Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-5/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz OD Petrić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi isplate, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 396,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, koja teče od 13. travnja 2005. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju SZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. siječnja 2026. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao bankom sklopio 6. travnja 2005. u [adresa] Ugovor o kreditu broj 320-50-2748270. Ugovorom o kreditu tuženik mu je stavio na raspolaganje iznos od 18.940,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Rok vraćanja kredita iznosio je 84 mjeseci i to na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji je uručen po isplati kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu, a koji otplatni plan je i primio nakon sklapanja Ugovora o kreditu. Nadalje je naveo da je 26. listopada 2010. sklopio Dodatak br. 1. Ugovoru o kreditu kojim je rok otplate kredita produljen za daljnjih 17 mjeseci, tako da je ukupni ugovoreni rok otplate kredita iznosio 101 mjeseci. Naveo je da je člankom 3. Ugovora o kreditu propisano da tuženik ima pravo na naknadu u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno i da se ista naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a što je prilikom isplate kredita tuženiku i platio sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu. Tvrdi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi pribave podataka o točnom iznosu koji je platio na ime naknade za obradu kredita , te je obaviješten da mu je po toj osnovi prilikom isplate kredita 06.04.2005. godine ustegnut iznos od 2.989,43 HRK (3,30% od iznosa kredita – preračunato u eure iznos od 396,77 EUR). Tvrdi da je tuženik taj iznos stekao bez valjane pravne osnove, da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita protivna prisilnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03; dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, kao i odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 i dr., dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme izvršavanja dijela obveza. Tvrdi da o navedenoj odredbi s tuženikom nije pojedinačno pregovarao , te mu nije jasno i nedvosmisleno prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi tuženika koji se podmiruju iz te usluge. Stoga je predmetna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na njegovu štetu kao potrošača. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost (članak 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 102. st. 1. ZZP/07). Tvrdi da, osim što je protivna citiranim odredbama ZZP/03 i ZZP/07 kao lex specialis, je odredba protivna osnovnim načelima obveznog prava (ravnopravnosti sudionika, dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava). Istaknuo je da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatu po tužbi pravomoćno ustanovljene ništetnima presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P-350/19-36 od 23.02.2022., a koju je potvrdio Županijski sud u Zadru presudom Gž-366/2022-2 od 31.01.2023. Prema odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li neka ugovorna odredba poštena treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Naveo je da nije sporno da su ugovorne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu, a koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu pravomoćno utvrđene ništetnima te da je činjenični supstrat koji je utvrđen u ovosudnom predmetu broj P-350/19, a koji se odnosi na svojstvo tužitelja kao potrošača, način na koji je došlo do sklapanja Ugovora, koraci koji (ni)su poduzeti prije sklapanja Ugovora, informacije koje tužitelj (ni)je primio prije i prilikom sklapanja Ugovora i dr., primjenjiv i u ovom predmetu. Naveo je i da se o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita već izjasnila najviša sudbena instanca u Republici Hrvatskoj – Vrhovni sud RH u svojoj presudi od 13. veljače 2024. godine, poslovni broj: Rev-673/2023-2. Predložio je da sud temeljem čl.323. i čl.1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima donese presudu te da mu tuženik isplati iznos od 396,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Pozivom poslovni broj P-5/2026-2 od 22. siječnja 2026. tužba je dostavljena tuženiku u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sukladno odredbi čl. 143.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a. Naime, čl. 133. st. 5. ZPP-a propisano je da se između ostalog pismena pravnim osobama dostavljaju u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način. Tuženik je pravna osoba koja je upisana u sudski registar i upisom u sudski registar je stekao svojstvo pravne osobe. Nadalje, odredbom čl. 143.c st. 2. ZPP-a je propisano da sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koji adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, a inače nastupaju posljedice iz st. 5. tog članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava prema st. 4. tog članka obavljena istekom 15. dana od dana kad je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Odredbom čl. 143.c st. 4. ZPP-a je propisano da adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički primitak potvrdi primitak pismena, a odredbom čl. 143. c. st. 6. ZPP -a je propisano da informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku.

3. Iz potvrde o otpravku (na stranici 53 spisa) proizlazi da su tuženiku 28. siječnja 2026. uručena navedena pismena, odnosno tužba s prilozima i poziv za podnošenje odgovora na tužbu su tuženiku uredno dostavljeni 28. siječnja 2026., no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

-ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

-ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

-ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

-ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Dakle, kako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 28. siječnja 2026., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana, te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužitelj podnio (Ugovor o kreditu broj 320-50-2748270 od 6.4.2005. sa solemnizacijom – stranice 6-10 spisa, otplatni plan – stranice 11-14 spisa, zahtjev za dostavu dokumentacije od 25.11.2024. – stranica 14 spisa, zahtjev za dostavu dokumentacije od 28. svibnja 2025. – stranica 15 spisa, potvrda tuženika od 28.5.2025.

– stranica 16 spisa, prijepis knjigovodstvene kartice na dan 25.3.2019. – stranice 17- 22 spisa, presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P -350/19-36 od 23. veljače 2022. – stranice 23-33, presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-366/2022-2 od 31. siječnja 2023. – stranice 34-42 spisa, Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 320-50-2748270 od 26.10.2010. – stranica 49), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužiteljice, te da činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužitelja podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti potrošača na koje se tužitelj u tužbi pozvao. Visina naplaćene naknade za obradu kredita utvrđena je uvidom u Potvrdu tuženika na stranici 16 spisa. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i njezinim izmjenama u pojedinim razdobljima.

6.Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, tužiteljici priznao kao opravdan trošak, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 396,77 EUR, trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR, po punomoćnici odvjetnici, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa), u vezi s tbr. 54. Tarife, na što valja obračunati pripadajući PDv u iznosu od 25,00 EUR, sukladno tbr. 46. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR. Dakle, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Spisu ne prileži podnesak tužitelja od 4.3.2026., a trošak sastava podneska od 5.3.2026., kojim tužitelj predlaže donošenje presude zbog ogluhe sud nije našao potrebnim za vođenje postupka na teret protivne stranke. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se presuda kojom završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima iz OD Petrić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Varaždinu

2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69