REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, 10 010 Zagreb

Poslovni broj P Ob-352/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Petru Matiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Masnec, odvjetnica u Jastrebarskom, protiv tuženika 1. IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Laurić-Flego, odvjetnica u Zagrebu, 2. KR iz [adresa] ŠR 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Kovačević, odvjetnica u Zagrebu i 3. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (svi kao nasljednici iza pok. TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u 35/100 dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište pov. 507 m2, kčbr. [katastarska čestica], u naravi livada pov. 1813 m2 i kčbr. [katastarska čestica], u naravi livada pov. 2593 m2, koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KR iz [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednici iza pok. TR iz [adresa], T. [adresa], ranije iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni priznati u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u kojem tužiteljica traži da je se utvrdi suvlasnicom u 11/100 dijela nekretnine koja se sastoji od kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište pov. 507 m2, kčbr. [katastarska čestica], u naravi livada pov. 1813 m2 i kčbr. [katastarska čestica], u naravi livada pov. 2593 m2, koja nekretnina je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III. Nalaže se tuženicima IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 8.090,46 eura u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.909,47 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da se s tuženikom nalazi u braku od 21. kolovoza 1971., te ističe da su za vrijeme trajanja bračne zajednice radom stekli zajedničku imovinu.

1.1. Naime, tužiteljica tako ukazuje da bračnu imovinu predstavljaju nekretnine opisane u izreci presude, vozila Opel Astra 1.4 iz 2008., srebrne boje, registarskih oznaka [registarska oznaka], novčani iznosi koji su bili položeni na računima tuženika u Karlovačkoj banci d.d. i Zagrebačkoj banci d.d., kao i dionice HT d.d. i Atlantic grupe d.d.

2. Slijedom toga, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži donošenje deklaratorne presude kojom će se utvrditi da je ona suvlasnica predmetnih nekretnina u 46/100 dijela, a tuženik 54/100 dijela, da su suvlasnici svaki u ½ dijela navedenih dionica, da su suvlasnici u ½ novčanih iznosa koji su bili položeni na računima tuženika, da su suvlasnici u ½ dijela navedenog osobnog vozila, te traži da se naloži tuženiku isplata na ime polovice navedenih novčanih iznosa i to u iznosu od 9.240,00 €, kao i 110.112,56 kn, kao i da se naloži Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. da izvrši upis prava suvlasništva u ½ dijela na njeno ime, a uz to sve zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupku osporava tužbu i tužbeni zahtjev osim u dijelu u kojem priznaje da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela vozila Opel Astra, pa u tom dijelu navodi i da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da nekretnine za koje tužiteljica tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu ne mogu biti bračna stečevina jer je on iste naslijedio od svojih roditelja. Osporava da je tužiteljica doprinijela toliko da bi joj pripadala polovica novčanih sredstava, pa u tom smislu ukazuje da ista od sklapanje braka (1971.) pa do odlaska u prijevremenu mirovinu radila svega ukupno 9 godina. S druge strane ističe da je on konstantno radio te da je imao puno veće prihode od tužiteljice. Osim toga, osporava i postojanje novčanih sredstava. Podredno u tom dijelu navodi da ne osporava tužiteljici srazmjerni dio bračne stečevine u dijelu novčanih sredstava, ali osporava postojanje iznosa u navedenoj visini kao i da bi taj dio po osnovi bračne stečevine iznosio za tužiteljicu ½ dijela. Tijekom postupka dopunjuje svoje navode, pa tako ukazuje da je tužiteljici s osnova bračne stečevine već isplatio 24.000,00 kn kojim je novcem tužiteljica dokupila radni staž kako bi ranije ostvarila pravo na mirovinu, te da je isplatio i 154.500,00 kn koji je iznos osobno predao svom sinu KR i tužiteljici, a radi kupovine stana u [adresa] pri čemu ukazuje da je taj iznos isplatio upravo na prijedlog i zahtjev tužiteljice.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-112/2022-91 od 27. listopada 2022. koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Ob-60/2022-2 od 24. siječnja 2023. pravomoćno je odlučeno o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa te zahtjevu za utvrđenje suvlasništva na dionicama i motornom vozilu Opel Astra dok je presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovan postupak u dijelu kojim je odlučeno o utvrđenju vlasništva nad nekretninom upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

5. U ponovljenom postupku sud je zaključio glavnu raspravu 6. studenoga 2023., ali je nakon zaključenja glavne rasprave tuženik TR umro te je rješenjem utvrđen prekid postupka, te je potom pravomoćnim rješenjem poslovni broj P Ob-62/2023-17 od 9. svibnja 2025. (list 593.) postupak nastavljen u odnosu na nasljednike IR iz [adresa] 31, OIB: [osobni identifikacijski broj], KR iz [adresa] ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

6. Budući da je dokazni postupak dovršen, a glavna rasprava zaključena prije smrti tuženika, da je rješenje o nastavku postupka u odnosno na nasljednike pok. tuženika pravomoćno, to je sud bez preotvaranja glavne rasprave donio odluku o postavljenom zahtjevu.

7. Između stranaka nije sporno da se nalaze u braku od 21. kolovoza 1971., odnosno da je bračna zajednica prestala 2016. godine, nije sporno da je prednik tuženika upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je tuženik nekretninu naslijedio od svog pokojnog oca u cijelosti. Nije sporno da su stranke živjele u kući koja se nalazi u toj nekretnini do 1991. godine kad su zbog rata odselili, da je kuća u ratu potpuno srušena te 2001. sagrađena potpuno nova kuća. Nije sporno da su prije rata, osim obiteljske kuće, na česticama koje su upisane u isti uložak sagrađeni garaža 1982. godine, staja 1986. godine, nadstrešnica 1996. godine i pčelinjak 2014. godine. Nije sporno da je izgradnja kuće djelomično izvršena novcem koji je prednik tuženika dobio od Republike Hrvatske na temelju propisa o obnovi nakon domovinskog rata kao i da su dijelom uložena vlastita sredstva.

8. Sporno je je li nekretnina u odnosu na koje tužiteljica traži da se utvrdi kao suvlasnica temeljem bračne stečevine predstavlja bračnu stečevinu, sporno je čija su sredstva uložena u izgradnju kuće, odnosno je li to učinjeno novcem koji potječe iz bračne stečevine ili ne, sporno je i koliki je doprinos bio tužiteljice u kontekstu njenog udjela u zajedničku imovinu (bračnoj stečevini).

9. U ovom su slučaju neke stvari koje su predmet spora stečene u razdoblju dok je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 - dalje: ZBPO), a neke u razdoblju kada je na snazi bio Obiteljski zakon (Narodne novine RH br. 162/98, dalje: ObZ/98) odnosno Obiteljski zakon (Narodne novine RH br. 116/03 - dalje: ObZ/03) koji u bitnome imaju iste materijalnopravne odredbe odredbe u odnosu na bračnu stečevinu, budući da je ZBPO bio na snazi do 30. lipnja 1999., dok se od 1. srpnja 1999. primjenjuju odredbe ObZ-a.

10. Odredbe iz čl. 281. ZBPO glasi:

„(1) Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

(2) U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.“

11. S druge strane, odredbom iz čl. 252. ObZ/98 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom iz čl. 253. st. 1. ObZ/98 da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te čl. 257. ObZ/98 kojom je propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina (st. 1.); vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

12. Sadržajno jednako je propisano i odredbom iz članka 248. ObZ/03 kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te člankom 249. ObZ/03 da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. U članku 253. ObZ/03 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina te da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

13. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je proveo dokazni postupak tijekom kojega je izvršio uvid u presliku izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine (list 3 spisa), presliku vjenčanog lista (list 4 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Glini pod poslovnim brojem O-482/85 od 04. ožujka 1986. (list 16 i 17 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Jastrebarskom pod poslovnim brojem O- 201/96 od 28. svibnja 1996. (list 18 i 19 spisa), presliku prometne dozvole (list 20 spisa), presliku Ugovora o stambenim štednjama (list 22 - 25 spisa), presliku računa (list 49 - 53 spisa), presliku Ugovora o trajnom nalogu (list 54 - 57 spisa), dopis i podatke Karlovačke banke d.d. (list 58, 70, 71, 181 - 218 spisa), dopis i podatke ZB Investa d.o.o. (list 59 i 60 spisa), dopis i podatke Kreditne banke Zagreb d.d. (list 61 - 63, 73 - 75, 170 - 179 spisa), dopis i podatke Erste Asset Management d.o.o. (list 64 i 65 spisa), dopis i podatke Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. (list 68 i 69 spisa), dopis i podatke Zagrebačke banke d.d. (list 72, 220, 224 - 297 spisa), presliku zahtjeva za odobrenje zajedničkog financiranja obnove ratom oštećene obiteljske kuće (list 89 spisa), presliku izjave tuženika od 28. veljače 2021. (list 90 spisa), presliku tehničke dokumentacije za sanaciju kuće (list 91 - 106 spisa), presliku fotografija predmetne nekretnine (list 129 - 131 spisa), a osim navedenog izveden je i dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Žarku Željku (list 304 - 378, 395 - 424, 431 - 434, 484 - 486 spisa), dokaz saslušanjem svjedoka KR (list 145 spisa), te dokaz saslušanjem stranaka (list 132, 133, 138, 139 i 485 spisa).

14. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio činjenice iz kojih proizlazi da je tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini djelomično osnovan.

15.1. Prvo, budući da među strankama nije sporno da je nekretnina koja je predmet spora upisana kao vlasništvo prednika tuženika na temelju nasljeđivanja od njegova pok. oca, kao i da je za vrijeme trajanja braka na česticama zemljišta koje su u vlasništvu tuženika došlo do izgradnje potpuno novih objekata (garaža 1982. godine, staja 1986. godine, nadstrešnica 1996. godine, kuća 2001. godine i pčelinjak 2014. godine), valja reći da bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga (što je ovdje slučaj) može s uspjehom ostvariti stvarno pravni zahtjev po osnovi tog ulaganja onda kada su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova (nekretnina je promijenila svoj identitet kvalitativno i kvantitativno).

15.2. Dakle, iako je čestice zemljišta prednik tuženika naslijedio od svojega oca, nakon toga stranke su za vrijeme trajanja braka na tim zemljištima sagradile potpuno nove zgrade, čime je došlo do bitne kvalitativne i kvantitativne promjene naravi spornih nekretnina, odnosno u tom pogledu tužiteljica može biti stjecatelj stvarnih prava na spornih nekretnini, a navedeno ovisi o ispunjenju pretpostavka propisanih odredbama ZBPO-a i OBZ/98 odnosno ObZ/03, u smislu jesu li te zgrade sagradile stranke na temelju imovine koja je stečena radom za vrijeme trajanja braka, odnosno da ona potječe iz te imovine, ili pak s druge strane radi li se o imovini koju je tuženik stekao po kojoj drugoj pravnoj osnovi.

16. Prvo, na temelju rezultata dokaznog postupka, sud je, prvenstveno na temelju iskaza parničnih stranaka zaključio da su sve zgrade i to garaža 1982. godine, staja 1986. godine, nadstrešnica 1996. godine i pčelinjak 2014. godine, uz izuzetak kuće koja je obnovljena 2001. godine, stranke u cijelosti sagradile zajedničkim radom kao i na temelju novca stečenog zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka, dok kuća koja je sagrađena u postupku obnove 2001. godine nije u cijelosti nastala kao rezultat zajedničkog rada stranaka u braku već samo djelomično zbog razloga koji će biti naknadno objašnjeni.

17. Naime, u tom pogledu je sporno što je kuća 2001. godine sagrađena u postupku obnove ratom razrušenih područja novcem koji je djelomično financirala Republika Hrvatska pa se ne može reći da u stranke kuću izgradile u cijelosti novcem koji potječe iz rada za vrijeme trajanja bračne zajednice.

18. Prije nego što se navedeno detaljnije objasni valja prvenstveno utvrditi doprinos stranaka u stjecanju spornih nekretnina stečenih za vrijeme važenja ZBPO-a (garaža 1982. godine, staja 1986. godine i nadstrešnica 1996. godine) dok su za nekretnine stečene za vrijeme važenja ObZ/98 i ObZ/03 stranke kao bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, budući da iz okolnosti ovoga slučaja proizlazi da drukčije nisu ugovorili.

19. Kod utvrđivanja doprinosa stranaka za imovinu stečenu za vrijeme trajanja ZBPO-a valja ubrojiti i osobni dohodak odnosno zaradu pojedine od stranaka kao i njihovu međusobnu pomoć oko rada u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju vrijednosti te imovine. već ranije rečeno, budući da je dio stvari nastao tijekom važenja odredaba ZBPO-a, a na navedene okolnosti provedeni su dokazi uvidom u priložene isprave u spisu kao i saslušavanjem parničnih stranaka i predloženih svjedoka.

20. Na temelju izvedenih dokaza, a u kontekstu naprijed navedenog, zaključak je suda da je udio bračnih drugova u pogledu bračne stečevine jednak, dakle, podjednako su obje parnične stranke doprinijele stjecanju zajedničke imovine.

20.1. Naime, sud prihvaća njihove iskaze kao i iskaz svjedoka KR kao vjerodostojan, a u dijelovima iz kojih proizlazi da je tuženik dulje razdoblje bio zaposlen i više zarađivao od tužiteljice po toj osnovi, međutim, isto tako i u dijelovima iz kojih proizlazi da je tužiteljica osim što je u radnom odnosu bila bitno manje od tuženika, doprinosila na način da se brinula o kućanstvu, poljoprivrednom gospodarstvu, te odgoju zajedničke djece stranaka. Tu je posebno važno naglasiti da se kod utvrđivanja doprinosa, sukladno spomenutim odredbama ne uzima u obzir samo doprinos ostvaren zaradom, već i doprinos trudom i radom za potrebe kućanstva, o pomoći jednog bračnog druga drugome, što sve doprinosi održavanju povećanju zajedničke imovine, a upravo kako to propisuje odredbe članka 281. stavak 2. ZBPO- a.

21. Dakle, u odnosu na zgrade sagrađene za vrijeme važenja ZBPO-a valja reći da su u tom pogledu stranke u jednakim omjerima doprinijele njihovoj izgradnji tako da je omjer uloga prilikom izgradnje svih zgrada sagrađenih za vrijeme važenja ZBPO-a za svaku stranku po ½ dijela, dok je za sve kasnije sagrađene zgrade omjer stranaka ½ dijela po samom zakonu budući da drugačiji dogovor među strankama nije postojao.

22. Iz rezultata dokaznog postupka sud je također utvrdio da je izgradnja svih zgrada (osim kuće) u cijelosti izvedena ili zajedničkim fizičkim radom stranaka ili pak novcem stečenim radom stranaka za vrijeme trajanja braka.

23. Naime, tuženik u dokaznom postupku nije dokazao da bi bilo koji rad ili novac utrošen na izgradnji zgrada koje su sagrađene na predmetnim nekretninama (osim obiteljske kuće) potjecao iz imovine koju je on stekao po kojoj drugoj osnovi osim radom za vrijeme trajanja braka pa stoga sve zgrade koje su stranke izgradile, odnosno njihov doprinos izgradnji jest u omjeru od ½ dijela svakoj od stranaka.

24.1. S druge strane, obnova predmetne kuće koja je razrušena u Domovinskom ratu je dijelom sufinancirana od strane Republike Hrvatske, što proizlazi iz zahtjeva tuženika od 30. siječnja 2001. i njegove izjave za potrebe tog zahtjeva od 28. veljače 2001. (list 89 i 90 spisa), a dijelom sredstvima stranaka i to je Republika Hrvatska sufinancirala iznos od 233.772,45 kn dok su sredstva stranaka iznosila 99.229,22 kn.

24.2. U tom pogledu valja reći da je neosnovana tvrdnja tuženika da je on sam sufinancirao gradnju iznosom od 99.229,22 kn nego se radi o novcu koji je bračna stečevina stranaka.

24.3. Naime, budući da se radi o novcu, odnosno ušteđevini koja je 2001. godine, dakle nakon 30 godina braka stranaka, iskorištena za gradnju kuće, to je tuženik morao dokazati da bi eventualno taj novac potjecao iz koje druge imovine osim one koju su stranke stekle zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka što tuženik nije učinio, tako da uzimajući u obzir doprinos stranaka izgradnji kuće, iznos novca od 99.229,22 kn utrošen za izgradnju kuće sud isto ocjenjuje kao doprinos iz bračne stečevine svakog u ½ dijela.

24.4. Nadalje, iako je Republika Hrvatska dala novac od 233.772,45 kn za obnovu kuće, iz činjenica konkretnog slučaja ne može se zaključiti da taj sav iznos predstavlja posebnu imovinu prednika tuženika, a uzimajući u obzir činjenicu da je prednik tuženika taj iznos polučio upravo na temelju činjenica da je bio u braku i imao dvoje djece, odnosno taj ukupan iznos prednik tuženika dobiva za izgradnju 65 m2 neto korisne površine na temelju dodatna tri člana kućanstva (tužiteljica i dvoje djece), dok bi kao samac imao pravo na izgradnju 35 m2 neto korisne površine (list 88 do 106.).

24.5. U tom pogledu, iako je prije rata prednik tuženika od pok. oca naslijedio kuću u cijelosti, uzimajući u obzir da je kuća u cijelosti srušena i sagrađena potpuno nova, dijelom zajedničkim novcem stranaka (99.229,22 kn), a i da je dio obnove od 30m2 prednik tuženika dobio zbog toga što su tada bila četiri člana kućanstva, i to tužiteljica i njihova zajednička djeca, to je sud i taj dio više obnovljenog dijela kuće cijenio pri utvrđivanju omjera uloga u kuću kao bračne stečevine jer se radi upravo o novcu dobivenom od RH za izgradnju kuće namijenjenog stanovanju dodatna tri člana i to tadašnjeg bračnog druga i njihovo zajedničko dvoje djece, dakle radi se zapravo o ulogu učinjenom od strane treće osobe sa svrhom stanovanja tužiteljice i zajedničke djece stranaka pa zbog toga sud i taj dio ocjenjuje kao bračnu stečevinu stranaka.

24.6. Budući da dio obnove od 30 m2 neto korisne površine predstavlja 46% od ukupno odobrenih 65 m2, to je sud kao ulog bračne stečevine osim iznosa od 99.229,22 kn uzeo i omjer od 46% koji je uložila Republika Hrvatska za izgradnju pa je od iznosa od 233.772,45 kn koji je uložen za obnovu od strane RH iznos od 107.535,33 kn također uzet kao ulog iz bračne stečevine.

24.7. Budući da je kuća 2001. godine sagrađena za ukupan iznos od 333.001,67 kn, i da je od tog iznosa uložen iznos od 206.764,55 kn (99.229,22 kn zajedničkog novca stranaka i 107.535,33 kn na ime dodatnih 30 m2 neto korisne površine izraženih u novcu) kao bračna stečevina stranaka, odnosno da je polovica od tog iznosa tužiteljičinog, odnosno 103.382,28 kn pa valja uzeti da je tužiteljica na ime bračne stečevine u izgradnju kuće 2001. godine na ime svog dijela uložila 103.382,28 kn što u odnosu na ukupan iznos potreban za izgradnju cijele kući iznosi 31%.

25. Dakle, zaključno, pri izgradnji svih zgrada sagrađenih na nekretnini koja je predmet spora tužiteljica je sudjelovala s 50%, osim na obiteljskoj kući koja je sagrađena 2001. godine u kojoj je sudjelovala s omjerom od 31%.

26. Kao što je radnije obrazloženo, zajedničkim građenjem svih navedenih objekata (zgrada) na čestici zemljišta koje su bile u isključivom vlasništvu prednika tuženika na temelju nasljeđivanja, gradnjom potpuno novih objekata tužiteljica je stekla stvarnopravni zahtjev prema predniku tuženika budući da je građenjem potpuno novih objekata došlo do kvantitativne i kvalitativne promjene stvari.

27. Radi utvrđivanja omjera u kojem je tužiteljica građenjem sredstvima stečenim za vrijeme trajanja braka s prednikom tuženika stekla suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, provedeno je građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Žarku Željku kojim je utvrđena vrijednost cjelokupnog zemljišta na dan prestanka bračne zajednice i vrijednost svake pojedine zgrade na dan prestanka bračne zajednice.

28. Vještak je izradio prvotni nalaz i mišljenje 19. travnja 2021. (list 304-378), ali je zbog primjedbi stranaka odnosno greške koju je naveo sam vještak isti izmijenjen te tako ispravljen dostavljen 23. kolovoza 2021. (list 395-424).

29. Na tako dostavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka tuženik je imao primjedbi (list 428) na koje se vještak očitovao i pisanim putem 3. prosinca 2021. (list 431-434) te dao iskaz usmeno na ročištu 10. svibnja 2022. (list 484-485) te je navedenim po ocjeni suda otklonio osnovanost prigovora na pisani nalaz i mišljenje od 23. kolovoza 2021. koji sud u cijelosti prihvaća.

30. Budući da je prednik tuženika naslijedio nekretninu od pok. oca, a da su kasnije na toj nekretnini tijekom godina, a za trajanja braka stranaka sagrađeni svi potpuno novi objekti, to je da bi se utvrdio omjer suvlasništva tužiteljica na ime bračne stečevine, procijenjena vrijednost samog zemljišta na dan prestanka bračne zajednice i vrijednost svakog od pojedinih objekata.

31. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je na dan prestanka bračne zajednice vrijednost cjelokupne nekretnine iznosila 822.307,00 kn i od toga je vrijednost samog zemljišta iznosila 69.450,00 kn, a vrijednost ukupno svih izgrađenih zgrada 752.856,19 kn od čega vrijednost kuće 484.593,00 kn.

32. Budući da iz ranijih utvrđenja proizlazi da su prilikom izgradnje stranke uložile jednak omjer vrijednosti u sve zgrade osim u kuću, za koju je sud utvrdio tužiteljičin doprinos u izgradnji od 31%, a prednika tuženika od 69%, onda je konačni doprinos omjera vrijednosti zemljišta i svih izgrađenih zgrada od 92% vrijednosti zgrada i 8% vrijednosti zemljišta trebalo preračunavanjem korigirati.

33. Naime, u vrijednosti kuće od 484.593,00 kn tužiteljice je sudjelovala s 31% što je onda izraženo u novcu 150.223,80, a tuženik s 334.369,09 kn, dok su u odnosu na sve ostale zgrade sudjelovali svaki s 50% što je onda 134.131,59 kn svatko.

34. Tužiteljičin omjer u cijeloj nekretnini onda proizlazi tako da se zbroji vrijednost njezinog udjela u gradnji kuće (150.223,80 kn) i ostalih zgrada (134.131,59 kn) pa je to ukupno 284.355,39 kn, a omjer prednika tuženika u cijeloj nekretnini tako da se zbroji vrijednost zemljišta (69.450,00 kn) te udjeli prednika tuženika u gradnji kuće (334.369,09 kn) i ostalih zgrada (134.131,59 kn) odnosno ukupno 537.950,68 kn što onda dovodi do konačnog omjera u vlasništvu cijele nekretnine kojoj je ukupna vrijednost na dan prestanka bračne zajednice iznosila 822.307,00 kn na strani tužiteljice od 35% i tuženika od 65%.

35. Slijedom navedenoga, prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u 35/100 dijela, a što su tuženici kao pravni sljednici iza pok. TR dužni priznati pa je presuđeno kao u točki I. izreke, dok je ostatak zahtjeva da je su utvrdi suvlasnicom u daljnjih 11/100 dijela cijele nekretnine od ukupno zatraženih 46/100 dijele cijele nekretnine valjalo odbiti kao neosnovan pa je presuđeno kao u točki II. Izreke.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a budući da su stranke djelomično uspjele u sporu.

37. Tužiteljica je od konačno postavljenog zahtjeva u podnesku od 4. svibnja 2022. (list 480.) u konačnici uspjela u dijelu zahtjeva kojim traži isplatu novčanog iznosa u ukupnom iznosu od 13.568,43 eura, a nije uspjela za iznos od 10.286,01 eura, Odnosno u tom pogledu je uspjela sa 57% zahtjeva dok je u dijelu kojim traži utvrđenje vlasništva na stvarima uspjela u cijelosti sa utvrđenjem da je vlasnica dionica kao i da je vlasnica automobila Opel Astra dok je u dijelu kojim traži utvrđenje vlasništva na nekretnini uspjela sa 75% zahtjeva pa u pogledu dijela zahtjeva kojim se traži utvrđenje vlasništva na stvarima sud ocjenjuje uspjeh u sporu sa 80% budući da je vrijednost predmeta spora označena u iznosu od (500.000,00 kn) i da je tužiteljica uspjela sa 80% to u novčanom ekvivalentu iznosi 400.000,00 kn, odnosno zbrajajući taj iznos zajedno sa uspjehom u sporu u dijelu isplate novčanog iznosa (13.568,43 eura od ukupno zatraženih 23.854,45 eura) sud ocjenjuje kao ukupan uspjeh u sporu tužiteljice u omjeru od 74%.

38.Tužiteljici su primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT), a sukladno postavljenom troškovniku (list 546.) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe te četiriju podnesaka (od 9. veljače 2017., 25. travnja 2017., 23. listopada 2017., 11. svibnja 2018.) u smislu Tbr. 8. t. 1. OT-a, sve po zatraženih 663,66 eura, te podnesaka od 1. lipnja 2021., 23. rujna 2021., 19. listopada 2023. u iznosu od 497,75 eura sukladno Tbr. 8. t. 3. OT-a, za sastav žalbe od 11. studenoga 2022. u iznosu od 1.244,36 eura sukladno Tbr 10. t. 1. OT-a te za zastupanje na ročištima 5. prosinca 2016., 23. veljače 2017., 29. rujna 2017., 1. veljače 2018., 12. ožujka 2018., 23. svibnja 2018., 10. listopada 2018., 8. prosinca 2020., 10. svibnja 2022., 13. rujna 2022., 6. studenoqa 2023. u zatraženom iznosu od 663,66 eura sukladno Tbr 9. t. 1. OT-a, ukupno 13.351,37 eura što uz pripadajući PDV ukupno iznosi 16.689,21 eura te uvećano za pristojbu na žalbu od 165,92 eura ukupno iznosi 16.855,13 eura.

39. Tužiteljici u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a nisu priznati troškovi podnesaka od 6. listopada 2016. kojim dostavlja dokaz koji je mogla dostaviti uz tužbu, od 10. studenoga 2016. kojim predlaže odgoditi ročište, od 10. siječnja 2010. kojim traži izuzeće suca, 19. svibnja 2020. kojim ponavlja već postavljeni zahtjev za provođenje dokaza, 30. ožujka 2021. (požurnica), 21. veljače 2022. (prijedlog za povrat u prijašnje stanje) i 8. ožujka 2021. (podnesak vez uz osnovanost prijedloga za povrat za prijašnje stanje), kao niti trošak ročišta za raspravljanje prijedloga za povrat 31. ožujka 2022. sve u smislu odredbe iz čl. 122.a ZPP-a, 5. srpnja 2022. jer ističe dokazne prijedloge koje je mogla iznijeti u tužbi, 5. travnja 2022. (podneska s tim datumom nema u spisu), 23. ožujka 2023. kojim traži iskazivanje potvrde pravomoćnosti.

40. Navedeni iznos opravdanih tužiteljičinih troškova od eura zatim je valjalo staviti u omjer uspjeha u sporu koji se dobije kad se od njezinog omjera uspjeha u sporu (74%) odbije omjer uspjeha u sporu tuženika (26%) što ukupno iznosi 48% pa ukupan tužiteljičin osnovani trošak iznosi 8.090,46 eura.

41. Slijedom navedenoga je tužiteljici je valjalo priznati ukupan iznos troška od 8.090,46 eura, dok je ostatak od zahtjeva za trošak od 14.909,47 eura do ukupno zatraženih 22.999,93 eura valjalo odbiti kao neosnovan pa je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2026.

Sudac:

Petar Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.