REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-2040/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, zastupanog po punomoćniku Šimunu Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Filkovića, odvjetnika te punomoćnika tuženika, 13. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica BL s tuženikom Hrvatske vode sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme počev od 13. ožujka 2017. te se nalaže tuženiku da tužiteljici omogući obavljanje poslova za koje je sklopila ugovor o radu.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode naknaditi tužiteljici BL trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskih voda za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme 7. ožujka 2017., radi potrebe za izvršenjem poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada. U članku 1. tog Ugovora utvrđeno je da radni odnos traje do završetka navedenih poslova. Tužiteljica je temeljem navedenog Ugovora o radu obavljala poslove Samostalnog referenta. Odlukom o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 10. ožujka 2017., tužiteljica je raspoređena na radno mjesto samostalnog referenta, a Odlukom o dopuni odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 30. kolovoza 2017. tužiteljici se, pored radnog mjesta samostalni referent, povjeravaju i dodatni poslovi i radni zadaci, uz poslove samostalnog referenta. S obzirom da je citirani Ugovor o radu sklopljen očito protivno odredbi članka 12. tada važećeg Zakona o radu, tužiteljica je zahtjevom od 10. srpnja 2025. upućenim tuženiku zahtijevala sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je, međutim, svojim dopisom od 6. kolovoza 2025. navedeni zahtjev odbio. Tužiteljica, dalje, navodi da obrazloženje odbijanja zahtjeva tužiteljice za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sadrži niz paušalnih navoda te pravnih besmislica. U dopisu tuženika od 6. kolovoza 2025. točno je jedino da se u odnosu na tuženika temeljem Zakona o vodama primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove. Navod da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 12. st. 10. važećeg Zakona o radu jasno ukazuje da tuženik nije pročitao niti svoje vlastite opće akte. Odredbom članka 40. Statuta Hrvatskih voda, koji nosi naslov "Prava radnika Hrvatskih voda", propisano je da se prava i obveze Hrvatskih voda uređuju i ostvaruju u skladu s općim propisima o radu, pravilnikom o radu, pravilnikom o unutarnjem ustroju te kolektivnim ugovorom primjenjivim na Hrvatske vode. Nadalje, iz Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, vidljivo je da je sklopljen za obavljanje poslova čiji karakter nije privremen, niti je prestanak tog Ugovora utvrđen rokom izvršenjem određenog posla ili nastupom određenog događaja. Osim toga, navedeni Ugovor neprekidno traje već duže od 8 godina. S obzirom na navedeno, tužiteljica smatra da je Ugovor o radu tužiteljice od 7. ožujka 2017. sklopljen protivno odredbi čl. 12. ZR/22 pa se temeljem stavka 10. iste odredbe ima smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da je nesporno da je između tuženika, kao poslodavca, i tužiteljice, kao radnice sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. radi izvršenja poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, te da isti prestaje dovršetkom navedenih poslova. Tuženik je 10. ožujka 2017. donio Odluku o povjeravanju radnih poslova i zadataka, te 30. kolovoza 2017. odluku o dopuni odluke o povjeravanju radnih zadataka i poslova. Tuženik smatra da navedeni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. nije sklopljen protivno odredbama članka 12. Zakona o radu, te se ne može smatrati da je tužiteljica sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 13. užujka 2017., odnosno da je navedeni ugovor "prerastao" u ugovor na neodređeno vrijeme. Naime, iz tužbe ne proizlazi obrazloženje zašto bi navedeni Ugovor o radu na određeno vrijeme bio sklopljen protivno odredbama Zakona o radu. Naime, prema članku 12. Zakona o radu ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Osim toga, poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ZR mora navesti. Kako sklopljeni Ugovor o radu na određeno vrijeme od 7.ožujka 2017. sadrži razloge zbog kojih se isti zaključuju na određeno vrijeme, to se u smislu odredbe Zakona o radu ne može smatrati da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Iz navedenih odredbi Zakona o radu tuženik posebno naglašava da je za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme najvažnije postojanje privremene potrebe za obavljanjem nekog posla. Objektivan je razlog (uvijek) zamjena privremeno nenazočnog radnika, ali može biti i postojanje posla koje traje do nekog roka ili do nastupa nekog događaja, a to trajanje je priroda izvršenja posla. Rok može biti određen ili odrediv, a nastup nekog događaja može biti i dovršetak nekog posla. U predmetnom Ugovoru o radu na određeno vrijeme jasno je definirano da je razlog zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme potreba za izvršenjem poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, te da tako zasnovan radni odnos traje do dovršetka navedenih poslova, odnosno ograničen je određenim događajem - dovršetkom takvih poslova. Dakle, objektivni razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme u konkretnom slučaju je potreba za izvršenjem poslova na obračunu vodnog doprinosa koji sukladno stavku 7. članku 12. Zakona o radu opravdava trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme duže od tri godine, stoga je isti sklopljen u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o radu. Nadalje, u konkretnom predmetu ne može se primijeniti čanak 12. Zakona o radu i iz razloga što se sukladno članku 198. stavku 4. Zakona o vodama na tuženika primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove, stoga se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama, pa tako i u slučaju Hrvatskih voda, ovdje tuženika, mora raspisati i provesti javni natječaj, odnosno mora se provesti zakonom propisani postupak zapošljavanja sukladno Statutu i internim aktima tuženika. Isto tako se ne može primijeniti članak 12. stavak 10. Zakona o radu, jer se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama, a pozivajući se na odredbe članka 55. Ustava Republike Hrvatske „ Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost“ raspisuje javni natječaj radi ispunjavanja ustavnih odredbi o jednakosti dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske. Sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme bez provođenja javnog natječaja, poslodavac bi kršio sami Ustav Republike Hrvatske, interne akte, odnosno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme bez provođenja javnog natječaja moglo bi se tumačiti pogodovanjem, te bi ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim protivno navedenim odredbama, internim aktima i bez prethodno objavljenog i provedenog javnog natječaja bio nedopušten i nezakonit odnosno ništetan. Nadalje, prema Statutu Hrvatskih voda, Upravno vijeće na prijedlog generalnog direktora, donosi plan upravljanja ljudskim resursima, a nakon toga Hrvatske vode imaju ovlaštenje raspisati javni natječaj za zapošljavanje. Iako Zakon o radu ne utvrđuje obvezu provedbe i objave javnog natječaja stoga ni proceduru koju je potrebno provesti, Hrvatske vode svojim internim aktima uređuju proceduru zapošljavanja. Isto tako Zakon o radu ne poznaje ovu obvezu obavješćivanja o rezultatima natječaja, međutim Hrvatske vode obavještavaju kandidate o ishodu natječaja za zapošljavanje, na koje nezadovoljni kandidat ima mogućnost uložiti pravni lijek. Dakle, tuženik Hrvatske vode moraju se držati Statuta i pravila o raspisivanju i provedbi javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa, jer bez prethodno objavljenog i provedenog javnog natječaja ugovor o radu bi bio nedopušten i nezakonit odnosno ništetan. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljice tuženiku.
2.1. Punomoćnik tuženika je na ročištu održanom 2. veljače 2026. izjavio da je tužiteljica nakon 1. srpnja 2024. (nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 36/24., dalje: Zakon)) nastavila obavljati poslove vezane uz prigovore odnosno žalbe za iznos vodnog doprinosa.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. (str. 5-6 spisa), Odluka o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 10. ožujka 2017. (str. 7-8 spisa) i Odluke o dopuni Odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka (str. 9-10 spisa).
3.1. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem tužiteljice i svjedokinje VL smatrajući da ovaj spor predstavlja spor o primjeni prava (spor o pravnom pitanju) te da stoga druge dokaze u postupku nije trebalo izvoditi.
4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11. , 148/11.
- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.) dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme počev od 13. ožujka 2017. te da se naloži tuženiku da tužiteljici omogući obavljanje poslove za koje je sklopila ugovor o radu.
6. Među strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. s početkom rada 13. ožujka 2017.,
- da je tuženik donio Odluku o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 10. ožujka 2017. i Odluku o dopuni Odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 30. kolovoza 2017.,
- da je tužiteljica i dalje u radnom odnosu kod tuženika.
7. Sporno je da li je tuženik imao objektivni razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.
8. Člankom 1. stavkom 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 107/95., dalje: ZV), osnovane su Hrvatske vode - pravna osoba za obavljanje poslova upravljanja vodama. Člankom 156. stavkom 3. ZV-a propisano je da se na Hrvatske vode, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove. Člankom 11. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 76./93, 29/97., 47/99. i 35/08.) propisano je da se pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o radu kao opći propis o radu.
9. Člankom 12. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., dalje: ZR) propisano je:
"(1) Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
(2) Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti.
(3) Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
(4) Ograničenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme.
(5) Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme.
(6) Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovoga članka.
(7) Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme."
10. Čitanjem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. sud je utvrdio da je člankom 1. ugovoreno da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme počevši od 13. ožujka 2017. radi potrebe za izvršavanjem poslova na obračunu vodnog doprinosa na postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada i traje do završetka navedenih poslove. Radnica je raspoređena na radno mjesto "samostalni referent". Člankom 4. istog ugovora određeno je da se radnici povjerava obavljanje poslova i radnih zadataka koji su opisani odlukom iz članka 64. stavka 2. Pravilnika o unutarnjem ustroju koja će se smatrati sastavnim djelom ovog Ugovora kada radnica prihvati njezine odredbe kao svoju ugovoru obvezu. Odlukom o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 10. ožujka 2017., a koja Odluka je donesena na temelju članka 64. stavka 2. Pravilnika o unutarnjem ustroju Hrvatski voda, određeno je da se tužiteljici povjerava obavljanje poslova vezanih uz obračun vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada te drugi poslovi i radni zadaci povjereni od strane nadređenog radnika. Odlukom o dopuni Odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 30. kolovoza 2017., koja je donesena pet mjeseca nakon sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, određeno je da se tužiteljici povjerava rješavanje u upravnim stvarima obračuna i naplate vodnog doprinosa, odnosno tužiteljica se ovlašćuje voditi upravni postupak s pravom samostalnog potpisa akata. Također je određeno da tužitelja obavlja i druge poslove i radne zadatke po nalogu neposredno nadređenog voditelja Ispostave, odnosno direktora VGO-a.
