REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-379/2026-2

Poslovni broj: Gž-380/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru (broj P-DO-8/2025), radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj:Pn-7/2025-13 od 18. lipnja 2025. i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-7/2025-24 od 16. siječnja 2026., 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-7/2025- 24 od 16. siječnja 2026. i rješava:

Odbacuje se prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje od 26. lipnja 2025. kao nepravovremen.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pn-7/2025-13 od 18. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Pn-7/2025-24 od 16. siječnja 2026. odbijen je tužiteljev prijedlog povrat u prijašnje stanje od 26. lipnja 2025. kao neosnovan.

2. To rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se žalba uvaži i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. U žalbi, u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Ističe da nije bilo razloga donijeti pobijano rješenje jer je tužitelj u telefonskom razgovoru uređujućem sucu predložio zakazati drugo pripremno ročište te da je i po zakonu dozvoljeno jednom odgoditi pripremno ročište. Smatra da nije bilo razloga da se nenadležan zastupnik tužene protivi njegovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i da se tuženiku pristrano dosuđuju troškovi postupka.

3. Žalba tužitelja je osnovana, ali iz drugih razloga.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje; da je rješenjem poslovni broj Pn-7/2025-13 od 18. lipnja 2025. utvrđeno da se tužba smatra povučenom uz obrazloženje da tužitelj nije pristupio na pripremno ročište 11. lipnja 2025. iako je uredno primio poziv za ročište, a izostanak nije opravdao dok se tužena na tom pripremnom ročištu nije htjela upustiti u raspravljanje; da je tužitelj 26. lipnja 2025. predložio povrat u prijašnje stanje, a svoj prijedlog obrazložio je činjenicom da je propustio doći na raspravu i da je o svom propustu telefonski obavijestio suca; da se tužena podneskom od 12. prosinca 2025. usprotivila prijedlogu za povrat u prijašnje; da je na ročištu održanom povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje 15. prosinca 2025. tužitelj obrazložio da na pripremno ročište 11. lipnja 2025. nije pristupio jer je pomiješao datume uslijed svoje dobi, opterećenja koje trpi vođenjem postupaka i obavljanjem drugih obveza koje nije određeno opisao.

4.1. Ocijenivši da navedeni razlozi na koje se tužitelj poziva nisu opravdani razlozi za propuštanje pripremnog ročišta 11. lipnja 2025. prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije osnovan pa je posljedično njegov prijedlog odbijen kao neosnovan. Osim toga, navodi da je tužitelj u pozivu za ročište koje je održano 11. lipnja 2025., a na koje tužitelj nije pristupio, i u rješenju od 24. ožujka 2025. kojim je određeno to ročište, upozoren na posljedice propuštanja ročišta pa se smatra da je tužitelj za propuštanje pripremnog ročišta saznao 11. lipnja 2025., tj. onoga dana kojega je održano ročište pa kako je tužitelj prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio 26. lipnja 2025. preporučenom poštanskom pošiljkom to je njegov prijedlog podnesen izvan subjektivnog roka od 8 dana iz čl. 118. st. 2. ZPP pa da je time njegov prijedlog i nepravovremen.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama iznesenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene kao ni bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju upire žalitelj jer rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

6. Međutim, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl.121. st.1. ZPP kada je o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje meritorno odlučio umjesto da je njegov prijedlog odbacio.

7. Prema odredbi čl. 117. st.1. ZPP ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

7.1. Odredbom čl. 118. st. 2., 3. i 4. ZPP propisani su subjektivni i objektivni rokovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje na način da se takav prijedlog mora podnijeti u roku od osam (8) dana računajući od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje od dana kada je za to saznala time da ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onog dana kojeg je istekao rok u kojem je radnju trebala poduzeti odnosno onog dana kojeg je održano ročište na koje je pozvana, s time da se nakon proteka dva (2) mjeseca od dana propuštanja ne može tražiti povrat u prijašnje stanje.

7.2. Prema odredbi čl. 121. st.1. ZPP nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbaciti će sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća rješenjem.

8. Iz sadržaja spisa, u bitnom, proizlazi da je tužitelj zaprimio rješenje (poziv) kojim je zakazano pripremno ročište za dan 11. lipnja 2025., dana 26. ožujka 2025.

8.1 Pripremno ročište održano je 11. lipnja 2025. i na isto tužitelj nije pristupio, pa se smatra da je tužitelj za propuštanje pripremnog ročišta saznao 11. lipnja 2025., tj. onoga dana kojega je održano ročište, što i sam tužitelj potvrđuje, stoga zadnji dan roka od 8 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje pada na dan 19. lipnja 2025. (četvrtak).

8.2. Tužitelj je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio 26. lipnja 2025. preporučenom poštanskom pošiljkom.

8.3. Iz svega navedenog proizlazi da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje nepravovremen u smislu odredbi čl. 118. st. 2. i 3. ZPP te je isti, bez ulaženja u ocjenu osnovanosti tog prijedloga, valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 121. st.1. ZPP.

9. Kako je odbacivanje prijedloga povoljnije za tužitelja koji je podnio žalbu protiv citiranog rješenja suda prvog stupnja, to je pozivom na odredbu čl. 380. toč.3. valjalo odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

10. O žalbi na rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Pn-7/2025-13 od 18. lipnja 2025.

11. Citiranim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Tužba se smatra povučenom.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi troškove parnice u iznosu od 2.540,00 EUR u roku od 15 dana.“

12. Protiv tog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP predlažući uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi, u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. ZPP jer da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 2. ZPP jer sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan. Osim toga da je počinjena i bitna povreda iz čl. 158. ZPP jer sud ne može dosuditi troškove zastupniku tužene koji nije mjesno nadležan da zastupa tuženu.

13. Žalba tužitelja nije osnovana.

14. Prvostupanjski sud je donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe navodeći kako je tužitelj uredno pozvan na pripremno ročište zakazano za dan 11. lipnja 2025., da tužitelj nije pristupio na ročište niti je svoj izostanak opravdao, a da tužena na tom pripremnom ročištu nije htjela upustiti u raspravljanje, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 291. st. 4. ZPP odlučio da se tužba smatra povučenom, te je tužitelju na temelju odredbe čl. 158. st. 1. ZPP naložio nadoknaditi tuženoj prouzročene troškove u iznosu od 2.540,00 EUR koji se sastoje od troškova sastavljanja odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 1.016,00 EUR, sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.016,00 EUR i pristupa na ročište 11. lipnja 2025. u iznosu od 508,00 EUR.

15. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP. Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju se žalitelj poziva u žalbi. To stoga što pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti međusobno niti sa ispravama u spisu te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 2. st.2. ZPP na koju također u žalbi ukazuje žalitelj, jer sud nije odbio odlučiti o zahtjevu za koji je nadležan već je utvrđujući da su za to propisane pretpostavke iz čl. 291. st.4. ZPP donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

16. Odredbom čl. 291. st.4. ZPP je propisano ako s ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

17. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio uredno pozvan na pripremno ročište dana 11. lipnja 2025., a svoj izostanak nije opravdao. Kako je tuženik na navedenom ročištu izjavio kako se neće upustiti u raspravljanje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio presumirano povlačenje tužbe temeljem čl. 291. st.4. ZPP.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je opravdanost njegova izostanka s pripremnog ročišta proizlazila iz činjenice da je nakon održanog ročišta telefonski kontaktirao sud. Naime, pravodobno opravdanje propuštanja procesne radnje moglo bi se uzeti u obzir samo ukoliko je tužitelj prije održavanja ročišta obavijestio sud o postojanju opravdanog razloga i predložio odgađanje ročišta. Budući da je kontakt suda uslijedio tek nakon održanog ročišta, taj postupak ne može spriječiti nastupanje zakonskih posljedica nedolaska na ročište, uključujući presumirano povlačenje tužbe.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita i u skladu s čl. 158. st.1. ZPP u vezi s čl. 154.a i čl. 155. ZPP.

20. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je odluka o trošku postupka nezakonita jer da je sud priznao trošak zastupniku tužene koji nije mjesno nadležan da zastupa tuženu, pa da je time počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 158. st.1. ZPP.

20.1. Naime, prema čl. 29. st.1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne Novine“ broj:67/18., 21/22., 136/25.-dalje: ZDO) općinska državna odvjetništva postupaju pred općinskim sudovima i javnopravnim tijelima. Prema čl. 34. ZDO stvarna i mjesna nadležnost državnog odvjetništva određuje se prema odredbama zakona kojima se utvrđuje nadležnost sudova pred kojima izvršavaju svoje ovlasti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

20.2. Budući da se postupak vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, tuženu Republiku Hrvatsku je bilo ovlašteno zastupati Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, pa su žalbeni navodi tužitelja u tom pravcu neosnovani.

21. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.

Pula-Pola, 12. ožujka 2026.

Sudac

Biljana Pamić