REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-496/2025- 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Erlić Đogaš, odvjetnici u Rijeci protiv tuženog Grad Rijeka, Korzo 16, Rijeka, OIB: 54382731928, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. Rijeka, radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini tužitelja EN i to na 2. Suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -2) u naravi jedan stan na II katu sa lijeve strane, koji se sastoji od tri sobe s nusprostorijama, u Ulici Vidikovac 18, ukupne površine 725 m2, koji se sastoji od dvorišta površine 368 m2, stambene zgrade površine 308 m2, drvarnice površine 21 m2, drvarnice površine 28 m2, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] -Nova, određena Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. br.: Ovr-1700/2022 (Ovr-265/2025), od 16. svibnja 2023.g. donesenog po prijedlogu tuženika Grada Rijeke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.186,72 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci, posl.br.: Ovr- 265/2025, od 26. veljače 2025. upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se kod Općinskog suda u Rijeci vodi pod posl.br.: Ovr-265/2025 (ranije posl.br.: Ovr-1700/2022) zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona. Tuženik da je kao ovrhovoditelj podnio 15. prosinca 2022. prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-1700/2022, na nekretnini tužitelja kao ovršenika, radi naplate tražbine u iznosu od 83.145,56 kn, sve na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br.: P-4589/00, od 29. travnja 2004. pravomoćne od 25. siječnja 2006. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu da je doneseno rješenje o ovrsi na koje je tužitelj izjavio žalbu. Prvostupanjski sud usvojio je žalbu tužitelja i odbio tuženikov prijedlog za ovrhu. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je predmetna ovršna isprava pravomoćna 25. siječnja 2006., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 15. prosinca 2022., znači nakon isteka desetogodišnjeg roka, ističući kako je bilo prekida zastare jer je prethodna ovrha po istoj ovršnoj ispravi (presudi P-4589/00) pravomoćno obustavljena, zbog odbacivanja prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe tuženika (razlozi za odbacivanje nastali su zbog postupanja tuženika). Nadalje navodi kako je žalba tuženik na ovo rješenje usvojena, pri čemu drugostupanjski sud nije ulazio u meritum predmeta, već je žalbu usvojio isključivo iz postupovnih razloga tj. dao je uputu da se tužitelja uput i u parnicu u kojoj će se odlučivati je li ili nije nastupila zastara. U tijeku postupka Ovr-1422/06 tuženik da je podnio prijedlog za izmjenu sredstva ovrhe. Na rješenje o izmjeni sredstva ovrhe, ovdje tužitelj da je izjavio žalbu, a drugostupanjski sud da je rješenjem od 21. srpnja 2022. pod posl.br.: Gž Ovr-327/2022, odbacio prijedlog ovrhovoditelja za izmjenu sredstava ovrhe jer iz obavijesti Fine proizlazi da se pravomoćno rješenje o ovrsi od 5. lipnja 2006. nije moglo provesti određenim sredstvom i na određenom predmetu ovrhe (novčanim sredstvima na računima ovršenika) dostavljena je prema podacima spisa punomoćniku ovrhovoditelja 13. ožujka 2019., koji je prijedlog za promjenom sredstva i predmeta ovrhe podnio tek 9. rujna 2019., što pak upućuje na to da je taj prijedlog podnesen nakon proteka roka iz čl. 5. st. 4. OZ/96 u trajanju od dva mjeseca računajući od primitka obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom i na određenom predmetu ovrhe, tj. računajući od 13. ožujka 2019. Sud zaključuje da je u pravu žalitelj kako je ovrhovoditelj predložio promjenu sredstva i predmeta ovrhe nakon proteka roka iz čl. 5. st. 4. u vezi st. 3. OZ/96, što takav prijedlog čini nedopuštenim. Nakon okončanja postupka Ovr-294/2021 (ranije Ovr-1422/06), tuženik da je 15. prosinca 2022. podnio novi ovršni prijedlog (Ovr-1700/2022) iako je za podnošenje ovršnog prijedloga temeljem ovršne isprave P-4589/00 nastupila zastara. Ovršni postupak Ovr-294/2021 (ranije Ovr-1422/06) da je obustavljen isključivo zbog razloga nastalih na strani tuženika. Iz tih razloga slijedi da nije bilo prekida zastare i da zastarni rok ponovno ne teče.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Prigovara da je tužba podnesena izvan roka od 15 dana te predlaže njezino odbacivanje. Osporava da bi nastupila zastara. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž Ovr-327/22 od 21. srpnja 2022. da je odbačen ovrhovoditeljev prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u pogledu iste tražbine i na temelju iste ovršne isprave, a posljedično čemu je obustavljen ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-294/21 (ranije Ovr-1422/06). Poziva se na članak 240. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da se zastara prekida priznanjem duga, a priznanjem se smatra i otplata dugovanja. Iz dopisa FINA-e od 21. studenog 2018. da jasno proizlazi da je ''…izvršena djelomična naplata s računa ovršenika EN s datumom zadnje naplate 14. studenog 2016.…''. S obzirom na citiranu odredbu, kao i činjenicu naplate predmetnoga dugovanja, zastara da je u ovom predmetu prekinuta najkasnije s danom zadnje uplate, odnosno s 14. studenog 2016. Od navedenog je trenutka najkasnije počeo iznova teći desetogodišnji zastarni rok, a koji bi po tome istekao s danom 14. studenog 2026. Obzirom je novi prijedlog za ovrhu podnesen dana 15. prosinca 2022. da je jasno kako je ovdje tuženik prijedlog za ovrhu podnio u skladu s člankom 233. Zakona o obveznim odnosima, kao i člankom 240. istog zakona.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovosudne spise Ovr-294/21 (ranije Ovr-1422/06) i Ovr-1237/25 (ranije Ovr-265/25 i Ovr-1700/22).

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-294/2021 (ranije Ovr-1422/2006) utvrđeno je:

- da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 5. svibnja 2006. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, i to pravomoćne i ovršne presude ovoga suda posl. br. P-4589/00 od 29. travnja 2004., potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3667/04 od 26. lipnja 2006. za naplatom iznosa od 83.145,56 kn glavnice zajedno sa zateznim kamatama i 16.391,80 kn troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama, a sve s računa ovršenika koji je otvoren kod Erste i Steiermarkische d.d.,

- da je sud 5. svibnja 2006. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1422/2006;

- da je Raiffeisen Bank d.d. obavijestila sud 11. rujna 2006. kako je postupila temeljem rješenja o ovrsi i izvršila djelomično izdvajanje sredstava u iznosu od 5.092,53 kn;

- da je 11. travnja 2018. sud pozvao FINU i Erste & Steiermarkische Bank d.d. da izvijeste sud o provedbi pravomoćnog rješenja o ovrsi od 5. lipnja 2006.;

-da je 19. travnja 2018. Erste & Steiermarkische Bank d.d. obavijestila sud kako je rješenje o ovrsi Ovr-1422/06 proslijedila u Raiffeisenbank Austria d.d. budući da se u to vrijeme tamo vodio glavni račun – račun za namirenje;

-da je 4. listopada 2018. Raiffeisen Bank d.d. obavijestila sud da je rješenje o ovrsi djelomično naplaćeno i to iznos od 25.543,95 kn s naslova parničnih i ovršnih troškova i iznos od 22.340,08 kn s naslova glavnice i pripadajućih kamata. Sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Raiffeisen Bank d.d. da je predmetno rješenje o ovrsi proslijedila na daljnje postupanje FINI 31. prosinca 2010.;

- da je dopisom od 22. studenog 2018. FINA obavijestila sud kako je prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje za ovršenika s obzirom da se tražbina temeljem rješenja o ovrsi Ovr-1422/06 nije naplatila s računa ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje u FINI te s obzirom da po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika;

- da je istim dopisom od 22. studenog 2018. FINA obavijestila sud da je zadnja naplata sa računa ovršenika izvršena 14. studenog 2016. u iznosu od 22.707,05 kn na ime kamata na glavnicu;

-da je podneskom od 8. rujna 2019. ovrhovoditelj predložio promjenu predmeta i sredstava ovrhe i to pljenidbom i oduzimanjem gotovog novca, te pljenidbom, procjenom, oduzimanjem i povjeravanjem na čuvanje pokretnina ovršenika koje se nalaze u posjedu ovršenika, sve sukladno čl. 5. st.3. Ovršnog zakona jer je ovrha na novčanim sredstvima postala nemogućom;

-da je sud rješenjem od 4. ožujka 2021. odredio predloženu ovrhu;

-da je popis pokretnih stvari u stanu ovršenika izvršen 25. siječnja 2021.;

- da je Županijski sud u Bjelovaru rješenjem od 21. srpnja 2022., posl. br. Gž Ovr-327/2022 ukinuo rješenje suda od 4. ožujka 2021. te prijedlog ovrhovoditelja od 9. rujna 2019. za promjenom sredstva i predmeta ovrhe odbacio kao nedopušten iz razloga što je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenom sredstava ovrhe tek 9. rujna 2019. iako je obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom i na određenom predmetu ovrhe zaprimio 13. ožujka 2019., što znači protekom roka dva mjeseca iz čl. 5. st.4. Ovršnog zakona iz 1996.;

- da je rješenjem suda od 11. siječnja 2023. obustavljen postupak ovrhe u ovoj ovršnoj stvari u cijelosti.

6. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-1237/2025 (ranije Ovr-1700/2022 i Ovr- 265/2025) utvrđeno je:

- da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 15. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude ovoga suda posl. br. P-4589/00 od 29. travnja 2004.), za naplatom iznosa od 83.145,56 kn glavnice zajedno sa zateznim kamatama i 16.391,80 kn troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama i to na nekretnini, stanu ovršenika, ovdje tužitelja;

- da je presuda P-4589/00 postala pravomoćna 25. siječnja 2006. i ovršna 13. travnja 2006.;

-da je ovaj sud donio rješenje o ovrsi 16. svibnja 2023.

-da je ovaj sud rješenjem od 9. prosinca 2024. usvojio žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi, preinačio rješenje o ovrsi i odbio ovršni zahtjev;

-da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 4. veljače 2025., posl. br.Gž Ovr- 146/2025 ukinuo rješenje ovoga suda od 9. prosinca 2024. te je predmet vraćen na ponovno suđenje iz razloga što je ovršni sud odlučio o tzv. parničnom žalbenom razlogu (prigovoru zastare temeljem čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima) umjesto da je donio rješenje o upućivanju ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, kakvo pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-275/2017-3 od 4. lipnja 2019.;

- da je zaključkom od 26. veljače 2025. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona u svezi s čl. 52. st. 3. istog Zakona radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;

- da je punomoćnica ovršenika predmetni zaključak zaprimila 11. ožujka 2025.

7. U odnosu na prigovor nepravovremenosti tužbe, valja istaći kako je tužitelj tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom podnio 25. ožujka 2025., dok je zaključak ovršnog suda kojim ga se upućuje u parnicu punomoćnica tužitelja zaprimila 11. ožujka 2025. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor nepravovremenosti tužbe.

8. Nadalje, predmet ovog parničnog postupka je ocjena je li dopuštena ovrha koja se vodi pred ovim sudom pod posl. br. Ovr-1237/2025 (ranije Ovr-1700/2022 i Ovr- 265/2025), a koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda posl. br. P-4589/00 od 29. travnja 2004., pravomoćne 25. siječnja 2006., radi naplate novčane tražbine.

8.1. Među strankama je sporno je li u trenutku podnošenja novog prijedloga za ovrhu od 15. prosinca 2022. nastupila zastara tražbine utvrđene navedenom ovršnom ispravom.

9. Sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok.

9.1. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je predmetna presuda P -4589/00 postala pravomoćna 25. siječnja 2006., dok je prvi ovršni postupak radi njezina prisilnog ostvarenja pokrenut 5. svibnja 2006. pod posl. br. Ovr-1422/2006. Taj je postupak trajao niz godina te je u njegovom tijeku došlo do djelomičnih naplata tražbine, pri čemu iz dopisa FINA-e proizlazi da je posljednja naplata izvršena 14. studenoga 2016.

9.2. Međutim, iz istog spisa proizlazi i da ovrha na novčanim sredstvima ovršenika nije bila uspješna u cijelosti, zbog čega je FINA obavijestila sud da je prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje. Ovrhovoditelj je obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe zaprimio 13. ožujka 2019., nakon čega je 9. rujna 2019. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

9.3. Pravomoćnim rješenjem drugostupanjskog suda posl. br. Gž Ovr-327/2022 od 21. srpnja 2022. taj je prijedlog odbačen kao nedopušten jer je podnesen nakon proteka roka od dva mjeseca iz čl. 5. st. 4. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12.), koji rok počinje teći od primitka obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom. Budući da je ovrhovoditelj obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe zaprimio 13. ožujka 2019., a prijedlog za promjenu sredstva ovrhe podnio tek 9. rujna 2019., sud je utvrdio da je takav prijedlog podnesen izvan zakonom propisanog roka. Posljedično tome, ovršni postupak je pravomoćno obustavljen rješenjem ovog suda od 11. siječnja 2023.

9.4. Ovaj sud smatra odlučnim da je obustava navedenog ovršnog postupka nastupila zbog procesne pasivnosti odnosno propuštanja ovrhovoditelja da pravodobno predloži promjenu sredstva i predmeta ovrhe u zakonom propisanom roku. U takvoj situaciji, ako je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji se mogu pripisati ovrhovoditelju, podnošenje prijedloga za ovrhu u tom postupku nema učinak prekida zastare u smislu da bi nakon obustave postupka zastarni rok počeo ponovno teći od početka. Drugim riječima, ovrhovoditelj ne može vlastitim procesnim propuštanjem proizvesti pravni učinak produženja zastarnog roka.

9.5. Stoga se zastara tražbine u konkretnom slučaju ima ocjenjivati imajući u vidu činjenicu da je ovršna isprava postala pravomoćna 25. siječnja 2006., a da je novi prijedlog za ovrhu podnesen tek 15. prosinca 2022., dakle nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 233. st. 1. ZOO-a.

10. Na navedeni zaključak ne utječe ni prigovor tuženika da je zastara prekinuta djelomičnom naplatom tražbine, odnosno priznanjem duga u smislu čl. 240. ZOO -a.

10.1. Naime, iako je tijekom postupka utvrđeno da je u ranijem ovršnom postupku došlo do djelomičnih naplata, uključujući i naplatu od 14. studenoga 2016., te su radnje poduzete u okviru ovršnog postupka koji je kasnije obustavljen zbog propusta ovrhovoditelja. Sud smatra da takve okolnosti ne mogu dovesti do pravnog učinka koji bi omogućio ovrhovoditelju da neograničeno produžuje rok za prisilno ostvarenje tražbine pokretanjem novih ovršnih postupaka nakon što je prethodni obustavljen njegovom krivnjom. Ovo i iz razloga što za priznanje duga sukladno čl. 240. ZOO-a, dužnik mora jasno, određeno i bezuvjetno iskazati svoju volju da dug prizna, pa i konkludentnim radnjama kao što je to npr. dobrovoljna otplata cijelog ili djelomičnog dugovanja. Prisilna naplata putem FINA-e ne udovoljava kriteriju dobrovoljnosti, pa se stoga niti ne može doći u primjenu odredba čl. 240. ZOO-a, prema mišljenju ovoga suda.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je mišljenja da je u trenutku podnošenja novog prijedloga za ovrhu od 15. prosinca 2022. tražbina tuženika utvrđena presudom P - 4589/00 bila zastarjela. Budući da je zastara tražbine razlog koji sprječava ovrhu u smislu čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

11.1. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

12.. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a. Sud je tako tužitelju priznao trošak sastava tužbe (500,00 € – Tbr. 7/1) i trošak pristupa na ročište održano 20.1.2026. (500,00 € - Tbr. 9/1), te sudske pristojbe na tužbu (93,36 €) i presudu (93,36 €).

12.1. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 13. ožujka 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja putem eOglasne ploče suda uz nalog za platež pristojbe na presudu (93,36 €)

-pun. tuženog putem eOglasne ploče suda