REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Povrv-74/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja PERČIĆ d.o.o. Ičići, Brdo 9, OIB: 34745719815, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, V. Nazora 3, protiv tuženika LOŠINJ – BETON PLUS d.o.o. Mali Lošinj, Priko 63, OIB: 11215447684, kojeg zastupa punomoćnik Dan Lovrović, odvjetnik u Rijeci, U [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Filipa Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj Ovrv-3765/2024 od 21. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženiku LOŠINJ - BETON PLUS d.o.o. Mali Lošinj, OIB: 11215447684, Priko 63, platiti tužitelju PERČIĆ d. o. o. Ičići, OIB: 34745719815, Brdo 9, iznos od 16.148,00 eura (šesnaest tisuća sto četrdeset i osam eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31. srpnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 644,35 eura (šesto četrdeset i četiri eura i trideset i pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. ožujka 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Nalaže se tuženiku LOŠINJ – BETON PLUS d.o.o. Mali Lošinj, Priko 63, OIB: 11215447684, naknaditi tužitelju PERČIĆ d. o. o., OIB: 34745719815, Brdo 9, 51410 Ičići, troškove parničnog postupka u iznosu od 4.020,43 eura (četiri tisuće dvadeset eura i četrdeset i tri centa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 687,50 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Filipa Markovića iz Malog Lošinja, poslovni broj Ovrv-3765/2024 od 21. ožujka 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 16.148,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedenim rješenjem tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju i trošak ovršnog postupka u iznosu od 644,35 eura.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor osporavajući dug. Osporio je vjerodostojnost dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga. Naveo je i kako nije zaprimio račune na kojima je tužitelj utemeljio svoju tražbinu. Predložio je da sud pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage te da se postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Povrv-428/2024-2 od 9. srpnja 2024. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-74/2024-2 od 20. rujna 2024. stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je isticao da njegova tražbina prema tuženiku proizlazi iz radova koje je na gradilištu izvodio za tuženika. Predlagao je da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti. Uz podnesak od 21. svibnja 2025. tužitelj je dostavio prijevoznice kao priloge utuženim računima.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka osporavao osnovanost i visinu utužene tražbine te postojanje poslovnog odnosa sa tužiteljem. Osporavao je da je tužitelj pružio uslugu odvoza građevinskog materijala u opsegu kako to potražuje. Pojašnjavao je kako se pored gradilišta gdje je izvođač bio tuženik nalazilo i drugo gradilište na kojem je radove izvodilo trgovačko društvo TEXO MOLIOR d.o.o., a s kojeg gradilišta je tužitelj prebacivao materijal na gradilište tuženika i onda neosnovano potraživao od tuženika troškove odvoza (i) tog materijala i rekapitulaciju predmetnih otpremnica. Podneskom od 16. lipnja 2025. protivio se korištenju isprava koje je tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (uz podnesak od 21. svibnja 2025.), a podredno je osporio njihovu vjerodostojnost. Isticao je kako tuženik nije naručio, a tužitelj nije pružio usluge koje se prema tvrdnjama tužitelja dokazuju prijevoznicama. Naveo je kako ovlaštena osoba tuženika nije potpisala ni jednu dostavljenu prijevoznicu te iste nikada nisu dostavljene tuženiku na znanje i potpis, niti kao prilog utuženih računa. Predlagao je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu. U postupku su saslušani svjedoci UT, HT i ĐT te prokuristica tužitelja DT, tužiteljev zastupnik po zakonu JT DT i tuženikov zastupnik po zakonu NT.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljeva tražbina po osnovi naknade za uslugu odvoza građevinskog materijala s gradilišta na kojem je tuženik izvodio građevinske radove u ukupnom iznosu od 16.148,00 eura po dva utužena računa – računu R-1 broj 157-1-1 od 28. travnja 2023. i računu R-1 broj 283-1-1 od 30. lipnja 2023. Dakle, tužiteljeva tražbina proizlazi iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23;dalje: ZOO).

10. Među strankama je sporna količina građevinskog materijala koju je tužitelj odvezao s tuženikovog gradilišta tj. opseg tog materijala (kako je to naveo tuženikov zastupnik po zakonu) i visina naknade za tu uslugu. Osnovna tuženikova prigovorna tvrdnja tijekom ovog postupka svodila se na to da je tužitelj obračunao tuženiku, osim građevinskog materijala kojeg je odvozio s njegovog gradilišta, i građevinski materijal sa susjednog gradilišta trgovačkog društva TEXO MOLIOR d.o.o. koji materijal je bilo potrebno prebaciti na gradilište tuženika radi daljnjeg odvoza. Dakle, tuženik u suštini prigovara miješanju građevinskog materijala s dva gradilišta osporavajući na taj način količinu građevinskog materijala koju je tužitelj prevezao za tuženika i za koji potražuje naknadu.

11. Prema računu broj 157-1-1 (stranica 42 spisa) tužitelj potražuje naknadu za ukupno 1300 m3 materijala odvezenog s gradilišta po cijeni od 6,66 eura po m3, dok prema računu broj 283-1-1 (stranica 43 spisa) potražuje naknadu za 940 m3 po istoj cijeni. Kako je tuženik (nesporno) platio tužitelju avansno 2.500,00 eura, tužitelj po računu 157-1-1 u ovoj parnici potražuje ukupan iznos od 8.322,50 eura (od ukupno 10.822,50 eura po tom računu) te po računu 283-1-1 iznos od 7.825,50 eura.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka UT, KT i HT koji su u sporno vrijeme radili za tužitelja i vršili su prijevoz građevinskog materijala s gradilišta na kojem je tuženik izvodio građevinske radove, proizlazi da se radilo o prijevozu materijala sa tri do šest kamiona dnevno, ponekad nekoliko dana za redom, nakon čega bi uslijedila pauza dok se opet ne bi nakupio materijal koji bi se potom opet odvozio. Odvoz materijala obavljao se u razdoblju od nekoliko mjeseci (travanj – lipanj 2023.), a radilo se o kamionima u koje je stalo oko 20 m3 materijala, odnosno krcalo se između 18 i 23 m3 građevinskog materijala po kamionu. Na kraju radnog dana, vozač koji bi bio posljednji vozač tog dana (jedan od troje navedenih svjedoka), ispunio bi prijevoznice u kojima bi bila navedena količina prevezenog materijala, datum, registarske oznake kamiona te bi predmetne prijevoznice prema navodima svjedoka potpisala nadređena osoba tuženika. Radi se o prijevoznicama na stranicama 62 do 85 spisa koje su saslušani svjedoci prepoznali kao prijevoznice o čijem su sadržaju svjedočili.

13. S obzirom na međusobno suglasne i detaljne iskaze svjedoka utemeljene na neposrednim saznanjima o obavljanju prijevoza građevinskog materijala u kojem prijevozu su sami sudjelovali, sud je njihove iskaze u cijelosti prihvatio kao istinite te je dovodeći u vezu sadržaj njihovog iskaza sa sadržajem predmetnih prijevoznica, opisom načina njihovog ispunjavanja i potpisivanja, ovaj sud ocijenio vjerodostojnim i sadržaj tih isprava. U odnosu na navedene prijevoznice dodaje se da je sud utvrdio njihov sadržaj uvidom u aplikaciju e-spis, a s obzirom na otežanu čitljivost njihovog ispisa u sudskom spisu.

14. U odnosu na tuženikove navode prema kojima on nikoga nije ovlastio na potpisivanje predmetnih prijevoznica u njegovo ime, kojima je u suštini osporavao vjerodostojnost predmetnih prijevoznica, napominje se da te njegove navode sud nije ocijenio vjerodostojnima. Naime, ovi navodi kontradiktorni su iskazu svjedoka ĐT (zvani H) koji je vršio iskope na gradilištu tuženika i koji je naveo da je upravo on uspostavio komunikaciju između stranaka jer je poznavao tuženikovog zastupnika po zakonu i da ga je tuženikov zastupnik po zakonu ovlastio na potpisivanje spornih prijevoznica koje su se potpisivale na kraju svakog radnog dana. Ovaj svjedok je potvrdio da je on po ovlaštenju VT (zastupnika po zakonu tuženika) potpisao predmetne prijevoznice i to sve, osim prijevoznice na stanici 79 spisa koju je potpisao strojar kojeg je na to ovlastio svjedok ĐT. Iskaz ovog svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim jer se radi o logičnom iskazu, koji je suglasan iskazu zastupnika po zakonu tužitelja, ali i iskazu tuženikovog zastupnika po zakonu u dijelu koji se odnosi na povezivanje tužitelja i tuženika putem ovog svjedoka i njegovu funkciju na gradilištu. Radilo se o osobi koja je izvodila radove na tuženikovom gradilištu pa je i logično da je kao osoba koja je bila stalno prisutna na gradilištu bila kompetentna potpisati predmetne prijevoznice. Navedeni zaključak proizlazi i iz činjenice prema kojoj je tuženik bio dislociran s predmetnog gradilišta budući da je njegovo boravište na [adresa]. Osim toga, iskaz ovog svjedoka podudaran je s iskazom svjedoka UT, KT i HT koji su suglasno iskazivali o potpisivanju predmetnih prijevoznica od strane ovlaštene osobe na strani tuženika.

15. Uzimajući u obzir navedene prijevoznice i količinu građevinskog materijala koja je u njima navedena, a koja količina ne odstupa od količine koja se može utvrditi i iskazima svjedoka (nekoliko kamiona dnevno, nekoliko dana za redom, periodično, u trajanju od tri mjeseca dok su trajali radovi) i količine materijala koju mogu primiti kamioni koji su materijal odvozili (18 do 23 m3), ovaj sud je utvrdio da količina navedena u prijevoznicama odgovara stvarnoj količini materijala koji je odvezen s tuženikovog gradilišta, a posljedično i količini navedenoj u utuženim računima koji su prema iskazu tužiteljeve prokuristice, DT, koja vodi knjigovodstvo kod tužitelja, izdani upravo na temelju tih prijevoznica. Cijena odvoza ugovorena je u visini od 6,66 eura/m3 o čemu je iskazivao tužiteljev zastupnik po zakonu JT i kako je navedeno u utuženim računima, a što tuženikov zastupnik po zakonu nije osporavao u svom stranačkom iskazu. Drugim riječima, i iskazi svjedoka ukazuju na odvezenu količinu materijala u količini koja je podudarna onoj u utuženim računima ako se uzme u obzir da se odvoz vršio sa prosječno četiri kamiona dnevno (prema iskazima svjedoka između tri i šest kamiona), prosječno tri puta tjedno (prema iskazima periodično), u razdoblju od 3 mjeseca (20 m3 X 3 kamiona X 3 dana X 4 tjedna X 3 mjeseca). Ovdje se dodaje da je predmetne prijevoznice sud uzeo u obzir kao dokaz u ovom postupku neovisno o tome što ih je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Navedeno zato jer je tuženik na pripremnom ročištu održanom 6. svibnja 2025. na kojem je i zaključen prethodni postupak iznio nove činjenice osporavajući prvi put količine građevinskog materijala za čiji odvoz tužitelj potražuje naknadu u ovom postupku te je predlagao dokaze koje nije predložio u odgovoru na tužbu i prethodno održanom pripremnom ročištu od 12. veljače 2025. koje je odgođeno. Zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza od strane tuženika, na pripremnom ročištu na kojem je prethodni postupak zaključen, a zbog procesne nemogućnosti odgađanja (i) tog ročišta (čl. 291. st. 2. ZPP-a), tužitelju se nije moglo uskratiti pravo da uzvrati na prigovore tuženika daljnjim dokaznim prijedlozima pa su zato predmetne isprave uzete u obzir u dokaznom postupku.

16. Pored svega prethodno navedenog, o postojanju tuženikovog duga prema tužitelju svjedoči i prepiska putem WhatsApp aplikacije između tužiteljeve prokuristice DT i tuženikovog zastupnika po zakonu VT (stranica 45 do 49 spisa). Oboje su u iskazima danim pred sudom potvrdili vjerodostojnost predmetne komunikacije iz koje proizlazi da tužitelj traži plaćanje, tuženik svoju obvezu plaćanja ne osporava, ali je niti ne izvršava.

17. Nadalje, neosnovano je tuženik prigovarao da je došlo do miješanja građevinskog materijala tuženika i društva TEXO MOLIOR d.o.o. zbog paralelnog odvijanja posla na dva susjedna gradilišta i da je u suštini tužitelj obračunao tuženiku odvoz materijala i sa tog gradilišta (TEXO MOLIOR d.o.o.). Naime, nitko od saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka, osim samog tuženika, nije isticao da je u vrijeme izvođenja radova za tuženika, na susjednom gradilištu radove izvodilo i društvo TEXO MOLIOR d.o.o. pa da je došlo do istovremenog odvoza građevinskog materijala s tuženikovog gradilišta i gradilišta TEXO MOLIOR d.o.o., a posljedično i do miješanja materijala i stvaranja zablude oko količine materijala kojeg je tužitelj prevezao za tuženika (s tuženikovog gradilišta). O tome je, primjerice, jasno i nedvosmisleno iskazivao svjedok ĐT koji je vršio iskope za gradilište društva TEXO MOLIOR d.o.o., a potom i za gradilište tuženika pa je imao neposrednih saznanja o načinu odvoza materijala. Naime, ovaj svjedok je pojasnio da, nakon što su završeni iskopi za TEXO MOLIOR d.o.o., započeli su radovi za ovdje tuženika. Za vrijeme dok su se obavljali radovi za društvo TEXO MOLIOR d.o.o., materijal s tog gradilišta prebacivao se na gradilište tužitelja (na kojem još nisu počeli radovi) radi ukrcaja na kamion i potom se odvozio, te prema njegovom iskazu nije moglo doći do miješanja materijala s tog gradilišta i gradilišta tuženika. Na isti način iskazivao je i tužiteljev zastupnik po zakonu, a ostali saslušani svjedoci (UT, HT i KT) nisu svjedočili o tome da se u vrijeme odvoza građevinskog materijala s tuženikovog gradilišta radilo i na navedenom, drugom gradilištu. Ovdje se napominje da je tuženik tijekom postupka predlagao provođenje dokaza vještačenjem po vještaku geodetske struke i uviđaj na licu mjesta kako bi se utvrdila količina iskopa i odvezenog građevinskog materijala s gradilišta tuženika. Međutim, sud je iz isprava u spisu i iskaza saslušanih svjedoka utvrdio količinu odvezenog građevinskog materijala, a kako je obrazloženo ranije, slijedom čega je taj dokazni prijedlog ocijenjen nepotrebnim. Zato sud nije prihvatio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku geodetske struke.

18. Sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka GT, bivšeg radnika trgovačkog društva TEXO MOLIOR d.o.o., ocjenjujući provođenje tog dokaza neekonomičnim i nepotrebnim, a s obzirom na to da su ostali izvedeni dokazi bili dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

19. Slijedom navedenog, a kako iz provedenih dokaza proizlazi zaključak prema kojem je tužitelj za tuženika izvršio uslugu odvoza građevinskog materijala za vrijeme izvođenja radova na gradilištu tuženika u količini navedenoj u prijevoznicama i po cijeni od 6,66 eura/m3, ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te je primjenom odredbe čl. 590. st. 1. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u izreci. Ovdje se dodaje da su tuženikove prigovorne tvrdnje prema ocjeni ovog suda bile usmjerene na odugovlačenje ovog postupka, a na što ukazuje i činjenica prema kojoj tuženik i u prethodnom poslovnom odnosu s tužiteljem nije dobrovoljno namirio dug (kako je to isticao tužiteljev zastupnik po zakonu, a što tuženik nije osporavao), a nije namirio ni tražbinu svjedoka ĐT (o čemu je iskazivao navedeni svjedok), do pokretanja ovršnog postupka. Očito se radi o uobičajenom načinu tuženikovog poslovanja.

20. Odluku o zakonskim zateznim kamatama na utuženi iznos glavnice sud je donio primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 500,00 eura za pristup ročištima od 12. veljače 2025., 6. svibnja 2025., 16. rujna 2025., 17. rujna 2025., 1. prosinca 2025. i 6. veljače 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), iznos od 50,00 eura za sastav podneska od 21. svibnja 2025. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), iznos od 762,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a (Tbr. 42. Tarife) te iznos od 207,93 eura na ime sudske pristojbe na presudu (Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 4.020,43 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova ovršnog postupka (o čemu je odlučeno točkom I. izreke rješenja) na ime sastava prijedloga za ovrhu u visini od 500,00 eura (Tbr. 11. t. 1. Tarife) te troškova javnog bilježnika, a kako je to određeno rješenjem o ovrsi sukladno (čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku - „Narodne novine“ broj 9/21). Kamata na trošak ovršnog postupka određena sukladno čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24).

22. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova prijevoza za pristup ročištima je odbijen jer tužitelj nije dostavio dokaze o tome da je bio izložen tim troškovima u zatraženom iznosu. Pored navedenog, trošak sastava podnesak od 21. svibnja 2025. mu je odmjeren u manjem iznosu od zatraženog jer se radi o podnesku kojim je tužitelj dostavio dokumentaciju, a ne o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. t. 1. Tarife. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev za naknadu putnih troškova u visini od 125,00 eura te zahtjev za trošak sastava podneska od odmjerenog (50,00 eura + PDV) do zatraženog iznosa od 625,00 eura (500,00 eura + PDV) je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.