REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-261/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja- predlagatelja osiguranja OI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Vedranu Bikiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika- protivnika osiguranja FI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Veljku Kerčeviću, odvjetniku iz Rijeke, radi Obvezno - isplata, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. veljače 2026. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, te 13. ožujka 2026., kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pozajmljenog novca iznos od 41.974,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stopa za tri poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koje teku:

- na iznos od 28.538,24 EUR od dana 29.10.2023.godine pa do isplate

- na iznos od 13.436,12 EUR od dana 13.10.2024.godine pa do isplate.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pozajmljenog novca iznos od 3.800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stopa za tri poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koje teku od dana 29.10.2023.godine pa do isplate.“

r i j e š i o  j e

I Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u iznosu od 41.974,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stopa za tri poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine koje teku:

- na iznos od 28.538,24 EUR od dana 29.10.2023.godine pa do isplate

- na iznos od 13.436,12 EUR od dana 13.10.2024.godine pa do isplate, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

zabranom protivniku osiguranja otuđenje i opterećenje broda:

- Ime broda: Marlin

- Model: Marlin 29

- NIB: 240930

- Vrsta: brodica oznake 114SJ

- Duljina trupa: 8,96 m

- Tip (marka) : 4.3 MPI

- Vrsta: Mercruiser

- Upisna luka / kapetanija: Lučka kapetanija Rijeka-Ispostava Rab, Ulica Biskupa Draga 1, 51280 Rab.

Nalaže se Lučkoj kapetaniji Rijeka- Ispostava Rab da u Upisnik brodova upiše zabilježbu ove zabrane.

Ova privremena mjera vrijedit će do pravomoćnosti presude u ovoj pravnoj stvari, a najdulje dvije godine od dana donošenja rješenja, osim ako sud ne odredi drugačije.

Žalba protiv rješenja o izdavanju privremene mjere ne odlaže provedbu ovog rješenja.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 9.705,08 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. ožujka 2025. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate ukupnog iznosa od 46.641,64 EUR, koji je na pripremnom ročištu ispravila na iznos od 45.774,36 EUR te je iznos od 32.228,24 EUR ispravila na iznos od 32.338,24 EUR. U tužbi navodi kako su ona i tuženik bili u vezi do 2024. Tijekom trajanja tog odnosa, temeljem usmenog dogovora, pozajmila je tuženiku novac radi kupnje gumenjaka koji je tuženik namjeravao koristiti za taxi prijevoz putnika. Ističe da je novac pozajmila nakon što je prethodno podignula kredit u banci u ukupnom iznosu od 300.000,00 kuna. Od tog iznosa dijelom je zatvorila raniji kredit u iznosu od 56.361,80 kuna, dok je preostali iznos pozajmila tuženiku radi kupnje predmetnog broda i podmirenja njegovih brojnih dugovanja. Navodi da je tuženiku pozajmila iznos od 243.652,47 kuna na rok od dvije godine. Rok je, prema njezinim navodima, počeo teći 28.10.2021. godine jer je planirala kredit zatvoriti do svoje 40. godine života. Dalje ističe da je između nje i tuženika postignut dogovor da će ona podići kredit za njega, dok se tuženik obvezao vratiti cjelokupan iznos kredita zajedno s kamatama u roku od dvije godine, uplatom na račun tužiteljice. Tužiteljica dalje navodi da je, osim iznosa iz prethodne točke, vjerujući tuženiku, pozajmila dodatni iznos od 101.234,41 kuna radi podmirenja dugovanja koje je tuženik imao prema društvu Pičuljan d.o.o., kao i radi podmirenja drugih njegovih dugovanja. Taj iznos je, prema njezinim navodima, pribavila tako što je dana 12.10.2022. godine podignula sredstva iz životnog osiguranja te cijeli iznos pozajmila tuženiku uz obvezu povrata u roku od dvije godine. Ističe da je rok povrata započeo teći 12.10.2022. godine te da je taj zajam povezan s prethodno navedenim zajmom. Ističe da je u potpunosti vjerovala tuženiku, iako su joj osobe iz njezine okoline savjetovale da takav postupak nije dobar te da bi mogla pretrpjeti štetu. Nadalje navodi da je tuženik u više navrata obećavao povrat novca, ali da do današnjeg dana nije uplatio niti jedan iznos na ime povrata pozajmljenih sredstava. Tužiteljica dodaje kako je između nje i tuženika, iako je sklopljen usmeno, nastao ugovor o zajmu. Nadalje se poziva i na članak 501. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem je zajmodavac dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, odnosno kada to zajmoprimac zatraži ako rok nije određen. Ističe da je tuženiku pozajmila novac na rok od dvije godine te da je tuženik bio dužan vratiti navedene iznose po isteku tog roka. Kako tuženik to nije učinio, navodi da ga je više puta pozivala na povrat novca.

2. Tužiteljica je kao dokaze u spis priložila: potvrda o uvjetima otplate od 1.11.2021. (list 6 spisa), otplatni plan za kredit od 1.11.2021. (listovi 7 do 9 spisa), otplatni plan za kredit od 1.1.2023. i nalog za isplatu kredita (listovi 10 do 14 spisa), isplata po polici osiguranja života Wiener osiguranje od 12.10.2022. i promjena po polici broj [broj police].618.785 (listovi 15-17 spisa), ugovor o kupoprodaji brodice marke Marlin, Marlin 29, NIB: 240930 od 9.11.2021. (listovi 18-20 spisa), izvod prometa po računu od 29.1.2025. (listovi 21 i 22), izvod prometa po računu od 29.1.2025. (list 23 spisa), rukom pisana isprava (listovi 24 do 31 spisa), prijepiska poruka između tužiteljice i tuženika te majke tužiteljice VI i tuženika (listovi 32 do 38 spisa).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako nije jasno temelji li tužiteljica svoje potraživanje iz postojanja izvanbračne zajednice, budući da navodi da su stranke bile u vezi ili se radi o ugovoru o posudbi koji je nenaplatan pravni posao ili ugovoru o zajmu, za koji ne dostavlja nikakav dokaz. Nadalje da se priloženim ispravama ne dokazuje postojanje ikakvog pravnog posla i to konkretno da je novac koji je tužiteljica primila temeljem kredita ili police životnog osiguranja predan tuženiku. Ističe i da su svjedoci koje tužiteljica predlaže članovi njezine obitelji ili bliske osobe te ih smatra pristranima. Nadalje navodi da iz dostavljenih ispisa poruka nije moguće nedvojbeno utvrditi da se radi o komunikaciji između parničnih stranaka ili svjedokinjom VI te se ne radi o zakonitom dokazu. Za rukom pisanu evidenciju tvrdi da se njome ne dokazuje ništa jer nije poznato tko ju je sastavio niti za koju svrhu. Također ističe da nije jasno kakvu pravnu relevantnost za predmet ima ugovor o kupoprodaji brodice.

4. Podneskom od 11. kolovoza 2025. tužiteljica je podnijela i prijedlog za određivanje privremene mjere u kojem navodi kako prema tuženiku ima tražbinu, a da postoji bojazan da će tuženik otuđiti ili opteretiti predmetni brod, čime bi se onemogućila ili znatno otežala naplata potraživanja. Tužiteljica također ističe da određivanjem privremene mjere tuženik neće trpjeti znatnu štetu jer bi i dalje mogao koristiti brod, davati ga u najam i ostvarivati prihode.

5. Nadalje u spis je tužiteljica priložila prijepis poruka između tužiteljice i tuženika (listovi 50 do 171 spisa).

6. Tuženik se u podnesku od 2. listopada 2025. usprotivio donošenju privremene mjere navodeći kako je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, a kako dostavljena korespondencija ne spominje zajam. Nadalje, da nije niti dokazala opasnost da bi tuženik ostvarenje još neutvrđene tražbine spriječio ili onemogućio, odnosno da nije dokazala niti jednu od kumulativno propisanih pretpostavki.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, saslušanje svjedoka LI, [adresa], CI, [adresa], ĆI, [adresa], VI, [adresa], PI, [adresa], AI, [adresa], O 8, II, [adresa], KI, [adresa], MI, [adresa] i saslušanje stranaka.

8. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Iz potvrde o uvjetima otplate od 1.11.2021. (list 6 spisa), otplatnog plana za kredit od 1.11.2021. (listovi 7 do 9 spisa) i naloga za isplatu kredita (list 14 spisa) vidljivo je kako je tužiteljica u Erste&Steiermarkische banci podigla kredit u iznosu od 300.000,00 kn dana 27.10.2021., od čega je iznos od 56.361,80 kn prenesen za zatvaranje kredita tužiteljice, a na tekući račun tužiteljice je uplaćen iznos od 243.638,20 kn (sada 32.336,35 EUR).

10. Nadalje iz isplati po polici osiguranja života Wiener osiguranje od 12.10.2022. i promjena po polici broj [broj police].618.785 (listovi 15-17 spisa) vidljivo je kako je dana 12. listopada 2022. tužiteljica isplaćena po polici osiguranja života od Wiener osiguranja u iznosu od 13.456,18 EUR.

11. Tuženik je tijekom postupka sporio postojanje ugovora o zajmu, prigovarajući da se radilo o zajedničkom ulaganju tijekom trajanja izvanbračne zajednice.

12. U svom iskazu tuženik je potvrdio kako je poslovna ideja vezana za kupnju i rad s brodom bila njegova. Iskazao je i kako je tužiteljici vratio 2024. ili 2025. iznos od 2.000,00 EUR, te su njegovi roditelji tužiteljici vratili iznos od 1.800,00 EUR. Kad su prekinuli da su se dogovorili da će joj vratiti novac, ali da se nisu složili oko iznosa.

13. U odnosu na tvrdnje tuženika da se radilo o izvanbračnoj zajednici, valja navesti kako je sukladno odredbi iz članka 11. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) izvanbračna zajednica; životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

14. Na temelju dokaza saslušanja stranaka sud je utvrdio kako su stranke počele zajedno živjeti u lipnju 2022., a tuženik je iselio iz tužiteljičinog stana u ožujku 2024. Prema izjavi tuženika, on bi živio kod tužiteljice dva, tri dana, pa bi išao dva, tri dana išao u [adresa]. Dakle, životna zajednica stranaka nije trajala tri godine (i roditelji tuženika su izjavili da je trajala dvije godine), niti iz izjava stranaka proizlazi da su imali namjeru uspostaviti trajni i stabilan odnos, koji odgovara odnosu u braku te nisu imali zajedničko dijete. Stoga, sud zaključuje kako stranke u spornom razdoblju nisu bile u izvanbračnoj zajednici.

15. Nadalje, svjedoci CI, LI, EI i II, koje su nesrodne sa strankama, kao i svjedoci PI, brat tužiteljice , AI, sestra tužiteljice i VI, majka tužiteljice, suglasno su iskazali kako je tužiteljica podigla kredit, a svjedoci LI, EI i AI kako je podigla i isplatu osiguranja kako bi tuženiku pozajmila novac za pokretanje posla s brodom, koji je bio njegova ideja i kojim se samo on trebao baviti.

16. Stoga sud cijeni izjavu tuženika da tužiteljica nije njemu posudila novac, već da je riječ o zajedničkom ulaganju u brod, pri čemu procjenjuje da je doprinos tužiteljice iznosio između 15.000,00 i 20.000,00 eura, protivnim navedenim izjavama svjedoka, koje sud cijeni uvjerljivima, osobito s obzirom na broj saslušanih svjedoka koji su neproturječno iskazivali. Naime, niti jedan od svjedoka koji nisu u srodstvu s tuženikom (samo su roditelji tuženika F i MI svjedočili drugačije) ne potvrđuje postojanje zajedničkog ulaganja, već naprotiv, svi navode kako je riječ o novcu koji je tužiteljica pozajmila tuženiku kako bi on pokrenuo vlastiti posao. Osim toga, da se ne radi o zajedničkom ulaganju sud zaključuje i na temelju toga što je predmetni brod u vlasništvu i posjedu tuženika i što se nesporno tuženik trebao baviti iznajmljivanjem broda prema svojoj vlastitoj poslovnoj ideji.

17. Nadalje, iz priloženog ugovora o kupoprodaji brodice (listovi 18- 20 spisa) proizlazi kako je tuženik kupio predmetnu brodicu Marlin 29, oznake 114 SJ dana 9.11.2021., a tuženica je kredit podigla 29.10.2021., dakle neposredno prije kupnje broda.

18. Svjedok NI, ujak tuženika je u iskazu izjavio kako ga je tuženik prije nego se kupio brod zamolio da uzme od tužiteljice kuvertu s novcima i koju mu je ona dala, a svjedok ju je istog dana predao tuženiku u [adresa]. Stranke su suglasno izjavile da je u kuverti bio iznos od 10.000,00 EUR.

19. Na temelju iskaza svjedoka CI, LI, EI, II, PI, AI, VI i iskaza tužiteljice, sud je utvrdio kako je tužiteljica cijeli podignuti iznos kredita utrošila za troškove vezane za brod, i to prikolicu, prijevoz, opremu i dr.

20. Tuženik je u svojoj izjavi osporio da je tužiteljica iznos životnog osiguranja koji je podigla njemu pozajmila. No, sud je uvidom u tekstovne poruke stranaka (listovi 50 do 171 spisa), koje ne predstavljaju nezakoniti dokaz, već pisanu korespondenciju stranaka, na čije čitanje, je tuženik pristao već samim slanjem poruka, utvrdio kako je tužiteljica od tuženika zahtijevala osim isplate iznosa kredita od 32.000,00 EUR s kamatom i isplatu iznosa osiguranja od 13.500,00 EUR (list 66 spisa). Vjerodostojnost tih poruka tuženik nije osporio. Osim toga, i tuženik se izravno pozvao na Whatsapp poruke u svom podnesku od 2.10.2025. (u prilog postojanja izvanbračne zajednice).

21. Nadalje, svjedoci LI, EI, PI, i AI su suglasno izjavili i da se tuženik obvezao tužiteljici vratiti pozajmljeni novac u roku od dvije godine.

22. Sukladno odredbi iz čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

23. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužiteljica pozajmila tuženiku iznos primljenog kreditnog iznosa od 32.338,24 EUR, od čega je tuženik, prema izjavama samih stranaka, vratio iznos od 2.000,00 EUR i iznos od 1.800,00 EUR (koji su u njegovo ime uplatili njegovi roditelji), dakle ukupno 3.800,00 EUR, tako da je preostali dugovani iznos 28.538,24 EUR. Nadalje, sud je temeljem provedenih dokaza saslušanja svjedoka LI, EI i AI i priloženih tekstualnih poruka utvrdio i kako je tužiteljica pozajmila tuženiku iznos zaprimljen od isplate po polici osiguranja života u iznosu od 13.456,188 EUR, za koji tuženik nije tvrdio, niti dokazao da ih je vratio, niti djelomično.

24. Stoga, je za iznos od 41.974,36 EUR valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, sa zateznim kamatama sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2., za ostale odnose ZOO-a, računajući dospijeće u roku od dvije godine od dana podizanja tih sredstava, sukladno utvrđenom dogovoru stranaka, a sve primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

25. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, valja primijeniti odredbu iz čl. 344. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, u nastavku: OZ) kojom je propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. istog članka propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. ovog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

26. Samim vođenjem ovog postupka i donošenjem nepravomoćne presude kojom je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 41.974,36 EUR utvrđen osnovanim, ispunjen je prvi od kumulativnih uvjeta, a to da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine.

27. Sukladno čl. 345. st. 1. OZ-a radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito toč. 1 zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi.

28. Prema st. 4 tog članka otuđenje i opterećenje pokretnina koje protivnik osiguranja obavi protivno zabrani su bez pravnog učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenog stjecatelja.

29. U odnosu na drugi kumulativni uvjet, a to da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, sud smatra kako postojanje zabilježbe zabrane ne onemogućava tuženika u gospodarskom iskorištavanju tog plovila.

30. Svakako, prema čl. 354. st. 1. OZ-a protivnik osiguranja ima prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

31. Stoga je sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 344. OZ-a, pa je odredio predloženu privremenu mjeru, kao u toč. I izreke rješenja.

32. Odluka o trošku sadržana u toč. II izreke rješenja, temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je u trošak prema naznačenom VPS-u od 46.641,46 EUR priznato: sastav tužbe po odvjetniku (tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika)- 1.000,00 EUR, sastav podneska od 11.8.2025. – prijedlog za privremenu mjeru (tbr. 11. toč. 1. Tarife)- 1.000,00 EUR, zastupanje po odvjetniku na ročištima održanima 17.9.2025., 2.12.2025., 9.12.2025., 4.2.2026., 25.2.2026. (tbr. 9. toč. 1. Tarife)- 5 x 1.000,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.750,00 EUR), zatraženu sudsku pristojbu na tužbu i presudu- 512,88 EUR, te priznati trošak svjedoka od 442,20 EUR, sveukupno iznosi u 9.705,08 EUR.

U Rabu, 13. ožujka 2026.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.