REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-365/2022-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari I. tužiteljice FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Jošku Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Mađarić & Lui odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba i II. tuženika Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 30. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika I., II. i III. tužitelja, punomoćnika I. tuženika i punomoćnika II. tuženika, 13. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I. tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, isplatiti I. tužiteljici FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 252,15 EUR (slovima: dvjesto pedeset dva eura i petnaest centi) sa zateznim kamatama od 9. rujna 2021. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se II. tuženiku Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti I. tužiteljici FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 63,03 EUR (slovima: šezdeset tri eura i tri centa) sa zateznim kamatama od 9. rujna 2021. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Nalaže se I. tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, isplatiti II. tužitelju RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.445,02 EUR (slovima: dvije tisuće četiristo četrdeset pet eura i dva centa) sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se II. tuženiku Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti II. tužitelju RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 611,26 EUR (slovima: šesto jedanaest eura i dvadeset šest centi) sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2021. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
V. Nalaže se I. tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 38922958547, isplatiti III. tužitelju ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.217,06 EUR (slovima: tisuću dvjesto sedamnaest eura i šest centi) sa zateznim kamatama od 31. kolovoza 2021. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI. Nalaže se II. tuženiku Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti III. tužitelju ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 304,27 EUR (slovima: tristo četiri eura i dvadeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 4. kolovoza 2021. pa do isplate, prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim prema stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VII. Odbija se I. tužiteljica FA s dijelom tužbenog zahtjeva prema I.
tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje u iznosu od 1.460,78 EUR.
VIII. Odbija se II. tužitelj RA s dijelom tužbenog zahtjeva prema I.
tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje u iznosu od 611,26 EUR.
IX. Odbija se III. tužiteljica ŠA s dijelom tužbenog zahtjeva prema I.
tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje u iznosu od 304,27 EUR.
X. Nalaže se I. tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje i II. tuženiku Adriatic osiguranje d.d. solidarno nadoknaditi I., II. i III. tužitelju, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.265,25 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto šezdeset pet eura i dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
XI. Odbija se zahtjev I., II. i III. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka
preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
XII. Odbija se zahtjev I. tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadu
troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
XIII. Odbija se zahtjev II. tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio tužbenog zahtjeva I. tužiteljice FA prema II. tuženiku Adriatic osiguranje u iznosu od 365,20 EUR.
II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva II. tužitelja RA i III. tužitelja ŠA u skladu s podneskom od 28. lipnja 2024. te na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. I., II. i III. tužitelj u tužbi podnesenoj 15. veljače 2022. u bitnome navode da su u prometnoj nezgodi koja se dogodila 24. srpnja 2021. na autocesti A1 u tunelu Sv. Marka oštećena vozila u vlasništvu tužitelja, i to vozilo I. tužiteljice registarske oznake [registarska oznaka], vozilo II. tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] te vozilo III. tužitelja registarske oznake [registarska oznaka]. Navode da su prometnu nezgodu i navedenu štetu uzrokovali osiguranik I. tuženika KA i osiguranik II. tuženika VA. Ističu da je KA upravljao motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), na način da je zbog neprilagođene brzine kretanja stanju i uvjetima na kolniku te nedržanja potrebnog razmaka da svoje vozilo može pravovremeno zaustavit, svojim prednjim djelom vozila naletio na stražnji dio vozila I . tužiteljice, a koje vozilo je prethodno bilo zaustavljeno zbog kolone vozila ispred sebe, te koje je zbog siline naleta odbačeno na vozilo ispred sebe, odnosno na vozilo II. tužitelja, a koje vozilo je također zbog kolone vozila bilo zaustavljeno, te koje je vozilo II. tužitelja isto tako zbog siline naleta bilo odbačeno na vozilo ispred sebe, odnosno na zadnji dio vozila III. tužitelja. Navodi i da je VA upravljao motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], na način da je na već zaustavljena i oštećena vozila, a zbog neprilagođene brzine kretanja stanju i uvjetima na kolniku i nedržanja potrebnog razmaka da svoje vozilo može pravovremeno zaustavit i naletio na stražnji dio vozila I. tuženika, a koje vozilo je još jednom odbačeno na vozilo I . tužiteljice, te je isto još jednom ponovno odbačena na vozilo II. tužitelja. Tužitelji smatraju da s obzirom na to da je u prvoj prometnoj nezgodi koja je vremenski odvojena od druge prometne nezgode, već prilikom prvog naleta od strane vozila I . tuženika nastala oštećenja na prednjem i zadnjem dijelu vozila I. tužiteljice, na prednjem i zadnjem djelu vozila II. tužitelja te na zadnjem dijelu vozila III. tužitelja, a da je u drugoj prometnoj nezgodi koju je izazvao vozač II. tuženika na predmetnim vozilima došlo do dodatnih oštećenja već oštećenih dijelova vozila I., II. i III. tužitelja. Tužitelji navode i da su osiguranik I. tuženika KA i osiguranik II. tuženika VA na licu mjesta priznali svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja te da je istima je zbog počinjenog prekršaja naplaćena novčana kazna. Tužitelji ističu da je vozilo KA vozilo inozemnih registarskih oznaka pa da iz navedenog proizlazi pasivna legitimacija I. tuženika, da je vozilo II. tuženika u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod II. tuženika. Tužitelji ističu da od I. i II. tuženiku potražuju da svaki od tuženika snosi svoju odgovornost u omjerima koji će biti utvrđeni u ovom sudskom postupku, i to I. tuženik u omjeru od 80%, a II. tuženik u omjeru od 20%. I. tužiteljica FA zahtijeva isplatu novčane naknade imovinske štete u iznos od 2.141,15 EUR (16.132,50 kn),i to za gotove materijalne izdatke za troškove franšize po kasko polici u iznosu od 1.132,50 kn te s osnova umanjene vrijednosti vozila u iznosu od 15.000,00 kn. I. tužiteljica navodi da je nastala oštećenja na predmetnom vozilu naplatila putem svoje ugovorene police kasko osiguranja, ali da je od cjelokupnog iznosa visine štete od 31.362, 54 kn isti umanjen za ugovorenu odbitnu franšizu u iznosu od 1.132,50 kn, a koji iznos je I. tužiteljica podmirila izvođaču radova po predmetnom račun, a s obzirom na to da je vozilo I. tužiteljice u trenutku štetnog događaja bilo staro svega 1 godinu i 23 dana , da se to osnovanim potražuje i naknada štete s osnova umanjen vrijednosti vozila . II. tužitelj RA zahtijeva isplatu novčane naknade imovinske štete u iznosu od 3.056,27 EUR (23.027,45 kn), dok III. tužitelj ŠA zahtijeva isplatu novčane naknade imovinske štete u iznosu od 1.061,78 EUR (8.000,00 kn). Navedene iznose naknade štete tužitelji potražuju sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se naložiti I. tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 1.712,93 EUR (12.906,04 kn), II. tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 428,23 EUR (3.226,50 kn), I. tuženiku isplatiti II. tužitelju iznos od 2.445,01 EUR (18.421,96 kn), II. tuženiku isplatiti II. tužitelju iznos od 611,25 EUR (4.605,49 kn), I. tuženiku isplatiti III. tužitelju iznos od 849,43 EUR (6.400,00 kn), I. tuženiku isplatiti III. tužitelju iznos od 212,36 EUR (1.600,00 kn), sve sa zateznim kamatama, kao i da im tuženici naknade troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate.
2. I. tuženik Hrvatski ured za osiguranje u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje svoju pasivnu legitimaciju, kao i činjenicu da se 24. srpnja 2021. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo više vozila, no osporava nastanak štetnog događaja na način kako je isti opisan i interpretiran u tužbi. Istaknuo je da osporava da je za predmetnu prometnu nesreću odgovorno vozilo reg istarske broja CE-NS-580 (SLO), odnosno suodgovorno te ističe prigovor isključive odgovornosti vozača II. tuženikova vozila za nesreću i posljedice. Nadalje navodi i da su tužitelju vozilima stajali u tunelu bez držanja potrebnog sigurnosnog razmaka te bez da su bili označeni na način da druge sudionike u prometu upozoravaju na svoje zadržavanje na cesti. Dakle, osporava odgovornost za prometnu nesreću te uzročnu vezu . Isto tako, osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati tužitelje da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate.
3. II. tuženik Adriatic osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 24. srpnja 2021. na autocesti A1 u tunelu Sv. Marko dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo i vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod II. tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Nadalje, ističe da je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o sudaru više motornih vozila u pogonu - lančani sudar te da je teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu i visine štete na tužiteljima. Osporava odgovornost za štetu svog osiguranika, navodeći da je za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran osiguranik I. tuženika , jer da naletom osiguranika II. tuženika na vozilo osiguranika I. tuženika nisu na vozilima tužitelja nastala neka nova oštećenja. II. tuženik ističe i prigovor podijeljene odgovornosti na strani I. tužitelja, jer da I. tužitelj prilikom upravljanja vozilom nije držao sigurnosni razmak u odnosu na vozilu ispred sebe. II. tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te u cijelosti osporava zahtjeve I. tužitelja na ime umanjenje vrijednosti vozila, navodeći da se nije radilo takvoj vrsti oštećenja vozila zbog kojih bi došlo do umanjenja vrijednosti vozila u iznosu od 15.000,00 kn. Isto tako, II. tuženik ističe i da tužitelji nisu priložio račun iz kojeg bi proizlazilo da je plaćen PDV za popravak automobila. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tužitelje da II. tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka.
4. Tužitelji su podneskom od 28. lipnja 2024. uredili tužbeni zahtjev, nakon provedenog prometnog vještačenja, na način da predlažu donošenje presude kojom će se naložiti I. tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 315,18 EUR, II. tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 63,03 EUR, I. tuženiku isplatiti II. tužitelju iznos od 3.056,28 EUR, II. tuženiku isplatiti II. tužitelju iznos od 611,26 EUR, I. tuženiku isplatiti III. tužitelju iznos od 1.521,33 EUR, II. tuženiku isplatiti III. tužitelju iznos od 394,23 EUR, a koji posljednji navedeni iznos je III. tužitelja ispravio kao omašku na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. studenoga 2024. na način da treba ispravno stajati 304,27 EUR, sve sa zateznim kamatama, kao i da im tuženici naknade troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate
4.1. Navedenim podneskom od 28. lipnja 2024. I. tužiteljica FA je djelomično povukla tužbeni zahtjev u odnosu na I. i II. tuženika. II. tuženik Adriatic osiguranje d.d. je u podnesku od 8. srpnja 2024. istaknuo da se ne protivi djelomičnom povlačenju I. tužiteljice, pa je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja. S druge strane, I. tuženik Hrvatski ured za osiguranje je u podnesku od 15. srpnja 2024. istaknuo da se protivi navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva I. tužiteljice u odnosu na I. tuženika. Stoga je sud, u skladu s čl. 193. st. 2. ZPP-a odbio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva te odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu
I. tužiteljice prema I. tuženiku.
4.2. Isto tako, predmetnim podneskom od 28. lipnja 2024. II. tužitelj RA i III. tužitelj ŠA su preinačili tužbene zahtjeve prema I. i II. tuženiku, i to povećali postojeće tužbene zahtjeve. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. ZPP-a, sud je dopustio predmetnu preinaku te je odlučio kao pod točkom II. izreke rješenja. Naime, II. i III. tužitelj su navedene preinake učinili po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.
4.3. Dakle, tužitelji konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlažu donošenje presude kojom će se naložiti I. tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 1.712,93 EUR, II. tuženiku isplatiti I. tužiteljici iznos od 63,03 EUR, I. tuženiku isplatiti II. tužitelju iznos od 3.056,28 EUR, II. tuženiku isplatiti II. tužitelju iznos od 611,26 EUR, I. tuženiku isplatiti III. tužitelju iznos od 1.521,33 EUR, II. tuženiku isplatiti III. tužitelju iznos od 304,27 EUR, sve sa zateznim kamatama, kao i da im tuženici naknade troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate
5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem potvrde PU karlovačke (list 12- 17 spisa), preslika prometnih dozvola (list 18-23 spisa), ugovora o kupoprodaji motornog vozila (list 24-26 spisa), izvida štete (list 27-30, 33 spisa), ponude (list 31- 32 i 46 spisa), računa za popravak (list 34 i 42-45 spisa), kasko police (list 35-41 i 230-236 spisa), potvrde o plaćanju (list 45 spisa), zahtjeva za naknadu štete i odgovora na zahtjev (list 47-83 spisa), spisa PU karlovačke formiranog povodom predmetnog štetnog događaja (list 140-158 spisa), računa za troškove popravka (list 228 spisa), izvida štete (list 245-252 i 335-340 spisa) te je razgledao fotografije (list 84-118 i 296-333 spisa). Saslušani su svjedok EA (list 342 spisa), I. tužiteljica FA (list 352-353 spisa), svjedok VA (list 353-354 spisa), svjedok BA (list 355 spisa) i svjedok KA (list 438 -439 spisa). Isto tako, provedeno je prometno vještačenje (list 200-205 spisa) te je saslušan vještak Mišo Barić (list 342-343 i 441-442 spisa).
5.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP -a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.
6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna legitimacija II. i III. tužitelja te pasivna legitimacija I. i II. tuženika,
7. Sporna je aktivna legitimacija I. tužiteljice FA, dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost, uzročna veza te visina tužbenog zahtjeva .
8. Iz zapisnika Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju PU karlovačke (list 142 spisa) proizlazi da je KA, upravljajući motornim vozilom registraske oznaka CE-NS-580 (SLO) po ulasku u tunel uslijed neprilagođene brzine osobinama ceste i gustoći prometa, obzirom da je ulazio u tunel a promet je bio povećane gustoće, nije uspio pravovremeno zaustaviti vozilo već je prednjom stranom istog udario u stražnju stranu osobnog vozila I. tužiteljice FA, a koja je zaustavila vozilo na začelju kolone zaustavljenih vozila ispred sebe. Od jačine udarca vozilo I . tužiteljice je odbačeno unaprijed na stražnji dio zaustavljenog vozila II. tužitelja, a koje vozilo je također od jačine udara odbačeno unaprijed na stražnji dio zaustavljenog vozila III . tužitelja. Nadalje, neposredno nakon toga istom prometnom trakom u istom smjeru naišao je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] osiguranika II. tuženika, a koji također uslijed neprilagođene brzine kretanja nije uspio pravovremeno zaustaviti svoje vozilo već je prednjim djelom udario u stražnji dio vozila osiguranika I . tuženika, koji je neposredno prije toga sudjelovao u prometnoj nezgodi te je predmetno vozilo odbačeno prema naprijed te je od jačine udarca još jednom prednjom stranom naletjelo na vozilo I. tužiteljice, a isti je još jednom odbačeno na vozilo II. tužitelja.
9. Svjedok BA u svom iskazu je u bitnome naveo da se vozio autocestom A1 te da je ulaskom u tunel Sveti Marko vidio da je na polovini tunela kolona vozila koja je bila zaustavljena te su automobili u koloni imali upaljena sva 4 pokazivača smjera, pa da je stoga usporio i zaustavio se te upalio sva 4 pokazivača smjera. Naveo je da su se potom iza njega zaustavila 2 automobila, ali da ne zna na kojoj udaljenosti. Naveo je da je nakon 20 sekundi automobil slovenca udario u zadnji automobil u koloni te izazvao lančani sudar, ali da njegovo vozilo nije odletjelo u vozilo ispred s obzirom da je ostavio razmak između automobila ispred sebe u dužini jednog vozila. Naveo je i da je potom nakon 20 sekundi ponovno novo vozilo udarilo u kolonu, a u odnosu na koji udarac ističe da je bio slabiji.
10. Svjedok EA u svom je iskazu u bitnome navela da je vozila automobil u tunelu Sveti Marko na autocesti A1 te da se BA naglo zaustavio u tunelu zbog nailaska na kolonu vozila, pa da se i ona stoga zaustavila iza njega. Navela je i da se potom iza nje zaustavila I. tužiteljica FA, ali da ne zna na kojoj udaljenosti. Svjedokinja je navela da se ona vozila lijevom trakom te da je kolona bila u obje trake na autocesti. Istaknula je da je nakon toga na vozilo I. tužiteljice naletjelo motorno vozilo kojim je upravljao slovenac te da se od siline udara vozilo I. tužiteljice zabilo u njezin automobil, a da se njezin automobil od siline udara zabio u automobil kojim je upravljao BA. Istaknula je da je potom nakon 10 do 20 sekunda na kolonu naletjelo vozilo kojim je upravljao VA te da su se od siline udara ponovno pomakla sva navedena vozila izazivajući međusobni lančani sudar.
11. I. tužiteljica FA je u svom iskazu u bitnome navela da se vozila autocestom A1 te da je pri ulaska u tunel Sveti Marko uočila kolonu ispred sebe pa da se stoga zaustavila na udaljenosti od 1-2 metra od vozile ispred sebe s obzirom da su se i vozila u koloni ispred nje zaustavila te je istaknula da je upalila sva 4 pokazivača smjera čim je počela kočiti. Navela je da se kretala lijevom prometnom trakom te da je kolona bila u oba traka. Nadalje, navela je da je 15 do 20 sekundi nakon što se zaustavila na nju naletjelo vozilo kojim je upravljao gospodin KA te da je od siline udarca njezino vozilo odbačeno te da se sudarilo sa vozilom ispred nje kojim je upravljala EA. Istaknula je da potom nakon 15 do 20 sekundi na vozilo koje se nalazilo iza nje naletjelo vozilo kojim je upravljao VA te da je opet od siline udarca njezino vozio odbačeno naprijed te da se sudarilo sa vozilom ispred nje. I. tužiteljica je navela i da je silina udarca bila toliko snažna da bi bila odbačena u auto ispred nje i da je bila zaustavljena čak i na udaljenosti od 5 metara. Istaknula je i da ne može procijeniti koji je od dva udarca bio jači.
12. Svjedok VA je u svom iskazu u bitnome naveo da se vozio lijevom trakom autoceste A1 te da se prije tunela Sveti Marko lagano raščistio promet pa da je stoga lagano ubrzao. Naveo je da se vozio iza automobila marke BMW kojim je upravljao slovenac te da čim je ušao u tunel da je vidio da automobil ispred njega ima upaljena stop svjetla te da snažno koči, pa da je i on počeo kočiti svom snagom, ali da se nije uspio zaustaviti te da se zabio u automobil ispred sebe. Istaknuo je da je vozio 80-90 km/h a da se u vozilo ispred sebe sudario pri brzini od 20-30 km/h, s obzirom da se nije uspio zaustaviti. Dakle, istaknuo je da je vozilo marke BMW prvo udarilo u vozilo ispred sebe, a da je potom on udario u vozilo marke BMW te da je između udara bilo 4-5 sekundi. Svjedok je naveo i da je cijelog dana, odnosno cijelom rutom kojom se vozio na autocesti A1 bila kolona, a koja se povremeno kretala brže a povremeno sporije.
13. Svjedok KA je u svom iskazu u bitnome naveo da je 24. srpnja 2021. vozio automobil marke BMW 3 u smjeru mora. Naveo je da se vozio u koloni automobila te da se kolona zaustavila, pa da se i on zaustavio. Istaknuo je da se zaustavio iza vozila ispred sebe te da nije došlo do sudara njegovog vozila i vozila koje se nalazilo ispred njega. Istaknuo je da je nakon 1 ili 2 sekunde na njegov automobil naletjelo vozilo koje se kretalo iza njega, a uslijed kojeg udara je njegovo vozilo odgurnuto u vozila ispred njega te da je stoga nastalo lančani sudar. Naveo je da je njegov automobil bio oštećen s prednje i stražnje strane, odnosno da je na istome nastupila totalna šteta, ali da nije bilo oštećenje s bočnih strana, kao i da je štetu podmirilo osiguranje TRIGLAV. Isto tako, svjedok je naveo da je platio neku kaznu, ali da se ne sjećam kako se ista zvala i tko ju je izdao , kao i da mu je policija izdala potvrdu o novčanoj kazni, ali da ne zna je li se radilo o potvrdi o izdanoj ili naplaćenoj kazni te da se ne sjećam kakva je to bila potvrda.
14. Sud je prihvatio istinitim iskaze I. tužiteljice FA, svjedoka BA, EA i VA, s obzirom da su iskazivali jasno, samopouzdano i životno uvjerljivo te su njhovi iskazi u skladu s drugim dokazima u postupku. S druge strane, sud je prihvatio iskaz svjedoka KA, osim u dijelu u kojem isti navodi da se zaustavio ispred kolone automobila, a sve s obzirom da je navedeno u suprotnosti s drugim dokazima u postupku.
15. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, odnosno dinamike prometne nesreće te visine štete na vozilima II. i III. tužitelja te umanjen ja vrijednosti na vozilu I. tužiteljice, sud je izveo dokaz prometnim vještačenje po sudskom vještaku Miši Bariću.
15.1. Vještak Mišo Barić u svom nalazu i mišljenju od 24. travnja 2024. (list 200-205 spisa) u bitnome navodi da je do prometne nesreće je došlo na lijevom prometnom traku auto-ceste A1 Karlovac+46km+10 m na način da je došlo do naleta osobnog vozila „BMW 320“ CE NS-580 (SLO) kojim je upravljao KA na stražnji dio vozila „VW T-Cross“ kojim je upravljala I. tužiteljica FA i koje vozilo je bilo u mirovanju u koloni od tri vozila te nakon toga nalet osobnog vozila „Mercedes“ [registarska oznaka] kojim je upravljao VA na stražnji dio osobnog vozila „BMW“. Naveo je da se nakon naleta prednjeg dijela osobnog vozila „BMW“ na stražnji dio osobnog vozila „VW T-Cross“ dogodio lančani nalet na stražnji dio osobnog vozila „Honda“, a zatim i na stražnji dio osobnog vozila „Audi A4“. Istaknuo je da su, s obzirom na karakter oštećenja prednjeg dijela osobnog vozila „Mercedes“ kojom prilikom je došlo do „gužvanja“ gornjih dijelova karoserije vozila kao i relativno male plastične deformacije stražnjeg dijela osobnog vozila „BMW“, eventualna naknadna oštećenja na vozilima tužitelja (ako je do njih i došlo) u svakako minimalnog intenziteta. Vještak je naveo i da se radilo o ravnom dijelu kolnika u kojim uvjetima je KA mogao na vrijeme uočiti zaustavljenu kolonu vozila te pravovremenim usporavanjem zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na stražnji dio zaustavljenog vozila „VW T-Cross“.Nadalje, naveo je da visina umanjene vrijednosti na osobnom vozilu I. tužiteljice „VW T-Cross“ iznosi 165,18 EUR. Vještak je naveo i da je usporedbom izvida štete sa kalkulacijom popravka osobnog vozila II. tužitelja „Honda“ razvidno suglasje u svim stavkama kalkulacije, a iz čega proizlazi da je trošak popravka vozila u iznosu od 23.027,45 kn na dan 24. siječnja 2021. opravdan. Isto tako, ističe i da za osobno vozilo III. tužitelja „Honda“ u spisu predmeta ne postoji račun ili kalkulacija popravka, pa da je za isto vozilo utvrđena visina štete na današnji dan u iznosu od 1.521,33 EUR.
15.2. Povodom prigovora stranaka na nalaz i mišljenje vještaka Miše Barića, na ročištu održanom 28. studenoga 2024. saslušan je vještak koji navodi da je već u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je naletom osobnog vozila Mercedes (vozila osiguranika II. tuženika) moglo doći do nekih dodatnih minimalnih oštećenja na vozilima ispred, odnosno na vozilima tužitelja. Međutim, naveo je da s obzirom da kod takvog slučaja dolazi do preklapanja tih deformacija sa već nastalim deformacijama, da ne može decidirano izjaviti koliko je naletom osobnog vozila Mercedes došlo do dodatnih oštećenja. Ističe da da je točno da je moglo doći do dodatnih oštećenja, ali da ne može biti siguran je li to dodatnih 10% ili 20%. Vještak je naveo i da su KA i VA mogli na vrijeme vidjeti kolonu zaustavljenih vozila u lijevoj prometnoj traci te sa dovoljnim uzdužnim razmakom na vrijeme zaustaviti svoje vozilo. Vještak je naveo i da ne može znati razlog zaustavljanja vozila tužitelja na lijevoj prometnoj traci jer da tehnički nije moguće utvrditi razlog, kao i da ne može znati koji razmak je bio između zaustavljenih vozila tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja.
15.3. Vještak Mišo Barić je dopunski saslušan na ročištu održanom 30. siječnja 2026. te je tada naveo da se ne mijenja utvrđena dinamika nastanka štetnog događaja nakon što je pročitao iskaze svjedoka ove prometne nesreće. Naglasio je da su iskazi svjedoka vozača automobila Honde EA, svjedoka vozača automobila Audi BA, I. tužiteljice vozača automobila T-Cross FA i svjedoka vozača automobila Mercedes VA , sukladni i odgovaraju pisanom nalazu i mišljenju o slijedu događaja. U odnosu na iskaz svjedoka KA u kojem tvrdi da se zaustavio iza kolone 3 vozila, te da je na njega naletjelo osobno vozilo Mercedes koje ga je odbacilo naprijed na zaustavljena vozila, ističe da tehnički nije moguće.
15.4. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Miše Barića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne dokumentacije i u skladu sa stručnim znanjem vještaka. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore stranaka i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, pa je i to razlog zašto je sud odbio prijedlog I. i II. tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja vještačenja.
16. Slijedom provedenih dokaza, sud nalazi utvrđenim da je do predmetne prometne nesreće došlo naletom osobnog vozila „BMW 320“ CE NS-580 (SLO) kojim je upravljao KA na stražnji dio vozila I. tužiteljice, a koje vozilo je bilo u mirovanju u koloni od tri vozila te nakon toga naletom osobnog vozila „Mercedes“ [registarska oznaka] kojim je upravljao VA na stražnji dio osobnog vozila „BMW“. Nakon navedenih naleta dogodio se lančani nalet na stražnji dio osobnog vozila II. tužitelja, a zatim i na stražnji dio osobnog vozila III. tužitelja. Utvrđeno je da je naletom osobnog vozila osiguranika II. tuženika došlo do dodatnih oštećenja u omjeru od dodatnih 10% do 20%.
17. U skladu s čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
18. Ističe se da se u ovom predmetu radi o dva štetna događaja. Prvi štetni događaj nastao je naletom osobnog vozila „BMW 320“ CE NS-580 (SLO) kojim je upravljao KA na stražnji dio vozila I. tužiteljice. S obzirom da je za nastanak navedenog štetnog događaja odgovoran KA, to je I. tuženik dužan naknaditi tužiteljima štetu nastalu u tom prvom štetnom događaju. Nadalje, drugi štetni događaj nastao je naletom osobnog vozila „Mercedes“ [registarska oznaka] kojim je upravljao VA na stražnji dio osobnog vozila „BMW“. S obzirom da je za nastanak navedenog štetnog događaja odgovoran VA, to je II. tuženik dužan naknaditi tužiteljima štetu nastalu u tom drugom štetnom događaju
19. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka Miše Barića, glavnina štete na vozilima tužitelja nastala je u prvom štetnom događaju, odnosno naletom osobnog vozila „BMW 320“ CE NS-580 (SLO) kojim je upravljao KA. Naletom osobnog vozila „Mercedes“ [registarska oznaka] kojim je upravljao VA nastala su dodatna minimalna oštećenja na vozilima tužitelja, i to između 10 i 20%.
19.1. S obzirom da je u postupku utvrđeno da tužiteljima pripada pravo na naknadu štete od I. i II. tuženika, ali se visina naknade štete nije mogla utvrditi, sud je u skladu s čl. 223. st. 1. ZPP-a prema slobodnoj ocjeni odlučio da je 80% visine štete na vozilima tužitelja uzrokovano naletom osobnog automobila KA, dok je 20% visine štete uzrokovano naletom osobnog automobila VA.
19.2. Stoga je I. tuženik Hrvatski ured za osiguranje dužan tužiteljima naknaditi 80% nastale štete, dok je II. tuženik Adriatic osiguranje d.d. dužan tužiteljima naknaditi 20% nastale štete.
20. Izvedenim dokazima utvrđeno je da je u oba štetna događa I. tužiteljici FA nastala šteta u ukupnom iznosu od 315,18 EUR. Naime, nalazom i mišljenjem vještaka Miše Barića utvrđeno je da umanjenje vrijednosti vozila I. tužiteljice uslijed štetnih događaja iznosi 165,18 EUR te je utvrđeno i da je I. tužiteljica platila gotove materijalne izdatke za troškove franšize po kasko polici u iznosu od 150,31 EUR (list 45 spisa).
20.1. S obzirom da je I. tužiteljica FA bila vlasnica automobila oštećenog u štetnim događajima (list 18 spisa), to je ista ovlaštena zahtijevati naknadu štete, pa je odbijen kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije I. tužiteljice.
20.2. Stoga je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem I. tužiteljica FA potražuje od I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje naknadu štete u iznosu od 252,15 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
20.3. Ocijenjen je i osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem I. tužiteljica FA potražuje od II. tuženika Adriatic osiguranje d.d. u iznosu od 63,03 EUR te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
20.4. S druge strane, tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim u dijelu u kojem I. tužiteljica FA potražuje od I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje naknadu štete u iznosu od 1.460,78 EUR te je odlučeno kao pod točkom VII. izreke.
21. Izvedenim dokazima utvrđeno je da je u oba štetna događa I I. tužitelju RA nastala šteta troška popravka osobnog automobila u ukupnom iznosu od 3.056,27 EUR (23.027,45 kn).
21.1. Stoga je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem II. tužitelj RA potražuje od I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje naknadu štete u iznosu od 2.445,02 EUR te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
21.2. Ocijenjen je i osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem II. tužitelj RA potražuje od II. tuženika Adriatic osiguranje d.d. u iznosu od 611,26 EUR te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
21.3. S druge strane, tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim u dijelu u kojem II. tužitelj RA potražuje od I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje naknadu štete u iznosu od 611,26 EUR te je odlučeno kao pod točkom VIII. izreke.
22. Izvedenim dokazima utvrđeno je da je u oba štetna događa I II. tužitelju ŠA nastala šteta troška popravka osobnog automobila u ukupnom iznosu od 1.521,33 EUR.
22.1. Stoga je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem III. tužitelj ŠA potražuje od I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje naknadu štete u iznosu od 1.217,06 EUR te je odlučeno kao pod točkom V. izreke.
22.2. Ocijenjen je i osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem III. tužitelj ŠA potražuje od II. tuženika Adriatic osiguranje d.d. u iznosu od 304,27 EUR te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.
22.3. S druge strane, tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim u dijelu u III. tužitelj ŠA potražuje od I. tuženika Hrvatski ured za osiguranje naknadu štete u iznosu od 304,27 EUR te je odlučeno kao pod točkom IX. izreke.
23. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.
23.1. U skladu s odredbom čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 i 155/2023) obveza pravične novčane naknade imovinske štete dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-260/2023.
23.2. Stoga su tužiteljima dosuđene zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva prema tuženicima.
23.3. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
24. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da su tužitelji uspjeli u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 67,30% (4.892,79 EUR : 7.269,10 EUR). Tužitelji su uspjeli i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%. Dakle, tužitelji su s obzirom na osnovu i visinu (100+67,30=167,30 : 2 = 83,65) uspjeli u omjeru od 83,65%, a tuženici u omjeru od 16,35%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 83,65% s kojim su uspjeli tužitelji od manjeg postotka uspjeha tuženika od 16,35%, dobije se 67,30% te tuženici trebaju tužiteljima naknaditi 67,30% opravdanog i potrebnog troška.
24.1. Tako su tužiteljima, priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa)), zatim trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak podneska od 28. lipnja 2024. u visini od 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanim 6. studenoga 2023., 28. studenoga 2024., 21. ožujka 2025., 9. prosinca 2025. i 30. siječnja 2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle. tužitelji imaju pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 800 bodova odnosno 960 bodova uz uvećanje za zastupanje više osoba (Tbr. 40/1 Tarife), a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.400,00 EUR. Tužitelji imaju pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 54,52 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 119,14 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.573,66 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 67,30%, proizlazi da tužitelji imaju pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.732,07 EUR.
24.2. Kada se gore navedenom iznosu od 1.732,07 EUR doda kao nužan trošak prometnog vještačenja od 500,00 EUR te trošak dolaska vještaka na raspravu od 33,18 EUR, a koji su platili tužitelji, dobije se iznos od 2.265,25 EUR, a koliko je i dosuđeno tužiteljima u izreci presude.
24.3. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 16. veljače 2022., s obzirom da su dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu mogli dostaviti već uz tužbu. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 26. srpnja 2022. , podneska od 16. siječnja 2023. i podneska od 11. srpnja 2024., s obzirom da su iste navode tužitelji mogli iznijeti i u tužbi ili potom na raspravi, pa stoga navedeni podnesak nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Isto tako, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 9. studenoga 2023. i podneska od 4. srpnja 2024., a kojima isti dostavljaju potvrdu o uplati predujma, a sve s obzirom da sud u sustavu espisa provjerava je li stranka uplatila predujam te sud nije niti zatražio od tužitelja da dostave potvrdu o uplaćenom predujmu.
24.4. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
U Zagrebu 13. ožujka 2026.
Sudac:
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. I., II. i III. tužitelj – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 119,14 EUR
2. I. tuženiku – po punomoćniku
3. II. tuženik – po punomoćniku
