REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-36/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1993/2025-30 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1993/2025-30 od 30. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 3.100,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos neimovinske štete od 2.850,00 eura od 25.6.2024. do isplate, a na iznos imovinske štete od 250,00 eura od 30.1.2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 250,00 eura za razdoblje od 25.6.2024. do 30.1.2026.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka od 2.287,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30.1.2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška za daljnji iznos od 125,00 eura.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupka jer presuda u pobijanom dijelu ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, budući da izreka presude proturječi razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku. Naime, suprotno stajalištu suda, tuženica ukazuje da u ponovljenom prvostupanjskom postupku nije utvrđeno nespornim da je tužitelj ozljedu na radu od 20. studenoga 2023. (sud krivo navodi da se radi o ozljedi na radu od 2. siječnja 2024.) zadobio prilikom obavljanja radnog zadatka kod poslodavca Kliničkog bolničkog centra Zagreb, već naprotiv dokazi u spisu (napose javna isprava - popunjena i od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ovjerena tiskanica Prijava o ozljedi na radu) upućuju da je do ozljeđivanja došlo prilikom obavljanja radnog zadatka za poslodavca Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta, koji u vrijeme ozljeđivanja 20. studenoga 2023. nije imao kod tuženice zaključenu policu osiguranja od izvan ugovorne odgovornosti prema djelatnicima. Isto tako, sud je trebao cijeniti, s obzirom na prigovore tuženice, da je u smislu članka 221.a Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 219. Zakona o parničnom postupku, na tužitelju bio teret dokazivanja da predmetna isprava nije pravilno sastavljena, odnosno, da sve činjenice iz iste nisu istinito utvrđene (članak 230. stavak 3. ZPP-a). Iskaz tužitelja s ročišta od 9. lipnja 2025. zasigurno ne može anulirati sadržaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. Zakona o parničnom postupku. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, jer tužitelju nije dosuđena pravična novčana naknada (dosuđena je u previsokom iznosu) s obzirom na težinu ozljede, medicinsku dokumentaciju i ocjenu kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete iz vještačkog nalaza i mišljenja, a pri tome valorizirajući važeće Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poštujući da isti ne predstavljaju puki matematički obračun, već smjernice pri suđenju), načelo slobodne ocjene dokaza iz članka 8. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a njoj naknaditi prouzročene parnične troškove, uključivši i trošak pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud naložio tuženici, kao osiguravateljici Kliničkog bolničkog centra Zagreb, isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.100,00 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos neimovinske štete iznos od 2.850,00 eur od 25. lipnja 2024. do isplate, a na iznos imovinske štete iznos od 250,00 eur od 30. siječnja 2026. do isplate, a koja je šteta nastala tužitelju 20. studenoga 2023. padom na stepenicama u zgradi Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
6. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, po članku 365. stavku 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a nisu počinjene ni bitne povrede na koje ukazuje žaliteljica, one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati te nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud osnovano odlučio o pasivnoj legitimaciji tuženice unatoč postojanju vjerodostojne isprave – „Prijave o ozljedi na radu“ ispunjene od strane poslodavca Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta.
7. Tuženica u žalbi ističe da je pasivno legitimiran Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, kojem je tužitelj prijavio kao poslodavcu ozljedu na radu i po toj osnovi mu je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao pravo po osnovi privremene nesposobnosti za rad. Također, da se radi o javnoj ispravi, koju sud nije adekvatno cijenio.
8. Prema odredbi članka 230. stavka 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, po članku 230. stavku 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, pa je tužitelj bio ovlašten dokazivati da je ono što je navedeno u javnoj ispravi neistinito jer je riječ o oborivoj predmnjevi.
9. Tužitelj je svojim iskazom dokazao, koji je sukladan podatku iz prijave o ozljedi na radu gdje se kao mjesto nesreće navodi adresa u Zagrebu, Kišpatičeva 12, da se štetni događaj dogodio kod osiguranika tuženice. Naime, nije bilo sporno da je u vrijeme štetnog događaja tužitelj bio zaposlenik i kod Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta i da, iako je tužitelj prijavu o ozljedi na radu podnio Sveučilištu u Zagrebu, Medicinskom fakultetu, kao drugom poslodavcu i po toj osnovi mu je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu na radu, dakle s osnova radnog odnosa sa Sveučilištem u Zagrebu, Medicinskim fakultetom, pasivno je legitimiran poslodavac kod kojeg je došlo do ozljede na radu, a to je Klinički bolnički centar Zagreb, jer po članku 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018.), koji uređuje odgovornost za štetu na radu i u vezi s radom, poslodavac odgovara po principu objektivne odgovornosti. Mjerodavna je odredba i članka 3. stavka 1. točke 14. Zakona o zaštiti na radu, prema kojoj je ozljeda na radu ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu može pristupiti, odnosno drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.
10. Tuženica neosnovano osporava i visinu dosuđene naknade neimovinske štete . Na temelju vještačenja dr. Igora Stipančića utvrđeno je da je tužitelj zadobio prijelom donjeg članka palca desnog stopala. Proveo je konzervativno liječenje imobilizacijom i mirovanjem. Uslijed zadobivene povrede trpio je bol jakog intenziteta tri dana, srednjeg do sedam dana, a manjeg još do četiri tjedana sveukupno. Primarni kratkotrajni i intenzivan strah trpio je u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja. Tzv. sekundarni strah kao posljedicu tjelesne ozljede jakog intenziteta je imao oko dva dana, srednjeg pet dana i manjeg do četiri tjedana sveukupno. Zaostalo je umanjenje životne aktivnosti od 2%.
11. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u dosuđenom iznosu, pravilnom primjenom članka 19. stavka 1. i 2. te članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.). Pritom je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir da na visinu zahtjeva utječe okolnost da stopa inflacije od 2020., kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske povećao orijentacijske kriterije za 50% pa do presuđenja iznosi 28,4%.
12. Slijedom navedenoga odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 12. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