11. U hrvatskom pravnom sustavu ugovor o radu na neodređeno vrijeme je pravilo, a ugovor o radu na određeno vrijeme iznimka. Odredbom članka 12. stavka 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu na određeno vrijeme može samo iznimno sklopiti za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
12. Tuženik navodi:
- da je objektivni razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme izvršenje određenog posla i to izvršenje poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada te
- da je radni odnos ograničen određenim događajem - dovršetkom takvih poslova.
13. Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 153/09., 90/11., 56/13, 154/14., 119/15., 120/16., 127/17.) i to člankom 6. propisano je da se vodni doprinos plaća na gradnju građevina uključujući i građevinu koja se ozakonjuje prema propisima o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada. Člankom 2. Zakona brisani su članci 6.-12. Zakona. Zakon je stupio na snagu 1. srpnja 2024.
14. Iz isprava koje je tužiteljica priložila u sudski spis i to iz Odluke o dopuni Odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 30. kolovoza 2017. utvrđeno je da, pored poslova koji su joj povjereni Odlukom od 10. ožujka 2017. (poslovi vezani uz obračun vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada i drugi poslovi po nalogu nadređenog rukovoditelja), tužiteljici su, nakon pet mjeseca nakon sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, povjereni i dodatni poslovi i to poslovi rješavanja u upravnim stvarima obračuna i naplate vodnog doprinosa, odnosno vođenje upravnog postupka s pravom samostalnog potpisa akata, a koji poslovi su širi od poslova za koje je tužiteljica sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme (izvršavanje poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada). To stoga jer se do 1. srpnja 2024. odnosno do stupanja na snagu Zakona, vodni doprinos plaćao na gradnju građevina uključujući, ali ne ograničavajući se na, građevine koje su se ozakonile prema propisima o ozakonjenju nezakonito izgrađenih zgrada.
15. Na ročištu održanom 2. veljače 2026. punomoćnik tuženika je učinio nespornim da je tužiteljica i dalje u radnom odnosu kod tuženika uz daljnji navod da ista obavlja poslove vezane uz prigovore odnosno žalbe za iznos vodnog doprinosa.
16. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja i to činjenicu da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika ugovorom o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. radi potrebe za izvršavanjem poslova na obračunu vodnog doprinosa u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, a koji ugovor bi trebao trajati do dovršetka navedenih poslova, da je tuženik Odlukom o dopuni odluke o povjeravanju radnih poslova i zadataka od 30. kolovoza 2017. povjerio tužiteljici obavljanje i dodatnih poslova koji su širi od poslova radi kojih je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, da prema navodu tuženika tužiteljica i nakon 1. srpnja 2024. obavlja poslove povjerene Odlukama od 10. ožujka 2017. i od 30. kolovoza 2017., te da se na dan objave ove presude navršava sveukupno devet godina da tužiteljica u kontinuitetu obavlja prethodno navedene poslove kod tuženika, to je ovaj sud mišljenja da je došlo do zlouporabe instituta ugovora o radu na određeno vrijeme te da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 7. ožujka 2017. sklopljen protivno odredbi članka 12. stavka 1. ZR-a. Slijedom navedenog, a temeljem članka 12. stavka 7. ZR-a, smatra se da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme.
17. Napominje se da je ovaj sud uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a u vidu je imao i da je Republika Hrvatska, na temelju Direktive 99/70/EZ - Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (sindikati) i koji izvori prava Republiku Hrvatsku obvezuju od 1. srpnja 2013., kada je postala članica Europske unije, u ZR-u uvela objektivne razloge kojima se opravdava zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, budući da se Direktivom, odnosno Okvirnim sporazumom o radu na određeno vrijeme utvrđuju minimalni zahtjevi u vezi s radom na određeno vrijeme kako bi se osiguralo jednako postupanje s radnicima i kako bi se spriječila zlouporaba instituta sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Direktiva u točki 7. Okvirnog Sporazuma naglašava da se zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme mogu spriječiti samo propisivanjem objektivnih razloga korištenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Upravo u cilju sprječavanja zlouporabe zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme, zakonodavac je, implementirajući navedenu Direktivu u ZR-a, u domaći zakon unio objektivne razloge zbog kojih se ugovor o radu može zaključiti na određeno vrijeme, propisujući sankciju za kršenje zakona od strane poslodavca u vidu presumpcije o zaključenju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Navedeni ZR stupio je snagu 7. kolovoza 2014.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
19. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocjenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
20. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 155. stavku 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2 Tarife) što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 625,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.
21. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP- a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
22. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.
23. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.
24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sutkinja
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.