REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-392/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupano po zakonskom zastupniku Luki Kljajiću, zamjeniku općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, protiv tuženika ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa] (Zatvor u Osijeku), zastupan po opunomoćeniku Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. ožujka 2026., u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja Luke Kljajića i opunomoćenika tuženika Gorana Mandića, te uz javnu objavu presude, 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, isplati iznos od 3.010,29 eura (tri tisuće deset eura i dvadeset devet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 23. svibnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnja banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura (četiristo euro) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2026., pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnja banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. studenog 2025. prvotno navodi kako se u skladu s odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPPP) obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, do mirnog rješenja spora nije došlo.

1.1. Ukazuje kako u parničnom postupku između NI, kao tužitelja (ovdje tuženika) protiv tuženika Republike Hrvatske (ovdje tužitelja) radi naknade štete zbog smještajnih uvjeta u kaznionici Lepoglava donesena je presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Pn-21/19-15 od 27. prosinca 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž- 685/2020-2 od 27.kolovoza 2020., te je time tužitelju (ovdje tuženiku) dosuđen iznos od 4.778,02 eura/36.000,00 kuna s kamatama koje teku od 25. srpnja 2013. do dana isplate i trošak postupka u iznosu od 1.202,80 eura/9.062,50 kuna.

1.2. Nadalje ističe kako je po reviziji Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Rev-230/2022-2 od 28. veljače 2023. djelomično preinačio drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-685/2020-2 od 27. kolovoza 2020. na način da je smanjio visinu dosuđenog iznosa naknade štete sa 4.778,02 eura (36.000,00 kuna) na 2.919,90 eura (22.000,00 kuna).

1.3. Po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Pn-21/19-15 od 27.prosinca 2019. koja je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž-685/2020-2 od 27. kolovoza 2020. tuženik je namirio u cijelosti svoju tražbinu u postupku izravne naplate na dan 7. lipnja 2021. kad mu je isplaćeno na ime glavne tražbine, kamata i troškova postupka ukupni iznos od 9.120,48 eura/68.718,29 kuna.

1.4. Tužitelj u bitnome opetovano navodi kako je prema revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-230/2022-2 od 28.veljače 2023. tuženiku smanjen iznos glavne tražbine koja sada iznosi 2.919,90 eura s kamatama od 25.srpnja 2013. do isplate. Ističe da je tražbina troškova parničnog postupka ostala ista, te je namirena dana 07.lipnja 2021.

1.5. Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured za zatvorski sustav Klasa: 702-01/13-01/299, Ur. broj: 514-10-02- 03- 01/03-24-33 je 12. siječnja 2024. sačinio obračun razlike već namirenog i sada dosuđenog prema preinačavajućoj revizijskoj odluci , prema kojem slijedi da je tuženik više namiren za glavnicu u iznosu od 1.858,12 eura i za kamate 1.152,17 eura koje je u obvezi vratiti u ukupnom iznosu od 3.010,29 eura.

1.6. Tužitelj zaključno upućuje na odredbe članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako se tužitelj pogrešno poziva na odredbu članka 1111. ZOO-a te zanemaruje činjenicu da se ranija isplata temelji na odluci suda stoga tuženik nije dužan vratiti iznos koji se u ovome postupku traži. Nadalje ukazuje na odredbu članka 1112. ZOO-a prema kojoj se ne može zahtijevati vraćanje jer je isplata tuženiku izvršena dragovoljno. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 4. srpnja 2025., broj: N- DO-4019/2024-6 (list 4-9 spisa), presudu Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 27. prosinca 2019., poslovni broj: Pn-21/2019-15 (list 10-27 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu od 27. kolovoza 2020., poslovni broj: Gž- 685/2020-2 (list 28-38 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2023., poslovni broj: Rev 230/2022-2 (list 39-45 spisa) i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 29. ožujka 2024., Klasa: 034-011/24-

08/36, Urbroj: 118-08-6012-24 (list 46-47 spisa).

4. Nakon ovako izvedenog dokaznog postupka, ocjenjujući brižljivo sve dokaze, kako svakog pojedino, tako i sve zajedno u njihovoj ukupnosti, sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim, a kako je navedeno u izreci presude.

5. Nije sporno kako je presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 27. prosinca 2019., poslovni broj: Pn-21/2019-15, tužitelj/ovdje tuženik u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 40.000,00 kuna/5.308,91 euro.

5.1. Isto tako nije niti sporno da je presudom Županijskog suda u Varaždinu od 27. kolovoza 2020., poslovni broj: Gž-685/2020-2, presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 27. prosinca 2019., poslovni broj: Pn-21/2019- 15 preinačena na način da je tužitelju/ovdje tuženiku dosuđeno na ime povrede prava osobnosti iznos od 36.000,00 kuna/4.778,02 eura zajedno sa zateznom kamatom od 25. srpnja 2013. pa do isplate te su tužitelju/ovdje tuženiku dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 9.062,50 kuna/1.202,80 eura.

5.2. Također nije niti sporno kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2023., poslovni broj: Rev 230/2022-2, preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu od 27. kolovoza 2020., poslovni broj: Gž-685/2020-2, na način da je tuženiku smanjen iznos glavne tražbine na iznos od 2.654,46 eura/22.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2013. do isplate.

5.3. Nadalje, pregledom kroz aplikaciju e-Spis dodatno je utvrđeno kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. prosinca 2024., poslovni broj: Rev- 230/2022-5, ispravljena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2023., poslovni broj: Rev 230/2022-2 u točki I. izreke, redak četvrti, tako da umjesto "2.654,46 eura" ima pisati "2.919,90 eura".

6. Čitanjem specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije od 29. ožujka 2024., Klasa: 034-011/24-08/36, Urbroj: 118-08-6012-24 sa lista 46-47 spisa utvrđeno je kako je tuženik prema osnovi za plaćanje, presudi Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 27. prosinca 2019., poslovni broj: Pn-21/2019- 15, 7. lipnja 2021. naplatio ukupan iznos od 9.120,48 eura, a koji se odnosi na glavnu tražbinu, kamate i troškove postupka.

7. Sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.). Konačno, prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno, nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

8. Među strankama je sporno da li je donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Varaždinu na temelju koje je tužitelj tuženiku platio dosuđenu glavnicu, kamate i parnične troškove, došlo do stjecanja bez osnove kao i obveze da tuženik vrati ovdje tužitelju primljeno s osnova takve presude.

9. Ovdje valja ukazati da je preinakom presude Županijskog suda u Varaždinu od 27. kolovoza 2020., poslovni broj: Gž-685/2020-2, ta osnova otpala, pa je na temelju odredbe članka 1111. stavak 3. ZOO-a, tada nastala obveza vraćanja navedenog iznosa. U odnosu na tvrdnje tuženika da nije dužan vratiti ono što je stekao na temelju pravomoćne presude, za naglasiti je da takve tuženikove tvrdnje ovaj sud ocjenjuje neosnovanima. To stoga jer je konkretna pravomoćna odluka preinačena odlukom najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, a koji na temelju zakona i Ustava Republike Hrvatske ima ovlast suditi u povodu izvanrednih pravnih lijekova i preinačiti odluku, koja je pravomoćna.

10. Valja se osvrnuti i na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelj u tužbi navodi kako je Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Središnji ured za zatvorski sustav Klasa: 702-01/13-01/299, Ur. broj: 514-10-02- 03- 01/03-24-33 12. siječnja 2024. sačinio obračun razlike već namirenog i sada dosuđenog prema preinačavajućoj revizijskoj odluci , prema kojem slijedi da je tuženik više namiren za glavnicu u iznosu od 1.858,12 eura i za kamate 1.152,17 eura koje je u obvezi vratiti u ukupnom iznosu od 3.010,29 eura.

10.1. Unatoč tome što se tužitelj poziva na predmetni dopis, isti ne prileži spisu. Međutim, sud je shvaćanja kako se do iznosa visine postavljenog tužbenog zahtjeva može doći i bez posebnog ekonomskog znanja. Naime, nesporno je utvrđeno kako je preinačenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznos naknade štete smanjen sa 36.000,00 kuna/4.778,02 eura na 22.000,00 kuna/2.919,90 eura, što upućuje na jasan zaključak da je tuženik više namiren za glavnicu (4.778,02 eura – 2.919,90 eura) u iznosu od 1.858,12 eura.

10.2. U odnosu na kamate, valja ukazati kako se na glavnični iznos od 1.858,12 eura obračunavaju zatezne kamate od 25. srpnja 2013. do isplate/7. lipnja 2021., što jednostavnom matematičkom operacijom (koja je općepoznato dostupna putem interneta) daje iznos od 1.152,17 eura, a kako je tužitelj pravilno naznačio u tužbi.

11. Budući je u konkretnoj situaciji nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj platio utuženi iznos na temelju presude, koja je preinačena, to je nastalo stjecanje bez osnove i primatelj (ovdje tuženik) je dužan vratiti stečeno. U smislu odredbe članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12. Tužitelj potražuje zatezne kamate od dana nakon dana kada je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2023., poslovni broj: Rev 230/2022-2.

12.2. Ovdje valja ukazati da sukladno odredbi članka 1117. stavak 2. ZOO-a, stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala/preinačena s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. Stoga je ocjena ovog suda da je tuženik tužitelju dužan vratiti utuženi iznos zajedno s zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana nakon dana primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a čijim je donošenjem bez ikakve sumnje otpala osnova na temelju koje je tuženik stekao utuženi iznos, a ne od dana donošenja predmetne odluke, kako je to tužitelj potraživao.

12.3. Provjerom kroz aplikaciju e-Spis utvrđeno je kako je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2023., poslovni broj: Rev 230/2022-2 tuženiku dostavljena 23. svibnja 2023., stoga je kamata i dosuđena od toga dana po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, a kako je to određeno u izreci ove presude.

13. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. - dalje: Tarifa), a imajući u vidu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška danim na zapisniku od 12. ožujka 2026. kao i vrijednost predmeta spora te činjenicu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u vidu zateznih kamata. Tako mu je priznat trošak sastava tužbe u visini od 200,00 eura te zastupanja na ročištu 12. ožujka 2026. u visini od 200,00 eura, što je sveukupno 400,00 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 13. ožujka 2026. pa do isplate sukladno članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a u vezi člankom 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ).

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Đakovo, 13. ožujka 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Zakonskom zastupniku tužitelja

2. Opunomoćeniku tuženika