Posl. br. K-280/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Ivane Nikolić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog KC, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO-DO-295/2021 od 11. studenog 2021., zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a sve u vezi sa čl. 51. KZ/11, nakon javno provedene rasprave 11. ožujka 2026., u prisutnosti Ante Vetme općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku, optuženika KC, branitelja optuženika Ivana Ljubičića, odvjetnika OD Orlić, Ljubičić i partneri, odvjetnik u Dubrovniku te punomoćnika oštećene Branimira Rozića, odvjetnika u Dubrovniku, 13. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca K i majke U rođene S, rođenog **.**.1960. u [adresa], BiH, stanuje u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, oženjenog, oca dvoje djece, dipl. ing. elektrotehnike, umirovljenik, sa završenom visokom školom, srednjeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

I. što je

1. u više navrata u razdoblju između lipnja 2015. i veljače 2021. u obiteljskom stanu u [adresa], u cilju omalovažavanja i ponižavanja, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19 i 84/21), kojim je zabranjen svaki oblik nasilja u obitelji, svoju suprugu UC učestalo vrijeđao pogrdnim riječima, te je omalovažavao i fizički zlostavljao, govoreći joj da će je ubiti, da je u najmanje dva navrata godišnje alkoholiziranom stanju fizički napao svoju suprugu, čupao je za kosu, bacao na pod, pritiskivao joj koljenom tijelo, udarao po glavi, izbjegavajući nanošenje ozljeda na vidljivim mjestima na tijelu, govoreći pri tome kako pazi gdje udara, pa je tako u travnju 2017. tijekom verbalnog sukoba UC istu uhvatio za kosu, baci je na pod te je počeo tući, da bi ga tada kćer SC odgurnula kako bi ga spriječila u daljnjem udaranju, u lipnju 2018. je u alkoholiziranom stanju fizički napao svoju suprugu UC te je tijekom rujna 2020. započeo verbalni sukob sa svojom suprugom UC, nakon čega je čupao za kosu i udarao, a daljnji sukob je spriječila kćer SC, odvodeći ga u kupaonicu, ali se on nedugo nakon toga vratio te je otvorenim dlanom ruke udario svoju suprugu UC po licu, pa je zbog učestalosti fizičkih napada, UC bila prisiljena napustiti njihov zajednički dom te se odselila, a što je kod UC izazvalo osjećaje bespomoćnosti i poniženja,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njenu sigurnost, te je doveo u ponižavajući položaj,

2. u razdoblju između veljače 2021. i 16. lipnja 2021. u Dubrovniku i Novoj Mokošici, protivno volji svoje supruge UC istu pratio i uhodio kada je ona išla na posao i na treninge, pa je tako učestalo dolazio sa svojim automobilom do raskrižja ulica Vinogradarska i Bartola Kašića u Novoj Mokošici, odakle je nadzirao kretanje svoje supruge UC kako bi kontrolirao kojim autobusom ona dolazi, dok je u žujku 2021. dolazio u ulicu Liechtensteinov put u Dubrovniku u neposrednu blizinu hotela Libertas Rixos, gdje je zaposlena njegova supruga UC, te je nadzirao kretanje svoje supruge, što je sve kod UC izazvalo osjećaje nesigurnosti i nelagode

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio i uhodio blisku osobu i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost,

čime je počinio pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece

– nasiljem u obitelji djelo označeno i kažnjivo po čl. 179 a. KZ/11, a pod točkom 2. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, djelo označeno i kažnjivo po čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

II. Okrivljenom KC se na temelju članka 179.a KZ/11, a u vezi s čl. 51. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

a na temelju članka 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a u vezi s člankom 51. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 7 (SEDAM) MJESECI

te se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni KC

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

te mu se na temelju 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom KC se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to od 29. srpnja 2021. u 13,30 sati do 12. kolovoza 2021. a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-28024 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-280/2024), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i trošak na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti te troškove punomoćnika oštećenice Branimira Rozića, odvjetnika u Dubrovniku, a koji troškovi će biti određeni posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem KO-DO-295/2021 od 11. studenog 2021., protiv optuženika KC, zbog kaznenog djela iz članka 179a KZ/11 u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se smatra krivim.

3. Iznoseći svoju obranu, optuženik je naveo da su točni u cijelosti navodi iz optužnice da je počinio kaznena djela na način kako mu se to stavlja na teret. Naveo je da mu je žao radi počinjenih kaznenih djela, da nikada to više neće ponoviti i da može reći da je bio dobar muž i dobar otac.

4.1. U dokaznom postupku sud je na temelju čl. 431. ZKP/08 pročitao iskaz svjedokinje UC o njenom prijašnjem ispitivanju kod Županijskog suda u Dubrovniku od 20. listopada 2021. (list spisa 102-105), svjedokinje SC o njenom prijašnjem ispitivanju kod Županijskog suda u Dubrovniku od 20. listopada 2021. (list spisa 106-109), svjedoka TC o njegovom prijašnjem ispitivanju kod PP Dubrovnik od 26. kolovoza 2021. (list spisa 95-97) te svjedokinje ĐC o njenom prijašnjem ispitivanju kod ODO u Dubrovniku od 10. studenog 2021. (list spisa 111 - 112). Također, sud je pročitao i pregledao fotografije o izgledu UC na dan 10. rujna 2020. (list spisa 10) te izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za KC od 29. srpnja 2021. (list spisa 18- 25). Na početku dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika KC s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom kod Policijske postaje Dubrovnik od 29. srpnja 2021. (list spisa 32-40).

4.2. Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za KC od 10. ožujka 2026.

5.1. Iz iskaza svjedokinje UC kod Županijskog suda u Dubrovniku od 20. listopada 2021. (list spisa 102-105) proizlazi da su ona i optuženik u braku od 1996. i da su od samog početka počeli problemi u smislu da bi on često dolazio kući u alkoholiziranom stanju. U odnosu na inkriminirano razdoblje od 2015. pa do posljednjeg događaja, navela je da bi optuženik u alkoholiziranom stanju izazvao svađu, a potom ju počeo vrijeđati da je glupa kao i njena familija, omalovažavao ju je da je nitko ništa, kao i njena familija, da je luda i slično i da bi joj često znao prijetiti da će je ubiti. Nadalje, navela je da je bilo fizičkog nasilja, možda u prosjeku 2 puta godišnje u ovom inkriminiranom razdoblju, kada bi je optuženik u alkoholiziranom stanju fizički napao na način da bi je čupao za kosu, bacao na pod, prignječio ju koljenom i udarao po glavi te je navela da bi pazio da te ozljede ne budu vidljive, a da bi isto i više puta naglasio rekavši joj da pazi gdje ju udara. Navela je da je u jednom slučaju njena majka zvala policiju jer je imala vidljive ozljede, ali da u preostalim slučajevima ona nije zvala policiju niti je bila kod liječnika i da je uglavnom u svim prethodno navedenim situacijama bila prisutna i njihova kćer SC koja je to sve teško proživljavala i nju sprječavala da zove policiju. Nadalje, navela je da je sjeća događaja iz rujna 2020. kada su ona i kćer SC bile u stanu, kada ju je optuženik, u alkoholiziranom stanju, verbalno napao prigovorivši joj zbog neke banjice koja se nalazila u kadi i tada ju je uhvatio za kosu i čupao, a da ga je kćer SC odvela u banju da se smiri, da bi se on nakon toga vratio i nju otvorenim dlanom ruke udario u lice, točnije nije je udario dlanom nego nadlanicom zamahnuvši u prolazu i udarivši ju u lice. Nadalje, navela je s obzirom da je sve ovo teško proživljavala, otišla je jedno vrijeme stanovati u [adresa] kod prijateljice i majke, a optuženik je u stanu ostao sa SC, koja je tada trebala učiti i polagati ispit te joj je ona rekla da ju je emocionalno iscrpljivao, ona to jednostavno nije mogla izdržati, pa su se dogovorili da optuženik tri mjeseca ode na [adresa], što je on i napravio, s time da bi jednom tjedno dolazio u stan prespavati. Istaknula je da je obećavao da je pogriješio i da će se promijeniti, ali da se to nije dogodilo. Navela je da je optuženik umislio da ona ima ljubavnika, pa ju je u razdoblju od veljače 2021. sredine lipnja 2021. često pratio, odnosno uhodio na način da bi s autom prolazio pored hotela Rixos gdje ona radi ili kada bi išla na posao ili na trening u Staru Mokošicu, uglavnom kada bi ona izašla iz kuće, on bi izlazio za njom i pratio ju, uglavnom s autom. Navela je da su joj neke kolegice s posla govorile da ga viđaju ispred hotela, u više navrata. Također, navela je da je kćer SC primijetila kako ju optuženik prati i uhodi te da bi mu kćer SC nekad prigovara i pitala ga što radi. Navela je da je cijelo ovo vrijeme koje je opisivala optuženik u znatnoj mjeri konzumirao alkohol, a da je u posljednje vrijeme uzimao i tablete za smirenje.

5.2. Iz iskaza svjedokinje SC kod Županijskog suda u Dubrovniku od 20. listopada 2021. (list spisa 106-109) proizlazi da se ista sjeća fizičkog napada oca, ovdje optuženika na majku, ovdje oštećenu, u travnju 2017. u njihovom stanu, a da je povod bio kao i uvijek neka glupost i da je tada otac uhvatio majku za kosu, bacio je na pod i počeo tući, no da ona nije vidjela gdje je točno udara jer bi uvijek u tim situacijama skočila na njega da ga odgurne, a da se majka u tim situacijama branila, odgurivala oca, međusobno bi se vrijeđali, međutim da prijetnje od strane oca ne bi komentirala, nije ih direktno čula, osim što bi rekao da ako majka uništi obitelj, da će on uništiti dom. Nadalje, navela je da vezano za događaj iz travnja 2017. i lipnja 2018. da je otac fizički napao majku, misli da je otac bio pod utjecajem alkohola, ali da nije sigurna i da joj je teško o tome govoriti. Navela je da je otac prema njoj uvijek bio dobar, ali da bi ju izluđivao s nekim glupostima, a kasnije i s ljubomorom i uhođenjem majke, što je počelo negdje u travnju 2021., kada bi išao s autom i provjeravao da li je majka doista pošla na trening ili na kavu s prijateljicama, a da je otac bio uvjeren da majka ima ljubavnika i da ga je zbog toga ostavila. Navela je da je ona optuženika uvjeravala da prestane, da bi često s njime imala verbalne prepirke, tako da bi ga nekad uhvatila za ruke, odnosno ramena i rekla da se smiri i pokušala mu objasniti da ne bude ljubomoran i da prestane to raditi i pratiti majku radi njegovog dostojanstva. Navela je da joj je ostao u sjećanju događaj iz rujna 2020., kada je otac bio u alkoholiziranom stanju, i opet zbog neke gluposti, banjice u kadi, majku uhvatio za kosu i čupao, a da ga je ona odvela i smirivala, da bi on kada se vraćao iz banje nadlanicom šake, ne jako, udario majku po obrazu. Nadalje, navela je da je nakon toga događaja majka otišla iz stana, gdje su ostali ona i otac, a da je nakon toga otac po dogovoru otišao na Kalamotu i dolazio bi jednom do dva puta tjedno. Navela je da u ovim situacijama kada bi otac fizički napao majku, majka nikad ne bi zvala policiju, niti bi ona zvala, a majka nije išla kod liječnika. Navela je da je ona jednom prilikom, nakon događaja u travnju 2017., vidjela da majka od fizičkog napada ima jednu ogrebotinu na vratu, a da mora reći da bi ona znala ostajati kući kada bi vidjela da može doći do nekih svađa, sve kako bi to smirila. Nadalje, navela je da bi kod konfliktnih situacija ona smirivala oca, a da bi majka pošla u sobu i nekad željela zvati policiju, ali da bi je ona od toga odgovorila.

5.3. Iz iskaza svjedoka TC kod PP Dubrovnik od 26. kolovoza 2021. (list spisa 95-97) proizlazi da on radi u hotelu Rixos, u kojem je zaposlena i oštećena, a s kojom zbog potrebe posla često surađuje, pa da mu se oštećena povjerila kako ima problema sa suprugom, kako povremeno pije i stvara probleme, ali da mu nikad nije spominjala detalje svađa niti je spominjala da je suprug bio fizički nasilan. Pojasnio je da inače svi zaposlenici hotela za ulaz i izlaz koriste sporedni ulaz za poslugu, dok je njemu zbog invaliditeta omogućeno da koristi izlaz koji se nalazi pokraj glavnog ulaza u hotel, pa da je 2021. prilikom dolaska ili odlaska s posla počeo zamjećivati optuženika u neposrednoj blizini hotela, misli da ga je vidio nekih pet ili šest puta, a da se tim prilikama optuženik zadržavao ispred hotela ili na autobusnoj stanici koja se nalazi preko puta hotela ili pokraj trgovine koja se nalazi u neposrednoj blizini hotela. Naveo je da je zamijetio da tim prilikama optuženik stoji uz cestu i gleda u pravcu hotela, a da mu je jednom prilikom prišao optuženik i pitao ga zna li tko je on, da mu je on odgovorio da zna KC, te da se optuženik tada udaljio od njega i nije mu se više obraćao.

5.4. Iz iskaza svjedokinje ĐC kod ODO u Dubrovniku od 10. studenog 2021. (list spisa 111 - 112) proizlazi da ona oštećenu poznaje jer rade oko 10 godina skupa, pa da je tako upoznala i njenog supruga KC jer su se ponekad družili na večerama ili putovanjima. Navela je da joj je oštećena negdje u ljeto 2020. ispričala kako postoji fizičko i psihičko nasilje od strane optuženika prema oštećenoj i da to traje više godina, da optuženik ima problema s alkoholom, a navela i kada bi ga ona susretala da bi optuženik bio u alkoholiziranom stanju. Navela je da joj je oštećena rekla da optuženik u alkoholiziranom stanju burno reagira, da je agresivan, da to traje duže vrijeme, a da joj je ona sugerirala da se rastavi i da ne dovodi sebe i svoju kćer u opasnost, jer joj je oštećena rekla da bi njihova kćer bila nazočna tim optuženikovim agresivnim ispadima te bi često stajala u njenu obranu. Navela je da joj je poznato da je oštećena pokrenula neke stvari, odselila se iz stana i angažirala odvjetnika, a da se za vrijeme pandemije Corone nisu viđale jer je ona radila od kuće, a da je oštećena dolazila na posao jer nije htjela biti kod kuće. Nadalje, navela je da je oštećenoj rekla kako je u više navrata u prolazu susrela optuženika, a da joj je oštećena tada rekla da ju optuženik uhodi i da često dolazi ispred hotela te da su ga i drugi zaposlenici viđali u blizini hotela i da optuženik umišlja kako ona ima ljubavnika u hotelu i da se s njim nalazi.

5.5. Također, sud je pročitao i pregledao pregled fotografije o izgledu UC na dan 10. rujna 2020. (list spisa 10) te izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu za KC od 29. srpnja 2021. (list spisa 18-25) te je u cijelosti prihvatio pročitane i pregledane isprave kao vjerodostojne jer nema niti jedne okolnosti koja ih dovodi u pitanje.

6.1. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11, a koje djelo se optuženiku stavlja na teret predmetnom optužnicom, sud navodi slijedeće. Sud je na temelju iskaza svjedokinje – oštećene UC utvrdio da su ona i optuženik u braku od 1996. i da su od samog početka počeli problemi u smislu da bi on često dolazio kući u alkoholiziranom stanju, a u odnosu na inkriminirano razdoblje od 2015. pa do posljednjeg događaja, sud je utvrdio da bi optuženik u alkoholiziranom stanju izazvao svađu, a potom ju počeo vrijeđati da je glupa kao i njena familija, omalovažavao ju je da je nitko ništa, kao i njena familija, da je luda i slično i da bi joj često znao prijetiti da će je ubiti. Sud je utvrdio da je bilo fizičkog nasilja od strane optuženika prema oštećenoj, u prosjeku 2 puta godišnje, a u inkriminiranom razdoblju da ju je optuženik u alkoholiziranom stanju fizički napao na način da ju je čupao za kosu, bacao na pod, prignječio ju koljenom i udarao po glavi te da bi pazio da te ozljede ne budu vidljive, a da je to isto i optuženik više puta naglasio rekavši joj da pazi gdje ju udara. Također, sud je utvrdio da oštećena nije zvala policiju niti je bila kod liječnika i da je uglavnom u svim prethodno navedenim situacijama bila prisutna i njihova kćer SC koja je to sve teško proživljavala i nju sprječavala da zove policiju. Nadalje, sud je utvrdio da ju je u rujnu 2020. optuženik, u alkoholiziranom stanju, verbalno napao prigovorivši joj zbog neke banjice koja se nalazila u kadi i tada ju je uhvatio za kosu i čupao, a da ga je kćer SC odvela u banju da se smiri, da bi se on nakon toga vratio i nju otvorenim dlanom ruke udario u lice, točnije nije je udario dlanom nego nadlanicom zamahnuvši u prolazu i udarivši ju u lice. Također, na temelju iskaza svjedokinje SC, sud je utvrdio da je bilo fizičkog napada oca, ovdje optuženika na majku, ovdje oštećenu, u travnju 2017. u njihovom stanu, a da je povod bio kao i uvijek neka glupost i da je tada otac uhvatio majku za kosu, bacio je na pod i počeo tući, no da ona nije vidjela gdje je točno udara jer bi uvijek u tim situacijama skočila na njega da ga odgurne, a da se majka u tim situacijama branila, odgurivala oca, međusobno bi se vrijeđali, međutim da prijetnje od strane oca ne bi komentirala, nije ih direktno čula, osim što bi rekao da ako majka uništi obitelj, da će on uništiti dom. Također, na temelju iskaza svjedokinje SC sud je utvrdio da je u rujnu 2020., kada je optuženik bio u alkoholiziranom stanju, i opet zbog neke gluposti, banjice u kadi, majku uhvatio za kosu i čupao, a da ga je ona odvela i smirivala, da bi on kada se vraćao iz banje nadlanicom šake, ne jako, udario majku po obrazu. Također, sud je utvrdio da u ovim situacijama kada bi optuženik fizički napao oštećenu, oštećena nikad ne bi zvala policiju, niti bi išla kod liječnika, a kada bi oštećena pošla u sobu i nekad željela zvati policiju, ali da bi je kćer SC od toga odgovorila. Nadalje, sud je utvrdio da je nakon događaja u travnju 2017., oštećena od fizičkog napada imala jednu ogrebotinu na vratu, a da bi kćer SC znala ostajati kući kada bi vidjela da može doći do nekih svađa, sve kako bi to smirila. Također, iz iskaza svjedokinje ĐC sud je utvrdio da joj je oštećena negdje u ljeto 2020. ispričala kako postoji fizičko i psihičko nasilje od strane optuženika prema oštećenoj i da to traje više godina, da optuženik ima problema s alkoholom, a i kada bi ga ona susretala da bi optuženik bio u alkoholiziranom stanju. Također, sud je utvrdio da joj je oštećena rekla da optuženik u alkoholiziranom stanju burno reagira, da je agresivan, da to traje duže vrijeme, a da joj je ona sugerirala da se rastavi i da ne dovodi sebe i svoju kćer u opasnost, jer joj je oštećena rekla da bi njihova kćer SC bila nazočna tim optuženikovim agresivnim ispadima te bi često stajala u njenu obranu. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje – oštećene UC, svjedokinje SC te svjedokinje ĐC jer su dani jasno i određeno te se iskazi međusobno nadopunjuju i podudaraju. Također, prethodno navedene svjedokinje su iskazivale životno logično i razumljivo.

6.2. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a koje djelo se optuženiku stavlja na teret predmetnom optužnicom, sud navodi slijedeće. Sud je na temelju iskaza svjedokinje – oštećene UC utvrdio da je optuženik umislio da ona ima ljubavnika, pa ju je u razdoblju od veljače 2021. sredine lipnja 2021. često pratio, odnosno uhodio na način da bi s autom prolazio pored hotela Rixos gdje ona radi ili kada bi išla na posao ili na trening u Staru Mokošicu, uglavnom kada bi ona izašla iz kuće, on bi izlazio za njom i pratio ju, uglavnom s autom te da su joj neke kolegice s posla govorile da ga viđaju ispred hotela, u više navrata. Također, sud je utvrdio da je i kćer SC primijetila kako ju optuženik prati i uhodi te da bi mu kćer SC nekad prigovara i pitala ga što radi. Na temelju iskaza svjedokinje SC sud je utvrdio da je otac s ljubomorom i uhođenjem majke, počeo negdje u travnju 2021., kada bi išao s autom i provjeravao da li je majka doista pošla na trening ili na kavu s prijateljicama, a da je otac bio uvjeren da majka ima ljubavnika i da ga je zbog toga ostavila. Također, iz njenog iskaza je sud utvrdio da je ona optuženika uvjeravala da prestane, da bi često s njime imala verbalne prepirke, tako da bi ga nekad uhvatila za ruke, odnosno ramena i rekla da se smiri i pokušala mu objasniti da ne bude ljubomoran i da prestane to raditi i pratiti majku radi njegovog dostojanstva. Iz iskaza svjedoka TC sud je utvrdio da on radi u hotelu Rixos gdje radi i oštećena, da je njemu zbog invaliditeta omogućeno da koristi izlaz koji se nalazi pokraj glavnog ulaza u hotel, pa da je 2021. prilikom dolaska ili odlaska s posla počeo zamjećivati optuženika u neposrednoj blizini hotela, misli da ga je vidio nekih pet ili šest puta, a da se tim prilikama optuženik zadržavao ispred hotela ili na autobusnoj stanici koja se nalazi preko puta hotela ili pokraj trgovine koja se nalazi u neposrednoj blizini hotela i da tim prilikama optuženik stoji uz cestu i gleda u pravcu hotela, a da mu je jednom prilikom prišao optuženik i pitao ga zna li tko je on, da mu je on odgovorio da zna KC, te da se optuženik tada udaljio od njega i nije mu se više obraćao. Također, iz iskaza svjedokinje ĐC sud je utvrdio da je oštećenoj rekla kako je u više navrata u prolazu susrela optuženika, a da joj je oštećena tada rekla da ju optuženik uhodi i da često dolazi ispred hotela te da su ga i drugi zaposlenici viđali u blizini hotela i da optuženik umišlja kako ona ima ljubavnika u hotelu i da se s njim nalazi. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka UC, SC, TC i ĐC jer su dani jasno i određeno te su isti iskazivali suglasno i njihovi iskazi se međusobno nadopunjuju.

7. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi KC u više navrata u razdoblju između lipnja 2015. i veljače 2021. u obiteljskom stanu u [adresa], u cilju omalovažavanja i ponižavanja, protivno odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19 i 84/21), kojim je zabranjen svaki oblik nasilja u obitelji, svoju suprugu UC učestalo vrijeđao pogrdnim riječima, te je omalovažavao i fizički zlostavljao, govoreći joj da će je ubiti, da je u najmanje dva navrata godišnje alkoholiziranom stanju fizički napao svoju suprugu, čupao je za kosu, bacao na pod, pritiskivao joj koljenom tijelo, udarao po glavi, izbjegavajući nanošenje ozljeda na vidljivim mjestima na tijelu, govoreći pri tome kako pazi gdje udara, pa je tako u travnju 2017. tijekom verbalnog sukoba UC istu uhvatio za kosu, baci je na pod te je počeo tući, da bi ga tada kćer SC odgurnula kako bi ga spriječila u daljnjem udaranju, u lipnju 2018. je u alkoholiziranom stanju fizički napao svoju suprugu UC te je tijekom rujna 2020. započeo verbalni sukob sa svojom suprugom UC, nakon čega je čupao za kosu i udarao, a daljnji sukob je spriječila kćer SC, odvodeći ga u kupaonicu, ali se on nedugo nakon toga vratio te je otvorenim dlanom ruke udario svoju suprugu UC po licu, pa je zbog učestalosti fizičkih napada, UC bila prisiljena napustiti njihov zajednički dom te se odselila, a što je kod UC izazvalo osjećaje bespomoćnosti i poniženja, te da je u razdoblju između veljače 2021. i 16. lipnja 2021. u [adresa] i [adresa], protivno volji svoje supruge UC istu pratio i uhodio kada je ona išla na posao i na treninge, pa je tako učestalo dolazio sa svojim automobilom do raskrižja [adresa] i [adresa] u [adresa], odakle je nadzirao kretanje svoje supruge UC kako bi kontrolirao kojim autobusom ona dolazi, dok je u žujku 2021. dolazio u ulicu Liechtensteinov put u Dubrovniku u neposrednu blizinu hotela Libertas Rixos, gdje je zaposlena njegova supruga UC, te je nadzirao kretanje svoje supruge, što je sve kod UC izazvalo osjećaje nesigurnosti i nelagode.

8. Člankom 179.a KZ/11 propisano je da tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11, na način opisan izrekom ove presude. Tijekom postupka nije sporno da su optuženik i oštećeni bračni drugovi, odnosno bliske osobe, sukladno čl. 87. st. 9. KZ/11. Nadalje, kada je optuženik u inkriminiranom razdoblju na opisani način verbalno i fizički zlostavljao suprugu, on je time grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Postupajući na opisani način optuženik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela nasilje u obitelji iz članka 179a. KZ/11. Također, da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 179a. KZ/11, kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom, proizlazi iz iskaza svjedoka UC, SC i ĐC te iz pročitanih i pregledanih isprava, a koje dokaze je sud u cijelosti prihvatio. Također, provedeni dokazi potkrijepljen su i priznanjem optuženika, tako da u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

Člankom 140. stavkom 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo nametljivo ponašanje čini onaj tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Člankom 140. st. 2. KZ/11 propisano je da ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik KC počinio kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan izrekom ove presude. Tijekom postupka nije sporno da su optuženik i oštećena i bračni drugovi, pa je slijedom toga optuženik počinio kvalificirani oblik kaznenog djela nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 140. st. 2 u vezi sa st. 1 KZ/11, a kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, proizlazi iz svih dokaza koji su provedeni tijekom dokaznog postupka, a u prvom redu iz iskaza oštećene UC, svjedoka SC, TC i ĐC, koje je sud u cijelosti prihvatio. Kontinuirano praćenje i uhođenje oštećenice, čini bitne elemente kaznenog djela nametljivog ponašanja jer zasigurno takvo ponašanje dovodi do izazivanja tjeskobe ili straha oštećenice za vlastitu sigurnost. Također, provedeni dokazi potkrijepljen su i priznanjem optuženika, tako da u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

Dakle, iz cjelokupne materijalne građe spisa vidljiva je kaznena odgovornost optuženika KC i nedvojbeno proizlazi da je isti svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenih djela za koje ga se tereti optužnicom, a što optuženik u potpunosti priznaje u svojoj obrani.

9. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima, koja mu se stavljaju na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenih djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

10. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je za oba dva kaznena djela, uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti na strani optuženika, priznanje i iskreno kajanje počinjenja predmetnih kaznenih djela, čime je doprinio bržem i efikasnijem okončanju ovog kaznenog postupka, a i čime je pokazao da za svoje ponašanje preuzima odgovornost, što upućuje na njegovu zrelost i spremnost da snosi posljedice svojih radnji. Također, sud je kao olakotnim cijenio i to da je prema izvatku iz kaznene evidencija neosuđivana osoba. Otegotnih okolnosti nije nađeno. Za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 propisana je kazna zatvora od jedne do tri godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud optuženiku za kazneno djelo iz čl. 179a KZ/11, a u vezi sa čl. 51. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci. Člankom 48. stavkom 2. KZ/11 propisano da blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Člankom 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 propisane su granice ublažavanja kazne, pa tako sud može ublažiti kaznu sukladno članku 48. stavku 2. KZ/11 u sljedećim granicama: ako je za kazneno djelo propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci. S obzirom na sve prethodno navedene olakotne okolnosti, koje same za sebe, ali i u svojoj ukupnosti dovode do zaključka da su ublažavane okolnosti dominantne, sud je primjenom čl. 48. st. 2. KZ/11 te čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 izrekao blažu kaznu od propisane, jer se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom. Za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 2. KZ/11 propisana je kazna zatvora do tri godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud optuženiku za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st.1. KZ/11, a u vezi sa čl. 51. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Člankom 51. stavkom 1. KZ/11 propisano je ako počinitelj jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će mu za svako kazneno djelo utvrditi kaznu, a zatim će ga, na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. Člankom 51. stavkom 2. KZ/11 propisano je da se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne. Primjenom odredbi o stjecaju iz čl. 51. KZ/11 ovaj sud je za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st.1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, s time da se sukladno čl. 56. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od tri godine, po ocjeni suda, dovoljno je, s obzirom da se optuženik izrazio kajanje, kao i da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu. Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

11. Člankom 54. KZ/11 propisano je da se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novčanu kaznu. Prilikom uračunavanja izjednačuje se jedan dan pritvora, istražnog zatvora i svakog drugog oduzimanja slobode te jedan dnevni iznos novčane kazne s jednim danom zatvora. S obzirom da je okrivljeniku rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kir- 318/2021 od 30. srpnja 2021. (list spisa 70 - 73) određen istražni zatvor koji počinje teći od njegovog uhićenja, odnosno od 29. srpnja 2021. u 13:30 sati, a da je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kir-340/2021 od 12. kolovoza 2021. ukinut istražni zatvor te je okrivljenik odmah pušten na slobodu, to je sud na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 29. srpnja 2021. u 13:30 sati do 12. kolovoza 2021. a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana. Slijedom toga, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

12. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-43125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-431/25), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, kao i trošak na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti te troškove punomoćnika oštećenice Branimira Rozića, odvjetnika u Dubrovniku, a koji troškovi će biti određeni posebnim rješenjem. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-295/2021,

- optuženiku KC,

- branitelju optuženika Ivanu Ljubičiću, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenoj UC,

- punomoćniku oštećene Branimiru Roziću, odvjetniku u Dubrovniku.