REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-2044/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Zadru po sucu Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja 1. SH (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi: [adresa], 2. LH (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi: [adresa], 3. FH vjenčana S pok. HH (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi: [adresa], 4. OH pok. HH (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi:

Iliđa, AH. Rastodera 19, BiH, 5. SHO pok. NH (OIB [osobni identifikacijski broj]), na daresi: 6 Woodbine Ave. L , N. [adresa]., 6. GH ud. F (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi: [adresa], 7. BH pok. F (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi: [adresa], 8. MH ud. KH (OIB [osobni identifikacijski broj]), u [adresa] na adresu: [adresa], u Australiji na adresi: [adresa], 9. JH. KH (OIB [osobni identifikacijski broj] ), na adresi: 228 Osborne St. Williamstown, VIC 3016, Australia, 10. EH pok. KH (OIB [osobni identifikacijski broj]), na adresi: [adresa] svi tužitelji zastupani po punomoćniku DH odvjetniku iz odvjetničkog društva Gregov & Gregov j.t.d. iz Zadra, Široka ul. 14/1, protiv tuženika 1. RH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. NH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] , 3. ZH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 13. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici jedinstvene nekretnine na otočiću [adresa], koja se sastoji od dvije kat. parcele oznaka čest. zgr. [katastarska čestica], "kuća" pov. 112 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], "voćnjak" pov. 764 m2, obje k. o. [katastarska općina] i to: - tužitelj ad 1. SH (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 1/12 - tužiteljica ad 2. LH (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnica za 1/12 - tužiteljica ad 3. FH (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnica za 2/12 - tužiteljica ad 4. OH (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnica za 2/12 - tužitelj ad 5. SHO (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 2/12 - tužiteljica ad 6. GH (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnica za 1/12 - tužiteljica ad 7. BH (OIB (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnica za 1/12 - tužiteljica ad 8. MH (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnica za 1/18 - tužitelj ad 9. JH (OIB [osobni identifikacijski broj] ) suvlasnik za 1/18 - tužitelj ad 10. LHO (OIB [osobni identifikacijski broj]) suvlasnik za 1/18 koje suvlasništvo su tužitelji stekli nasljeđivanjem svojih pravnih prednika u prvom nasljednom redu, što su tuženici ad 1. PH (OIB [osobni identifikacijski broj]), ad 2. NH (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ad 3. ZH (OIB [osobni identifikacijski broj]), koji su greškom uknjiženi kao suvlasnici na tim kat. parcelama, dužni priznati i trpjeti da se temeljem ove presude tužitelji odmah uknjiže kao suvlasnici na navedenim kat. parcelama u navedenim suvlasničkim udjelima, uz brisanje svih suvlasničkih udjela sa tuženika.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da ovu tužbu tužitelji izjavljuju isključivo radi usklađenja evidencijskog stanja sa stvarnim vlasničkim stanjem na jednom jedinstvenom kompleksu nekretnina na otočiću [adresa], u naravi kuća i pripadajuće dvorište (okućnica). Cijeli kompleks sastoji se od dvije kat. čestice i to čest. zgr. [katastarska čestica], evidencijski "kuća" pov. 112 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], evidencijski "voćnjak" pov. 764 m2 (ukupna površina 876 m2), obje čestice u k. o. [katastarska općina]. Po ovoj tužbi ne očekuju se protivljenje tuženika. Obje kat. čestice iz toč. 1. ove tužbe u zk. ul. [broj ZK uloška] zem. knjige za k. o. [katastarska općina], greškom zadarske gruntovnice i ostavinskog sud uknjižene su kao suvlasništvo tuženika, na svaki za 1/3. Naime, pogrešna suvlasnička uknjižba na tuženike izvršena je temeljem ostavinskog rješenja iza njihovog prednika pok. CH pok. HH, koji de facto i de iure nije imao nikakve veze sa predmetnim parcelama (ni vlasnik ni posjednik), ali su te parcele ipak unesene u njegovu ostavinsku imovinu zato, što je za potrebe ostavinskog postupka, u popis ovih parcela (dostavljen na ostavinski spis), koje su bile knjižno vlasništvo tog prednika tuženika, gruntovnica pogrešno uvrstila i predmetne dvije parcele, koje su vlasništvo treće osobe, identičnih osobnih podataka (CH pok. HH), a ta treća osoba pripada obiteljskoj grani tužitelja, a ne tuženika, što se dalje objašnjava u tekstu koji slijedi. Predmetne dvije parcele bile su stvarno i knjižno vlasništvo prednika svih tužitelja pok. HH pok. H, koji je u trenutku smrti imao osmoro djece. Iza njega su donesena dva ostavinska rješenja, "osnovno" i "dopunsko", s tim da je "dopunskim" rješenjem u njegovu ostavinsku imovnu, kao naknadno pronađena imovina uvrštena samo njegova grobnica, ali kako je to "dopunsko" rješenje doneseno 30 godina nakon "osnovnog" rješenja, ona nam pomaže razumjeti, tko su pravni sljednici Šiminih nasljednika, koji su u međuvremenu preminuli. Iz sadržaja tih rješenja je razvidno, da su Šim ine nekretnine raspoređene temeljem njegove oporuke od 03. 08. 1984. god., koju su svi nasljednici poštovali. U skladu sa oporučnom željom ostavitelja, "stambenu zgradu" (a to je predmetna čest. zgr. [katastarska čestica]) naslijedila su sva Šimina djeca osim sina TH, uz objašnjenje oporučitelja (sadržano u njegovoj oporuci), da je tom sinu ranije darovao tzv. "staru kuću". Također je i "zemljište oko kuće" (a to je predmetni voćnjak kat. oznake čest. zem. [katastarska čestica]) oporučitelj HH namijenio svoj svojoj djeci i ponovo bez sina TH (pretpostavljamo iz istog razloga), ali i bez sina F, kod kojega za to izostavljanje ne vidimo racionalni razlog, pa je izvjesno da je izostavljanje sina F iz kruga oporučnih nasljednika na tom "zemljištu oko kuće" bio nenamjerni propust oporučitelja, obzirom da je to "zemljište oko kuće" u naravi okućnica, neodvojiva od kuće (pravno jedinstvo nekretnine), zbog čega se svi Šimini nasljednici (ovdje tužitelji) slažu, da i LHO, odnosno sada njegovi nasljednici, participiraju u suvlasništvu ne samo na "stambenoj zgradi" (čest. zgr. [katastarska čestica]), već i na "zemljištu oko kuće" (čest. zem. [katastarska čestica]). Obzirom da je Šimina kći O naknadno preminula bez potomaka, njena 1/7 ima se rasporediti na njenu braću i sestre, odnosno na njene nećake, tako da se suvlasništvo Šiminih pravnih sljednika predočava, kako slijedi: 1/6 kći IH

- kasnije preminula, a nasljednici su: 1/12 sin SH (tužitelj ad 1.) 1/12 kći LH (tužiteljica ad 2.) 1/6 kći FH vjenčana S (tužiteljica ad 3. ) 1/6 kći OH (tužiteljica ad 4.) 1/6 sin CH - kasnije preminuo, a nasljednik je: 1/6 sin SHO (tužitelj ad 5.) 1/6 sin EH - kasnije preminuo, nasljednici su: 1/12 žena GH (tužiteljica ad 6.) 1/12 kći BH (tužiteljica ad 7. ) 1/6 KH - kasnije preminuo, a nasljednici su: 1/18 žena MH (tužiteljica ad 8. ) 1/18 sin JH (tužitelj ad 9.) 1/18 sin ĆH (tužitelj ad 10.) sin TH - ne participira u nasljeđivanju predmetnih dviju parcela, a inače su njegovi nasljednici: - sin ĐH - kći ŠH - kći ŽH. U "osnovnom" ostavinskom rješenju predmetne dvije kat. parcele čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da nalazimo unutar nekretnina koje su svrstane u ostaviteljevo "vanknjižno vlasništvo". Zašto "vanknjižno", a ne knjižno vlasništvo dalje da se objašnjava u tekstu koji slijedi. Još za svojeg života HH pok. H imao je želju sa sinom DH sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim bi tom sinu na ime primljenog uzdržavanja prepustio predmetne dvije parcele . Ne ulazeći sada u razloge "nesporazuma" koji se dogodio, činjenica je da je umjesto takvog (teretnog) ugovora, sklopljen Darovni ugovor od 25. 05. 1982. god., temeljem kojega se daroprimatelj CH odmah uknjižio kao vlasnik tih dviju parcela. Kada je otac HH to shvatio, pokrenuo je parnicu pred OSZD protiv uknjiženog sina NH, u kojoj je taj sud donio Presudu posl. br. P-455/83 od 01. 07. 1983. god., kojom je sinu NH naređeno da preda ocu HH predmetne dvije parcele u posjed i vlasništvo, te je dodatno naređeno sinu NH, da ocu HH preda ispravu podobnu da se otac HH ponovo uknjiži kao vlasnik, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ta presuda. Profesionalni punomoćnik koji je u toj parnici zastupao HH pok. H (u svojstvu tužitelja), nije dovršio započeti "posao", obzirom da nakon ishođenja te Presude, dalje nije poduzeo nikakvu pravnu radnju, dakle nije n i zatražio, pa ni ishodio uknjižbu prava vlasništva u korist HH pok. H, zbog čega u ostavinskom postupku iza tog prednika svih tužitelja pok. HH pok. H, predmetne dvije parcele nisu uvrštene među nekretnine koje su njegovo "knjižno vlasništvo", već su uvrštene među nekretnine, koje su njegovo "vanknjižno vlasništvo", evidentirane na ostavitelju u katastru (kako je to već predočeno u toč. 6. ove tužbe), a njegov sin NH (koji je izgubio vlasnički spor), zbog nedovršenog "posla" profesionalnog punomoćnika, i dalje je ostao uknjižen kao vlasnik predmetnih dviju parcela. Tako je vlasnički upis na predmetnim dvjema parcelama na CH pok. HH egzistirao i u vrijeme, kada se vodio ostavinski postupak iza prednika tuženika istih osobnih podataka (CH pok HH, jer na ovom području svaka treća osoba ima ime NH ili HH), što je posljedično rezultiralo ostavinskim rješenjem iza prednika tuženika, kojim su tuženici proglašeni nasljednicima i na predmetnim dvjema, tuđim pa rcelama, a potom, temeljem ostavinskog rješenja na njima i uknjiženi kao suvlasnici, svaki za 1/3. Naravno da tužitelji (ili netko od prednika tužitelja), nisu sudjelovali u tom ostavinskom postupku iza prednika tuženika, pa ih ne obvezuje ostavinsko rješenje doneseno u tom postupku. Tuženici nikada nisu imali posjed predmetnih dviju parcela, ili bilo kojih dijelova tih parcela, a vrlo je vjerojatno da tuženici niti ne znaju da su greškom uknjiženi na predmetnim (tuđim) dvjema parcelama, a niti gdje se one nalaze. Niti jedna činjenica ovdje nije i ne bi trebala biti sporna, ali ako tuženici budu osporavali činjenične navode tužbe, tužitelji će na okolnost postojanja svih činjenica predočenih u ovoj tužbi, a pogotovo na okolnost faktičnog, vlasničkog posjeda tužitelja, predložiti provođenje dodatnih dokaza (npr. povijesni prikaz iz gruntovnice, očevid na licu mjesta, saslušanje svjedoka i stranaka i dr.), u kojem slučaju će tuženici snositi sve troškove parnice. Zbog svega naprijed predočenog, tužitelji predlažu da se ili na temelju priznanja, ili zbog ogluhe, ili na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tuženici pod 1, 2 i 3 su uredno zaprimili tužbu sa prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu, te je sud ovim tuženicima dostavio tužbu na odgovor uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 284. u svezi čl. 331.b Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženici u ostavljenom roku od 30 dana nisu podnijeli odgovor na tužbu. Budući su se ispunile zakonske pretpostavke iz citiranog čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer su tuženicima tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje su podnijeli tužitelji, niti su te činjenice u suprotnosti sa činjenicama koje su općepoznate, a niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženike spriječio opravdani razlog da podnesu odgovor na tužbu, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u vidu donošenja presude zbog ogluhe u odnosu na tuženike.

3.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 13. ožujka 2026. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1.Tužiteljima po punomoćniku, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 98,23 Eur-a

2.Tuženima pod 1,2 i 3 osobno

3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar