REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-740/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja HO (nom. SO) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja JO, odvjetničke vježbenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju HO iznos od 3.360,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 18. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju HO trošak parničnog postupka u iznosu od 2.362,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja HO za naknadu troška postupka u iznosu od 775,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužitelja HO od 26. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je 9. travnja 2021. za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom obavljanja redovitih i uobičajenih poslova vozača tramvaja, kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje: ZET), sudjelovao u prometnoj nezgodi. Do nezgode je došlo na način da se pješak bacio pod tramvaj kojim je upravljao tužitelj, zbog čega je došlo do prometne nezgode. Za štetu je odgovoran poslodavac tužitelja ZET, jer je propustio osigurati uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema članku 7. stavku 3. Zakona o radu. Poslodavac tužitelja je u vrijeme predmetnog štetnog događaja imao kod tuženika ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.200,00 EUR. Tužitelj se 17. studenog 2021. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji je o istom odlučio kao o pravno neosnovanom. Tužitelj, nadalje, navodi da, sukladno članku 12. stavku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 18. studenog 2021., do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja. Naime, sukladno odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik naglašava kako iz dostavljene dokumentacije prvenstveno nije moguće utvrditi okolnosti nastanka štetnog događaja niti je razvidno u čemu se sastoji krivnja osiguranika tuženika. Ukoliko je do štetnih posljedica kod tužitelja došlo na način opisan u tužbi, utoliko tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u njegovom ponašanju nije bilo propusta koji bi mogao utjecati na isti već je šteta nastala nepažnjom tužitelja na koju osiguranik nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice nastale štete. Slijedom navedenog, tuženik osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva budući da isti smatra previsoko postavljenim, a obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima i sudskoj praksi. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Budući da je tužitelj podneskom od 26. studenoga 2025. povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ,155/23. i 146./25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem potvrde II. Postaje prometne policije od 30. studenoga 2022. (str. 5 spisa), Potvrde o radnom vremenu od 16. travnja 2021. (str. 6 spisa), medicinske dokumentacije (str. 7-14 spisa), elektroničke pošte od 17. studenoga 2021. i odštetnog zahtjeva od 8. studenoga 2021. (str. 15-16 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11. srpnja 2023. (str. 22-23 spisa), saslušan je tužitelj (str. 50-51 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Branki Vidrih, psihijatrijskoj vještakinji (str. 60-62 spisa).

5. Na ročištu održanom 27. siječnja 2026., zamjenica punomoćnika tužitelja je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost zamjenice punomoćnika tužitelja, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23., i 146/25.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i tijek zateznih kamata, dok je sporna odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Člankom 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (kriterij objektivne odgovornosti).

11. Člankom 1067. st. 1. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je st. 2. istog članka propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

12. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 11. srpnja 2023. utvrđeno je da je prekinut postupak u predmetu utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu nastale 9. travnja 2021. za osiguranika HO, zbog rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim javnopravnim tijelom.

13. Tijekom postupka zatražen je priklop spisa Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, poslovnog broja KR-DO-1629/2022, međutim, do dana zaključenja glavne rasprave, spis nije dostavljen ovome sudu radi uvida u isti niti je ovaj sud obaviješten o razlozima nemogućnosti dostave spisa.

14. Kako je sud odlučio sam odlučivati o prethodnim pitanjima, sud nije prekinuo postupak.

15. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja bio zaposlen u ZET-u na radnom mjestu vozača tramvaja. Toga je dana upravljao tramvajem broj 11 u smjeru Črnomerca. Predmetni štetni događaj dogodio se između stanica Slovenska i Mandaličina, negdje kod kazališta Exit. Tužitelj navodi da je tramvaj vozio brzinom od otprilike 20–25 km/h. Tužitelj nadalje navodi da se nogostupom, u istome smjeru, kretao jedan muškarac te da je primijetio kako je muškarac imao veliku torbu. U jednom trenutku, prije samog štetnog događaja, tužitelj i navedeni muškarac pogledali su se oči u oči, a tužitelj je tada pomislio da ga je taj čovjek primijetio. Tužitelj nadalje navodi da su ga ranije stariji vozači uvijek upozoravali da pazi na pješake, jer je moguće da imaju slušalice i da su nesmotreni, te da se vozačima događalo da udare pješake. U njegovu slučaju, prema njegovu mišljenju, radilo se o pokušaju samoubojstva, jer smatra da je pješak preživio. Tužitelj navodi da je takvog mišljenja zato što su se na udaljenosti od otprilike 10 metara pogledali, a kada mu se tužitelj tramvajem približio na otprilike 1–2 metra, muškarac je ispustio torbu i namjerno se bacio pod tramvaj. Tužitelj navodi da je tom prilikom na tramvaju pukla šajba, a on je ostao šokiran te se nije odmah mogao niti dići sa sjedala. Nakon toga je obavijestio svog poslodavca, koji mu je rekao da će oni odmah pozvati policiju i Hitnu pomoć. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja bio na bolovanju. Nakon određenog vremena morao se vratiti na posao jer ima petero djece. Tužitelj navodi da mu je i danas prisutan strah tijekom vožnje tramvaja. Tužitelj nadalje navodi da mu je nakon štetnog događaja tuđu pomoć i njegu pružala supruga. Također navodi da su mu stariji kolege govorili da su se pokušaji samoubojstva i samoubojstva događali i ranije, te da ovo nije bio izolirani slučaj. Tužitelj navodi da ga poslodavac nikada nije upozorio na takvu mogućnost.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja budući da je iskazivao uvjerljivo, životno i logično i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis (str. 5-6 spisa).

17. Uvidom u potvrdu o radnom vremenu od 16. travnja 2021. sud je utvrdio da je tužitelj na dan štetnog događaja radio u radnom vremenu od 17:52 sati do 0:48 sati. Služba je započela u Dubravi, smjer Črnomerec, a završila je u spremištu Dubrava.

18. Na temelju izvedenih dokaza sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja je pretrpljena na radu.

19. Poslodavac odgovara za štetu koju je vozač tramvaja pretrpio tijekom radnog vremena jer se šteta dogodila na radu i u vezi s radom, pri čemu se tramvaj u pokretu ima smatrati opasnom stvari, pa se na odgovornost primjenjuje objektivna odgovornost (bez obzira na krivnju) za štetu od opasne stvari, uz zakonsku presumpciju da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari. Istodobno, u radno pravnom okviru poslodavac je dužan organizirati rad i osigurati uvjete koji štite život i zdravlje radnika, a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu prema općim pravilima obveznog prava, pri čemu se ozljeda na radu smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac se može osloboditi ili mu se odgovornost može umanjiti samo iznimno. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, što u odsutnosti takvih dokazanih okolnosti vodi zaključku da je poslodavac odgovoran za naknadu štete tužitelju.

20. U odnosu na navode tuženika da je uzrok štetnog događaja ponašanje i (ne)pažnja tužitelja, kao vozača tramvaja, što oslobađa poslodavca tužitelja od odgovornosti za štetu tužitelju, ocjena je ovog suda da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga propisanih odredbom članka 25. stavka 2. ZZR-a.

21. Naime, tijekom postupka iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu te iz iskaza tužitelja nije utvrđeno da je tužitelj na dan nastupa štetnog događaja postupao s (krajnjom) nepažnjom niti je utvrđena krivnja treće osobe za nastanak štetnog događaja.

22. Nadalje se navodi da u obavljanju svog posla vozači tramvaja po naravi svog posla svakodnevno dolaze u situacije u kojima mogu ugroziti pješake upravljajući tramvajima, kao opasnim stvarima, pa isto ima značenje profesionalnog rizika kojem je osiguranik tuženika izložen i za koji, kao poslodavac, odgovara.

23. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Branki Vidrih, psihijatrijskoj vještakinji.

24. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 13. studenog 2025. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 9. travnja 2021. pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te blažeg do 3 mjeseca po štetnom događaju. Zbog smetnji iz kruga Poremećaja prilagodbe i Posttraumatskog stresnog poremećaja tužitelj je bio u ambulantnom psihijatrijskom liječenju. I sada iznosi simptomatologiju navedenih poremećaja, koji su posljedica štetnog događaja i umanjuju njegovu radnu i životnu aktivnost za 5%.

25. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje.

26. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Branke Vidrih budući da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja.

27. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a, u vezi s člankom 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

28. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

29. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio sekundarni strah 3 i pol mjeseca, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta do 3 mjeseca, da je kod tužitelja utvrđeno smanjenje životne aktivnosti trajno od 5% s psihijatrijske strane, da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja imao 33 godine, a uzimajući u obzir i način ozljeđivanja te činjenicu da je tužitelj po zanimanju vozač, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 3.360,00 EUR.

30. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

31. Na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja na iznos glavnice teče od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 18. studenoga 2021.

32. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/23).

33. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP- a i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.360,00 EUR.

35. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav tužbe od 25. ožujka 2024. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 13. studenoga 2024. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 3. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 13. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 1. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 16. listopada 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 26. studenoga 2025. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 27. siječnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

što ukupno iznosi 1.650,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (412,50 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 2.062,50 EUR.

36. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 2.362,50 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 31. srpnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16. listopada 2025. zatražen preko iznosa dosuđenog ovom presudom jer je zatražen u prekomjernom iznosu. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe jer tužitelj nije dostavio dokaz da je pristojba plaćena niti je sud pozvao tužitelja na plaćanje iste. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

38. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO/23.

39. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku