnice kod konverzije, te je li sklapanjem aneksa/dodatka ugovora o kreditu sukladno ZIDZPK prestala obveza tuženika da izvrši povrati iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Sporan je bio i status tužitelja kao potrošača u predmetnom pravnom poslu, a istaknut je i prigovor zastare.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je bio policijski službenik, da je u vrijeme podizanja predmetnog kredita službovao u mjestu Donji Lapac, da nije bio vlasnik nikakve firme niti obrta, od policije da je dobio stan u mjestu [adresa], da je to ovaj stan u kojem čitavo vrijeme živi i stan da je trebalo adaptirati, za adaptaciju da mu je trebao kredit, pa da je pristupio u poslovnicu tuženika u Zadru, da je bio klijent tuženika, naveo koliko mu novca treba i kolika mu je plaća, pa da mu je službenica kazala da ima najpovoljniji kredit, da je to ovaj kredit vezan za valutu švicarski franak, po njemu da je bila manja kamata nego kod drugih, on da nije imao nikakvih pitanja vezano za navedenu valutu niti ovaj kredit, da je prihvatio tu ponudu, ponavlja da mu je službenica rekla da mi je to najpovoljniji kredit koji može dobiti. Ni kod javnog bilježnika da nije bilo nekog posebnog razgovora vezano za specifičnost ove vrste kredita, početna rata da je bila nešto preko 1.800,00 kn, a da je narasla na maksimalnih preko 4.300,00 kn. Kada se stvorila zakonska mogućnost konverzije kredita, za njega da nije bilo druge opcije nego pristupiti konverziji, banka da je napravila izračun konverzije i da je to prihvatio jer je smatrao da nema drugog izlaza i da to mora prihvatiti. Navodi da mu je tada priznata preplata, ali da mu je vraćena kroz smanjenje rate. Stan za adaptaciju zbog kojeg mu je trebao kredit da nije nikada iznajmljivao niti od njega ostvarivao prihod, u tom stanu da živi i danas, čitavo vrijeme.

11. Za navesti je da su prihvaća iskaz tužitelja kao životan, uvjerljiv i vjerodostojan, iskaz tužitelja u skladu je sa svim izvedenim dokazima tijekom postupka. Temeljem svih izvedenih dokaza, te iskaza tužitelja u svojstvu parnične stranke, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu svakako ima status potrošača, radi se o nenamjenskom kreditu, ali je tužitelju očito novac od kredita trebao za adaptaciju stana kojeg je dobio od svog poslodavca. Sud drži da se u ovom pravnom poslu tužitelj svakako ima status potrošača.

12. Prvenstveno je, po pitanju navoda i zahtjeva tužitelja na utvrđenje da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne, trebalo zauzeti stav, bez obzira na provedenu konverziju kredita, a do konverzije i po temeljnom ugovoru o kreditu vezano za odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a tek onda odlučiti o efektima konverzije vezano za tužiteljev zahtjev na isplatu. Za navesti je da se treba osvrnuti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

13. Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

14. U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

15. Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Naime, tuženik je i u ovom postupku ponovio svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).

17. Dakle, kako je već navedeno, sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan, u svjetlu svih izvedenih dokaza i navoda, sud drži da tužitelj u ovom pravnom poslu tužitelj ima status potrošača, a da se sa tužiteljem kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, kao ni posebne okolnosti vezane za tzv.valutnu klauzulu baš u valuti CHF. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

18. To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, valjalo držati ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude po pitanju isplate temeljem takvih ugovornih odredbi, a bez obzira na Dodatak ugovoru o kreditu i konverziju.

19. Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 6,49 %, do konverzije. Dakle, ovaj stav tužitelja vezano za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu valjalo je prihvatiti te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju vrati sve što je po ovom osnovu od tužitelja više primio, dakle, tužitelj bi imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a odnosno valjalo bi obvezati tuženika vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 6,49 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbe Ugovora o kreditu koju sud drži ništetnom odnosno koju drži ništetnom.

20. Što se tiče odredbe predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i ta odredba Ugovora je ništetna i nepoštena, pa je valjalo prihvatiti zahtjev na utvrđenje ništetnosti i kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenog i temeljem ove odredbe. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača- Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a. U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita, pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

21. Dakle, i temeljem ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koja je nepoštena, a time i ništetna i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF). Provedena konverzija nema utjecaja na ovlaštenje suda da utvrdi jesu li ništetne predmetne odredbe iz temeljnog ugovora o kreditu, jer se upravo zahtjev tužitelja za isplatu i temelji na preplati temeljem takvih odredbi prije provedene konverzije i u ovom dijelu konverzija nema učinaka i na to utjecaja. Konverzija i učinak iste nisu se ni bavili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valutne klauzule u CHF, tek je vezano za kolektivni spor i presuđenje i utvrđenja iz istog, došlo do situacije da su ove dvije odredbe u takvim ugovorima utvrđene ništetnima, konverzija je provedena vezano za doneseni propis i po konverziji su ugovori sa valutnom klauzulom u CHF konvertirani u ugovore sa klauzulom u EUR, jer se radi o intervenciji države u jako problematičnu situaciju u kojoj se našao veliki broj građana, a upravo zbog ogromne aprecijacije tečaja u CHF u odnosu na kunu. Među strankama i nije bilo sporno da je konverzija provedena sukladno tada važećem pozitivnim propisu, matematički i tehnički, međutim, vezano za zahtjev tužitelja, radi se o potpuno drugoj okolnosti.

22. Potrošači po ugovorima sa valutnom klauzulom u CHF su po odlukama vezano za kolektivnu tužbu, a takvi ugovori su bili po iznosima neznatniji od npr.namjenskih, stambenih kredita i otplaćeni su mahom prije konverzije, namireni i obeštećeni vezano za ništetne odredbe svojih ugovora, promjenjivu kamatnu stopi i valutu CHF. Jedan dio potrošača, kao što je ovdje slučaj sa stambenim kreditom, bio je u tako lošoj situaciji da je pristupio konverziji kada se ostvarila ta zakonska mogućnosti, ali provedena konverzija, vezano za sadržaj iste, zaista ne može dovesti do drugačijeg položaja ovih potrošača u odnosu na one koji su kredite otplatili prije zakonske mogućnosti konverzije ili onih koji nisu konvertirali svoje kredita, odnosno, prema stavu ovog suda, potrošači koji nisu pristupili konverziji odnosno prihvatili izračun konverzije od strane banke-kreditora, ne mogu biti u povoljnijem položaju od potrošača koji su prihvatili zakonsku mogućnost konverzije i pokušali sebi olakšati situaciju, vezano za položaj potrošača. Dakle, sve ono što pripada prvoj skupini potrošača, prema stavu ovog suda, pripada i ovoj drugoj skupini, potrošača koji su pristupili konverziji kredita prema zakonskom propisu i izračunu kreditora, dakle, obeštećenje u punom iznosu do konverzije i upravo onako, kvalitativno i kvantitativno kako je to učinjeno, pravomoćnim presudama sudova, kod prve skupine potrošača. Svakako, nakon provedene konverzije, pretvaranja chf kredita u eurske, kreditori i dalje ostvaruju zaradu i kod ovakvih, stambenih kredita, sa dugotrajnom otplatom, zaista nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, nakon konverzije, prema potrošačima, od konverzije pa nadalje, u biti se radi o kreditima sa valutnom klauzulom u chf i zaista je očito da se položaj kreditora nije toliko konverzijom promijenio da to predstavlja očitu neravnotežu položaja potrošača i kreditora. Svakako, to je jasno i iz ovog slučaja, vezano za početnu kamatnu stopu kredita tužitelja od 6,49 %, do kamatne stope koja je utanačena Dodatkom ugovora kod konverzije. Za navesti je i to da su određeni potrošači pristupili konverziji i prihvatili izračun konverzije, konverzija je bila regulirana zakonom i činjenica jest da je konverzija provođena krajem 2015.godine (i početkom 2016.godine), odnosno mnogo prije nego što je valutna klauzula u CHF, koja je uzrokovala tečajne razlike, pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, dakle, potrošači koji su pristupili konverziji zaista nisu imali u vrijeme konverzije mogućnost predvidjeti što će se valutom u CHF po temeljnim ugovorima kasnije događati u smislu pravomoćne odluke suda, oni su konverziji pristupili kao da je ta odredba valjana i kredit sukladno zakonskom propisu konvertirali u eurski kredit, i radi toga takva konverzija nema utjecaja na utvrđenje te odredbe ništetnom i kondemnacioni zahtjev povodom toga. Za ponoviti je da na ništetnost dvije odredbe iz temeljnog ugovora konverzija nema utjecaja, vezano za prava tužitelja temeljem tog utvrđenja i isplatu preplaćenog sa tih osnova do konverzije.

23. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o. Split). Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju daje precizno i obrazloženo očitovanje po pitanju sastavnica predmetnog ugovora o kreditu, izračun visine potraživanja po svim stavkama, izračun razlika za vrijeme otplate kredita vezanog uz valutu CHF do izračuna konverzije zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF, izračun zateznih kamata na sve pojedinačne iznose preplate do dana izračuna konverzije na dan 30.rujna 2015.godine, očitovanje po pitanju izračuna konverzije, mogućnosti uspostavljanja ekonomske ravnoteže i izračun konverzije.

24. Temeljem opsežnog i kvalitetnog nalaza sudski vještak Lozić daje svoje zaključno mišljenje te navodi:

„Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke.

Ad 1)

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope na više u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita iznosi ukupno 3.680,87 EUR,

- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF na dan isplate kredita, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita iznosi ukupno 11.170,40 EUR.

Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu, posljedično na rast kamatne stope i rast tečaja iznosi 14.851,27 EUR.

Vještak napominje kako kamatna stopa i tečaj za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita nisu bili niži od početno ugovorene kamatne stope i od tečaja koji se koristio prilikom isplate kredita pa shodno navedenom nema ni negativnih razlika.

Ad 2)

Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu rasta kamatne stope i rasta tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije ukupno iznose 5.439,24 EUR.

Ad 3)

Glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 14.03.2016.g. iznosila 234.652,37 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 279.158,48 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 5.906,98 EUR.

Ukoliko Sud zauzme stav da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u valuti CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, konverzijom i preplatom koju je tuženik priznao po konverziji ne bi došlo do obeštećenja jer je iznos preplate koju je tuženik priznao po konverziji niži od iznosa preplata koje proizlaze iz razlike posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja CHF.

Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te iskazao Sporazumom o korištenju preplate po konverziji višak uplata (preplatu) tužitelja u iznosu 14.216,89 kn, odnosno 1.857,20 EUR.

Pod pretpostavkom da Sud zauzme stav da se za iznosom preplate priznate od tuženika po konverziji umanjuje iznos preplate utvrđene posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja vezanog za valutu CHF, tada bi preostali iznos prethodno utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope i tečaja iznosio 12.994,07 EUR (utvrđena preplata prema točki 1 Nalaza u iznosu od 14.851,27 EUR umanjena za iznos preplate priznate u konverziji u iznosu od 1.857,20 EUR).

Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu u prethodnoj točki, za vrijeme otplate kredita u CHF pod pretpostavkom da se tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama temeljem simuliranog otplatnog plana za EUR, polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.“

25. Za navesti je da je sud prihvatio vještvo sudskog vještaka Lozić kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je kvalitetno odgovorila na zadatak vještačenja, vještvo je odgovorilo na sva potrebna pitanja i nije bilo mjesta nikakvim posebnim razjašnjenjima niti eventualno dopuni vještva. Dakle, vještvo sudskog vještaka Lozić sud je prihvatio u potpunosti kod presuđenja, u cijelosti.

26. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

27. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

28. Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.), to je jasno da je prigovor zastare (jer je tužba podnesena 11.lipnja 2019.godine), prigovor zastare neosnovan je u odnosu na zahtjeve tužitelja za isplatu svih zatraženih iznosa. U ovom slučaju primjenjuje se petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa prigovor zastare nije osnovan. Dakle, sud prihvaćajući vještvo vještaka Lozić po pitanju preplate s naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud drži da valja obvezati tuženika da tužitelju isplati ukupan iznos preplate od 11.170,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Za ponoviti je da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije posebno pregovaralo, istu sud smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a provedenom konverzijom po izračunu konverzije se ovo nije otklonilo, tužitelj nije obeštećen u ovom dijelu i valjalo mu je dosuditi upravo zatraženi iznos s naslova preplate vezano za ovu navedenu odnosu, do provedene konverzije. Sud je tužitelju dosudio i preplatu s naslova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 3.680,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Ova dva iznosa zbrojena daju ukupan iznos od 5.849,99 EUR, koliko je tužitelj nakon provedenog dokaza vještačenjem i zatražio, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sud drži da mu ovaj iznos sa kamatama i pripada.

29. Na dosuđene iznos ove dosuđene glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče na svaki pojedini iznos preplate od plaćanja tih iznosa do isplate, odnosno stjecanja preplaćenog na strani tuženika, prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tužitelju bi kamate pripadale od dana stjecanja preplate, dospijeća tih iznosa, dakle, zahtjev tužitelja je i ovom dijelu osnovan, pa mu je valjalo dosuditi kamate onako kako ih je isti zatražio, a sve i temeljem odredbe čl.29. ZOO-a.

30. Dakle, za navesti je da tužitelju konverzijom predmetnog kredita iz onog sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR obeštećenje u punom opsegu, onako kako to pripada tužitelju kao potrošaču, nije provedeno, naime, tek nakon provedene konverzije tužitelj je doveden u ravnopravan položaj sa tuženikom, što prije nije bio slučaj i tuženik je zaista prema stavu ovog suda u obvezi platiti tužitelju, do konverzije, po zahtjevu tužitelja, preplaćene iznose na ime ništetnih odredbi temeljnog ugovora o kreditu valutne klauzule u CHF, sukladno presuđenjima iz kolektivnog spora, kao da konverzije po tom pravnom pitanju nije ni bilo, to obeštećenje treba biti, do konverzije istovjetno onom kakvo su ostvarili pravomoćnim presudama potrošači koji svoje kredite nisu konvertirali, a prilikom dosuđenja preplaćenih iznosa njima se polazilo, sukladno sudskoj praksi i pravomoćnim presuđenjima, pravo od početne kamatne stope iz ugovora o kreditu i početnom tečaju CHF iz tog ugovora, pa tako i ovdje treba biti slučaj. Dakle, na ovo pravo tužitelja po predmetnoj odredbi iz temeljnog ugovora, konverzija nema utjecaja.

31. Nadalje, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi kako kamatna stopa i tečaj za vrijeme otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita nisu bili niži od početno ugovorene kamatne stope i od tečaja koji se koristio prilikom isplate kredita pa shodno navedenom da nema ni tzv.negativnih razlika.

32. Efekti konverzije su postignuti za period nakon konverzije, u ovom slučaju tuženik jest tužitelju prilikom konverzije odnosno zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu, priznao više plaćeni iznos od ukupno 1.857,20 EUR, kako to pravilno navodi vještak Ines Lozić u svom nalazu i mišljenju, jer se sagledava tečaj u vrijeme konverzije, a ne fiksni tečaj konverzije uvođenjem valute EUR. Tuženik prigovor radi prebijanja s ovog osnova izjavljuje za veći iznos, za iznos od 1.886,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Sud ovaj iznos u EUR priznate preplate kod konverzije iskazan od strane vještaka prihvaća kod presuđenja, vezano i za primjenu tečaja i vrijeme primjene tečaja kn u EUR. Prema Sporazumu o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu zaključenog dana 2.ožujka 2016.godine proizlazi da će se ovaj iznos preplate koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu od ½ mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Dakle, sud drži da je preplata priznata od strane tuženika u vrijeme konverzije u iznosu od 1.857,20 EUR i u tom dijelu je prigovor radi prebijanja osnovan. Ovaj iznos kao preplatu pravilno je utvrdila vještak Lozić, a tuženik neosnovano drži da je tužitelju priznata preplata u iznosu od 1.886,90 EUR. Sud je stava da je na ovaj način tužitelj djelomično obeštećen vezano za ništetnost predmetnih odredbi i da ovaj iznos u biti valja oduzeti za ono što tužitelju na ime ukupne preplate valja dosuditi sa naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, dakle, iznos od 1.857,20 EUR valja oduzeti od ukupno dosuđenog iznosa na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sa zakonskim zateznim kamatama. Ovaj iznos priznate preplate tužitelj ne može dobiti dva puta, kod presuđenja, kada sud ne bi prihvatio prigovor radi prebijanja za ovaj iznos, onda bi došlo do stjecanja bez osnove na strani tužitelja za ovaj iznos, iznos od 1.857,20 EUR. Dakle, tuženik je tužitelju o osnova ove ništetne odredbe dužan isplatiti iznos od 11.170,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je sud utvrdio postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja za priznatu preplatu u iznosu od 1.857,20 EUR, to će se ovi iznos u konačnici, vezano za pravomoćnost presude, uzajamno prebiti prilikom provođenja ovrhe ili kod dobrovoljnog ispunjenja u slučaju pravomoćnosti presude, u cijelosti, jer je prigovor radi prebijanja vezan za zahtjev tužitelja i taj prigovor tuženika ne može samostalno egzistirati. Tuženiku na iznos preplate kojeg je sud utvrdio nisu priznate zakonske zatezne kamate, jer je ovaj prigovor radi prebijanja vezan za tužbeni zahtjev tužitelja i nije poseban i samostalan zahtjev tuženika spram tužitelja. Radi toga tužitelj i nije u zakašnjenju za iznos preplate od 1.857,20 EUR, taj iznos će se tek u budućnosti oduzeti od dosuđene glavnice tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, po dobivanju tog jedinstvenog iznosa (ukoliko ova presuda postane pravomoćna u tom dijelu) koji pripada tužitelju i radi toga tužitelj sada nije u zakašnjenju za iznos od 1.857,20 EUR. Ovaj iznos od 1.857,20 EUR priznat je tuženiku vezano za izjavljeni prigovor radi prebijanja, ali je ovaj prigovor neosnovan za iznos od 29,00 EUR i kamate na ukupan iznos za koji je izjavljen prigovor radi prebijanja. Prigovor zastare za iznos priznate preplate ne bi bio osnovan, tuženik je imao pravo izjaviti ovaj prigovor s obzirom na zahtjev tužitelja i to je napravio na vrijeme, a ovaj prigovor radi prebijanja ionako je vezan za tužbeni zahtjev radi utvrđenja i isplate, pa kako zahtjev tužitelja nije u zastari, tako ni ovaj prigovor radi prebijanja nije u zastari. Za navesti je i da ovaj iznos preplate nije tužitelju isplaćen odmah nakon zaključenja Sporazuma, već u budućnosti, smanjenjem rate za ½ dijela, a kada je točno i za kolike iznose (do iscrpljenja ukupnog iznosa preplate) to bilo, tuženik nije dokazao. Što se tiče drugog prigovora radi prebijanja, za iznos od 7.165,17 EUR, taj prigovor tuženik ističe navodeći da se radi o nepodmirenom dugovanju tužitelja iz Ugovora o kreditu od 6.srpnja 2007.godine, prema izvodu iz poslovnih knjiga tuženika na dan 12.studenog 2024.godine. Za navesti je da ovaj prigovor ili eventualno dugovanje tužitelja utvrđeno na dan 12.studenog 2024.godine zaista nema nikakve veze sa tužbenim zahtjevom tužitelja, jer se radi o potpuno drugim osnovama i potpuno različitom vremenskom periodu, u ovom slučaju radilo se o preplati tužitelja temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a sve do konverzije, dok je tuženik ovaj prigovor izjavio i ničim nije ni dokazao za eventualno potraživanje utvrđeno 2024.godine. Tuženik bilo koji zahtjev može u drugom postupku, po tužbi tuženika istaknuti spram tužitelja, na to je ovlašten i to je tuženikovo pravo, međutim, ovaj navod i prigovor tuženika zaista u ovom postupku nije osnovan i nije vezan niti za jedan dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

33. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podneska od 23.prosinca 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 26.lipnja 2025.godine, 4.prosinca 2025.godine i 26.veljače 2026.godine; za svaku radnju po 250 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 2.500,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati trošak 25% PDV-a u iznosu od 625,00 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 675,00 EUR; tako da je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 3.800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora, trošak pristojbi tužitelj nema niti je ovaj trošak popisao.

U Splitu, 13. ožujka 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte