REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6390/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Adžiću i Vinku Adžić, odvjetnicima iz Zagreba, Držićeva 6b, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb,OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima DK, ĆK, VK, ČKB, Hani Avdović i Stjepanu Šprajc, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice odvjetnika Ivana Adžića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika CK, dana 13. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: 3206714671, broj kreditne partije: 7103148623, sklopljenog dana 22. svibnja 2006. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao kreditora te tužitelja ČK kao sudužnika sa pravnim položajem korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle čl. 2. stavak 3. Ugovora kojim je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 332,41 eur sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja tj. 13. ožujka 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 22. svibnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu kreditna partija 7103148623, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici-sudužniku, a s pravnim položajem korisnika kredita (čl.7 cit. Ugovora) odobrio kredit u iznosu od 20.100,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

2. Nadalje, ističe da je odredbom čl. 2. st. 3 predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužiteljicu na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora te tako i za obradu zahtjeva za odobrenje kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, koji troškovi se odnose na obradu kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno Zakona o obveznim odnosima (čl. 270).

3. Nadalje, ukazuje da sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st.1 i st.2 i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) s obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

4. Ukazuje da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom.

5. Ukazuje da je tužiteljici suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta potpuno neopravdana obveza.

6. Ugovaranje plaćanja naknade za odobrenje kredita, samo za sebe, nije nepošteno te u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojao propis koji bi tako nešto zabranjivao. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica ukazuje da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Tužiteljica nije imala pristup razlozima koji opravdavaju tu naknadu.

Predmetna naplata naknade temeljem ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna. Predmetna ugovorna odredba je nedvojbeno nepoštena, jer sa njome tuženik osim kamata koje redovito dobiva kao naknadu za sklapanje ugovora, naplaćuje još neku fiktivnu i ničime u stvarnosti odredivu naknadu za obradu zahtjeva i dokumentacije kredita.

Predmetni trošak za obradu kredita ne postoji. Dakle ugovornom odredbom u biti tuženik je sebi omogućio dodatnu naplatu nepostojećih troškova obrade kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (kao u tužbi) tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 15-23) ističe kako smatra zahtjev u cijelosti neosnovanim. Smatra ugovornu odredbu jasnom, razumljivom i lako uočljivom. Smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te smatra da tužiteljica treba dokazati svojstvo potrošača. Predlaže tužbu odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi tuženiku parnični trošak.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u promet po kreditu, Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljen između stranaka od 22.5.2006., "Obvezne radnje pri odobravanju kredita" – list 86-87 spisa, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (list 120) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su (list 120-roč.10.3.2026.) da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

11. Iz predmetnog ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila (list 9 spisa) sklopljenom između BK( korisnika kredita),tužiteljice ( sudužnika) i tuženika( kreditora) između ostalog u čl. 2.st.3 vidljivo je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Prema čl. 7 cit. Ugovora sudužnik ČK potpisom ovog ugovora preuzima obvezu otplate kredita uz uvjete i na način kao i korisnik kredita te ima pravni položaj korisnika kredita.

12. Tuženik( roč.- 14.1.2025.- list 101 spisa) ističe da nije sporno da je 26.5.2006. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.408,78 Kn tj. 186,98 eur.

13. Tužiteljica ČK( roč.- 10.3.2026.- list 119-120) u svom iskazu navodi da je sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu 22.5.2006. godine, a svrha je bila kupnja osobnog vozila za osobne potrebe dakle nije se radilo o kupnji vozila za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Ističe da nije bila obrtnik. Nametnuta joj je ugovorna odredba o plaćanju tzv. ulazne naknade tj. naknade za obradu kreditnog zahtjeva i iznos kredita umanjen je za tu svotu tj. tu naknadu te se ne može točno sjetiti da li se radilo o naknadi u određenom postotku od iznosa kredita. No o toj spornoj odredbi nije postojala mogućnost bilo kakvog pregovaranja te je jednostavno da bi se dobio kredit morala se platiti ta naknada. Nije joj objašnjeno koji se troškovi banke podmiruju tom naknadom tj. nikakva struktura troškova. Smatra da joj je ta naknada prekomjerno nametnuta i neopravdano nametnuta jer se banka naplaćuje putem kamata i nije potrebno da se plaćaju takve naknade. Ističe da joj ništa nije objašnjeno u smislu visine naknade.

Sud je prihvatio one tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima tj. priloženom dokumentacijom pa su stoga uvjerljive.

14. Svojstvo potrošača tužiteljice utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i predmetnog ugovora čiji je tužiteljica bila sudužnik te je tužiteljica aktivno legitimirana.

15. Dakle, nije sporno da je tužiteljica bila upoznata s obvezom plaćanja naknade, već o istoj nije mogla pregovarati niti je bila upoznata od čega se ista sastoji, a što je i navedeno u iskazu tužiteljice.

Predmetna ugovorna odredba je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj.

U smislu Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

16. Radi se o utvrđenju ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega nema zastare.

17. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

18. Tužiteljica je nedvojbeno bila u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužiteljica pristala na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita.

19. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2.st. 3 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila.

Tuženik nije u pravu da tužiteljica nema pravni interes na podnošenje tužbe na utvrđenje jer ona ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu, posebno imajući u vidu da je pravo tužiteljice da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05).

Tužiteljica ističe da će u slučaju uspjeha ove tužbe, tuženika u mirnom postupku pozvati da plati iznos nesporno naplaćene ulazne naknade te će isključivo o tuženikovoj dispoziciji ovisiti da li će tužiteljica biti primorana podnijeti novu tužbu radi isplate i na taj način dodatno, a nepotrebno opteretiti sud.

Osim toga, tužiteljica je ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu, te je kao takva zahvaćena djelovanjem ništetne odredbe o ulaznoj naknadi i svatko se ima pravo pozivati na ništetnost, a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

Iz sporne odredbe čl. 2.3., koja je standardna, proizlazi da se o sadržaju navedene ugovorne odredbe nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu ne proizlazi da bi tužiteljica prije ili u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora od strane tuženika bila informirana na koje konkretne troškove i pružene usluge se odnosi obveza plaćanja naknade za obradu kredita. Suprotno tuženik tijekom postupka ne dokazuje. Isto tako, valja uzeti u obzir da bi neprihvaćanjem sporne odredbe članka 2.3. predmetnog Ugovora o kreditu, o kojoj tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na sadržaj iste postojalo ograničenje u ostvarivanju predmetnog kredita.

20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

22. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tužiteljica uspjela 100% glede svojeg zahtjeva pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Tužiteljici je priznat trošak (VPS – ročište 14.1.2025. – list 101 spisa – 186,96 eur)

- sastava tužbe po Tbr.7/1 od 8.10.2025. – 25 bodova

- sastava podneska po Tbr.8/1 od 13.1.2026. – 25 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 14.1.2025. – 25 bodova

- sastava podneska od 27.2.2026. po Tbr. 8/1 – 25 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 10.3.2025. – 25 bodova

- trošak PDV 25% - 62,50 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu Tbr.1 t.1 TSP- 13,27 eur

trošak sudske pristojbe na presudu –Tbr.2 t.1 TSP u svezi čl. 7 tč3 ZSP- 6,64 eur tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije ili ukupni parnični trošak u iznosu od 332,41 eur.

Tužitelj nije oslobođen u ovom predmetu sudskih pristojbi jer se ne radi o postupku temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, već utvrđenju i isplati vezano za plaćanje tzv. ulazne naknade, a o čemu se u tzv. kolektivnoj tužbi nije raspravljalo.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

23. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 13. ožujka 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka

zvati tužiteljicu na sudsku pristojbu za tužbu i presudu