REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-407/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužen ice GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, Izdvojene lokacije u Vrbovskom poslovni broj Povrv-701/2024-13 od 21. srpnja 2025., 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka II. i III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, Izdvojene lokacije u Vrbovskom poslovni broj Povrv-701/2024-13 od 21. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Filipa Markanovića iz Malog Lošinja, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-608/2024, Ovrv- 16988/2024 od 6.rujna 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 89,73 EUR te se u tom dijelu tužba smatra povučenom.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Filipa Markanovića iz Malog Lošinja, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-608/2024, Ovrv- 16988/2024 od 6.rujna 2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju zateznu kamatu:

- na iznos od 46,89 EUR od 6.travnja 2024.,

- na iznos od 36,84 EUR od 7.svibnja 2024,

- na iznos od 6,00 EUR od 25.lipnja 2024.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III. Tužena je dužna tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 25,00 EUR u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom točku II. i III. izreke navedene presude pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava , te odluke o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. Zakona o parničnom postupku budući da je prekoračen tužbeni zahtjev te presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tuženica je podmirila iznos glavnice nakon dospijeća odnosno nakon utuženja, dok je propustila naknaditi troškove ovršnog postupka i zatezne kamate. Tužitelj je podneskom od 12. svibnja 2025. uglavničio zatezne kamate te na tako uglavničen iznos potražuje zatezne kamate sukladno članku 31. Zakona o obveznim odnosima, što predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva zbog djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu, a nikako preinaku tužbenog zahtjeva kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud pozivajući se na članak 450. stavak 3. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je dosudio zatezne kamate na svaki pojedinačno navedeni iznos i to od datuma dospijeća do datuma isplate (koji datum nije naveo u izreci) dok je tuženica podmirila glavnicu dana 4. rujna 2024. stoga zatezne kamate ne mogu teći do beskonačnosti već do datuma plaćanja. Nadalje, propušteno je odlučiti o javnobilježničkim troškovima postupka u iznosu od 20,00 eura koje je tužitelj potraživao. Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovo suđenje pred drugim uređujućim sucem koji će donijeti odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva kako je to zatraženo podneskom od 12. svibnja 2025. podredno preinačiti prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova ovršnog postupka i parničnog troška, uključujući trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavka 3. OZ-a. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a, a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, a nisu počinjene ni bitne povrede na koje ukazuje žalitelj, one iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, a nije niti prekoračen tužbeni zahtjev.

8. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da je:

- javni je bilježnik Filip Marković iz Malog Lošinja donio rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-608/2024, Ovrv-16988/2024 od 6. rujna 2024. kojim je naložio tuženici namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 89,73 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 46,89 eura od 6. travnja 2024., na iznos od 36,84 eura od 7. svibnja 2024. i na iznos od 6,00 eura od 25. lipnja 2024.,sve do isplate,

- da je tuženica nakon obavijesti javnog bilježnika 4. rujna 2024. platila tužitelju glavnicu u iznosu od 89,73 eura.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog za zakonsku zateznu kamata na pojedine iznose od njihovog dospijeća pa do isplate, jer nesporno tuženica nije platila dug o njegovom dospijeću, dok je platni nalog za glavnicu ukinut, jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu.

10. Nakon što je tuženica platila glavnicu, tužitelj je podneskom od 12. svibnja 2025. preinačio svoj zahtjev te tražio da sud održi na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti iznos od 2,45 eura na ime zateznih kamata obračunatih na podmireni iznos glavnice te platiti zatezne kamate po članku 31. Zakona o obveznim odnosima, na iznos od 2,45 eura računajući od dana podnošenja tog zahtjeva, 12. svibnja 2025., pa do dana plaćanja, po stopi prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

11. Pravilno prvostupanjski sud nije odlučio o tako preinačenom zahtjevu, suprotno žalbenim navodima žalitelja te se pravilno pozvao na članak 450. stavak 3. ZPP-a, kojim je propisano da tužitelj može nakon podnošenja prigovora tuženika preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari, pa je pravilno po članku 451. stavku 1. ZPP-a odlučio samo o osnovanosti potraživanja tužitelja koja se odnosi na plaćanje zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos do isplate, a kako je to navedeno u točki II. izreke prvostupanjske presude. Nesporno je da je tuženica platila dužni iznos sa zakašnjenjem 4. rujna 2024. te je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate kako je navedeno u točki II. izreke obzirom da su dospijeća računa bila iz razdoblja prije nego što ih je tuženica podmirila.

12. Tužitelj se neosnovano poziva na praksu Općinskog suda u Rijeci, jer je o navedenom donesen zaključak na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. zbog različite sudske prakse o pitanju preinake tužbe nakon podnošenja prigovora protiv platnog naloga (poslovni broj Su-IV-33/2022-11) po kojem u postupku nastalom povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom.

13. Kako tužitelj u zahtjevu iz podneska 12. svibnja 2025. nije niti povećao tužbeni zahtjev niti uz već postojeći istaknuo drugi zahtjev, iznad iznosa određenog platnim nalogom, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio takvo preinačenje tužbenog zahtjeva, te je odlučio o osnovanosti prigovora tuženice protiv donesenog platnog naloga.

14. I odluka o trošku postupka je pravilna te je trošak odmjeren sukladno članku 154. stavku 4. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Nataša Babić