Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1250/2023-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 800,00 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za utuženo razdoblje od 03.02.2020.godine do 01.07.2020. godine; za utuženo razdoblje od 04.07.2020.godine do 31.08.2020.godine; za utuženo razdoblje od 15.09.2020.godine do 01.11.2020.godine; za utuženo razdoblje 10.11.2020.godine do 17.12.2020.godine; za utuženo razdoblje od 23.12.2020.godine do 08.03.2021.godine; za utuženo razdoblje od 16.03.2021.godine do 07.05.2021.godine; za utuženo razdoblje od 17.09.2021.godine do 09.03.2022.godine; za utuženo razdoblje od 12.03.2022.godine do 17.05.2022.godine;za utuženo razdoblje od 21.05.2022.godine do 14.06.2022.godine; za utuženo razdoblje od 02.07.2022.godine do 06.07.2023.godine; za utuženo razdoblje od 01.03.2024.godine do 16.06.2024.godine; za utuženo razdoblje 22.06.2024.godine do 08.09.2024.godine; te za utuženo razdoblje 19.09.2024.godine do zaključno 30.09.2024.godine; a koje zakonske zatezne kamate teku na pojedini mjesečni iznos od po 22,00 EUR-a od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za više zatraženi iznos od 902,00 EUR za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 03.02.2020.godine kao neosnovan, kao i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utuženo razdoblje od 02.07.2020.godine do 03.07.2020.godine; za utuženo razdoblje od 01.09.2020.godine do 14.09.2020.godine; za utuženo razdoblje od 02.11.2020.godine do 09.11.2020.godine; za utuženo razdoblje od 18.12.2020.godine do 22.12.2020.godine; za utuženo razdoblje od 09.03.2021.godine do 15.03.2021.godine; za utuženo razdoblje od 08.05.2021.godine do 16.09.2021.godine; za utuženo razdoblje od 10.03.2022.godine do 11.03.2022.godine; za utuženo razdoblje od 18.05.2022.godine do 20.05.2022.godine; za utuženo razdoblje od 15.06.2022.godine od 01.07.2022.godine; za utuženo razdoblje od 02.09.2022.godine do 31.05.2023.godine; za utuženo razdoblje od 07.07.2023.godine do 29.02.2024.godine; za utuženo razdoblje od 17.06.2024.godine do 21.06.2024.godine za utuženo razdoblje od 09.09.2024.godine do 18.09.2024.godine.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.241,01 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 01.09.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Ističe se da je tuženik tužiteljici na pogrešan način isplatio i obračunao naknadu plaće. Istaknuto Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Istaknuto je da se sukladno odredbama ZOR-a, KU-a i TKU-a tužiteljici za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd. ). Također je istaknuto da je u spornom razdoblju tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom iako da je člankom 49. KU-a (''NN'' 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) propisano da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28%. Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi).Navodi se da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da je odlukom tuženika od 28.12.2022.g. utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Navodi se da tužiteljica ima pravo da mu se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad, koji rad od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen (primopredaja službe). Također se ističe da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, te da je Vlada RH je na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 (koja Odluka započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g.) kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (COVID dodatak), koji dodatak nije pravilno obračunat i isplaćen tužiteljici. Istaknuto je da prethodne činjenice ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Nadalje se navodi da bez obzira na neisplaćene prethodno navedene dodatke u prekovremenom radu, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020), odnosno čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Također je istaknuto da je prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje mjerodavna ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje, ali da centralni obračun plaća za izračun prosječne plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu punu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to nalaže ZR i TKU pa da se iz tog razloga zaposlenicima u javnom sektoru javljaju razlike u plaći po osnovu godišnjeg odmora i bolovanja bez obzira na razliku naplaćenih dodataka. Tužiteljica je postavila konačni kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 20.09.2024.godine na način da ista za utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće ukupan iznos od 1.702,00 Eur-a, a mjesečne iznose po 22,00 Eur-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28.08.2024.(list 14-16 spisa) i dopuni odgovora na tužbu u podnesku od 02.10,2024.godine (list 21-24 spisa) osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za srpanj 2022.godine (list 6-7 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 8 i 148 spisa); odluku tuženika od 28.12.2022.godine (list 9 te 145 spisa); odluke Vlade RH od 07.12.2020.godine (list 10 spisa); odluku o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intenzivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.ožujka 2020.godine (list 41-42, te 189-190 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 44 te 142 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 44, te 191 spisa); potvrde HZMO-a, Područne službe u Splitu (list 51-52 spisa); naloga tuženika (list 53-57, te 109141 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje OD (list 65-67 spisa); naputka-odluke Ministarstva zdravstva o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (list 83-84 spisa); podataka o bolovanju tužiteljice iz registra zaposlenika (list 99 spisa); službenih zabilješki od 17.09.2025.godine (list 143-144 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (n/n 55/24) (list 146-147 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (n/n 73/17) (list 149-150 spisa); ugovora o radu radnice TD (list 151-152 spisa); Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 153-188 spisa);

