REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-889/2025-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicama Zrinki Golubić, odvjetnici iz Zagreba, Ilica 29 i Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, zastupan po punomoćnici KE, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, Su-274/2024, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Klaudija Čurina, odvjetnika te punomoćnice tuženika KE, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 13. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 269,93 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću na pojedine mjesečne iznose (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) kako slijedi:

- na iznos od 18,79 eura tekućom od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 15,61 eura tekućom od 16. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 5,45 eura tekućom od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1,24 eura tekućom od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 9,54 eura tekućom od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 12,26 eura tekućom od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 3,73 eura tekućom od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 16,35 eura tekućom od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5,88 eura tekućom od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5,23 eura tekućom od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 16,43 eura tekućom od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 4,39 eura tekućom od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 1,58 eura tekućom od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 11,76 eura tekućom od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 9,15 eura tekućom od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1,33 eura tekućom od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 4,40 eura tekućom od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 5,75 eura tekućom od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 11,73 eura tekućom od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 0,95 eura tekućom od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 7,87 eura tekućom od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15,74 eura tekućom od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 5,74 eura tekućom od 16. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 4,03 eura tekućom od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,68 eura tekućom od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 1,06 eura tekućom od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 7,53 eura tekućom od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,70 eura tekućom od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 10,06 eura tekućom od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 eura tekućom od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 3,73 eura tekućom od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 3,19 eura tekućom od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 7,39 eura tekućom od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 3,86 eura tekućom od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 3,81 eura tekućom od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 9,91 eura tekućom od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 13,77 eura tekućom od 16. travnja 2019. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 78/15), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici TE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznosu od 901,37 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 114/2022) i odredbom čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 156/2022), odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.015,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica TE (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 15. svibnja 2019. navodi da je zaposlena kod tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu medicinske sestre. Rad tužiteljice bio je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) uslijed čega je tužiteljica ostvarila veliki broj prekovremenih sati. Na plaću tužiteljice primjenjuju se odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13), kojim je regulirana plaća tužiteljice. Sukladno odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na plaću predviđeni su odredbama čl. 51., 57. i 59. Kolektivnog ugovora, odnosno odredbom čl. 54.Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12). Tužiteljica je počevši od 1. prosinca 2013. pa do dana podnošenja tužbe sudu kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a tuženik nije tužiteljici isplaćivao navedene dodatke na plaću za sve odrađene sate rada, već samo na dio odrađenih sati. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao plaće tužiteljice, posljedično tome tuženik je pogrešno obračunavao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Također, tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren u dane državnih blagdana i praznika koje je tužiteljica odradila, a koji ne čine redovni mjesečni fond radnih sati. Tužiteljica je prema tužbenom zahtjevu iz podneska od 8. rujna 2020. zatražila isplatu ukupnog iznosa od 5.275,04 kn bruto, uvećano za zakonske zatezne kamate. S obzirom da je u ovom predmetu sud donio prvostupanjsku presudu koja je kasnije ukinuta odlukom Vrhovnog suda RH, tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 14. srpnja 2025. traži isplatu ukupnog iznosa od 269,93 eura, pri čemu više ne potražuje dodatak na plaću za prekovremeni rad koji je nastao radom na blagdan od ponedjeljka do petka, s obzirom na primjenu Zaključka br. 153 počevši od prosinca 2015. pa nadalje. Stoga, konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 269,93 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate na način kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je naknadu plaće tužiteljice za prekovremeni rad pravilno obračunavao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i to u odnosu na osnovnu plaću. Stoga smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje koje je predmetom ovog postupka. Smatra neosnovanim potraživanje tužiteljice koje se odnosi na prekovremeni rad koji je nastao radom na blagdan ili neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka s obzirom da se primjenjuje Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU, iz kojeg proizlazi da se blagdani i neradni dani ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu u svom podnesku od 15. srpnja 2019. ističući da se dodaci odnosno uvećanja plaće ne isključuju, te se obračunavaju na svaki odrađen sat rada, kako u redovnom tako u prekovremenom radu. Navodi da su neosnovani navodi tuženika kako dodaci na plaću nisu vezani uz broj prekovremenih sati, već su fiksno ugovoreni kao dodatak na plaću, što je pogrešno, budući se dodaci obračunavaju na svaki efektivno odrađeni sat rada.

4. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u platne liste i evidencije rada (list 40-41 spisa - CD), u Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva (list 84 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (list 50-68 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda posl. br. Pr-1739/2019 od 26. siječnja 2021. (str. 117-123 spisa), u presudu Županijskog suda u Split posl. br. Gž R-226/2021 od 23. ožujka 2021. (str. 136-141 spisa), u rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revd 3052/2021 od 15. ožujka 2022. (str. 185-187 spisa), u rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1114/2022 od 25. ožujka 2025. (str. 229-235 spisa).

5. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan i to iz slijedećih razloga.

6. U ovom predmetu sud je donio presudu posl. br. PR-1739/2019 od 26. siječnja 2021. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 5.275,04 kn. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog s uda u Splitu posl. br. Gž R-226/2021 od 23. ožujka 2021. Povodom revizije tuženika presuda Županijskog suda u Splitu kao i prvostupanjska presuda ukinute su rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 1114/2022 od 25. ožujka 2025., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda RH proizlazi da su prvostupanjski i drugostupanjski sudovi zauzeli pogrešan pravni stav oko (ne) obvezatnosti primjeni Zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva za period nakon 21. prosinca 2015. te nisu raspravili osnovanost potraživanja tužiteljice niti utvrdili visinu istog uz primjenu Zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva za koji Vrhovni sud RH utvrđuje da postoji obveza tuženika na primjenu istog Zaključka za period nakon 21. prosinca 2015., s obzirom da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora. S obzirom da se prema Zaključku 153 Zajedničkog povjerenstva subote i nedjelje, te neradni dani izuzimaju iz umnoška redovne mjesečne satnice, potraživanje koje je za tužiteljicu utvrđeno s tog naslova više nije osnovano. Međutim s obzirom da u ranijem postupku potraživanje tužiteljice nije raspravljeno uz primjenu Zaključka broj 153, Vrhovni sud RH ukinuo je drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

7. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila u podnesku od 14. srpnja 2025., pri čemu više ne potražuje razliku plaće s naslova prekovremenog rada za period nakon 21. prosinca 2015., odnosno s obzirom na konačno uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice, primjena i sadržaj Zaključka broj 153 više nisu relevantni za rješenje ovog spora, jer tužiteljica više ne potražuje razliku plaće za taj period i s tog naslova.

8. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: Kolektivni ugovor), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Sukladno odredbi čl. 59.a Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni radnici i ne zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Navedeni dodatak primjenjuje se počevši od 1. listopada 2015. Istovjetno je propisano i odredbama čl. 45., 49., 55. i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018) koji se na potraživanje tužiteljice primjenjuje za period od 1. ožujka 2018. pa nadalje.

9. Među strankama nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Nije sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Također je sporno je li tužiteljici pravilno obračunata naknada plaće, uzevši u obzir prethodno utužene dodatke na plaću. Isto tako tužiteljica tužbom potražuje razliku plaće za ostvareni prekovremeni rad koji je nastao na način da je tužiteljica ostvarila rad za vrijeme blagdana ili neradnog dana koji pada od ponedjeljka do petka, a koji treba izuzeti iz obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati, i to za period do 21. prosinca 2015.

10. Tuženik se tijekom postupka poziva na tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, ističući da je namjera ugovornih strana koje su sklopile kolektivni ugovor bila da se uvećanja na plaću obračunavaju samo na osnovnu plaću, a ne da se kumuliraju, tako da ne postoji odredba kolektivnog ugovora koja bi na bilo kojem mjestu spominjala mogućnost kumulacije dodataka na plaću. Navedeno povjerenstvo daje obvezujuća tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora. Zajedničko povjerenstvo je u više navrata utvrdilo da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka.

11. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je ista čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužiteljice da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje je tužiteljica odradila. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca. U pravu je tužiteljica kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužiteljica i u tom periodu bio izložena otežanim uvjetima, odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljice također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

12. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., iz kojeg proizlazi da razlika plaće tužiteljice za period od 1. srpnja 2015. do 31. ožujka 2019. iznosi ukupno 251,14 eura bruto (1.892,20 kuna) na ime ne obračunatih dodataka na plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila, pri čemu je sudski vještak uvećanja plaće, odnosno dodatke na plaću izračunao u odnosu na osnovnu plaću, a obzirom na opseg rada tužiteljice koji je evidentiran u isplatnim listama (redovan rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni, prekovremeni rad, godišnji odmor, plaćeni dopust). Također, vještak je u svom nalazu i mišljenju, a prema zadatku suda utvrdio i razliku plaće na ime rada tužiteljice koji je odrađen na blagdane i neradne dane koji su pali od ponedjeljka do petka, koje potraživanje tužiteljice s tog osnova iznosi 448,98 eura (3.382,84 kune) za period od 1. srpnja 2015. do 31. ožujka 2019.

13. S obzirom na izraženo pravno stajalište o obvezatnosti primjene Zaključka 153 Zajedničkog povjerenstva za period nakon 21. prosinca 2015. pa nadalje, tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a nakon odluke Vrhovnog suda RH, više ne potražuje razliku plaće s naslova prekovremenog rada koja je nastala nakon 21. prosinca 2015., odnosno nakon primjene Zaključka 153.

14. Uvidom u izračun sudskog vještaka je utvrđeno da potraživanje tužiteljice s naslova prekovremenog rada za period prije 21. prosinca 2015. iznosi ukupno 18,79 eura (141,60 kuna), što je tužiteljica zatražila u svom podnesku u kojem je konačno uredila tužbeni zahtjev, dok je za preostalo potraživanje povukla tužbeni zahtjev i isto više nije predmetom ovog postupka.

15. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupno iznosu od 269,93 eura, a koji se odnosi na neisplaćene dodatke na plaću za sav efektivno odrađeni rad tužiteljice, kao i potraživanje s naslova prekovremenog rada za period prije 21. prosinca 2015., kada je u primjeni bio Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva prema kojem je redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana u mjesecu i 8 sati (bez subota, nedjelja i blagdana). Kada je sudski vještak primijenio Zaključak broj 148 na potraživanje tužiteljice utvrdio je razliku plaće koja se odnosi na mjesec kolovoz 2015. u ukupnom iznosu od 18,79 eura (141,60 kuna). Ujedno, tuženik u svom podnesku nije osporio izračun potraživanja tužiteljice kako je isti naveden u podnesku od 14. srpnja 2025.

16. Stoga je sud prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je donio presudu kao pod točkom I/ izrijeke.

17. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata računajući od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08) koja je propisana za ostale odnose, dok je za razdoblje nakon 1. kolovoza 2015. primijenjena stopa propisana odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15), budući se radi o prisilnom propisu kojeg je sud dužan primijeniti za razdoblje njegovog važenja.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

19. Trošak tužiteljice utvrđen je u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 50,00 eura (25 bodova) za svaku pojedinu radnju. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 15.7.2019., 2.09.2020., 8.09.2020. i 14.07.2025., iznos od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 18.11.2019. iznos od 12,50 eura (Tbr. 8/4), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 50,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za pristup ročištu za objavu presude iznos od 25,00 eura (Tbr. 9/3), što ukupno iznosi 487,50 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 121,88 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46.) kao i iznos od 291,99 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 901,37 eura, koji iznos je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

20. Nije priznat zahtjev za naknadu troška tužiteljice koji se odnosi na sastav podnesaka od 21. veljače 2020. budući isti trošak nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom da navedenim podneskom tužiteljica izvještava sud o uplati predujma, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno tužiteljici je za podnesak od 18. studenoga 2019. priznato pravo na nagradu prema Tbr. 8/4 Tarife s obzirom da nije riječ o obrazloženom podnesku. Također je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za svaku radnju koja prelazi iznos od 50,00 eura po poduzetoj radnji, a s obzirom na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

21. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, računajući od dana objave ove presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4. -6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku