REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3473/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Josipu Reljiću odvjetniku iz [adresa], protiv I tuženika MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Đurđici Filipčić odvjetnici iz [adresa] i II tuženika ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Petru Ćubeli odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026. godine u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 13. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o ustupu potraživanja, sklopljen dana 29. travnja 2024.godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV- 3695/2024, ništetan.

II. Utvrđuje se da je uknjižba založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 33/277, u naravi ORANICA, Ulica Dušana Vukotića, površine 5265 m2, izvršena temeljem Ugovora o ustupu potraživanja, sklopljenog dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024, pravno nevaljana.

III. Utvrđuje se da je uknjižba založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 33/278, u naravi ORANICA, Ulica Dušana Vukotića, površine 5409 m2, izvršena temeljem Ugovora o ustupu potraživanja, sklopljenog dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024, pravno nevaljana.

IV. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, nastalog na temelju Ugovora o ustupu potraživanja, sklopljenog dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024, i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o ustupu potraživanja, sklopljenog dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024 i to tako da se briše založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve za korist RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, prema određenju Suda, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 06. lipanj 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Utvrđuje se da je Ugovor o ustupu potraživanja, sklopljen dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV- 3658/2024, OV-3695/2024, prividan te ne proizvodi pravni učinak među ugovornim stranama.

II. Utvrđuje se da je uknjižba založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 33/277, u naravi ORANICA, Ulica Dušana Vukotića, površine 5265 m2, izvršena temeljem Ugovor o ustupu potraživanja, sklopljen dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024, pravno nevaljana.

III. Utvrđuje se da je uknjižba založnog prava na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to: zk.č.br. 33/278, u naravi ORANICA, Ulica Dušana Vukotića, površine 5409 m2, izvršena temeljem Ugovor o ustupu potraživanja, sklopljen dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024, pravno nevaljana.

IV. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, nastalog na temelju Ugovora o ustupu potraživanja, sklopljenog dana 29. travnja 2024. godine između MR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, [adresa] mail: [adresa elektroničke pošte]; GSM: [broj telefona] [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 06. svibnja 2024. godine i dana 07. svibnja 2024. godine, pod brojem: OV-3658/2024, OV-3695/2024, i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o ustupu potraživanja i to tako da se briše založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve za korist RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, prema određenju Suda, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 06. lipanj 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 9.787,50 eur i II tuženiku u iznosu od 9.787,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2026.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 6. lipnja 2024. godine navodi da su tužitelj i I tuženik imatelji poslovnih udjela društva PRVIĆ d.o.o., koje društvo je vlasnik nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Trgovačko društvo PRVIĆ d.o.o., osnovano je od strane tužitelja i prvo tuženika isključivo i jedino sa ciljem kupnje i prodaje opisanih nekretnina. Prilikom osnivanja trgovačkog društva tužitelj je bio vlasnik 45 % udjela društva, a prvo tuženik je bio vlasnik 55 % udjela društva PRVIĆ d.o.o. Tako određena visina udjela društva određena je temeljem dogovora tužitelja i prvo tuženika, budući je tužitelj u poslovni odnos unio podatke o nekretnini i mogućnost kupnje nekretnine po cijeni znatno manjoj od tržišne cijene, a prvo tuženik je trebao pribaviti kapital za isplatu kupoprodajne cijene. Nakon osnivanja trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o., nije bilo sporno da je prvo tuženik pozajmio novčana sredstva trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o., te je isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu za nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], budući je sukladno dogovoru tužitelja i prvo tuženika, obaveza prvo tuženika bila upravo da pribavi novčani iznos za isplatu kupoprodajne cijene. Zemljište je bilo ukupne površine 11.036 m2, a ukupna kupoprodajna cijena od 210 eura po metru četvornom zemljišta iznosila je 2.440.200,00 eura, protuvrijednosti u kunama za čitavo zemljište. Kupoprodajna cijena za zemljište koja je u trenutku kupnje ugovorena po cijeni od 210 Eura za m2 zemljišta, odnosno ukupan iznos od 2.440.200,00 eura, protuvrijednosti u kunama, bila je znatno manja od prodajne cijene za to zemljište koja se mogla ostvariti u tom trenutku ( cca. 400 eura za m2 ) i ostvarivanje dobiti prodajom nekretnina bio je jedini smisao i razlog poslovnog odnosa između tužitelja i prvo tuženika. Nakon isplate kupoprodajne cijene vlasnicima zemljišta, između trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o. i prvo tuženika dana 27.06.2008.g., sačinjen je Ugovor o zajmu kojim je utvrđeno da je prvo tuženik isplatio trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o. ukupan iznos od 14.144.115,68 kuna, zatim je temeljem Ugovora o preuzimanju duga utvrđeno da je prvo tuženik isplatio trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o. iznos od 3.552.360,19 kuna, temeljem Ugovora o zajmu od 10.11.2008.g., prvo tuženik je isplatio trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o. iznos od 448.252,56 kuna i temeljem ugovora o zajmu od 23.12.2008.g. prvo tuženik je isplatio trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o., iznos od 452.000,00 kuna, sve sa 4,5 % kamata godišnje. Dana 15.06.2009.g. između prvo tuženika i trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o., sačinjen je Aneks ka ugovorima o zajmu po kojem je utvrđeno da zbog činjenice da dužnik ili točnije društvo PRVIĆ d.o.o. ne obavlja nikakvu djelatnosti da je društvo u stanju mirovanja koje će trajati do ishođenja potrebnih dozvola, da su svi zajmovi dani beskamatno te da kamata na sve zajmove ne teče sve dok je trgovačko društvo- dužnik u stanju mirovanja i ne obavlja nikakvu djelatnost. Napominje se da je cijena koja se mogla ostvariti prodajom zemljišta koje je bilo u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o., bila otprilike gotovo dvostruko veća od kupovne cijene zemljišta, a ta cijena je i ostvarena budući je tužitelj našao kupca i to trg. društvo GAMONT d.o.o., sa kojim je sklopljen Ugovor o ustupu temeljenog uloga i poslovnog udjela za iznos od 5.229.000,00 eura, što je za 2.788.800,00 eura više od kupovne cijene zemljišta, a koju zaradu su tužitelj i prvo tuženik kao imatelji udjela trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o., trebali podijeliti sukladno vlasničkim udjelima u društvu tako da je dobit tužitelja trebala biti cca. 1.254.961,80 eura što odgovara visini od 45 % udjela u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o., kojeg je tužitelj imao u svojem vlasništvu i to je dobit koju je tužitelj trebao ostvariti nakon prodaje zemljišta i nakon povrata pozajmice društvu PRVIĆ d.o.o. za isplatu kupoprodajne cijene zemljišta. Budući je zemljište bilo u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o., kupovna cijena zemljišta valorizirala se plaćanjem kroz poslovne udjele društva PRVIĆ d.o.o., tako da je kupac sklopio Ugovor o kupnji ili prijenosu udjela društva PRVIĆ d.o.o., i plaćanjem udjela kupac bi platio cijenu zemljišta i na taj način bi kupac stekao vlasništvo zemljišta kroz vlasništvo udjela trgovačkog društva, a to je i bila intencija tužitelja i prvo tuženika da od tog posla ostvare dobiti od razlike između kupovne i prodaje cijene od gotovo 200 eura po metru četvornom. Prvo tuženi je ušao u poslovni odnos jer je tužitelj pronašao zemljište po tada prilično pristupačnoj cijeni, obzirom na stanje nekretnina i cijene zemljišta na tržištu u tom trenutku, a što je uostalom i ostvareno sklapanjem ugovora nepunih godinu dana kasnije. Dogovorom tužitelja i prvo tuženika, a što je utvrđeno visinom vlasničkih udjela u društvu, određeno je da će se u slučaju prodaje nekretnine, ili točnije poslovnih udjela društva PRVIĆ d.o.o., kroz koje će se isplatiti vrijednost zemljišta, najprije vratiti iznos novca koji je prvo tuženik pozajmio društvu PRVIĆ d.o.o. za isplatu kupoprodajne cijene zemljišta prethodnim vlasnicima zemljišta i prodavateljima, a da će se ostatak vrijednosti podijeliti između tužitelja i prvo tuženika sukladno visini vlasničkih udjela u društvu PRVIĆ d.o.o., tako da je tužitelj trebao dobiti 45 % vrijednosti razlike u cijeni, a prvo tuženik 55 % vrijednosti razlike u cijeni. Nakon što je tužitelj pronašao kupca za nekretnine u vlasništvu trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o. i to trgovačko društvo GAMONT d.o.o. za iznos od 5.229.000,00 eura, a kao što je već navedeno, dana 09.04.2010.g. zaključen je Predugovor o ustupu temeljnog i poslovnog udjela društva PRVIĆ d.o.o., između tužitelja, prvo tuženika kao ustupitelja i društva GAMONT d.o.o. kao stjecatelja. Tim Predugovorom prvo tuženi ustupa stjecatelju GAMONT d.o.o. 55/100 udjela u društvu PRVIĆ d.o.o., a tužitelj ustupa stjecatelju GAMONT d.o.o. 45/100 udjela u društvu PRVIĆ d.o.o. Cijena udjela navedena je u članku 8 navedenog Predugovora, dok su člankom 9 određeni rokovi i način plaćanja. Dana 09.04.2010.g., između istih ugovornih stranaka, tužitelja, prvo tuženika kao ustupitelja i društva GAMONT d.o.o. kao stjecatelja, zaključen je i Aneks Predugovoru o ustupu temeljnog i poslovnog udjela društva PRVIĆ d.o.o., kojim se Aneksom prijavljeni obvezuje posebnim ugovorom o cesiji ustupiti stjecatelju GAMONT d.o.o. iznose sa naslova zajmova, a kako je to navedeno u članku 2 Aneksa Predugovora od dana 11.07.2011.g. između istih ugovornih stranaka, tužitelja i prvo tuženika kao ustupitelja i društva GAMONT d.o.o. kao stjecatelja, zaključen je drugi Aneks Predugovoru o ustupu temeljnog i poslovnog udjela društva PRVIĆ d.o.o., kojim Aneksom se utvrđuje koliko je iznos do tada plaćen na ime udjela, utvrđuje se da je izdana lokacijska dozvola te stranke suglasno produljuju rok za isplatu kupoprodajne cijene. Tada je prvo tuženiku putem cesija, na ime kupoprodajne cijene isplaćen iznos od 8.473.706,77 kuna, koji iznos je prvo tuženik u cijelosti zadržao za sebe, kako bi izvršio povrat uplaćene pozajmice, dok tužitelju nije isplaćeno ništa od navedenog iznosa. 9.04.2010.g.

Dana 20.02.2012.g. između tužitelja, prvo tuženika, društva GAMONT d.o.o. i društva FERRO PROTECTUM d.o.o., zaključen je Sporazum o preuzimanju prava i obveza u svojstvu pravnog slijednika, kojim se u najbitnijem utvrđuje za koji iznos je izvršen ustup udjela kao i da društvo FERRO PROTECTUM d.o.o. od društva GAMONT d.o.o., preuzima sva prava i obveze iz potpisanih Predugovora i Aneksa predugovora. Istoga dana između tužitelja, prvo tuženika i društva FERRO PROTECTUM d.o.o. sklopljen je i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava.

Dana 27.06.2012.g. između tužitelja, prvo tuženika i društva FERRO PROTECTUM d.o.o., zaključen je Sporazum o raskidu ugovora o ustupu udjela i svih njegovih aneksa.

Dana 29.06.2012.g. sklopljen je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela društva Prvić d.o.o., kojim je društvo FERRO PROTECTUM d.o.o. kao prenositelj, ustupilo tužitelju VR kao stjecatelju svoja dva poslovna udjela u nominalnom iznosu od 2.400,00 kuna za svaki od udjela, odnosno ukupnom iznosu od 4.800,00 kuna. Iz potvrde o članovima Trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o., izdane od strane Javne bilježnice Ilonke Lisonek Zagreb, Trg Hrvatskih velikana br. 4, br. OU-455/12 od 29.06.2012.g., proizlazi da je tužitelj VR nakon prijenosa poslovnih udjela od strane društva FERRO PROTECTUM d.o.o., bio imatelj tri poslovna udjela društva PRVIĆ d.o.o., jedan udio u nominalnom iznosu od 6.600,00 kuna pod rednim brojem 4, dva udjela svaki u nominalnom iznosu od 2.400,00 kuna, pod rednim brojem 5 i pod rednim brojem 6, tako da je VR u tom trenutku bio imatelj tri poslovna udjela u ukupnom nominalnom iznosu od 11.400,00 kuna.

Što se tiče uplata na račun prvo tuženika iste se odnose na plaćanje nekretnine u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o., a koja se valorizira kroz udjele društva PRVIĆ d.o.o. i sukladno dogovoru tužitelja i prvo tuženika ukupan iznos primljenih uplata zadržavao je prvo tuženi na ime vraćanja pozajmice.

Od trenutka sklapanja Predugovora o prijenosu poslovnih udjela između tužitelja, prvo tuženika i društva GAMONT d.o.o., od strane društva GAMONT d.o.o., putem Cesija i izravnom uplatom, na račun prvo tuženika ukupno je plaćen iznos od cca. 13.500.000,00 kuna. Za dio puta na račun društva PRVIĆ d.o.o., Grad Zagreb je temeljem pravomoćne presude platio iznos od 1.495.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, (presuda Županijskog suda u Šibeniku Gž-407/2020 od 18.05.2021.g.), tužitelju nije poznato kada je prvo tuženi, na koji način i temeljem koje osnove novac koji je plaćen od strane Grada Zagreba, na račun društva PRVIĆ d.o.o., podigao sa računa društva PRVIĆ d.o.o., ali to podizanje gotovine svakako nije pravdao na zakonit način). Osim ovih uplata prvo tuženom je u gotovini još plaćeno više od 3.000.000,00 kuna, tako da je prvo tuženi za uplaćenu pozajmicu društvu PRVIĆ d.o.o., isplaćen u cijelosti.

Dana 29.10.2015.g. tužitelj i prvo tuženik sačinjavaju Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 29.10.2015.g. i Sporazum od 29.10.2015.g., koji se sačinjavaju isključivo na inicijativu prvo tuženika jer je tada protiv tužitelja podignuta optužnica pred Županijskim sudom u Zagrebu, a obrazloženje prvo tuženika bilo je da ne želi da potencijalni investitori vide da je jedan od suvlasnika društva optuženik u kaznenom postupku, iako je stvarna namjera prvo tuženika bila da na prijevaran način dođe do vlasništva svih udjela društva PRVIĆ d.o.o., a samim time i vlasništva zemljišta čija je vrijednost bila znatna, svakako veća od 5.000.000,00 eura. Tada tužitelj na prvo tuženika prenosi svoje udjele u društvu PRVIĆ d.o.o., a potpisanim ugovorom ugovorne strane suglasno utvrđuju da će se kupoprodajna cijena za udjele odrediti naknadno, odnosno da će ugovorne strane posebnim sporazumom odrediti visinu naknade za ustup. Istoga dana između tužitelja i prvo tuženika sačinjen je Sporazum o visini cijene ustupa temeljenog uloga i poslovnog udjela kojim je određeno da će se od kupoprodajne cijene najprije namiriti povrat vraćenih zajmova koje je prvo tuženik pozajmio društvu PRVIĆ d.o.o., zajedno sa dogovorenim kamatama u visini od 10.5% godišnje koje teku od dospijeća pa do isplate pojedinih zajmova. Nastavno ističe da tada još nije bio svjestan ali je kasnije uvidio da su zaključeni Ugovor i Sporazum bili prvi pokušaj prijevare od strane prvo tuženika prema tužitelju. Najprije zbog činjenice jer su u trenutku sačinjavanja Ugovora i Sporazuma prvo tuženiku svi zajmovi već odavno bili vraćeni, a kako je to prethodno opisano u tužbi i o čemu je kao dokaz dostavljena dokumentacija. Nadalje, daljnja prijevara prvo tuženika prema tužitelju sastoji se u činjenici da je u Sporazum inkorporirana kamata sa rokovima dospijeća kako je to naznačeno u Sporazumu, iako je prvo tuženik znao da su mu svi zajmovi vraćeni u cijelosti, odnosno točnije da mu je tada već bio isplaćen iznos od preko 18.000.000,00 kuna, a isto tako dana 15.06.2009.g., sačinjen je Aneks ka ugovorima o zajmu kojim je utvrđeno da zbog činjenice da dužnik ili točnije društvo PRVIĆ d.o.o. ne obavlja nikakvu djelatnost i u stanju je mirovanja, da kamata na sve zajmove ne teče dok je društvo u stanju mirovanja i ne obavlja nikakvu djelatnost. Društvo PRVIĆ d.o.o. još uvijek ne obavlja nikakvu djelatnost te je osnovano jedino i isključivo sa ciljem kupnje i prodaje zemljišta. Sporazumom o visini cijene ustupa temeljenog uloga i poslovnog udjela od 29.10.2015.g., prvo tuženik nastoji na prijevaran način steći sve udjele društva PRVIĆ d.o.o., kroz kamatu koje nema i koja ne postoji na način da derogira Aneks od 15.06.2009.g. i ugovorene kamate, tj. činjenicu da kamate ne teku i kamate ili kamatnu stopu mijenja Sporazumom od 29.10.2015.g. Ovako postupanje prvo tuženika je nemoralno, nesavjesno i prijevarno. Nakon što je tužitelj zatražio isplatu svojih udjela i nebrojeno navrata kontaktirao prvo tuženika, koji je odbijao da tužitelju vrati, prenese ili isplati njegove poslovne udjele, tužitelj se prvo tuženiku u nekoliko navrata obratio dopisima u kojima je tražio povrat udjela ili isplatu udjela, nakon čega je jednostrano raskinuo potpisani Ugovor i Sporazumu od 29.10.2015.g., te je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, podnio tužbu radi zaštite svojih interesa. Kako potpisanim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela i Sporazumom o visini cijene ustupe temeljnog uloga i poslovnog udjela od 29.10.2015.g., nije određena visina cijene udjela koji su bili u vlasništvu prijavitelja, tužitelj je svojim dopisom od 21. veljače 2022.g. pozvao prvo tuženika na isplatu kupoprodajne cijene udjela te ga je upozorio na radnje koje je poduzimao kao odgovorna osoba društva, a koje su bile u suprotnosti protivno interesima društva.

U dopisu od 03.03.2022.g., koji je prvo tuženik poslao kao odvjetnik, a ne kao fizička osoba koja je imatelj udjela društva PRVIĆ d.o.o., prvo tuženik je iznosio neistine u pogledu isplaćenih, a navodno ne vraćenih pozajmica društvu PRVIĆ d.o.o. U dopisu prvo tuženik također neistinito navodi da postoji njegovo potraživanje prema društvu PRVIĆ d.o.o. sa naslova pozajmica i kamata, želeći na taj način nezakonito, pri tom svjesno čineći kazneno djelo, netočno prikazati da kamata sa naslova pozajmica ( koje pozajmice su u cijelosti vraćene i to davno prije sklapanja Ugovora o prijenosu i Sporazuma o isplati ) iznosi više od 20.000.000,00 kuna. Da navedeno nije točno i da je prvo tuženik u trenutku sklapanja Sporazuma od dana 29.10.2015.g., bio svjestan da ne postoji nikakvo dugovanje trg. društva PRVIĆ d.o.o., prema prijavljenom kako sa naslova zajma tako i sa naslova kamata, dokazuje i zaključeni Sporazum od 15.06.2009.g., po kojemu su sredstva društvu PRVIĆ d.o.o., dana bez kamata, te činjenica da su u trenutku sklapanja Sporazuma od 29.10.2015.g., sve pozajmice već odavno bile vraćene. Dana 12. svibnja 2022.g., tužitelj je uputio prvo tuženom dopis kojim detaljno pojašnjava prirodu poslovnog odnosa u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o., između tužitelja i prvo tuženika.

Napominje se da je prvo tuženik već prilikom samog sklapanja Ugovora, odnosno preciznije Sporazuma o visini cijene ustupa temeljnog uloga i poslovnog udjela od 29.10.2015.g., imao namjeru da izigra i znatno ošteti tužitelja, a to se jasno vidi iz činjenice da je u Sporazumu koji je sastavljao prvo tuženik, svjesno napisao da će prvo tuženik isplatiti tužitelju 45 % iznosa kupoprodajne cijene, iako su tri udjela društva Prvić d.o.o. koje je imao tužitelj u trenutku prijenosa u postotcima ukupno iznosili 58 % udjela društva Prvić d.o.o.

Uostalom prvo tuženik je zadržao ukupan iznos od prodaje udjela društva koji je plaćen od strane društva Gamont pa čak i iznos koji je nakon plaćanja udjela trebao pripasti tužitelju koji je prodao svojih 14 % udjela društva PRVIĆ d.o.o., i to upravo iz razloga jer se sukladno dogovoru tužitelja i prvo tuženika najprije vraćala pozajmica koju je prvo tuženik uplatio društvu PRVIĆ d.o.o. Činjenica uplate pozajmice društvu PRVIĆ d.o.o. za tužitelja nikada nije bila sporna, tako da tužitelj nikada nije niti tražio isplatu iznosa za svoje udjele jer je dogovor bio da se najprije vrati pozajmica, a koja je prvo tuženiku u cijelosti i vraćena, tako da su navodi iz Sporazuma o plaćanju nekakvih kamata na iznos nepostojeće pozajmice fikcija koja je unesena u Ugovor, tj. Sporazum isključivo sa ciljem sa se ošteti tužitelj.

Prvo tuženik kojemu je do kraja 2011.g., isplaćeno više od 18.000.000,00 kuna, te uplate ne smatra i ne knjiži kao povrat pozajmice, iako je trebao, a tužitelju s druge strane ne isplaćuje ništa od uplaćenog iako je to bio u obavezi ako već uplaćene iznose nije smatrao povratom pozajmica, a sve ciljem da dodatno ošteti tužitelja. Nakon što je donesena nepravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1016/2022, prvo tuženik sa ciljem kako bi tužitelja i društvo PRVIĆ d.o.o.., oštetio za znatan novčani iznos, a svakako veći od 1.500.000,00 eura, sačinjava neistinitu ispravu, ništetan i prividan ugovor, ( Sporazum o osiguranju potraživanja uknjižbom založnog prava na nekretninama i Suglasnost), dovodi u zabludu javnog bilježnika da ovjeri neistinit sadržaj o navodnom postojanu duga i kamata, a sve sa ciljem kako bi zadržao sav novčani iznos ostvaren eventualnom prodajom nekretnine u vlasništvu društva PRVIĆ d.o.o., iako je prvo tuženik bio svjestan da mu je iznos pozajmice isplaćen u cijelosti. Međutim, ako će prvo tuženik tvrditi da mu pozajmica nije isplaćena u cijelosti onda je pitanje zašto isti 45 % iznosa novca koji mu je plaćen nije uplatio tužitelju ( koji je tada bio imatelj udjela u navedenom omjeru ), nego ga je oštetio za taj iznos. Naravno, prvo tuženik nije uplatio ništa, čime je počinio i kazneno djelo na štetu tužitelja i društva PRVIĆ d.o.o. I tuženik kao odgovorna osoba društva PRVIĆ d.o.o. u poslovne knjige društva PRVIĆ d.o.o., upisuje neistinite podatke na način da prikazuje nepostojeće obaveze društva PRVIĆ d.o.o. u iznosu od preko 18.000.000,00 kuna, iako mu je taj iznos isplaćen. Prvo tuženik te neistinite podatke u poslovne knjige upisuje nekoliko poslovnih godina unatrag, gdje naravno ne pripisuje nikakve kamate jer iste nikada nisu niti postojale, niti su bile ugovorene, a što se uostalom vidi iz poslovnih knjiga društva, nego sada sa ciljem da stekne znatnu nepripadnu materijalnu dobiti lažno i neistinito prikazuje podatke u Sporazumu koji je zaključio sam sa sobom, MR kao dužnik i odgovorna osoba društva PRVIĆ d.o.o., sklapa Sporazum sa MR kao vjerovnikom trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o., a sve nakon donesene prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1016/2022, kada je postalo izvjesno da će prvo tuženik morati vratiti tužitelju njegove vlasničke udjele koje mu nije isplatio. Nakon što je tužitelj pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti opisanih Sporazuma i Suglasnosti sa alternativnim tužbenim zahtjevom da su opisani Sporazumi i Suglasnosti bez pravnog učinka, a koji predmet se vodi pod poslovnim brojem P-1253/2023, prvo tuženik je bez ikakve valjane pravne osnove i protupravno sa drugo tuženikom dana 29.04.2024.g., zaključio Ugovor o ustupu potraživanja, na kojem Ugovoru je potpis prvo i drugo tuženika ovjeren po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, dana 6 i 7. svibnja 2024. godine, pod brojevima: OV- 3658/2024, OV-3695/2024. Radi se o ništetnom i prividnom pravnom poslu jer prvo tuženik nema nikakvo potraživanje prema društvu PRVIĆ d.o.o., budući je isti isplaćen u cijelosti, pa shodno tome nepostojeće potraživanje niti ne može prenijeti na drugu pravnu ili fizičku osobu, a zbog čega je uostalom protiv prvo tuženika podnesena kaznena prijava te tužba naslovnom sudu pod brojem P-1253/2023, a također člankom 2.3 Ugovora prvo tuženik potvrđuje neistinitu i lažnu činjenicu da tražbina postoji. Tužitelj pravni interes na podnošenje tužbe temelji na činjenici da je isti imatelj udjela društva PRVIĆ d.o.o., što potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1016/2022, te će u slučaju naplate nepostojećeg potraživanja tužitelju osobno i društvu Prvić d.o.o., biti nanesena nenadoknadiva šteta, a uostalom sklapanjem opisanog Ugovora, počinjeno je i kazneno djelo.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Tužitelj je u tužbi postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako je to navedeno pod točkom II izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 24. srpnja 2024. I tuženik navodi da tužitelj ne može s uspjehom osporavati valjanost ugovora o ustupu potraživanja od 29.04.2024. godine koje je učinjeno temeljem Sporazuma o osiguranju potraživanja uknjižbom založnog prava ne nekretninama od 27.12.2022. godine, sve dok je taj ugovor na snazi. Za ovaj spor je bitna samo činjenica da li je trgovačko društvo PRVIĆ d.o.o. vratilo MR pozajmljeni iznos za kupnju nekretnina od preko 18.600.000,00 milijuna kuna, a za to tužitelj nije priložio nikakav dokaz. Naime, jedino što je MR vraćeno na ime zajma je iznos od 1.495.000,00 kn kojega je PRVIĆ d.o.o. naplatio od Grada Zagreba temeljem presude OGS Zagreb br. P-1150/14 za nezakonito oduzet dio zemljišta. Na tužitelju je da dokaže suprotno. Sve ostale isplate, a što je nesporno od samog početka, od 12.654.760,49 kn i 605.698,30 kn nisu uplate trgovačkog društva PRVIĆ d.o.o. u korist MR nego su uplate učinjene temeljem članka 3. sporazuma o raskidu ugovora o ustupu udjela i svih njegovih aneksa od 27.06.2012. godine sklopljenog sa FEROPROTECTUM d.o.o., dakle uplate iz sasvim drugog pravnog odnosa (kamata i kapare) sa drugim pravnim subjektom i nemaju nikakve veze sa zajmom kojega je MR dao trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o. I tuženik smatra da nema uvjeta niti za eventualni prekid ovog postupka do donošenja odluka u drugim predmetima koje je tužitelj pokrenuo protiv I tuženika, budući niti jedan od tih postupka, bez obzira na njihov ishod, ne može utjecati na egzistentnost potraživanja I tuženika prema trgovačkom društvu PRVIĆ d.o.o. niti na valjanost ugovora o ustupu potraživanja od 29.04.2024. godine i Sporazuma o osiguranju potraživanja uknjižbom založnog prava ne nekretninama od 27.12.2022. godine. Isto tako tužitelj tvrdi da zemljište vrijedi više od € 5.000.000,00 što je nebulozna tvrdnja, zapravo više nego smiješna, ali ne nudi nikakav dokaz za tu tvrdnju. Na tužitelju je da dokaže suprotno. Tužitelj tvrdi da je MR u gotovini isplaćen iznos veći od Kn. 3.000.000,00 i opet bez dokaza. Tužitelj tvrdi da je MR ustupio svoje udjele, ugovorom i sporazumom od 29.10.2015. godine na inicijativu MR jer se je protiv tužitelja vodio kazneni postupak, što je notorna neistina jer je sporazum sklopljen radi toga što je MR operiran rak sa neizvjesnom sudbinom, a budući tužitelj kroz period od 8 godina nije pronašao kupca za zemljište te je postalo jasno da od zarade neće biti ništa, MR je zatražio od tužitelja da mu vrati poslovne udjele i time i na papiru zaključi poslovne odnose sa tužiteljem, što je ovaj i učinio. O tome da bi na bilo koji način MR silio tužitelja na potpis nema niti govora, naprotiv, tužitelj je bio svjestan činjenice da nije ispunio svoj dio obveze, a da unatoč toga, ako i nakon sklapanja sporazuma pronađe kupca za iznos koji bi pokrio glavnicu, troškove i kamata neće biti oštećen. Prošlo je nakon toga još 6 godina, a da tužitelj nije pronašao kupca. No unatoč toga, a što je MR izjavio i na saslušanju u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1016/22, na ročištu održanom dana 07.11.2022. godine; MR bi veoma rado isplatio tužitelju nagradu kada bi tužitelj doveo kupca koji je spreman platiti iznos od 3.000.000,00 4.000.000,00 e, a pogotovo 5.000.000,00 eur. Dakle sve što tužitelj treba dokazati jeste da je PRVIĆ d.o.o. primio na ime cijene zemljišta bilo koji iznos izuzev iznosa od kn 1.495.000,00 kojega je PRVIĆ d.o.o. naplatio od Grada Zagreba temeljem presude OGS Zagreb br. P-1150/14 za nezakonito oduzet dio zemljišta i time isplatio dio glavnice zajma MR, te da je PRVIĆ d.o.o. vratio MR još neki daljnji iznos na ime vraćanja zajma. To što tužitelj neutemeljeno tvrdi i pokušava kroz nebuloznu konstrukciji prikazati uplate po sporazumu o raskidu ugovora o ustupu udjela i svih njegovih aneksa od 27.06.2012. godine sklopljenog sa FEROPROTECTUM d.o.o. kao uplate za kupnju zemljišta zaista su smiješne i treba samo pročitati navedeni sporazum. Da je bilo što drugo bilo dogovoreno ili mišljeno zasigurno tužitelj ne bi potpisao ugovor o ustupu udjela i sporazum jer koliko je I tuženiku poznato, tužitelju osim što, kao što to sam navodi, je protiv njega vođen kazneni postupak, nije oduzeta i poslovna sposobnost, a da je išta od navoda tužitelja točno, tužitelj ne bi čekao 10 godina da pokrene bilo kakav postupak protiv tuženika. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška I tuženiku.

3. II tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 21. kolovoza 2024. istoj se protivi u cijelosti kao neosnovanoj. O sporava zahtjev tužitelja budući da iz historijata nije jasno zašto bi ugovor o ustupu potraživanja koji je zaključen između 1. tuženika kao ustupitelja i 2. tuženika kao primatelja bio ništetan odnosno zašto bi isti bio prividan pravni posao kako to paušalno u svojoj tužbi navodi tužitelj. Radi se o pravnom poslu koji je zaključen u smislu odredaba čl. 80. Zakona o obveznim odnosima kojim je 1. tuženik kao vjerovnik ustupio 2. tuženiku svoje potraživanje prema dužniku PRVIĆ d.o.o. a koje je uredno evidentirano u poslovnim knjigama društva PRVIĆ d.o.o. te javno objavljeno u GFI (godišnji financijski izvještaj) i sa kojim potraživanjem objavama je tužitelj bio upoznat duži niz godina jer se radi o tražbini koja se vodi u poslovnim knjigama dužnika PRVIĆ d.o.o. još od davanja istoga zajma kojim je uostalom kupljene jedine nekretnine dužnika – PRVIĆ d.o.o. Dakle, 1. tuženik je kao vjerovnik ustupio svoje novčano potraživanje 2. tuženiku kao stjecatelju a koje potraživanje je određeno te uredno evidentirano (godinama) u poslovnim knjigama dužnika (PRVIĆ d.o.o.) a sa čime je tužitelj upoznat te ne može tvrditi drugačije. Budući da se radi o novčanoj tražbini koja je određena, koja je godinama evidentirana u poslovnim knjigama dužnika, prošla poreznu kontrolu, prijenos nije zabranjen zakonom, ne radi se o strogo osobnoj tražbini niti se po svojoj naravi protivi prenošenju, nije ugovoreno da se tražbina neće moći prenijeti na trećega tako je ugovor o ustupu valjan u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima. Navedeni ugovor o ustupu je konsenzualan ugovor koji je postao perfektan u trenutku postignute suglasnosti volja starog i novog vjerovnika, a što sve proizlazi iz citiranog ugovora koji je predmet zahtjeva u ovome postupku. Zajedno sa tražbinom koja je bila predmet ustupa na primatelja su prešla i sporedna prava kao što su u konkretnom slučaju pravo prvenstva naplate, hipoteka, kamate i sva druga prava na koja je raniji vjerovnik imao pravo u smislu odredaba čl. 81. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju ustupitelj, 1. tuženik, odgovara za postojanje tražbine u vrijeme ustupanja a što je isti i potvrdio potpisivanjem ugovora o ustupu, opisano u čl. 2.3. istoga. U tome smislu Ugovor o ustupu je zaključen u skladu sa pozitivnim propisima te ne postoji nijedan razlog ništetnosti, a koje tužitelj niti ne iznosi u svojoj tužbi već samo paušalno navodi da bi ugovor bio ništetan. Članak 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-nastavno ZOO) propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenim slučajevima ne propisuje nešto drugo. Ugovor o ustupu koji je zaključen između tuženika nije protivan Ustavu, prisilnim propisima niti moralu društva budući da se radi o pravnom poslu kojim je 2. tuženik naplatnim pravnim poslom kupio / stekao potraživanje koje je godinama evidentirano u poslovnim knjigama dužnika, javno objavljeno (GFI) te osigurano hipotekom na nekretninama u vlasništvu dužnika. Zahtjev za utvrđenje prividnim ugovora o ustupu potraživanja jest neosnovan iz razloga koji su ranije obrazloženi a tiču se zaključenja ugovora i posljedica koje su nastale zaključenjem istoga između tuženika kao stranaka toga posla. Prema pravnoj teoriji prividan ugovor bio najvažniji oblik svjesnog nesklada između unutarnje i očitovane volje gdje obje strane očituju nešto što nije u skladu sa njihovim pravom voljom. U konkretnom slučaju ustupitelj je imao volju prodati svoje potraživanje prema dužniku (evidentirano u poslovnim knjigama i osigurano hipotekom na nekretninama) a stjecatelj je upravo to potraživanje imao volju steći, a sve kako je to navedeno u ugovoru o ustupu kao i sporazumu koji je zaključen između stranaka a tiče se visine i načina isplate naknade za ustup. Dakle, nikakvog prividnog ugovora nema niti ga može biti jer stranke toga pravnog posla nisu htjele nikakav drugi pravni posao nego onaj koji je opisan u samom ugovoru pa je u tome smislu zahtjev tužitelj kotradiktoran i nedorečen u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da bi ugovor bio prividan. Slijedom navedenoga, neosnovan je osim glavnoga zahtjeva tužitelja i podredni zahtjev kojim se traži utvrđenje da bi ugovor o ustupu potraživanja bio prividan. Akcesorni zahtjevi koji se tiču utvrđenja da bi uknjižba založnog prava temeljem ugovora o ustupu bila nevaljana i da se nalaže brisanje stanja nastalog provedbom ugovora o ustupu su nedopušteni i neosnovani. Ovo sve imajući u vidu da provedbom ugovora o ustupu nije došlo do uknjižbe založnog prava kako to pogrešno navodi tužitelj te nije dopušten zahtjev za utvrđenje da uknjižba založnog prava nije valjana, a sam tužitelj nije aktivno legitimiran za taj zahtjev. Tužitelj je predstavio 1. tuženiku tvrdeći da ima sigurnog kupca za zemljište i to po cijeni od 400 EUR/m2 te ja kao dokaz predao obvezujuće pismo namjere koje je dana 08.02.2008. godine odvjetnik Branko Škarica uputio tužitelju kao direktoru trgovačkog društva SCS TRGOVINA d.o.o., da bi se na kraju ispostavilo da tužitelj nije imao nikakvog kupca, a nema ga niti dan danas. Tužitelj, a niti trgovačko društvo SCS TRGOVINA d.o.o. nikada nisu bili vlasnici zemljišta, nego je SCS TRGOVINA d.o.o. imalo sklopljene ugovore o kupoprodaji zemljišta od **.**.2007. godine sa SR i FR, te od **.**.2007. godine sa JR kojim se je kupac obvezao do 31.12.2007. godine isplatiti kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Člankom 5. citiranih ugovora strankeKako trgovačko društvo SCS TRGOVINA d.o.o., a niti tužitelj nisu imali novčanih sredstava to je tužitelj na naprijed opisani način naveo 1.tuženika da osigura novac za isplatu kupoprodajne cijene uz dogovor da će tužitelj formalno pravno biti upisan kao suvlasnik / član društva PRVIĆ d.o.o. kako bi se umirili prodavatelji i pristali na produljenje roka za isplatu kupoprodajne cijene, a kasnije i na raskid. Slijedom tog dogovoru, dana 29.02.2008. godine 1.tuženik je sastavio anekse ugovora o kupoprodaji sa SR, JR i FR kako bi spasio trgovačko .društvo SCS TRGOVINA d.o.o. od propasti ugovora te je 1. tuženik osobno platio kapare po aneksu ugovora ali za račun tuženika i to dana 04.03.2008. godine na račune Kuk Vjekoslava i Kuk Ignaca, svakome iznos od 900.318,48 kn, te na račun Lipak Ane iznos od 1.751.723,23 kn, dakle ukupno iznos od 3.552.360,19 kn. Također, suglasno tom dogovoru dana 27.06.2008. godine 1. tuženik je sastavio raskid ugovor o kupoprodaji od 17.10.2007. godine i aneksa ka tom ugovoru od 29.02.2008. godine sklopljenim sa SR, JR i FR i istovremeno člankom 2. utvrdio da se isplaćeni iznos kapare priznaje kao uplata PRVIĆ d.o.o. po ugovorima o kupoprodaji sklopljenim između istih prodavatelja i PRVIĆ d.o.o. istog dana, dakle 27.06.2008. godine. 1.tuženik je osobno platio i ostatak kupoprodajne cijene po ugovorima o kupoprodaji od 27.06.2008. godine u ime i za račun PRVIĆ d.o.o. i to dana 30.06.2008. godine na račune Kuk Vjekoslava i Kuk Ignaca, svakome iznos od 3.585.161,57 kn te na račun Lipak Ane iznos od 6.973.792,54 kn, dakle ukupno iznos od 14.144.115,68 kn. 1. tuženik je na račun PRVIĆ d.o.o. uplatio daljnje iznose od 435.000,00 kn i 224.126,28 kn na ime pokrića plaćanja poreza na promet kupljenih nekretnina. Odnosi između tužitelja, I tuženika, PRVIĆ d.o.o. i trgovačkog društva SCS TRGOVINA regulirani su ugovorom o zajmu između SCS TRGOVINA i 1. tuženika od 29.02.2008. godine, ugovorom o preuzimanju duga između SCS TRGOVINA i PRVIĆ d.o.o. od 27.06.2008. i ugovora o ustupu potraživanja između SCS TRGOVINA i prvotuženika od 27.06.2008. Činjenica da je 1. tuženiku isplaćen određeni iznos od strane GRAMAT d.o.o. odnosno FERRO PROTECTUM d.o.o. temeljem zaključenih ugovora na nijedan način ne utječe na postojanje tražbine 1. tuženika prema PRVIĆ d.o.o. sa osnova danih zajmova koja je osigurana sporazumom koji je predmet spora. Navedeno je i konstatirano u Sporazumu o raskidu ugovora o ustupu udjela i svih njegovih aneksa od 27.06.2012. godine zaključen između MR i VR sa jedne strane te FERRO PROTECTUM d.o.o. sa druge strane. Dakle, novčana sredstva koja su naplaćena u korist 1. tuženika bila su sa osnova kapare i zatezne kamate za zakašnjelo plaćanje iz posla kojemu je sa druge strane bilo društvo FERRO PROTECTUM d.o.o. a ne sa osnova povrata zajmova koje je 1. tuženik dao PRVIĆ d.o.o. i koji iznos predstavlja tražbinu 1. tuženika koja je osigurana zaključenjem Sporazuma o osiguranju i koja tražbina je ustupljena u korist 2. tuženika Ugovorom o ustupu koji je predmet ovoga postupka. MR (1. tuženik) je temeljem zaključenih ugovora o zajmu pozajmio sredstva društvu PRVIĆ d.o.o. a koja su utrošena najvećim dijelom na isplatu kupoprodajne cijene prodavateljima temeljem ugovora o kupoprodaji koje nekretnine je kupilo društvo PRVIĆ d.o.o. Ova sredstva nikada nisu vraćena 1. tuženiku (zajmodavcu), osim u manjem dijelu kada je PRVIĆ d.o.o. temeljem pravomoćne presude naplatio od Grada Zagreba dosuđeni iznos na ime naknade za dio zemljišta potrebnog za cestu (presuda Gž-407/2020). O naprijed navedenom poslovnom odnosu PRVIĆ d.o.o. je vodio poslovne knjige te svake godine uredno predavao godišnja financijska izvješća o svojim obavezama u kojima je između ostalih navedeno dugovanje PRVIĆ d.o.o. prema 1. tuženiku po osnovu zajmova koji su nesporno isplaćeni (a što i tužitelj potvrđuje u historijatu tužbe). Tužitelj (VR) je bio upoznat sa financijskim stanjem PRVIĆ d.o.o. i svim godišnjim financijskim izvještajima koji su i javno dostupni (svake godine), pa isti ne može tvrditi da za to nije znao ili da mu je 1. tuženik nešto prešutio ili doveo ga u zabludu kako isti insinuira u tužbi. Upravo ovo potraživanje na ime zajma bio je osnov za zaključenje Sporazuma o osiguranju potraživanja uknjižbom založnog prava na nekretnini koji je potvrđen po javnom bilježniku pod brojem OV-12337/2022 a koji je zaključen između 1. tuženika i PRVIĆ d.o.o. temeljem Suglasnosti koja je ovjerena pod brojem OV-43/2023 godine. Cilj zaključenja toga pravnog posla bilo je osiguranje novčane tražbine koju 1. tuženik ima prema PRVIĆ d.o.o. i to na nekretnini / imovini dužnika PRVIĆ d.o.o., a sve kako bi isti osigurao svoje potraživanje koje postoji i koje je uredno evidentirano u poslovnim knjigama, a sa čime je tužitelj kao i cjelokupna javnost upoznati. Međusobne odnose glede PRVIĆ d.o.o. - tužitelj i 1. tuženik uredili su Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 29.10.2015. i Sporazumom od 29.10.2015. kojima je u bitnome tužitelj prenio poslovne udjele čiji je do tada bio imatelj na 1. tuženika te je dogovoren način podjele sredstava od prodaje nekretnine u vlasništvu 2. tuženika ili prodaje udjela u društvu 2. tuženika. Tim Sporazumom stranke su ugovorile da će tužitelju pripasti iznos od 45 % sredstava nakon što se podmire obveze PRVIĆ d.o.o. prema 1. tuženiku po danim zajmovima, sve kako je to opisano. U trenutku zaključenja toga Ugovora i Sporazuma u poslovnim knjigama društva PRVIĆ d.o.o. te u GFI koji su javno objavljeni i sa kojima je tužitelj bio upoznat bili su upisani zajmovi odnosno obveze u visini tražbine koju 1. tuženik ima prema dužniku, pa tužitelj ne može reći da su mu ostale nepoznate ili da za njih nije znao jer su sve obveze dužnika PRVIĆ d.o.o. bile evidentirane u javno objavljenim godišnjim financijskim izvještajima te su se prenosila svake godine. U tome smislu potpuno je neživotno i nelogično da tužitelj potpisuje pravne poslove u kojima se definira podjela novčanih sredstva na način kako je to navedeno te priznaje obveze po danim zajmovima ako su ti zajmovi bili vraćeni kao što to isti opisuje u historijatu svoje tužbe. Dakle, tužitelj je bio upoznat sa svim ranijim uplatama koje su izvršene u korist 1. tuženika te nije bilo sporno da se te uplate ne odnose na povrat zajmova, sve kako je to pojašnjeno te je nakon što je upoznat sa tim uplatama dobrovoljno zaključio pravne poslove sa 1. tuženikom u kojima potvrđuje postojanje dugovanja PRVIĆ d.o.o. na ime nevraćenih zajmova u korist 1.tuženika MR. MR i VR zaključili su 09.04.2010. godine Predugovor o ustupu temeljenog uloga i poslovnog udjela sa društvom GAMONT d.o.o. kao stjecateljem kojim su ugovorena međusobna prava i obveze stranaka toga posla. Stranke toga Predugovora zaključile su još i anekse istome poslu a kojima su ugovorene određene izmjene odnosno konstatirane neke okolnosti vezano za plaćanje. Nakon toga su stranke Predugovora 20.02.2012. zaključile sa društvom FERRO PROTECTUM d.o.o. Sporazum o preuzimanju prava i obveza u svojstvu pravnog slijednika kojim je ugovoreno da sva prava i obveze iz Predugovora preuzima društvo FERRO PROTECTUM d.o.o. MR i VR zaključili su 20.02.2012. sa FERRO PROTECTUM d.o.o. Ugovor o ustupu dva poslovna udjela (od po 2.400,00 kn svaki odnosno ukupno 4.800,00 kn (24% temeljnog uloga u društvu PRVIĆ d.o.o.). FERRO PROTECTUM d.o.o. nije uspio izvršiti sve svoje obveze prema tužitelju i 1. tuženiku te je stoga 27.06.2012. godine zaključen Sporazum o raskidu ugovora o ustupu udjela i svih njegovih aneksa između MR i VR sa jedne strane te FERRO PROTECTUM d.o.o. sa druge strane. Istim Sporazumom konstatirano je da FERRO PROTECTUM d.o.o. dužan 1. tuženiku i tužitelju 3.916,162,11 EUR te iznosa od 7.222.958,83 kn na ime zateznih kamata na kašnjenje u plaćanju. Također je konstatirano da stranke imaju međusobna potraživanja iz toga odnosa koja su kompenzirali na način da je FERRO PROTECTUM d.o.o. ustupio na ime duga prema tužitelju i 1. tuženiku udjele u 2. tuženiku (4.800,00 kn odnosno 24% temeljnog uloga u društvu PRVIĆ d.o.o.) u korist tužitelja a koji su imali vrijednost od 11.333.528,66 kn a koje tužitelj prilikom stjecanja nije nikada platio. Ostatak iznosa kompenziran je kako je to navedeno u tome Sporazumu te sve primljene uplate po tome pravnom poslu predstavljaju uplate koje je 1. tuženik dobio po osnovu kamata na zakašnjelo plaćanje odnosno prilikom prodaje udjela koji su bili predmetom prodaje a ne po osnovu povrata zajma kako to pogrešno navodi tužitelj u svojoj tužbi. Dakle, sva sredstva koja su po ovome osnovu primljena nisu povrat zajma koji je tražbina koja je osigurana založnim pravom koje su 1. tuženik i PRVIĆ d.o.o. osnovali sporazumom. Navedenu tražbinu ustupom je stekao ovdje 2. tuženik protekom gotovo godinu i pol dana od zaključenja Sporazuma o osiguranju tražbine koja je bila predmetom ustupa. Također, navodi o tome da se ne obračunava kamata na dane zajmove odnosno da bi isti bili beskamatni a da bi 1. tuženik i PRVIĆ d.o.o. obračunavali kamatu protivno dogovoru sa tužiteljem su potpuno promašeni. Naime, točno je da je ugovorima o zajmu određeno da će se obračunati zatezna kamata na zajmove plaćene od strane 1. tuženika (zajmodavca) u korist PRVIĆ d.o.o. (zajmoprimca) a koja je kasnijim aneksom od 15.06.2009. zamijenjena odredbom da se ne obračunava kamata. Međutim, kasnijim aneksom ugovora o zajmu od 09.11.2015. određeno je da će se obračunati zatezna kamata na dane zajmove i to sve slijedom sporazuma tužitelja i 1. tuženika od 29.10.2015. godine. Neovisno o tome, navodi tužitelja u tome dijelu su potpuno irelevantni u odnosu na predmet spora budući da tražbina 1. tuženika prema PRVIĆ d.o.o. postoji, ista je dospjela te je sporazumom 1. tuženika i PRVIĆ d.o.o. upravo ista osigurana na jedinoj imovini dužnika. Ovakvo postupanje nijednoj stranci sporazuma nije zabranjeno već upravo suprotno isto predstavlja uobičajeni način osiguranja novčane tražbine koju 1. tuženik kao vjerovnik ima prema PRVIĆ d.o.o. kao dužniku. Navedenu tražbinu stekao je ugovorom o ustupu 2. tuženik, sve kako je to navedeno u pravnom poslu koji je zaključen između stranaka. Motiv podnošenja ove tužbe treba tražiti u činjenici da tužitelj želi kroz institut zabilježbe spora (koju je ishodio na nekretninama temeljem tužbe) na određeni način kontrolirati situaciju vezano za mogućnost prodaje predmetnih nekretnina te na taj način za sebe ishoditi situaciju koja bi za njega bila povoljnija negoli to propisuje Sporazum koji su tužitelj i 1. tuženik zaključili a kojim su regulirani njihovi međusobni odnosi glede društva PRVIĆ d.o.o. Slijedom svega navedenog II tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Tijekom postupka provedeni su po strankama svi predloženi dokazi i to dokaz uvidom u spis ovog suda posl.br. P-1253/2023, u Ugovor o ustupu potraživanja na listu 30 do 32 spisa, u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1061/22 na listu 33 do 44 spisa, u povijesni izvadak iz sudskog registra na listu 46 do 49 spisa, u zk izvadak na listu 50 do 53 spisa, u aneks ugovora o zajmu na listu 54 do , predugovor, sporazum, potvrdu sve na listu54 do 65 spisa,u ugovor o ustupanju potraživanja na listu 75 spisa, u sporazum i suglasnost na listu 89 do 92 spisa, ugovore o kupoprodaji nekretnine na listu 165 do 173, u anekse ugovora na listu 174 do 179 spisa, u raskide ugovora na listu 183 do 186 spisa, u priznanice na listu 187 do 190 spisa, u ugovore na listu 191 do 195 spisa, u ugovor o cesiji na listu 212 do 215 spisa, u Izjavu na listu 228 do 229 spisa, u Odluku i društveni ugovor na listu 248 do 251 spisa, u potvrdu na listu 256 spisa, u ugovor o prijenosu poslovnog udjela i aneks na listu 261 do 264 spisa, u potvrde i nalog za isplatu na listu 265 do 267 spisa, u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu na listu 277 do 279, 286 do 293, 344 do 355 spisa, dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan kao niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

6. Među strankama nije sporna činjenica sklapanja pravnog posla, odnosno Ugovora o ustupu potraživanja od dana 29. travnja 2024. godine čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži, podredno pobojnosti, a što je i od strane suda utvrđenom u isti koji prileže spisu.

6.1. Kronološki gledano isti je sklopljen između I i II tuženika na način kako tužitelj i navodi u činjeničnim navodima tužbe.

6.2. Pri tom valja istaći da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva ali je vezan za činjenične navode tužbe.

6.3. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe, a koji su pri tom vrlo opširni i opsežni u bitnom dijelu ne navodi razloge niti za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora, a niti razloge pobojnosti već kronološki navodi svoje viđenje poslovanja, odnosno navodi detaljan pregled i slijed događanja kao i pregled svih pravnih radnji, odnosno sklopljenih ugovora koji su stranke između sebe međusobno sklapali, a što proizlazi iz dostavljene dokumentacije u spisu. Iz činjeničnih navoda tužbe jedino je nedvojbeno utvrđeno da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu koji je rezultirao većim brojem parničnih postupaka.

7. Odredbom čl.322 ZOO-a određeno je da ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8. Odredbom čl.327 ZOO-a određeno je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

8.1. To nadalje znači da tužitelj ne treba dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe kojom traži utvrđenje ništetnosti u ovom postupku pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1016/22 jer kao što je rečeno na ništetnost se može pozvati svaka zainteresirana strana, a s obzirom na poslovanje stranka tužitelj je zainteresirana strana.

9. No, po službenoj dužnosti sud ne utvrđuje činjenice niti provodi dokaze kojima bi se utvrdila ništavost bez da su isti predloženi od strane stranaka.

10. Iz činjeničnih navoda tužbe u bitnom dijelu proizlazi da je tužitelj već 27.6.2012., a kada je sklopljen između istog i I tuženika Sporazum o raskidu ugovora o Ustupu udjela i svih njegovih Aneksa posumnjao u najblaže rečeno dobre namjere I tuženika, to znači 12 (dvanaest) godina prije pokretanja ove tužbe. Isto nije bitno za donošenje odluke ali je bitno radi sagledavanje cjelokupne situacije stranaka. Nadalje, u činjeničnim navodima tužbe tužitelj navodi: neistinita isprava, ništetan i prividan ugovor i to Sporazum o osiguranju potraživanja uknjižbom založnog prava na nekretninama i Suglasnost te prvi pokušaj prijevare od strane I tuženika te opetovano navod da I tuženik na prijevaran način, nemoralno, nesavjesno i prijevarno postupa, da sačinjava neistinitu ispravu, ništetan i prividan ugovor, dovodi u zabludu javnog bilježnika čime je počinio i kazneno djelo na štetu tužitelja i društva Prvić d.o.o. Sve navedeno upućuje na zaključak da tužitelj niti sam ne zna razloge ništetnosti ugovora koji je predmet ovog spora, a niti pobojnosti.

10.1. Pri tome valja istaći da je Sporazum o osiguranju potraživanja uknjižbom založnog prava zaključen dana 27.prosinca 2022. godine između I tuženika i trgovačkog društva Prvić d.o.o predmet raspravljanja u spisu ovog suda posl. br. P- 1253/23., a što je utvrđeno od strane suda uvidom u isti i pravomoćno okončanje istog nije prethodno pitanje za rješenje ovog spora, a kako to navodi tužitelj. To iz razloga čak da i tužitelj uspije u navedenom sporu gdje također traži utvrđenje ništetnosti i/ili pobojnosti navedenog pravnog posla isto nije bitno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a ne jasno je na koji način bi se radilo o prethodnom pitanju. Također valja istaći da II tuženik nije niti stranka u navedenom parničnom postupku.

10.2. Prethodno (prejudicijelno) pitanje u parničnom postupku definira se kao pitanje postoji li netko pravo ili pravni odnos o kojem sud ili drugo nadležno tijelo još nije donijelo odluku, a bez kojeg rješenja, odnosno odluke nije moguće donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari. Utvrđenje ništetnosti ili pobojnosti drugog pravnog posla između drugih stranaka nije prethodno pitanje, a kao što je već rečeno u ovom predmetu.

10.3. Tužitelj je tijekom postupka također predložio i prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupak pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu br. P-55/26 gdje je po navodu istog tužba podnesena 14. siječnja 2026. time da isti nije predložio eventualno priklop navedenog spisa očito znajući da je u prekluziji budući je u ovoj pravnoj stvari prethodni postupak zaključen dana 5. lipnja 2025. Navedeno postupanje tužitelja upućuje na zaključak o tzv. obijesnom parničenju.

11. Kao što je već rečeno predmet raspravljanja u ovom postupku je utvrđenje ništetnosti podredno pobojnosti Ugovora o ustupu potraživanja od dana 29. travnja 2024. godine.

12. Tužitelj je u svom iskazu, a nakon što je istom predočen ugovor na listu 30 do 32 spisa naveo da je to taj ugovor, nema neposrednih saznanja u pogledu sklapanja istog. Smatra da I tuženik uopće nije bio ovlašten sklopiti predmetni ugovor jer u tom trenutku su oni, misli na sebe i MR, raskinuli ugovor o ustupu poslovnih udjela koje mu je prije prenio pa stoga smatra da isti nije niti mogao sklopiti predmetni ugovor. Isto tako napomenuo je da dug koji se sad spominje od 17.000.000,00 kn koje je on prenio na RR uopće ne postoji, odnosno sada su eur-i. Potraživanje prema firmi MR je bilo u kunama. Tužitelj je naveo da je MR 16.500.000,00 kn naplatio još 2012. od prodaje udjela koje su njih dvojica prodali.

Na postavljeno pitanje da li je ovom ugovoru između tuženika prethodio neki drugi ugovor, tj. da li je MR sklopio ugovor o zajmu s Prvić d.o.o., tužitelj je odgovorio da ako ga je i sklopio on ga vidio nije. MR mu je rekao da mu je RR 2008. pozajmio određeni iznos. RR je 2008. posudio MR u dva navrata po pričanju MR iznos koji je MR iskoristio za kupnju zemljišta u vlasništvu firme Prvić d.o.o. I 2012. su imali sastanak gdje je konstatirano da je navedeni iznos uplaćen MR na privatni račun i na taj račun je uplaćeno njegovih 12% od prodaje udjela jer je dogovor bio da se prvo namire dugovi. Na postavljeno pitanje da li mu je poznato tj. ima li saznanja da je MR vratio novac RR, tužitelj je odgovorio da njemu je rekao da je vratio dugove, a za njega tj. II tuženika nije rekao ništa, odnosno ne zna. Zna da je tražbina koja je predmet o ustupu potraživanja između tuženika bila evidentirana u knjigama društva Prvić d.o.o., postoji jedan aneks ugovora koji su potpisali sa firmom Gamond, a što je dostavljeno u spis, a to je bilo potpisano 9.4.2010. Prilikom osnivanja društva Prvić d.o.o. uplatio je svoj ulog.

13. I tuženik je u svom iskazu, a nakon što mu je predočen ugovor na listu 30 do 33 spisa, naveo da je sklopio taj ugovor. Naveo je da je dan danas on jedini član društva Prvić d.o.o. i upisan je kao direktor društva, a isto je potvrđeno od strane Visokog Trgovačkog suda koja presuda prileži spisu. Ugovor koji je potpisao sa RR je valjan od strane ugovornih strana, ovjeren od strane ovlaštene osobe., a dug koji je tim ugovorom ustupljen postoji i dan danas, Prvić d.o.o. mu nije nikad vratio. I tuženik je naveo da sve što je smatrao bitnim je naveo u svom iskazu, da zbog zdravstvenog stanja njegove supruge i njega osobno nije čitao tužbu, no njegova odvjetnica je, a niti ostatak niti jednog drugog predmeta, ga je s time upoznala i zna što je predmet spora. Isto tako II tuženik mu je učinio veliku uslugu što je želio preuzeti potraživanje i time zatvoriti njegov dug prema njemu.

Na postavljeno pitanje da li je primio iznos od 16.500.000,00 kn na svoj račun kako je u svom iskazu naveo tužitelj, I tuženik je odgovorio da smatra da je navedeno pitanje irelevantno za ovaj postupak, a što je primio za isto je priložena dokumentacija. Na postavljeno pitanje, prilikom sklapanja sporazuma o osiguranju potraživanja založnog prava od 27.12.2022. i tko je u tom trenutku bio član društva i osoba za zastupanje Prvić d.o.o., I tuženik je odgovorio da kao što je rekao na početku iskaza i dan danas kao i onda je jedini član društva Prvić d.o.o. i jedina osoba ovlaštena za zastupanje. Tužitelj nije tražio upis sebe kao člana društva u Prvić d.o.o.

14. II tuženik je u svom iskazu, a nakon što mu je predočen ugovor na listu 30 do 32 spisa, naveo da je on potpisao taj ugovor. Pozna odvjetnika MR od 2008. i da je godinama zastupao njegova trgovačka društva i da ga je 2008. zamolio da mu posudi misli tada 7.300.000,00 kn, sada 1.000.000,00 eur.

Nakon što je II tuženik od strane suca upoznat da je predmet ugovora o ustupu potraživanja iz 2004., isti je naveo da želi objasniti kronologiju prije sastava ugovora koji je predmet spora. Dodao je i da je njegovim poreznim nadzorom utvrđeno da je posudio sa svog poslovnog računa iznos koji je naveo u svom iskazu na račun MR. Isto tako prije sastava ovog ugovora o ustupu potraživanja, kako je sam I tuženik naveo zbog dugogodišnje bolesti supruge i svoje bolesti, tražio od njega da li je spreman preuzet potraživanje koje on osobno ima prema Prvić d.o.o. i to u iznosu koji je naveden u ugovoru o ustupu potraživanja koji smo mi i zaključili. Na prošlom ročištu je na pitanje suda u pogledu mirnog rješenja navedeni iznos ponudio kao nagodbeni prijedlog.

Na pitanje pun. tužitelja da li ima saznanja da li je pozajmljeni iznos služio za kupnju zemljišta, odgovara; nema i ne znam za što je potrošio novac.

Na pitanje pun. tužitelja da li mu je ikada vratio taj novac, II tuženik odgovara; sad s ovim ugovorom o ustupu potraživanja je.

14.1. Analizirajući navode iz iskaza saslušanih stranaka jedino je nedvojbeno utvrđeno da svaka strana sa svog aspekta tumači nastalu situaciju. Isto se ukazuje životnim i logičnim ako se pri tom uzme u obzir dugogodišnji poslovni odnos stranaka.

15. Uvidom u Ugovor na listu 30-32 spisa i dovodeći isti u vezu sa sadržajem dokumentacije dostavljene u spis, a čiju vjerodostojnost stranke nisu osporile, isti po stavu ovog suda nije ništetan pravni posao. To iz razloga što isti nije protivan niti Ustavu, niti Zakonu, a niti moralu već je isti rezultat slobodne volje ugovornih strana i dugogodišnje poslovne suradnje, a kako su I i II tuženi naveli u svojim iskazima, a koje iskaze je sud prihvatio i cijenio kao istinite, životne i logične. Pravna interpretacija tužitelja bez navođenja konkretnih razloga za utvrđenje ništetnosti ne znači da je Ugovor ništav. Također valja dodati da tužitelj nema niti neposrednih saznanja o istom već samo svoje viđenje situacije, odnosno pretpostavke s obzirom na prijašnji poslovni odnos sa I tuženikom.

16. Odredbom čl.284 ZOO-a određeno je da ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navedena sklapanja ugovora druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna. St.2 navedenog članka određeno je da stranka koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete. Navedeno znači da posljedica prijevare dovodi do pobojnosti ugovora. Navedeno znači da prijevara kao izvorno institut kaznenog prava pod za to predviđenim pretpostavkama može dovesti do pobojnosti, a i do ništetnosti.

16.1. Tužitelj je u činjeničnim navodima tužbe naveo da je protiv tuženika podnio i kaznenu prijavu i da je sklapanjem Ugovora koji je predmet ovog spora počinjeno kazneno djelo.

16.2. Navedenu kaznenu prijavu nije dostavio u spis, a niti je naveo o kom kaznenom dijelu bi se radilo niti je eventualno predložio prekid ovog postupka do eventualnog okončanja kaznenog postupka. Isto upućuje na zaključak da tužitelj svojim pravnim interpretacijama samo želi sebi poboljšati procesnu poziciju u ovom predmetu i steći materijalnu korist, a kako to proizlazi i iz nagodbenog prijedloga tužitelja sa ročišta održanog dana 5. lipnja 2025.

17. Nadalje, odredbom čl. 285 ZOO-a određeno je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, kako je to određeno st.2 navedenog članka. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi. Prividan (simuliran ili fiktivan) je ugovor kod kojeg postoji prividna (neistinita) glavna namjera, cilj ili osnova, s obzirom na postojanje svjesnog nesklada volja ugovornih strana u trenutku sklapanja takvog ugovora. Takav ugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se samo stvori privid o sklapanju ugovora. Takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama jer između njih nije postignuta suglasnost volja. Pretpostavka valjanosti pravnih poslova je u tome da je ugovor sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana. Ako nema suglasne volje ugovornih strana, odnosno ako postoji nesklad između stranačke volje i očitovanja govori se o mani volje. Ako je prilikom sklapanja ugovora bilo mana u pogledu volje u smislu prijevare, prijetnje, zablude, stranka u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi. No, u nekim, iznimnim slučajevima (uporaba sile, nesporazum, te prividan ugovor) mane volje imaju za posljedicu ništetnost ugovora. Kao što je već rečeno prividan ugovor je onaj koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, već je nastao suglasnošću volja da se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora, a najčešći motiv za sklapanje takvih ugovora je stjecanje imovinsko-pravne koristi.

17.1. Tužitelj u konkretnom slučaju je treća osoba, a prividnost ugovora kao razlog ništetnosti mogu isticati samo ugovorne strane, a treće osobe kojima je pravo povrijeđeno, a kako to tvrdi tužitelj, mogu to pravo štititi pobijanjem pravnih radnji dužnika.

18. Analizirajući sve provedene dokaze, te imajući u vidu sve naprijed navedeno o prividnim ugovorima, te imajući u vidu odredbe Zakona o obveznim odnosima u dijelu mana volje kao razlozima za poništenje odnosno utvrđenje ništavosti ugovora, kao što je već rečeno po stavu ovog suda sklopljeni Ugovor o ustupu potraživanja između tuženika nije niti pobojan pravni posao.

18.1. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda valja istaći da sud nije posebno navodio, a niti analizirao ostale navode stranaka iznesenih tijekom trajanja ovog postupka cijeneći ih nebitnim za ishod ovog postupka.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužitelja sa tužbenim kao i eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u izreci ove presude.

19.1. Kako je nedvojbeno utvrđeno da pravni posao sklopljeni između tuženika nije ništav, a niti pobojan samim time nije upitna niti valjanost uknjižbe.

20. Spisu prileži podnesak tužitelja dostavljen putem e komunikacije dana 26. veljače 2026., a nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari.

20.1. U pogledu istog prvenstveno valja istaći da isti nije bitan niti odlučan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

20.2. U pogledu sadržaja istog valja istaći da prijedlog tužitelja prvenstveno nije pravovremen u smislu odredbe čl.126 ZPP-a. No, neovisno od prednjeg utvrđenja suda napominje se da je sudac osoba koja rukovodi glavnom raspravom temeljem odredbe čl.311 ZPP-a i temeljem ocjene sudca navode iz iskaza stranaka, a koje su bitne za donošenje odluke u pogledu predmeta spora, zapisnički utvrđuje i to diktatom.

21. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

22. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima- odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

22.1. Trošak I-tuženika sastoji se od troška sastava tri podneska po tbr.8 toč.1 (24.7.2024., 12.12.2024. i 26.3.2025.) od 2259 bodova, troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.1 (5.6.2025. i 17.2.2026. ) od 1506 bodova i troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.5 (16.1.2025., 21.11.2025. i 30.1.2026.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 3915 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 7.830,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.957,50 eur, sveukupno iznosi i čini trošak I tuženika od 9.787,50 eur.

22.2. Trošak II-tuženika sastoji se od troška sastava tri podneska po tbr.8 toč.1 (21.8.2024., 11.12.2024. i 24.10.2025.) od 2259 bodova, troška pristupa na dva ročišta po tbr.9 toč.1 (5.6.2025. i 17.2.2026.) od 1506 bodova i troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.5 (16.1.2025., 21.11.2025. i 30.1.2026.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 3915 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 7.830,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.957,50 eur, sveukupno iznosi i čini trošak II tuženika od 9.787,50 eur.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1.Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eur i na presudu u iznosu od 663,61 eur

2. Punomoć. I tuženika

3.Punomoć. II tuženika