REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-776/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], OBRT ZA USLUGE, vl. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik iz Rijeke, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika SORTIS OPREMA d.o.o., OIB: 44000726945, Samobor, Ulica Ivana Gundulića 32, radi naknade štete u iznosu od 1.664,42 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-728/2025-12 od 23. prosinca 2025., 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-728/2025-12 od 23. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.664,42 EUR zajedno s kamatama te da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.
2. Na ovaj način odlučio je prvostupanjski sud, zaključujući kako tužitelj nije aktivno legitimiran jer je vlasnik automobila PORSCHE LEASING d.o.o., dok je tužitelj primateljem leasinga. Leasing kuća je ovlaštena poduzimati radnje vezane za vlasništvo i korištenje objekta leasinga, a ne tužitelj. Nadalje, dobavljač objekta leasinga je CARMOTO CO iz Rijeke pa ne postoji niti pasivna legitimacija na strani tuženika. Nadalje, navodi se da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje iz tužbe da je kvar vozila uzrokovan silovitim udarcem vozila prije kupnje istoga od strane tužitelja, da je tuženik tužitelju prodao vozilo sa skrivenim manama i nedostacima, odnosno da je tuženik prevario tužitelja i stavio ga u zabludu, prikrio mu sve relevantne činjenice koje bi svakako utjecale na odluku tužitelja o kupovini predmetnog vozila. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. i čl. 155. st . 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).
3. Tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvenstveno navodi kako je počinjena bitna povreda postupka jer je dana uputa o pravnom lijeku s rokom od 8 dana za podnošenje žalbe, iako je pravilan rok od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke. Nadalje da je sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokaza iako nije izveo sve predložene dokaze; da je pogrešno odbio izvesti dokaz prometnim vještačenjem iako tužitelj nije naveo na koje okolnosti jer sud određuje vještačenje i postavlja zadatak te da je trebao odnos stranaka promatrati kroz odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Nakon što je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna iako prvostupanjski sud u pojedinim pitanjima ima pogrešan pravni pristup ali isto nije od utjecaja na pravilnost odluke.
6. Prvenstveno, navodi se kako je u ovoj pravnoj stvari riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Predmet spora, prema činjeničnim navodima tužbe, je naknada štete nastala iz ugovornog odnosa kupoprodaje vozila za koji tužitelj tvrdi da je imao skrivene mane i nedostatke i time mu je tuženik uzrokovao štetu koju tužitelj sadržajno nalazi u odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a.
8. Prvenstveno je za odgovoriti da time što je dana uputa o pravnom lijeku s rokom na 8 dana umjesto 15 dana, nije počinjena bitna povreda postupka, tužitelj je podnio žalbu i nije uskraćen u svom pravu na podnošenja pravnog lijeka.
9. Osnovano žalitelj ukazuje da je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda da primjeni pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. ZPP -a iako nije izveo i ocijenio dokaze koje je predložila stranka na kojoj je teret dokaza. Unatoč toj povredi postupka u svezi čl. 354. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP -a, pravilna je odluka prvostupanjskog suda u ovom sporu male vrijednosti.
10. To iz razloga jer je prvostupanjski sud utvrdio da tuženiku nedostaje pasivna legitimacija. Već iz tog razloga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev. Tužitelj u navodima tužbe navodi da je bio u ugovornom odnosu s društvom Carmoto Co d.o.o. (treće društvo) te da je vozilo bilo pod garancijom izdanom od tog društva. Nastavno se navodi suprotno - da je tuženik prodao vozilo tuženiku dok tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije uz navod da je tuženik prodao vozilo društvu Carmoto Co d.o.o., te da nije jasna pravna osnova tužbe. Nije sporno među strankama da je vlasnik vozila Porsche Leasing d.o.o., da je tužitelj - primatelj leasinga dok je dobavljač vozila treće društvo - Carmoto Co d.o.o. iz Rijeke. Naime, tužitelj nije s tuženikom bio u ugovornom odnosu, jer su Ugovor o financijskom leasingu sklopili tužitelj kao primatelj leasinga i Porsche leasing d.o.o. kao davatelj leasinga, dok je društvo Carmoto Co. d.o.o. (treća osoba) naveden u ugovoru kao dobavljač objekta leasinga. U slučaju ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak tužitelj kao primatelj leasinga sukladno čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu („Narodne novine” broj 141/13.) prema dobavljaču objekta leasinga (tuženiku) ima ista prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga. Ako dobavljač objekta leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi. Nadalje, obzirom se tužitelj poziva na primjenu odredbe čl. 1045 . ZOO-a ukoliko bi se odnos stranka promatrao kroz tu normu, iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da je tuženik uzrokovao štetu na vozilu koja prema tvrdnjama tužitelja proizlazi iz nekog ranijeg šetnog događaja.
11. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.
12. Stoga je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 12. ožujka 2026.
Sutkinja
Ana Cvitković