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.08.2018.godine do 30.09.2024 i to neisplaćene bruto razlike plaće za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za primopredaju službe za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike plaće za Covid dodatak za sve odrađene sate, te sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. Prvenstveno je potrebno istaći da je tužiteljičino potraživanje neosnovano za cijelo utuženo razdoblje od 01.kolovoza 2018.godine do zaključno 03.02.2020.godine, a što je razdoblje od 18 mjeseci (551 dana), te za utužena razdoblja od: 02.07.2020.godine do 03.07.2020 godine, 01.09.2020.godine do 14.09.2020.godine, 02.11.2020.godine do 09.11.2020.godine, 18.12.2020.godine do 22.12.2020.godine, 09.03.2021.godine do 15.03.2021.godine, 08.05.2021.godine do 16.09.2021.godine, 10.03.2022.godine do 11.03.2022.godine, 18.05.2022.godine do 20.05.2022.godine, 15.06.2022.godine do 01.07.2022.godine, 02.09.2022.godine do 31.05.2023.godine, 07.07.2023.godine do 29.02.2024.godine, 17.06.2024.godine do 21.06.2024.godine, 09.09.2024.godine do 18.09.2024.godine, a što iznosi 715 dana bolovanja , a što je razdoblje od od 23 mjeseca. Naime, prema odredbama članka 49. , 55. te 58 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) navedeno potraživanje bruto razlike plaće za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, te neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate tužiteljicu pripada isključivo za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Ujedno tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike plaće s osnova neisplaćenih radnih sati po osnovi primopredaje dužnosti sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. stavka 8. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja po osnovi primopredaje dužnosti, te pravo na isplatu covid nagrade sukladno onome što je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 samo i isključivo za efektivno odrađene sate rada u primopredaji dužnosti i sa covid oboljelim pacijentima. Međutim, iz pregledane potvrde HZMO-a, Područne službe u Splitu (list 100 spisa), a koju je u predmetni spis dostavio tuženik nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u intezivnoj njezi i anesteziji na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje tek počevši od 03.02.2020.godine. U navedenom smislu neosnovano je cjelokupno potraživanje tužiteljice u utuženom periodu od 01.08.2018.godine do 02.02.2020.godine za razdoblje od 18 mjeseci (551 dan) neosnovano budući tužiteljica prema navedenoj potvrdi HZMO-a, a i prema vlastitom iskazu nije bila zaposlenica tuženika prije 03.02.2020.godine jer se tek zaposlila kod tuženika na navedenoj Klinici 03.02.2020.godine. Pored navedenog neosnovano je cjelokupno potraživanje tužiteljice za citirane periode kad je ista bila na bolovanju i to za navedenih 715 dana u navedenim razdobljima od ukupno 23 mjeseca (715 dana) jer ista također tada nije radila. Navedeno proizlazi iz pregledanih podataka o bolovanju tužiteljice iz registra zaposlenika kod tuženika, a koje podatke je tuženik dostavio uz podnesak od 02.10.2025.godine. Za navedeno razdoblje kad tužiteljica nije bila zaposlenik kod tuženika i za navedena razdoblja u kojima je tužiteljica bila na bolovanju tužiteljičino potraživanje po svim utuženim osnovama je djelomično neosnovano jer tužiteljica tada nije radila pa je u tom smislu za taj dio tužbeni zahtjev tužiteljice u predmetnoj pravnoj stvari odbijen kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje i to prema podacima iz pregledane potvrde HZMO-a počevši od 03.02.2020.godine (list 100 spisa).

8. Među strankama je sporan i osnov i visina predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi , za primopredaju službe, za Covid dodatak, te za sve odrađene sate, te sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, a za razdoblje od 03.02.2020.godine do 30.09.2024.godine kad je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika.

9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za srpanj 2022.godine (list 6-7 spisa) nedvojbeno proizlazi da navedena obračunska lista sadržava podatke o isplati s osnova naknade plaće po osnovi rada noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dok ista ne sadržava podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade.

10. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 8 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

11. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 9 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. ID, dr. sc. ĐD, ŠD, mag.med.techn., RD dipl. iur, te ED, univ.spec.ecc.

12. Iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 144 spisa) proizlazi da se navodi da se kod tuženika počev od 01.01.2023.godine u Centraliziranom obračunu plaća (COP-u) primopredaja prilikom rada u smjeni-turnusu evidentira na način da se nakon isteka radnog vremena u 19,00 sati (kraj prve smjene turnusa) i nakon isteka radnog vremena u 07,00 sati (kraj druge smjene turnusa) dodavalo 20 ili 30 minuta pa da stoga u rubrici završetak rada stoji 7,20 ili7,30 ili 19,20 ili 19,30. Međutim, ističe se da zbog toga što program COP ne prikazuje minute već samo sate da u rubrici ukupno dnevno vrijeme se upisuju sati, ali ne i minute te da se minute upisuju na način da se upisuje koliki je njihov postotak od jednog sata npr. da je 20 minuta 33% od 1 sata pa da kad u rubrici početak rada stoji 07,00, a u rubrici završetak rada stoji 7,20 da tada u rubrici ukupno dnevno vrijeme ne stoji 12,20 već 12,33. Navodi se da KBC ne može mijenjati postavke COP-a jer da je takva situacija sa svim državnim ustanovama u RH. U potpisu navedene službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC Split za financijske poslove CD. Nadalje, iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 143 spisa) proizlazi da je u istoj navedenoj da počev od 01.01.2023.godine do 01.01.2025.godine se primopredaja medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala u Planu i evidenciji o radnom vremenu na način da su se na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome je li medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 20 minuta) ili na odjelu intezivne skrbi sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 30 minuta). Istaknuto je da svakako do 01.01.2025.godine nije bilo u planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako da je ista evidentirana. U potpisu ove službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC-a Split za sestrinstvo ŠD.

13. Iz tuženikovog Pravilnika o radu od 06.11. 2023.godine (list 153-188 spisa) proizlazi iz članka 27. st. 1. tog Pravilnika da je propisano istim da radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima ravnatelj odlučuje između ostalog i o organiziranju rada u smjenama, turnusu, te je stavkom 2. istog članka propisano da je u slučaju rada u smjenama potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje OD na ročištu od 08.04.2025.godine (list 64-65 spisa) proizlazi ona kolegica tužiteljici budući da obje rade na Klinici za anesteziologiju reanimatologiju i intenzivno liječenje kao medicinske sestre te da je na tom odijelu rad organiziran u smjenama 12-24-12-48 a da je ona osobno prešla na rad od 8 sati dok tužiteljica i nadalje radi u smjenama. Svjedokinja navodi da se primopredaja vrši ujutro u jutarnjoj smjeni u 7 sati i nakon večernje smjene u 19:00 sati i da primopredaja traje otprilike do nekih 30 minuta, odnosno najmanje pola sata. U odnosu na činjenicu gdje su se bilježili sati primopredaje dužnosti navodi da su se upisivali u posebnu bilježnicu te je to dosta često radio voditelj, a nekad i sami djelatnici. Ističe da je tek prije par mjeseci se počelo u kompjuterski program se uvoditi ti sati primopredaje pa da se točno vidi tko vrši primopredaju i da se vrše plaćanja za nekih 30 minuta primopredaje. U odnosu na sam način primopredaje navodi da tijekom primopredaje dužnosti svi ostaju, a jedan piše što se događalo u smjeni budući su tad prisutni i oni koji predaju smjenu i oni koji je preuzimaju. Svjedokinja navodi da nije upoznata da li je tužiteljici išta plaćeno vezano za utuženo razdoblje za rad noću, subotom, nedjeljom u drugoj smjeni blagdanom za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te da nije upoznata ni da li je istoj išta plaćano po osnovi primopredaje. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica liječila covid pacijente i bila raspoređena u respiratorni centar vezano za to liječenje, ista navodi da je tužiteljica liječila covid pacijente u respiratornom centru, ali da ne zna točno u kojem periodu. Navodi da su se i na samom odjelu Klinici za anesteziologiju reanimatologiju i intenzivno liječenje liječili covid pacijenti i to u izoliranoj prostoriji gdje može biti više pacijenata te da ista nije upoznata s činjenicom kad je to točno bilo. Ista je potvrdila činjenica da su djelatnici nosili zaštitnu odjeću i obuću za rad sa covid pacijentima.

15. Iz iskaza tužiteljice danog na ročištu od 08.travnja 2025.godine (list 65-66 spisa) proizlazi da je ista zaposlena kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje u cijelom utuženom razdoblju, da radi u smjenama 12-24 i 12-48 osim što da je drugačije radila u početku covid pandemije. Ističe da je zaposlena od 3.02.2020. te navodi da je odmah po zaposlenju poslana u Respiracijski centar za liječenje covid pacijenata na Križinama i da je tada rad bio organiziran 24 sata kao dežurstva, te da je radila u centru za vrijeme cijelog trajanja covida. Navodi da ne zna točno vremenski koliko je provela radeći na samom odjelu budući je ona praktično po dolasku odmah raspoređena u Respiratorni centar na Križinama. Navodi da je ona redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u Respiratornom centru na Križinama i da se obavljala sa svim prisutnim sestrama i glavnim voditeljem te da su bili prisutni djelatnici iz dnevne smjene koji rade u službi i djelatnici iz noćne smjene koji vrše primopredaju te da su u jednom momentu obzirom da se radilo o liječenju težih covid pacijenata da je bilo čak do 65 pacijenata na respiratoru pa da primopredaja nije više trajala pola sata nego i duže od pola sata. Tužiteljica navodi da se primopredaja cijelo vrijeme vršila na način da se vršila i izvan i unutar prostorija samog odjela na Križinama budući da je dio sestara koji je završavao smjenu izlazio vani i predavao smjenu sestrama koje dolaze, nakon čega bi sestre kojima počinje smjena ulazile unutra i primale primopredaju od ostatka prethodne smjene koja je ostala s pacijentima da ne budu sami. Tužiteljica napominje da su tijekom primopredaje zbog specifičnosti službe u kojoj su liječeni covid pacijenti morala se vršiti detaljna primopredaja sa detaljnim elaboriranjem stanja o svakom pacijentu te da su svi u tome morali sudjelovati i oni koji predaju dužnosti i koji je preuzimaju, a da je glavni voditelj to bilježio u posebnu bilježnicu, te da im je kazano da samo osoba koja vrši usmenu primopredaju dužnosti vezano za pacijente se treba zaokružiti i samo ona ima pravo na isplatu za primopredaju unatoč tome što su svi tu prisutni i što moraju biti prisutni tijekom same primopredaje. Tužiteljica navodi da tuženik nije u evidencijama radnog vremena bilježio primopredaju dužnosti pa da ona nije mogla iščitati da je to zabilježeno pa ni prilikom obračuna isplate plaće. Navodi da joj nije ništa plaćeno ni s osnova prekovremenog rada za rad subotom, nedjeljom kao ni za dodatke za otežane uvjete rada te odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i naknada za godišnji i bolovanje s tog osnova. Naposljetku je tužiteljica u svom iskazu istakla da je ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da može zaprimiti na svoj račun trošak parničnog postupka, dok da njoj osobno ide glavnica i zatezne kamate. Tužiteljica je ujedno istakla da tuženik nije donio odluku da samo jedna osoba ostaje i i primopredaje smjenu, a da ostali idu kući jer da je to nemoguće zbog prirode samih pacijenata koji leže na odjelu i koji mogu u jednom djeliću sekunde zbog respiratornih smetnji pasti u arest.

16. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

17. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 9 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

18. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika od 03.02.2020.godine do 30.09.2024.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. U odnosu na potraživanja tužiteljice sa osnove neisplaćene razlike plaće sa osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada te odgovornosti za živote i zdravlje ljudi za razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika od 03.02.2020.godine do 30.09.2024.godine imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Nije logično tumačenje tuženika da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka sukladno odredbi članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom je odredbom propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije i u odnosu na ova potraživanja. .

19. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Također iz odredbe članka 27.stavka 1. i 2. Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 320-356 spisa), proizlazi da je propisano da upravo radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima, ravnatelj tuženika odlučuje o organiziranju zdravstvene zaštite kroz 24 sata, radnom vremenu u pojedinim organizacijskim jedinicama te organiziranju rada u smjenama, turnusu, a u slučaju rada u smjenama je propisano da treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Također i iz konteksta citirane odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika nedvojbeno proizlazi da u slučaju rada u turnusu je potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena, a što zasigurno podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti kod tuženika kao takve, budući bez primopredaje dužnosti između medicinskih djelatnika- u konkretnom slučaju medicinskih sestara se ne bi moglo osigurati periodičnu izmjena smjena u slučaju rada u turnusu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio sudu evidencije o radnom vremenu tužiteljice i ostalu radnopravnu dokumentaciju , a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti, a koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. U tom smislu tuženik u predmetnom postupku tijekom cijelog postupka nije dostavio sudu u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu tužiteljice sa točnim početkom i završetkom rada, planom i rasporedom rada, odjelnim listama, platne liste, plan i raspored rada, a iz kojih bi se točno moglo utvrditi sve činjenice vezano za radne sate tužiteljice, te da li je tuženik vodio evidencije o radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti i u radu sa pacijentima oboljelim od corona virusa. Tuženiku je na ročištu od 08.travnja 2025.godine, a na kojem ročištu nije bio prisutan, ali mu je dostavljen zapisnik sa ročišta naloženo da u roku od 30 dana od održavanja tog ročišta dostavi ovom sudu svu raspoloživu radno-pravnu dokumentaciju zajedničku za obje stranke i to: platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu, odluke vezano za covid koje se odnose na tužiteljicu. Navedeni nalog je tuženiku ponovljen na ročištu od 08.10.2025.godine, a koji zapisnik s ročišta mu je također dostavljen budući isti nije bio prisutan na ročištu, te na kojem ročištu je tuženik upozoren da mu je 08.travnja 2025.godine već bio izdan nalog za dostavu radnopravne dokumentacije, te je tuženiku na ročištu od 08.10.2025.godine ponovno dodjeljen dodatni rok od 30 dana za dostavu radnopravne dokumentacije, sve u svrhu provedbe financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, te je tuženik upozoren na pravne posljedice iz članka 233.stavka 5. ZPP-a ukoliko ne dostavi sudu zatraženu dokumentaciju. Tuženik nije dostavio zatraženu dokumentaciju, a radi čega je sud morao odustati, te je i odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem budući se navedeno vještačenje ne može provesti bez navedene, odgovarajuće radnopravne dokumentacije. Ovaj sud navedenu nedostavu dokumentacije tumači kao tuženikov doprinos odugovlačenju predmetnog spora, te onemogućavanja provedbe dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i samim time preciznog utvrđivanja odrađenih radnih sati tužiteljice po svim utuženim pravnim osnovama u ovom predmetu budući je spomenuta radnopravna dokumentacija kojom tuženik raspolaže bila nužna za provedbu vještačenja.

20. Radi navedenog, a obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima, te radno vrijeme provedeno u prekovremenom radu, te otežanim uvjetima rada ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno onome što je propisanog odredbom članka 135.st. 4. ZR-a. Tuženik ovom sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno od onog što je u svom iskazu na ročištu od 08.travnja 2025.godine tvrdila sama tužiteljica te svjedokinja OD, a po pitanju radnog vremena provedenog u posebnim otežanim uvjetima rada, primopredaji dužnosti, te sa covid pacijentima u utuženom razdoblju . Naime, tuženik je uz podnesak od 02.10.2025.godine dostavio priloge koji potvrđuju sve ono što je u svom iskazu navela i sama tužiteljica po pitanju radnog vremena vezano za rad u primopredaji dužnosti, te za rad tužiteljice sa covid oboljelim pacijentima. Iz sadržaja pregledane službene zabilješke od 17.09.2025.godine (list 143 spisa), a koju je tuženik dostavio kao prilog uz podnesak od 02.10.2025.godine , a čiji je glavni potpisnik glavna sestra KBC-a Split ŠD je upotpunosti razvidno da je tuženik počeo evidentirati primopredaju dužnosti tek od 01.01.2023.godine i to ne na način da precizno utvrdi početak i završetak rada provedenog u primopredaji dužnosti za svakog pojedinog djelatnika na odjelu već se u Planu i evidenciji o radnom vremenu primopredaja dužnosti od strane medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala na način da je tuženik samo dodao na postojeće odrađene sate 20 ili 30 minuta ovisno o tome da li je medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima pa je tad tuženik dodavao 20 minuta ili na odjelu intezivne skrbi za što je tuženik dodavao 30 minuta. Iz sadržaja navedene službene bilješke je razvidno da tuženik nije pravilno vodio evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti jer ih je počeo voditi tek od 01.01.2023.godine, a čak i kad ih je počeo voditi od 01.01.2023.godine čak dvije godine nije uveo posebne kolone nazvane primopredaja dužnosti u planu i evidenciji o radnom vremenu. Iz navedenog je razvidno da tuženikove evidencije o radnom vremenu tek od 01.01.2025.godine sadržavaju rubriku primopredaje dužnosti pa je i u tom smislu sasvim jasno da tuženik ne vodi pravilno evidencije o radnom vremenu vezano za primopredaju dužnosti budući mu evidencije o radnom vremenu sve do 01.01.2025 godine ne sadrže rubriku primopredaje dužnost premda njegovi djelatnici na odjelima i u jedinicama intezivne skrbi su redovno i svakodnevno obavljali primopredaju dužnosti, a što je i razvidno iz iskaza saslušane tužiteljice. Tuženik je dostavio u spis i službenu zabilješku gotovo identičnog sadržaja koju je potpisala pomoćnica ravnatelja KBC Split CD, a iz koje je razvidno podjednako kao i iz službene zabilješke čiji je potpisnik bila glavna sestra bolnice ŠD (list 144 spisa).

21. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, a iz iskaza saslušane tužiteljice i iskaza saslušane svjedokinje OD jasno proizlazi da je rad na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje bio organiziran u smjenama 12-24 12-48, te da je tužiteljica radila u navedenim turnusima te da je vršila primopredaju na završetku smjene, ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 sati u trajanju od najmanje 30 minuta, te da se navedeno bilježilo u teci primopredaje dužnosti i u bolničkom informacijskom sustavu. Iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje OD nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica od početka svog zaposlenja kod tuženika 03.02.2020.godine odlukama tuženika bila raspoređivana u respiratorni centar na Križinama gdje je radila sa covid oboljelim pacijentima ,te je u tom centru redovno obavljala primopredaju dužnosti sa svim prisutnim sestrama i glavnim voditeljem, a tom prilikom su bili prisutni djelatnici iz dnevne smjene koji rade u službi i djelatnici iz noćne smjene koji su vršili primopredaju, a ponekad je zbog težeg zdravstvenog stanja pacijenata u navedenom centru primopredaja dužnosti trajala i duže od 30 minuta. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj od strane tuženika nije ništa isplaćeno po niti jednom utuženom osnovu, a tuženik sudu nije dostavio tijekom trajanja niti jedan dokaz (obračunske liste plaće i evidencije radnog vremena) iz kojeg bi proizlazilo suprotno.

22.Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice, svjedokinje OD kao i službenih zabilješki samog tuženika od 17.09.2025.godine (list 143-144 spisa) razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima na propisani način pa je tuženik sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a trebao dokazati sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada ni ostale platne podatke koje je ovaj sud u više navrata od njega tražio, a iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti i rad tužiteljice sa covid pacijentima, kao i rad u posebnim uvjetima rada (dodaci na otežane uvjete rada te odgovornost za život i zdravlje ljudi) mogli precizno utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice, a iz iskaza tužiteljice i navedene svjedokinje OD nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica od vremena zaposlenja kod tuženika 03.03.2020. do 30.09.2024. u trajanju od najmanje 30 minuta a i duže obavljala primopredaju dužnosti i radila sa covid oboljelim pacijentima na Respiratornom odjelu na Križinama kao i na samoj Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti kao i rada sa covid pacijentima, te rad pod otežanim uvjetima rada. Iz opisanog načina rada u primopredaji službe jasno proizlazi da je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik po prirodi zdravstvene djelatnosti morala svakodnevno obavljati primopredaju dužnosti te joj za navedeno nije bio potreban poseban nalog tuženika budući bez primopredaje dužnosti po prirodi same zdravstvene djelatnosti nije moguće osigurati periodičnu izmjenu smjena prilikom rada u turnusu jer djelatnik koji je u smjeni mora uvijek prenijeti sve važne zdravstvene informacije o pacijentima djelatniku koji dolazi u smjenu. Ovo je logično obzirom na narav zdravstvene službe i valjanu skrb o pacijentima, a i u skladu je s onim što je sam tuženik utvrdio svojom odlukom od 28.12.2022.godine kao i odredbom članka 27.stavka 2. svog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 153-188 spisa).

23. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u dijelu utuženog razdoblja od 03.02.2020.godine do 30.09.2024., a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22- 01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 9 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega , a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe te po svim drugim zatraženim osnovama budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje OD utvrdio da je tužiteljica da je tužitelja u razdoblju od 03.02.2020-30.09.2024.godine radila sa covid pacijentima i da je obavljala primopredaju dužnosti na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje te u respiratornom centru na Križinama.

24. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te druge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima u utuženom razdoblju, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužiteljica ne bi bila dužna obavljati primopredaju dužnosti i raditi sa covid pacijentima, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine, te istaknutim službenim bilješkama utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući je i sukladno odredbi članka 27.stavka 2. tuženikovog Pravilnika od 06.11.2023.godine (list 329-364 spisa), a kojeg je tuženik dostavio u ovaj spis u dokazne svrhe propisano da tuženik u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti između osoba koje se izmjenjuju u smjenama-turnusima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici djelomično pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima, kao i s osnova prekovremenog rada vezano za utužene dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost za živote i zdravlje ljudi te posljedičnu za naknadu za godišnji odmor za bolovanje u razdoblju od 03.02.2020.godine do zaključno 30.09.2024.godine osim za dio utuženog razdoblja kad je ista bila na bolovanju jer ista tad nije radila i to za periode od 02.07.2020.godine do 03.07.2020 godine, 01.09.2020.godine do 14.09.2020.godine, 02.11.2020.godine do 09.11.2020.godine, 18.12.2020.godine do 22.12.2020.godine, 09.03.2021.godine do 15.03.2021.godine, 08.05.2021.godine do 16.09.2021.godine, 10.03.2022.godine do 11.03.2022.godine, 18.05.2022.godine do 20.05.2022.godine, 15.06.2022.godine do 01.07.2022.godine, 02.09.2022.godine do 31.05.2023.godine, 07.07.2023.godine do 29.02.2024.godine, 17.06.2024.godine do 21.06.2024.godine, 09.09.2024.godine do 18.09.2024.godine, a što iznosi 715 dana bolovanja odnosno 23 mjeseca, te za utuženi period kad tužiteljica uopće nije bila zaposlenik kod tuženika i to od 01.08.2018.godine do 02.02.2020.godine odnosno za 551 dan (18 mjeseci), a za koja razdoblja je tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

25. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da je ista od početka svog rada 03.02.2020.godine bila nalogom tuženika raspoređena na Respiratorni centar na Križinama gdje je zajedno sa drugim djelatnicima obavljala redovnu primopredaju službe i radila sa covid oboljelim pacijentima. Navodi tužiteljice u tom pogledu prihvaća i ovaj sud budući je i sam tuženik uz podnesak od 02.10.2025.godine kao prilog dostavio i naloge iz kojih proizlazi da je isti tužiteljicu slao u Respiratorni centar na Križinama da radi sa Covid oboljelim pacijentima (list 109- 114 spisa) pa nema u tom smislu dvojbe da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 03.02.2020.godine pa nadalje radila sa covid oboljelim pacijentima kod tuženika. Obzirom da je člankom I. odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 08.12 2020.godine, a sa primjenom od studenog 2020.godine (list 8 spisa) jasno propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, utvrđena posebna nagrada, a koja su utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Obzirom da je tužiteljica poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, obavljala po nalogu tuženika u Respiratornom centru na Križinama od početka svog rada kod tuženika , a gdje su takvi pacijenti liječeni te je pri tome koristila sve mjere zaštite koje joj je osigurao poslodavac – tuženik u ovom postupku, tuženik je istoj bio dužan za utuženo razdoblje, isplaćivati covid nagradu, a prema iskazu iste proizlazi da tuženik navedenu covid nagradu nije isplaćivao.

26. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu te neplaćenom prekovremenom radu i dodacima, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu te zatražene prekovremene sate i dodatke, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade, te neplaćenih dodataka i prekovremenih radnih sati u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio u tom smislu djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće i razlike plaće po svim zatraženim osnovama u ukupnom iznosu od 800,00 Eur-a. Tužiteljici nije priznato potraživanje s osnove razlike plaće i naknade plaće za razdoblje u kojem ista nije uopće bila zaposlena kod tuženika, a to je utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do 02.02.2020.godine i to za iznos od 396,00 Eur-a (razdoblje od 18 mjeseci pomnoženo sa zatražena 22,00 Eur-a), kao i za razdoblja kad je bila na bolovanju (razdoblje od 23 mjeseca pomnoženo sa 22,00 Eur-a) u iznosu od 506,00 Eur-a, a slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos od 902,00 Eur-a, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

27. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 800,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 22,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

28. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u pogledu pravnog osnova u iznosu od 100%, te 47 % u pogledu visine potraživanja, a koji postotak se dobije kad se stavi u relaciju ostvareni iznos od 800,00 Eur-a prema zatraženom iznosu od 1.702,00 Eur-a. U navedenom smislu tužiteljica je uspjela u ostotku od 73,5 %, a tuženik 26,5 %. Kad se od uspjeha tužiteljice od 73,5% oduzme uspjeh tuženika od 26,5 % dobije se iznos od 47%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužiteljice u ovoj parnici. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 11.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.01.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.06.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 08.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanje na ročištu od 27.01.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 950 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.900,00 Eur-a te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 475,00 Eur-a ukupno iznosi 2.375,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 2.640,45 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 47% tada se dobije iznos od 1.241,01 Eur, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.241,01 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 02.10.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP- a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 08.04.2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 13. ožujka 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte