Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-561/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužiteljice BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Šegota, odvjetnik u Rijeci, Ciottina 20, protiv tuženika Grada Opatije, OIB: 99455464348, Opatija, Maršala Tita 3, kojeg zastupa punomoćnik Neven Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, Ribarska 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. , OIB: 26187994862, Zagreb, Miramarska 22, kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-246/2024-6 od 11. travnja 2025., 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Grada Opatije kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-246/2024-6 od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 156,25 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 440,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana zaključenja glavne rasprave do isplate, sve u roku od 15 dana (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u visini od 2.869,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (st. II. izreke) te su odbijeni tuženik i umješač sa zahtjevima za naknadom parničnog troška (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da sud nije primijenio visinu satnice tuđe pomoći i njege koja je vrijedila u doba kad se tuđa pomoć i njega pružala pa je pogrešno utvrđena visina tuđe pomoći i njege. Nadalje, osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da ista odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog npr. u odluci broj Revr-773/20100-2 od 20. srpnja 2010. Predlaže pobijanu presudu, uključujući i odluku o troškovima, preinačiti te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka uvećano za troškove sastavljanja žalbe u iznosu 156,25 eur.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev za naknadom imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, koja je tužiteljici bila potrebna zbog prijeloma desne noge do kojeg je došlo prilikom hodanja preko šahta koji nije bio u nivou ulice.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredbi parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sukladno provedenom medicinskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku dr. Nadu Bukviću utvrđeno da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom zbog zadobivenih ozljeda koja se odnosila na vrijeme dok je nosila gips i nakon skidanja gipsa dok je hodala uz štake uz postupno opterećenje noge. Ukupno je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom 40 dana po 2 sata i 30 dana po 1 sat dnevno radi obavljanja kućanskih poslova i osobne higijene pa je sud prvog stupnja uzimajući u obzir nalaz vještaka i satnicu od 4,00 eura za sat nestručne pomoći, utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice glede potraživanja naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 440,00 eura.

8. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

9. Naime, kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć (s obzirom na to da joj je pomoć pružana od strane članova obitelji), tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bila platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala: prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana (Rev x 267/15-2 od 25. ožujka 2015.).

10. Prvostupanjski je sud pravilno, s obzirom na to da tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaze o tome koliko bi iznosila cijena sata pružanja usluga na području grada Rijeke, kao mjesta prebivališta tužiteljice, na temelju odredbe čl. 223. st. 2. ZPP-a, po slobodnoj ocjeni utvrdio da je u vrijeme kada je ta pomoć bila pružana tužiteljici visina sata tuđe pomoći i njege iznosila 4,00 eura.

11. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos imovinske štete od 440,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2. i 1103. ZOO-a) te su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

12. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a utvrdio da tužiteljica, koja je uspjela u sporu, ima pravo na naknadu nastalih troškova parničnog postupka, te je isto tako pravilno utvrdio da je zahtjev tuženika (i umješača na strani tuženika) za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva neosnovan, budući da je visina nagrade ista kod prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva i kod zahtjeva nakon djelomičnog povlačenja tužbe. Dakle, s obzirom na to da djelomičnim povlačenjem tužbe nisu neosnovano prouzročeni dodatni troškovi, tuženik (i umješač na strani tuženika) nema pravo na razliku između troškova zastupanja prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

12.1. Što se pak tiče odluke o visini troškova koji su priznati tužiteljici, valja reći kako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. S obzirom na to da tuženik odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

14. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to mu nije priznat trošak sastavljanja žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 13. ožujka 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak