REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-16984/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja AO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Krpan, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Crvenog križa 33, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupan po punomoćniku EO, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, Su-14/15, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja CO, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika EO, diplomiranog pravnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 13. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AO koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. godine, donesena pod Ur. broj: 345-600-620-622/694-21-05, Klasa 960-03/21-01/336, radi čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto VIŠI SURADNIK I – u Grupi za projektiranje cesta i objekata, u odjelu za pripremu, projektiranje i upravni postupak, Sektoru za pripremu građenje i rekonstrukciju, a ako radno mjesto pod tim nazivom ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad, da ga vrati na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 605,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj AO (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 2. prosinca 2021. navodi da je bio zaposlen kod tuženika Hrvatske ceste d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na temelju Ugovora o radu od 10. veljače 2020. na radnom mjestu Viši suradnik I u Grupi za projektiranje cesta i objekata. Tužitelj je kod tuženika prvi put zasnovao radni odnos 10. veljače 2003. kod poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., te je na temelju Ugovora o prijelazu radnika od 1. listopada 2014. prešao kod tuženika. Tuženik je tužitelju Odlukom od 27. listopada 2021. izvanredno otkazao Ugovor o radu, protiv koje odluke je tužitelj pravodobno ustao sa zahtjevom za zaštitu prava, kojeg je tuženik odbio svojom Odlukom od 19. studenoga 2021. Tužitelj u tužbi navodi da nije počinio osobito tešku povredu radne obveze na temelju koje je otkazan ugovor o radu, a ujedno osporava činjenicu da bi tuženik tek 14. listopada 2021. došao do informacija kako je tužitelj za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta radio u BiH u svojstvu glavnog nadzornog inženjera, čime je tužitelj navodno prekršio zabranu da bez odobrenja tuženika za svoj ili tuđi račun sklapa poslove iz djelatnosti tuženika. Tužitelj prije svega navodi da ej tuženik promašio rok iz čl. 116. st. 2 Zakona o radu, jer da je tuženiku svakako ranije bilo poznato to da je tužitelj angažiran u BiH, s obzirom da se objave iz novina i portala odnose na listopad 2020., odnosno na vremenski period od godine dana prije donošenja odluke o otkazu. Tužitelj dalje spominje i to da je tuženik pogrešno naznačio Ugovor o radu koji se otkazuje Odlukom o otkazu, budući da je navedeno kako se otkazuje Ugovor o radu od 17. veljače 2020., koji ne postoji, s obzirom da je tužitelj Ugovor o radu zaključio 10. veljače 2020. Tužitelj upire i na to da tuženik nije poštivao proceduru iz Pravilnika o odgovornosti radnika prilikom donošenja odluke o otkazu. Tužitelj napominje da za svoj angažman u BiH nije primao nikakvu novčanu naknadu, niti ostvarivao ikakvu materijalnu koristi. Tužitelj nije nikada radio za poslodavca JP Autocesta FBiH, niti je s njima imao sklopljen ikakav ugovor. Angažman tužitelja bio je isključivo konzultantske prirode u suradnji s društvom PPG d.o.o., koja tvrtka je obavljala konzultantske usluge na izgradnji koridora Vc na dionici Počitelj – Zvirovići, za koji posao tužitelj nije primio nikakvu naknadu, a koje trgovačko društvo je tužitelju omogućilo prikupljanje podataka vezanih za dovršetak radova na navedenoj dionici u svrhu izrade doktorske disertacije. Tužiteljev angažman je bio povremenog karaktera i njime nije ugrožena briga o članovima obitelji radi koje je tužitelj bio na neplaćenom dopustu. Naime, tužitelj je imao namjeru doktorsku disertaciju raditi na projektu "Pelješac", međutim sa istog projekta je smijenjen bez posebnih obrazloženja, a tuženik je odbio njegovu molbu za financiranje troška doktorske disertacije, od koje bi tuženik imao velike uštede u poslovanju. Tužitelj smatra da su pravi razlozi otkaza tužiteljevo obraćanje poslodavcu svaki put kad je utvrdio nezakonitosti i nepravilnosti, te smatra da tuženik nije niti očekivao da bi se tužitelj vratio sa neplaćenog dopusta, te je tražio razlog da tužitelju otkaže ugovor o radu. Tome u prilog govori i činjenica da je tužitelj po povratku s neplaćenog dopusta zatekao praznu sobu, bez računala i dokumenata koji su navodno zagubljeni u selidbi. Tužitelj također ističe da je tuženik pogrešno naveo da se sindikalni povjerenik nije očitovao na Odluku o otkazu, budući da tužitelj ima saznanja da se isti usprotivio predloženoj odluci o otkazu. Ujedno tužitelj navodi da je pravi razlog otkaza to što je upozoravao tuženika na kršenje epidemioloških mjera za vrijeme epidemije Covid 19, odnosno što je postavio zahtjev za rad od kuće, kojeg tuženik nije odobrio. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kako je to naznačeno pod točkom I/ izrijeke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da nije dužan pratiti vijesti iz Republike BiH, posebno vezano uz projekt na kojem tuženik ne sudjeluje, te se ne može uzeti u obzir da je samo objavom vijesti na portalima i u novinama za informaciju o angažmanu tužitelja saznao tuženik. Tuženik je za okolnost rada tužitelja u BiH saznao unutar roka od 15 dana prije donošenja Odluke o otkazu. Istina je da je Ugovor o radu zaključen 10. veljače 2020., a ne 17. veljače 2020., međutim radi se o omašci, a budući da je u Odluci o otkazu naveden i broj Ugovora, nije sporan identitet Ugovora koji se otkazuje. Djelomično su točni navodi tužitelja u kojima ističe da je sindikalni povjerenik izrazio protivljenje Odluci o otkazu, međutim to je učinio nakon isteka zakonskog roka od 5 dana, a protivljenje je dostavljeno tuženiku onog dana kada je otkazan ugovor o radu. Tuženik ističe da ne postoje taksativno navedeni razlozi za otkazivanje ugovora o radu, tužitelj je sklopio posao iz djelatnosti tuženika sa društvom PPG d.o.o., a čak i da je tužitelj pružao usluge izvan područja djelatnosti tuženika, ostaje činjenica da se tužitelj poslužio obmanom kako bi to učinio. Nadalje, činjenica da tužitelju nije pripalo pravo na novčanu naknadu, ne znači da mu nije pripalo pravo na naknadu uopće. U čl. 3. Ugovora između tužitelja i društva PPG d.o.o., jasno stoji da tužitelj ima pravo na naknadu i u čemu se ista sastoji. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj bio zaposlen u JP Autocesta FBiH, već da je izvršavao usluge na projektu izgradnje autoceste u drugoj državi. Iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj jasno proizlazi da je tužitelj pružao usluge za društvo PPG d.o.o., koje imalo ugovor sa JP Autocesta FBiH. U odnosu na navode tužitelja da ga angažman na projektu izgradnje autoceste u drugoj državi nije sprečavao u brizi za članove obitelji, postavlja se pitanje kako ga je rad kod tuženika u tome sprečavao. Bitno je naglasiti da je za mogućnost nastavljanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika bitna činjenica obmane – tužitelj nije nikada obavijestio tuženika o svojoj namjeri angažiranja na projektu izgradnje autoceste u drugoj državi niti je tražio suglasnost tuženika. Iako prava iz radnog odnosa za vrijeme neplaćenog dopusta miruju, činjenica je da je tužitelj ishodio neplaćeni dopust obmanom, bilo u trenutku kada je stavio zahtjev za neplaćeni dopust, odnosno u trenutku kada je odlučio koristiti neplaćeni dopust protivno svrsi za koju je odobren. Nadalje, tuženik nije tužitelju obvezan omogućiti znanstveno – istraživački rad, a svakako ne, ako bi t o bilo na teret tuženika. Navodi tužitelja vezani uz prikupljanje podataka za izradu doktorske disertacije govore u prilog tome da je tužitelj imao na umu prijevaru prilikom podnošenja zahtjeva za neplaćenim dopustom. Tužitelj ničim nije dokazao svoje tvrdnje da bi razlog otkaza bilo to da je isti ukazivao na nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju, niti to da po povratku na posao nije našao svoje računalo, a sve zbog toga jer je došlo do selidbe poslovnih prostora tuženika, koja selidba se morala provesti u kratkom roku. Također, nisu osnovani navodi tužitelja koji se odnose na njegov zahtjev vezan uz rad od kuće za vrijeme epidemije Covid 19, s obzirom da su i drugi djelatnici postavljali takve zahtjeve, te nisu imali nikakve neugodnosti zbog postavljanja zahtjeva. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u poziv na iznošenje očitovanja (str. 8-9 spisa), u očitovanje tužitelja (str. 10 spisa), u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 27. listopada 2021. (str. 11-13 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 14-17 spisa), u odgovor na zahtjev za zaštitu prava (str. 18-19 spisa), u Ugovor o radu (str. 20-21 spisa), u Sporazum o prestanku Ugovora o radu (str. 22-23 spisa), u Ugovor o prijelazu radnika (str. 24-25 spisa), u Pravilnik o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa (str. 26-34 spisa), u Kolektivni ugovor za tuženika (str. 35-81 spisa), u rješenje o korištenju neplaćenog dopusta (str. 82 spisa), u Ugovor o poslovnoj suradnji (str. 84-87 spisa), u izvode iz zapisnika sa sjednica Uprave tuženika (str. 83, 88, 132 spisa), u dopis tužitelja od 5. rujna 2016. (str. 89-91 spisa), u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama studiranja (str. 92-93 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 94-102, 145-147 spisa), u Odluku o epidemiološkim mjerama (str. 103-104 spisa), u dopis tužitelja od 27. rujna 2021. (str. 105 spisa), u dopunu obavijesti sindikalnim povjerenicima (str. 115 spisa), u obavijest sindikalnim povjerenicima (str. 116-118 spisa), u očitovanje sindikalnog povjerenika (str. 119 spisa), u molbu tužitelja za produljenje neplaćenog dopusta (str. 120 spisa), u novosti JP Autoceste FBiH (str. 121-122 spisa), u očitovanje JP Autoceste FBiH (str. 123-124 spisa), u potvrdu o primitku od strane sindikalnog povjerenika (str. 128-131 spisa), u dopis radnika Upravi tuženika (str. 138-139 spisa), u preslike osobnih iskaznica (str. 148-149 spisa), u izmjenu dokumentacije o nabavi (str. 158-159 spisa), u dopis trgovačkog društva PPG d.o.o. (str. 201 spisa), u Ugovor o podkonzultantskim uslugama (str. 211-224 spisa), u Ugovor o konzultantskim uslugama (str. 225-232 spisa), u dopis JP Autoceste FBiH (str. 241-242 spisa), u izvadak iz stručnih članaka (str. 246-271, 275-290 spisa), u potvrdu IGH d.o.o. Mostar (str. 273 spisa), u evidenciju rada tužitelja u BiH (str. 294-307 spisa), u pregled prometa računa tužitelja (str. 310, 320-322 spisa), u dopis MUP-a o prelasku državne granice (str. 329-333 spisa), u evidenciju prisutnosti na radu (str. 337-351 spisa), u molbu tužitelja za odobrenje neplaćenog dopusta (str. 369 spisa), saslušani su svjedoci: NO (str. 162- 163 spisa), ŽO (str. 163 spisa), FO (str. 164 spisa), UO (str. 180-182 spisa), VO (str. 359-360 spisa), te tužitelj AO kao parnična stranka (str. 360-362 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. kao i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad.

6. Iako tužitelj u tužbi osporava datum zaključenja ugovora o radu, iz Ugovora o radu broj 587/2020 od 3. veljače 2020. proizlazi da je tužitelj zaključio ugovor o radu s tuženikom za obavljanje poslova radnog mjesta Viši suradnik I u Grupi za projektiranje cesta i objekata. Prema odredbi čl. 4. st. 1 istog ugovora tužitelj nastavlja radni odnos kod tuženika na temelju tog ugovora počevši od 17. veljače 2020. Uvidom o Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. je utvrđeno da je tuženik otkazao upravo ugovor o radu broj 587/2020 od 17. veljače 2020. Iako je navedeni ugovor zaključen 3. veljače 2020., tužitelj u tužbi ne osporava činjenicu da je obavljao poslove radnog mjesta Viši suradnik I na temelju ugovora o radu od 3. veljače 2020., sa kojim radom je započeo 17. veljače 2020. S obzirom na navedeno sud je utvrdio da ne postoji dvojba oko identiteta ugovora o radu koji je otkazan Odlukom o izvanrednom otkazu od 27. listopada 2021., s obzirom da se radi o Ugovoru o radu broj 587/2020 na temelju kojeg je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Viši suradnik I kod tuženika.

7. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. je razvidno da se prema toj odluci i tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu s danom dostave odluke bez prava na otkazni rok. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da se ugovor o radu izvanredno otkazuje zbog gubitka povjerenja u tužitelja te teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. U obrazloženju se dalje navodi da je protiv tužitelja pokrenut stegovni postupak na sjednici Uprave održanoj 14. listopada 2021. i to povrede iz čl. 4. t. 13., 16. i 21. Pravilnika o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa, a koje se odnose na sklapanje poslova iz djelatnosti tuženika bez odobrenja tuženika, te višestruko i dugotrajno dovođenje tuženika u zabludu davanjem netočnih podataka potrebnih radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa. U Odluci se dalje navodi da je tuženik došao do saznanja kako je tužitelj za vrijeme neplaćenog dopusta u razdoblju od 1. rujna 2019. pa do 31. kolovoza 2020., te od 01. rujna 2020. do 28. veljače 2021. radio u svojstvu Glavnog nadzornog inženjera na projektu Buna – Počitelj u BiH. Neplaćeni dopust tužitelju je odobren na njegov zahtjev u svrhu njege članova uže obitelji. Tuženik je 14. listopada 2021. došao do informacija kako tužitelj radi u svojstvu Glavnog nadzornog inženjera te se kao takav predstavlja u izjavama za medije. Tužitelj je time tuženika doveo u zabludu o svrsi ishođenja neplaćenog dopusta. Tužitelju je Ugovorom o radu zabranjeno bez odobrenja tuženika za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja tuženik, odnosno osnivati društvo ili obrt iz djelatnosti tuženika. Tužitelj je pozvan na iznošenje očitovanja u kojem je naveo da je na projektu u BiH sudjelovao isključivo u svrhu znanstveno – istraživačkog rada, kako je prikupljao podatke radi izrade nove doktorske disertacije. Tužitelj navodi da za svoj angažman nije primao novčanu naknadu niti ostvarivao materijalnu korist, da nije osnovao društvo ili obrt u zemlji ili inozemstvu iz djelatnosti tuženika, niti je obavljao djelatnosti tuženika. Svojim očitovanjem tužitelj je potvrdio činjenicu korištenja neplaćenog dopusta u druge svrhe osim za njegu članova uže obitelji. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik uputio zamolbu JP Autocesta FBiH, koji se očitovao da tužitelj radi u svojstvu Glavnog nadzornog inženjera na tunelu Počitelj, čime se osporava tužiteljev navod kako za angažman nije primao nikakvu novčanu naknadu niti ostvarivao materijalnu korist odnosno da je na tom projektu samo sistematizirao i prikupljao podatke. Stoga, tužitelj je tijekom korištenja neplaćenog dopusta obavljao poslove u drugoj državi, a tuženika je doveo u zabludu kako neplaćeni dopust koristi u svrhu brige o starijim i bolesnim članovima uže obitelji. Zaključuje se da je tužitelj svojim postupanjem počinio tešku povredu radnog odnosa, potom je u svom očitovanju iznio neistinite činjenice, čime je povjerenje u njega potpuno izgubljeno. U obrazloženju Odluke o otkazu se još navodi da se sindikalni povjerenici nisu izjasnili o namjeravanoj odluci o otkazu.

8. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi. Iz povratnice koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj zahtjev uložio 5. studenoga 2021., koji zahtjev je tuženik uredno zaprimio 8. studenoga 2021. Nadalje, među strankama nije sporno da je tuženik odgovorio na zahtjev za zaštitu prava svojim dopisom od 10. studenoga 2021., koji dopis je tužitelj zaprimio 19. studenoga 2021., prema navodima tužitelja iz tužbe, koji nisu osporeni u odgovoru na tužbu. S obzirom na navedeni datum za tužitelja je počevši od 20. studenoga 2021. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužba podnesena 2. prosinca 2021., odnosno unutar roka iz čl. 133. st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), čime je utvrđeno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

9. Nadalje, u odnosu na pitanje provedbe savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, tuženik je u spis dostavio dopis upućen sindikalnim povjerenicima od 20. listopada 2021., u kojem se traži savjetovanje u pogledu namjere donošenja odluke o izvanrednom otkazu u odnosu na tužitelja. Navedeni dopis tuženik je nadopunio u dopisu od 21. listopada 2021., u kojim dopisima se sindikalni povjerenici obavještavaju o povredama obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret. Iz očitovanja sindikalnog povjerenika od 26. listopada 2021. proizlazi da se isti usprotivio predloženoj odluci i otkazu, uz argumentaciju da za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa miruju, te da stoga tužitelj u tom periodu nema obveze prema tuženiku radi kojih bi mogao stegovno odgovarati. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima, te da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a.

10. U odnosu na postupanje tuženika sukladno odredbi čl. 119. st. 2 ZR-a, sud je izvršio uvid u poziv na očitovanje od 14. listopada 2021. iz kojeg proizlazi da je tužitelj pozvan očitovati se o povredi obveze i z radnog odnosa radi koje se tužitelju otkazuje ugovor o radu. Ujedno je vidljivo da se tužitelj svojim dopisom od 18. listopada 2021. očitovao sukladno pozivu tuženika, iz čega proizlazi da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a prije donošenja odluke o otkazu, odnosno da je tužitelja pozvao na iznošenje obrane.

11. Uvidom u Ugovor o radu broj 587/2020 od 3. veljače 2020. je utvrđeno da je na temelju tog ugovora tužitelj nastavio radni odnos kod tuženika za obavljanje poslova radnog mjesta Visi suradnik I u Grupi za projektiranje cesta i objekata. Prema odredbi čl. 18. Ugovora o radu za vrijeme važenja tog ugovora radnik ne može bez odobrenja poslodavca u zemlji i inozemstvu imati niti osnovati društvo niti imati obrt odnosno ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti tuženika.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj prvotno bio zaposlen u trgovačkom društvu Hrvatske autoceste d.o.o., te da je na temelju Ugovora o prijelazu radnika od 1. listopada 2014. prešao u radni odnos kod tuženika.

13. Spisu prileži Pravilnik o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa od 22. travnja 2010. iz kojeg je vidljivo da su u čl. 4 navedene povrede obveza iz radnog odnosa i to pod toč. 13 sklapanje poslova iz djelatnosti tuženika za svoj ili tuđi račun, bez odobrenja Uprave tuženika, pod toč. 16 nedavanje odnosno netočno davanje osobnih podataka potrebnih radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosnom, ovlaštenim osobama, te pod toč. 21 ostala skrivljena ponašanja predviđena ovim Pravilnikom, Pravilnikom o radu, Kolektivnim ugovorom i drugim aktima društva koja predstavljaju povredu obveza iz rada. S obzirom da je u čl. 4. st. 1 navedenog Pravilnika navedeno da se povredama radnih obveza smatraju osobito povrede koje su navedene pod točkama 1 – 21 istog članka, sud je utvrdio da u tom članku povrede obveza iz radnog odnosa nisu taksativno navedene, već primjerice, te da povredu obveza iz radnog odnosa može predstavljati i svaka druga povreda radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Uvidom u rješenje o korištenju neplaćenog dopusta od 30. srpnja 2019. je razvidno da je tužitelju odobren dopust radi njege teško bolesnih članova obitelji u periodu od 1. rujna 2019. pa do 31. kolovoza 2020. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se tužitelj obratio sa zamolbom za odobrenje neplaćenog dopusta u trajanju od godine dana radi njege teško bolesnih članova obitelji, te da mu je stoga tuženik kao poslodavac odobrio traženi neplaćeni dopust. Spisu također prileži molba tužitelja od 18. lipnja 2019. iz koje proizlazi da tužitelj vodi brigu o tri osobe treće životne dobi koje žive na različitim adresama i čije zdravstveno stanje je veoma loše. Njihovo zdravstveno stanje ima tendenciju pogoršanja, te je tužitelj primoran preuzeti veću obvezu u svezi brige i njege članova obitelji. Stoga tužitelj moli da mu se odobri neplaćeni dopust u trajanju od godinu dana, počevši od 1. rujna 2019., kako bi osigurao stanu i adekvatnu njegu za rodbinu. Nadalje, spisu prileži i molba tužitelja od 14. srpnja 2020. u kojoj moli da tuženik produlji neplaćeni dopust za još jednu godinu, a s obzirom na brigu teško bolesnih članova obitelji i trenutku epidemiju Covid 19. Povodom te molbe tuženik je odobrio tužitelju daljnji neplaćeni dopust u trajanju od 6 mjeseci, počevši od 1. rujna 2020., a što je vidljivo iz izvoda zapisnika sjednice Uprave tuženika od 23. srpnja 2020.

15. Tužitelj je u spis dostavio Ugovor o poslovnoj suradnji između njega i trgovačkog društva PPG d.o.o. iz Sarajeva, prema kojem navedeno trgovačko društvo na dionici koridora Vc i to Počitelj - Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirovići obavlja konzultativne usluge za koje traži povremenu pomoć tužitelja radi konzultacija. U čl. 3. tog Ugovora je navedeno da je tužitelj suglasan da će mu trgovačko društvo PPG d.o.o. na ime naknade za sudjelovanje na projektu za njegove usluge omogućiti pristup svim prikupljenim i izrađenim podacima vezanim za dovršetak projekta na navedenoj dionici, a u svrhu izrade doktorske disertacije. Još je navedeno da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu.

16. Nadalje, spisu prileži i Ugovor o podkonzultantskim uslugama koji je zaključen između društva IRD ENGINEERING S.R.L. i društva PPG d.o.o., o obavljanju podkonzultantskih usluga na izgradnji autoceste na koridoru Vc i to Počitelj - Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirovići, prema kojem ugovoru trgovačko društvo PPG d.o.o. obavlja podkonzultantske usluge za konzultanta IRD ENGINEERING S.R.L., a za navedenu dionicu.

17. Spisu također prileži Ugovor o konzultantskim uslugama koji je zaključen 11. lipnja 2019. između JP Autoceste FBiH i IRD ENGINEERING S.R.L., a prema kojem se trgovačko društvo IRD ENGINEERING S.R.L. obvezalo pružiti konzultantske usluge naručitelju JP Autoceste FBiH prilikom izgradnje autoceste na koridoru Vc i to Počitelj

- Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirović. U tom Ugovoru se navodi da će tužitelj, odnosno AO biti Glavni nadzorni inženjer za tunele, a radi se o jednoj od ključnih pozicija u Timu prema čl. 4.1.1. navedenog ugovora. Tužitelj je naveden kao jedan od ključnih stručnjaka, pod kraticom KS7 (ključni stručnjak 7).

18. Uvidom u dopis trgovačkog društva JP Autoceste FBiH od 15. ožujka 2023. je razvidno da je tim dopisom izvješten sud o tome koji broj radnih dana je tužitelj kao Glavni nadzorni inženjer proveo na projektu izgradnje autoceste na koridoru Vc, dionica Počitelj – Bijača, pod dionica Počitelj – Zvirovići. Iz tog dopisa je vidljivo da je tužitelj tijekom 2020. godine za razdoblje od rujna do prosinca proveo ukupno 57 radnih dana na tom projektu, te još u periodu od siječnja 2021. do 28. veljače 2021. ukupno 48 radnih dana, a koji period se odnosi na vrijeme korištenja neplaćenog dopusta od strane tužitelja. Iz navedenog dopisa dalje proizlazi da je tužitelj i u periodu od ožujka 2021. pa do listopada 2021. bio angažiran na tom projektu i to gotovo svakog mjeseca, međutim odluka o otkazu odnosi se na postupanje tužitelja za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta, te dovođenje tuženika u zabludu od strane tužitelja vezano uz razloge za korištenje neplaćenog dopusta, radi čega podaci o angažmanu tužitelja za period nakon isteka neplaćenog dopusta nisu relevantni. Navedenom dopisu prileži i evidencijske liste za period od rujna 2020. do listopada 2021., iz kojih proizlazi koliko dana je tužitelj imao aktivnosti na projektu koridora Vc, pod dionica Počitelj – Zvirovići, te se na svakoj toj listi na dnu navodi ime i prezime tužitelja te njegov potpis.

19. S tim u svezi valja navesti i to da su u spis dostavljeni podaci o prelasku državne granice tužitelja u periodu od 1. ožujka 2021. pa do 29. listopada 2021., međutim na to razdoblje se ne odnosi odluka o otkazu, te stoga niti ti podaci nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. Iz istog razloga nisu relevantni podaci o prisutnosti tužitelja na radu za period od ožujka do listopada 2021. koji prileže na strani 337 do 351 spisa.

21. U odnosu na navode tužitelja da mu tuženik nije omogućio uvid u podatke i prikupljanje podataka vezano uz izradu doktorske disertacije, tužitelj je u spis dostavio dopis od 5. rujna 2016. iz kojeg proizlazi da je predložio tuženiku da financira tužiteljev doktorski studij u svrhu izrade doktorske disertacije na Sveučilištu u Rijeci, što je tuženik odbio svojom odlukom donesenom na sjednici Uprave od 21. listopada 2016. (str. 88 spisa). Svom dopisu tužitelj je priložio i ugovor o pravima i obvezama studiranja, iz kojeg proizlazi da je tužitelj imao mogućnost sam financirati trošak svog doktorskog studija. U pravu je tuženik kada ističe da nije obvezan financirati doktorski studij sukladno prijedlogu tužitelja.

22. U odnosu na tužiteljeve navode iz tužbe da je razlog otkaza njegovo upiranje na nezakonitost u postupanju tuženika u pogledu provedbe javne nabave, tužitelj u spis dostavio ispis e-mail poruka koje je uputio kolegici NO, a iz kojih je vidljivo da tužitelj u stručnom smislu iznosi svoje opaske na provedbu javnog natječaja vezano uz konkretne projekte. Iz dostavljenih ispisa e-mail poruka nije utvrđeno da bi tužitelj podnio ikakvu prijavu protiv poslodavca, a vezano uz nezakonite radnje u smislu odredaba Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

23. Spisu također prileži Odluka tuženika o epidemiološkim mjerama vezano u epidemiju Covid 19 od 23. rujna 2021., iz koje je razvidno da je tuženik tom odlukom za neke skupine radnika odredio mogućnost rada od kuće. Tužitelj je svojim dopisom od 27. rujna 2021., podnio tuženiku zahtjev da mu se odobri rad od kuće s obzirom na svakodnevnu brigu za osobe starije životne dobi s brojnim komorbiditetima, a koji zahtjev tužitelju nesporno nije odobren. U odnosu na navedeno tuženik je u spis dostavio i dopis radnika tuženika koji su ujedno roditelji, u kojem također predlažu da im se odobri rad od kuće ukoliko imaju djecu vrtićke i osnovno školske dobi kada im je izrečena mjera samoizolacije. Tuženik navedenim dopisom dokazuje svoje navode da tužitelj nije bio jedina osoba koja je tražila drugačije uređenje rada za vrijeme epidemije Covid 19, a kojim zahtjevima tuženik nije udovoljio. Iz navedenog se ne može utvrditi to da bi odluka o otkazu bila rezultirana traženjem tužitelja da mu se odobri rad od kuće za vrijeme epidemije Covid 19, a prema njegovom zahtjevu od 27. rujna 2021.

24. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i izvadak s portala trgovačkog društva HP Autoceste FBiH, u kojem se izvještava o proboju tunela Počitelj, a u kojem članku se navodi da je izjavu vezano uz taj projekt dao tužitelj, odnosno AO, koji je naveden kao Glavni nadzorni inženjer za tunel.

25. U odnosu na navode tužitelja iz tužbe te činjenicu saznanja tuženika za razloge otkazivanja ugovora o radu sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

26. Svjedokinja NO nema relevantnih saznanja o razlozima otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Također nema saznanja o tome da bi tužitelj ukazivao poslodavcu da nepravilnosti o poslovanju, te isto tako nema saznanja o tome je li nadređeni djelatnik znao za to da tužitelj piše doktorsku disertaciju. S obzirom na sadržaj iskaza svjedokinje isti nije relevantan za donošenje odluke u ovom predmetu, te se sud na taj iskaz neće posebno osvrtati.

27. Nadalje, svjedok ŽO u svom iskazu navodi da mu je poznato da se tužitelj obraćao poslodavcu zbog stručnih stvari iz domene svog djelovanja. Ukazivao je na propuste i upućivao na to kako bi se posao trebao obavljati. Ne zna kako je tuženik reagirao, zna da je tužitelj doktorirao te da je pisao i drugu doktorsku disertaciju. Svjedok misli da je cijeli odjel znao da on piše disertaciju. Svjedok u svom iskazu dalje navodi okolnosti koje su nastale nakon povratka tužitelja s neplaćenog dopusta, a vezano uz navode tužitelja da nije imao kompjuter na novoj lokaciji, odnosno da se isti zagubio u selidbi, međutim ti navodi nisu relevantni za rješenje ovog spora, jer spisu ne prileži niti jedan dopis, odnosno dokument u kojem bi tužitelj službenim putem izjavio to da nema adekvatnu opremu za rad i da nije u mogućnost izvršavati obveze iz radnog odnosa, a sve radi nedostatka sredstva za rad. Uostalom, iz iskaza svjedoka ŽO također proizlazi da je tužitelj od tuženika naknadno dobio sva sredstva za rad.

28. Svjedok, FO u svom iskazu navodi da je radio kao šef Odjela projektiranja. Iznenadio se da je tužitelj dobio otkaz, s obzirom da mu je bio potreban za obavljanje poslova u geomehanici. U odnosu na tužiteljeve e-mail poruke navodi da su bile internog karaktera, da su bile vezane uz projektne zadatke koji su vezani uz geomehaniku. Ponekada su se svjedok i tužitelj razilazili u stručnom mišljenju, tužitelj je izrazio mišljenje da bi nešto trebalo napraviti na njegov način, a svjedok je na to odgovorio. Svjedok navodi da ga je tužitelj obavijestio da će raditi još jedan doktorat, svjedok ga je podržao. Tužitelj ga je molio da ga svjedok ne zatrpa s poslom, da može uzeti nekoliko dana godišnjeg i slično. Potvrđuje navode tužitelja i ostalih svjedoka da se tvrtka krajem siječnja 2021. preselila u drugi objekt, organizirana je služba za selidbu, a svjedoku je poznato da tužitelj po povratku nije imao kompjuter. Svjedok zna da je tužitelj dobio novi kompjuter, a ujedno se nije žalio svjedoku da u sobi nije imao grijanje. Navodi da se tužitelj e-mailovima obraćao isključivo zbog stručnih stvari, a ne zbog nekih nepravilnosti. Kada je tužitelj otišao na dopust, bila je potrebna osoba koja bi pokrila njegov dio ugovora, pa su zadržali kolegu na ugovor o djelu koji je trebao otići u mirovinu. Svjedok navodi da je tužitelj bio potreban u radu Odjela.

29. Svjedokinja UO u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu viši suradnik I. Surađivala je s tužiteljem, zna da je bilo nesuglasica između tužitelja i poslodavca na projektu Split, jer se tužitelj nije slagao s jednim dijelom ugovora i odbio je potpisati dokumentaciju. Tužitelj se pisano obraćao poslodavcu, kao i svjedokinja, ali navedeno nije riješeno, te je svjedokinja smijenjena s projekta. Tužitelj je ukazivao da je jedan dio u suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi, sa čime se svjedokinja složila. Svjedokinja je znala da je tužitelj pisao doktorsku disertaciju jer je počastio zaposlenike Odjela. Prema saznanju svjedokinje tužitelj je podatke prikupljao na projektima na kojima je sudjelovao, na teritoriju BiH. Navodi da je to bilo poznato na Odjelu. Svjedokinja navodi da je pročitala u novinama da tužitelj prikuplja podatke za disertaciju, odnosno da je angažiran na projektu, to je bilo po svim portalima, djelatnici Odjela su to komentirali. Navodi da nije obavijestila poslodavca o angažmanu tužitelja u BiH, pretpostavljala je da je poslodavac čuo kad i ona. U preostalom dijelu iskaz svjedokinje nije relevantan za rješenje ovog spora, jer ista iznosi podatke o stručnim razmimoilaženjima do kojih je dolazilo u njezinom radu, odnosno o preseljenju na novu lokaciju, što sve nije relevantno na sadržaj odluke o otkazu, a sve kako je to ranije navedeno.

30. Svjedok VO u svom iskazu navodi da je bio predsjednik Uprave tuženika u periodu od 2016. do 2024. Zna da je tužitelj radio u Sektoru za građenje, 2019. je podnio zahtjev za odobrenje neplaćenog dopusta kako bi njegovao majku i još jednu žensku rođakinju. U to vrijeme pripremale su se velike investicije vezano uz specifična znanja tužitelja, ali su vođeni emocijama odobrili neplaćeni dopust u trajanju od godine dana, te još 6 mjeseci, smatrajući da bi štetilo poslovanju da odobre još godinu dana. Nakon tog je došao do saznanja da tužitelj obavlja poslove Glavnog nadzornog inženjera u BiH što je svjedoka prvenstveno ljudski pogodilo. Tražio je da se dostavi dokaz o tome. Navodi da je saznanje o radu tužitelja u BiH dobio 13. listopada 2020., odnosno dan prije sjednice Uprave. Ne zna točno tko je dao tu informaciju, na sjednici su bili svi direktori Sektora tvrtke i članovi Uprave kao i tužiteljev nadređeni. Netko je rekao da postoji video – snimka na You tube-u u kojoj tužitelj daje izjavu, koju snimku je svjedok sutradan i vidio. Nema saznanja je li nadređeni imao informaciju da tužitelj radi u BiH, pretpostavlja da bi mu to rekao. Svjedoku je poznato da je tužitelj tražio odobrenje za financiranje doktorskog rada, ali ne zna je li kasnije upisao znanstveni rad. Svjedok navodi da nisu mogli odobriti punu godinu neplaćenog u drugom navratu jer nisu mogli zaposliti druge inženjere dok je tužitelj na neplaćenom dopustu. Navodi da tuženik nije sudjelovao u projektu koridor Vc, da je to u nadležnosti Hrvatskih autocesta. Svjedok je imao saznanja o tom projektu u RH, ali ne i u BiH. Navodi da za rad tužitelja u BiH sigurno nije znao nitko od članova Uprave prije 13. listopada 2021., ostali članovi Uprave nisu niti pokrivali to područje vezano uz tužitelja, to je pokrivao samo svjedok. Članovi Uprave bili su iznenađeni, po tome svjedok zna da nitko nije znao za rad tužitelja.

31. Tužitelj u svom iskazu navodi da su mu prije odlaska na neplaćeni dopust oduzeti projekti vezano uz Rijeku, Omiš i Pelješac. Prije odlaska je imao "sukob" sa svojim nadređenim vezano uz javnu nabavu. Navodi da su se razboljele tri starije osobe u obitelji, majka, stric i teta, koji su živjeli u [adresa], na Pelješcu i u Dubrovniku, radi čega je odlučio zatražiti neplaćeni dopust kao jedini skrbnik. Ranije je tražio Upravu da mu plate doktorat, što nije odobreno, te je molio da njegovo mjesto rada bude uz gradilište kako bi dobivao podatke za doktorat, što su također odbili. Tijekom neplaćenog dopusta nazvali su ga predstavnici tvrtke PPG d.o.o. iz Sarajeva i pitali želi li kao konzultant pružati neke usluge, na što je pristao uz uvjet da to bude 1 do 2 puta tjedno i telefonski i e-mailom, kako bi mogao brinuti o članovima obitelji. Tužitelj dalje u svom iskazu iznosi činjenice vezano uz povratak u ured nakon neplaćenog dopusta kada se zagubilo njegovo računalo, a što nije relevantno za ovaj spor. Tužitelj navodi da za angažman u BiH nije primio nikakvu naknadu već je prikupljao podatke za doktorat i cijeli doktorat je vezan uz navedeni projekt. Pokriveni su bili samo troškovi noćenja i prijevoza. Prije corone je tužitelj na poslu pripremio zakusku kako bi proslavio upis na doktorat pa su o tome svi imali saznanja, kao i njegov neposredno nadređeni. Za mogući angažman u BiH tužitelj je saznao u kolovozu 2019., imao je ulogu stručnog savjetnika prema društvu PPG d.o.o., bez obzira što su ga JP Autoceste FBiH nazvale nadzornim inženjerem. Ne zna je li PPG d.o.o. primao naknadu od JP Autoceste FBiH vezano uz rad tužitelja. Tužitelj potvrđuje činjenicu da se na evidencijskim listama koje se nalaze na str. 294 do 307 spisa nalazi njegov potpis. Tužitelj dalje u svom iskazu navodi okolnosti vezano uz preseljenje njegovog ureda na drugu lokaciju, a što nije relevantno za rješenje ovog spora.

32. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Sud je iskaze svjedoka ocijenio istinitim jer su u bitnome iskazivali u suglasju jedan s drugim, dok je iskaz tužitelja ocijenjen neistinitim u dijelu u kojem tužitelj ističe da je tek tijekom korištenja neplaćenog dopusta upitan za angažman u BiH na projektu pod dionice koridora Vc Počitelj – Zvirovići. Naime, suprotno navodima tužitelja proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, a osobito ugovora o konzultantskim i podkonzultantskim uslugama, s obzirom da iz Ugovora o konzultantskim uslugama od 11. lipnja 2019. proizlazi da se tužitelj već u tom ugovoru navodi kao ključni stručnjak broj 7 i to Glavni nadzorni inženjer za tunele. Nadalje, iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. rujna 2019. proizlazi da je tužitelj zaključio ugovor sa društvom PPG d.o.o. o pružanju konzultantskih usluga, što znači da je sigurno i prije samog zaključenja ugovora od 1. rujna 2019. vodio pregovore i bio informiran o svom angažmanu na projektu u BiH. Iz tog Ugovora proizlazi da je isti potpisan istog dana kada je za tužitelja počeo teći neplaćeni dopust koji je odobren od strane tuženika. Iz spisa je vidljivo da je tužitelj zahtjev za neplaćeni dopust podnio 18. lipnja 2019., odnosno točno nakon što je zaključen Ugovor o konzultantskim uslugama u kojem je tužitelj naveden kao ključni stručnjak - Glavni nadzorni inženjer za tunele. Iz navedenog sud zaključuje da nisu uvjerljivi navodi tužitelja iz njegovog iskaza kada ističe da je tek za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta stupio u kontakt sa predstavnicima tvrtke PPG d.o.o., a vezano uz pružanje konzultantskih usluga.

33. Uvidom o Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je razvidno da se tužitelju ne stavlja na teret samo to da je obavljao poslove iz djelatnosti tuženika za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta, već da je tuženika doveo u zabludu u pogledu razloga radi kojih je tražio odobrenje neplaćenog dopusta. Sud je mišljenja da navedeno predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, s obzirom da je radni odnos osobni odnos poslodavca i radnika koji pretpostavlja odnos povjerenja. Iako za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz ugovora o radu miruju, ne prestaje i sam radni odnos, kao osobni odnos radnika i poslodavca. Nije istina da za vrijeme neplaćenog dopusta ne može doći do razloga za otkaz ugovora o radu, s obzirom da radni odnos još uvijek egzistira i može se raskinuti odlukom o otkazu. Prema mišljenju ovog suda relevantno je ponašanje tužitelja za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta, jer je taj neplaćeni dopust tužitelj ishodio upravo na temelju radnog odnosa kod tuženika i odobrenja tuženika kao poslodavca. Radni odnos nije prestao, i tužitelj se tijekom tog radnog odnosa trebao suzdržati od svih aktivnosti koje spadaju u djelatnost tuženika, a odnose se na angažman tužitelja na projektu u BiH. Pri tome nije relevantno to što tužitelj nije primio novčanu naknadu od društva PPG d.o.o. za svoje usluge, jer je sam tužitelj rekao da je na ime pružanja konzultantskih usluga prikupljao podatke na tom projektu u svrhu izrade doktorske disertacije, a ujedno je naveo da mu je bio podmiren trošak noćenja i prijevoza, što znači da je tužitelj dobio protuvrijednost za svoj angažman, koja ne mora nužno biti izražena u novcu.

34. Isto tako činjenica koju tužitelj u više navrata ističe da je tuženik znao za to da izrađuje drugu doktorsku disertaciju, ne znači ujedno da je tuženik znao i za angažman tužitelja za vrijeme neplaćenog dopusta na projektu u BiH. Naime, tuženik je odbio zahtjev tužitelja za financiranje njegove druge doktorske disertacije, a tužitelj uvijek ima mogućnost o svom trošku studirati, odnosno izrađivati doktorsku disertaciju. Tuženika se ne tiče što tužitelj radi u svoje slobodno vrijeme i koju doktorsku disertaciju priprema, u situaciji kada taj studij tuženik ne financira. Stoga se ne može uzeti da je, samo zbog činjenice što su djelatnici tuženika znali da tužitelj radi na drugoj doktorskoj disertaciji, ujedno i tuženik saznao za angažman tužitelja u BiH i to da tužitelj na tom projektu prikuplja podatke za svoju disertaciju.

35. Nadalje, sve da su i istiniti navodi tužitelja da je za svoj angažman saznao tek 1. rujna 2019. kada je zaključio ugovor o poslovnoj suradnji sa PPG d.o.o., o tome je nedvojbeno trebao izvijestiti tuženika kao poslodavca, te zatražiti dopuštenje za isto, sve sukladno odredbi čl. 18. Ugovora o radu.

36. Također, iz podataka trgovačkog društva JP Autoceste FBiH po opsegu angažmana tužitelja na projektu je razvidno da nije riječ o povremenom angažmanu koji je moguć telefonom ili e-mailom, već da se radilo o velikom broju radnih dana koje je tužitelj proveo na projektu za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta.

37. Isto tako nisu osnovani navodi tužitelja da bi Odluka o otkazu bila donesena radi toga što je tužitelj ukazivao na nepravilnosti kod tuženika, budući da iz ispisa e-mail poruka proizlazi da je tužitelj ukazivao na neke stručne nepravilnosti, a svjedoci ŽO i FO potvrđuju da je redoviti slučaj kod tuženika da postoje razmimoilaženja u pogledu stručnih stajališta. Iz spisa nije vidljivo da je tužitelj ikakve druge aktivnosti poduzimao u vidu prijave nepravilnosti rada kod tuženika.

38. Nisu osnovani niti navodi tužitelja kada ističe da je Odluka o otkazu rezultat njegova zahtjeva za odobrenje rad od kuće za vrijeme epidemije Covid 19, budući da iz Odluke tuženika proizlazi da je tuženik organizirao rad za vrijeme epidemije dopuštajući pojedinoj kategoriji djelatnika rad od kuće, te ujedno da tužitelj nije bio jedini koji je tako nešto tražio, pri čemu nema dokaza da bi bilo koji drugi radnik radi toga dobio otkaz.

39. Nadalje, iskaz svjedokinje UO govori u prilog argumentacije tuženika da radi stručnih razmimoilaženja nitko nije dobio odluku o otkazu, jer i sama navodi da je ukazivala tuženiku na nepravilnosti u pogledu javne nabave, a i dalje je zaposlena kod tuženika i nije dobila odluku o otkazu, odnosno nije imala naznaku da bi izgubila radno mjesto.

40. U pogledu pravodobnosti donošenja Odluke o otkazu, iz iskaza svjedoka VO je sud utvrdio da je isti za angažman tužitelja saznao 13. listopada 2021., pri čemu valja navesti da je relevantan trenutak saznanja od strane Uprave tuženika, odnosno osoba koje su ovlaštene donijeti odluku o otkazu, a ne nekih drugih zaposlenika koji nemaju takve ovlasti. Nema dokaza o tome da bi tuženik (Uprava tuženika) i prije 13. listopada 2021. saznala za tužiteljev angažman u BiH, jer činjenica da je o tome izvještavano na portalu trgovačkog društva JP Autoceste FBiH, odnosno da postoji video - snimka na kanalu You tube-u, ne znači automatski da je Uprava tuženika saznala za povrede. Iz iskaza svjedoka VO proizlazi da je tuženik angažiran na projektu koridora Vc samo na području RH, a činjenica što Vlada RH podržava taj projekt i u BiH, ne znači to da je Uprava tuženika saznala za angažman tužitelja na tom projektu. Saznanje o postojanju samog projekta ne znači i to da tuženik zna da je upravo tužitelj angažiran kao konzulat podkonzultantske tvrtke na tom projektu.

41. Stoga je sud utvrdio da je Odluka o otkazu pravodobna u smislu odredbe čl. 116. st. 2 ZR-a, da je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, budući da je utvrdio kako je tužitelj za vrijeme neplaćenog dopusta obavljao aktivnosti iz djelatnosti tuženika, odnosno da je tuženika doveo u zabludu u pogledu razloga korištenja neplaćenog dopusta, a što sve zajedno dovodi do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja radi kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć. Sve navedeno predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

42. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu, kao i zahtjev za vraćanjem na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1 ZR-a.

43. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku nadoknaditi trošak koji se odnosi na trošak za ovjereni prijevod po sudskom tumaču u iznosu od 605,00 eura prema računu od 10. listopada 2023. koji prileži na strani 243 spisa.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.