REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj Gž R-208/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula- Pola

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Adriano Paolo Marcotulli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marcotulli & Partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja Majorel C d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1C, OIB: 62216788255, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1276/2023-27 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice-protutuženice te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1276/2023-27 od 17. listopada 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na novo suđenje.

II. O trošku u povodu pravnog lijeka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, toč. I.1., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice (dalje: tužiteljica) kojim je tražila da se utvrdi kako je odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 5. srpnja 2023., upućena od strane tuženika tužiteljici nedopuštena i da radni odnos tužiteljice i tuženika nije prestao; da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, u roku od 15 dana (toč. I.2.) i da se naloži tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana. Toč. II.1. odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) kojim je tražio da se utvrdi kako se ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. listopada 2022. između tužiteljice- protutužene, kao radnice i tuženika protutužitelja, kao poslodavca, sudski raskida s danom 2. siječnja 2024., a toč. III. je naloženo tužiteljici–protutuženici nadoknaditi tuženiku– protutužitelju parnični trošak u iznosu od 795,00 eura, u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg troška.

2. Protiv točke I. i III. te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe počinjenje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP). Smatra odluku nedopuštenom jer joj je dostavljena od strane tuženika tek uz odgovor na njezin zahtjev za zaštitu prava, a pogrešan je i stav suda da je dostava odluke o otkazu poštom za tužiteljicu bila neuredna pa da je tuženik osnovano stavio istu na oglasnu ploču sukladno odredbi čl. 47. Pravilnika o radu jer da se dostava koja je vraćena s naznakom" obaviješten, nije podigao" smatra odbijanjem primitka. Tužiteljica nije nikad bila kod poslodavca u njegovom sjedištu, s tuženikom je u stvarnosti zasnovala radni odnos na daljinu pa joj se odluka nije ni mogla dostaviti putem oglasne ploče tuženika. Tuženik je tužiteljici uputio Odluku o otkazu poštanskom pošiljkom od 5. srpnja 2023. koja je ostala neuručena uslijed proteka roka za uručenje u kojem ju je tužiteljica trebala podići u poštanskom uredu (s naznakom “Obaviješten, nije podigao pošiljku”), a u vrijeme te dostave nalazila se na bolovanju, što proizlazi iz dokumentacije u spisu i izostanka osporavanja te činjenice po tuženiku. Pritom je tuženik Pravilnikom o radu propisao da ako je ostao bezuspješan pokušaj dostave preporučene pošiljke na prijavljenu adresu prebivališta radnika, smatra se da je radniku dostavljena odluka iz stavka 1. ovog članka protekom roka od 8 dana od dana stavljanja odluke na oglasnu ploču. Navod ”Obaviješten nije tražio” ne podrazumijeva odbijanje primitka pismena, već samo označava nedolazak u poštu po pismeno u slučaju da je obavijest dospjela do adresata. Tuženik je dostavom na oglasnoj ploči povrijedio obvezu dostave odluke o otkazu iz članka 120. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR) pa je odluka nužno nedopuštena. Suprotan zaključak prvostupanjskog suda predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Osim toga, opomena zbog kršenja obveza iz radnog odnosa sadržajno se tiče samo navodne nemogućnosti tužiteljice izvršiti radne zadatke (iako i iz opomene proizlazi da je većina ciljeva zadovoljena u vrlo visokih 90% ili više od onoga što poslodavac traži). Opomena i Odluka o otkazu su identičnog sadržaja kada se razmatra navodno neizvršenje radnih zadataka, ali se u Odluci o otkazu (ne i u Opomeni) navodi i grubo kršenje obveza u vidu neprofesionalnog odnosa prema kolegama i nadređenima. Obrazloženje prvostupanjske presude, s druge strane, uglavnom se bavi odnosom tužiteljice i kolega, a tek njen neznatan dio tiče se navodne nemogućnosti tužiteljice izvršiti radne zadatke (da tužiteljica nije ostvarivala radni učinak jer se nije javljala na telefon na vrijeme pa su se evidentirali propušteni pozivi, što utvrđuje iz iskaza TN). Tužiteljica nikad po tuženiku nije upozorena na navodne povrede odnosa prema kolegama, a odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Zato je također Odluka o otkazu nedopuštena pa protivan zaključak ima značaj počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tuženik nije niti pokušao dokazati da tužiteljica nije uspješno ispunjavala svoje radne zadatke pa prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se radi o situaciji iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR-a, otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika prema kojem poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa, a na tuženiku je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR-a). Ostalo je nerazjašnjeno što znače kratice, pojmovi i brojčane oznake navedene u Odluci o otkazu (MV, CCX varijabilan, OBA KANALA; OFFER RATE:

MU PHONE/PARK RATE; RAP MU (…) RAP PHONE (…). Odluka o otkazu je, stoga, u pogledu tog “osnovnog”, po sadržaju presude najvažnijeg razloga za otkaz, onog za koji je tužiteljica čak i opomenuta, nedopuštena. Tuženik nije dokazao opravdani razlog za otkaz, nije naveo razloge skrivljenog ponašanja tužiteljice o navedenom pa je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud, prema mišljenju tužiteljice, o tome nije vodio računa niti pojedinačno niti u cjelini s ostalim dokazima pa je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka. Zbog neosnovanosti odluke o glavnoj stvari nezakonita je i presuda u dijelu troškova. Predlaže preinačenje presude i usvajanje tužbenog zahtjeva tužiteljice i zahtjeva za naknadu troškova postupka, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 5. srpnja 2023. nije dopuštena, zbog čega da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i da ju je tuženik dužan vratiti na rad i protutužbeni zahtjev tuženika kojim, u slučaju utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i nezakonitom, traži utvrđenje kako je tužiteljici radni odnos kod njega prestao 2. siječnja 2024. jer ju zbog ukidanja cijelog odjela u kojem je radila ne može vratiti na rad na ranije radno mjesto.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici bila zakonita i dopuštena, donesena u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. podst. 3. u vezi s čl. 135. st. 3. ZR-a. Ocjenjuje kako je tuženik dokazao da je njeno ponašanje prema kolegama i nadređenima bilo neprofesionalno i neprimjereno jer se na „on line“ sastancima derala na druge djelatnike, vrijeđala nadređene i druge djelatnike. Pored toga, ocjenjuje kako je dokazao i da nije ostvarivala ni prosječan radni učinak jer se nije javljala na telefon na vrijeme pa su se evidentirali propušteni pozivi , ali i da su rezultati tužiteljice bili ispodprosječni za travanj, svibanj i lipanj 2023., a prethodno je upozorena opomenom od 12. travnja 2023. zbog neostvarivanja radnih rezultata , što se nastavilo do otkazivanja. Time je povrijedila svoje obveze iz ugovora o radu, što smatra da opravdava redovito otkazivanje tog ugovora po tuženiku. Ujedno, kako je tužiteljica ponovila povredu radnih obveza (ponovnim neostvarivanjem radnih rezultata zbog koje joj je prethodno izrečena opomena), smatra da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da joj omogući iznošenje obrane u vezi druge povrede, neprimjerenog odnosa prema djelatnicima, sve imajući na umu vrstu druge povrede zbog koje joj je otkazan ugovor o radu. Ocjenjuje kako na dopuštenost odluke o otkazu ne utječe način dostave Odluke o otkazu za koju smatra da je bila zakonita jer je dostava Odluke o otkazu poštom za tužiteljicu bila neuredna pa ju je tuženik osnovano stavio na oglasnu ploču prema odredbi čl. 47. Pravilnika o radu (smatra kako se dostava vraćena s naznakom "obaviješten, nije podigao" smatra odbijanjem primitka). Stoga, budući da je Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 5. srpnja 2023. utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste, a kako je tužiteljici ugovor o radu prestao otkazom, odbijen je i njen zahtjev za vraćanje na rad. Konačno, zbog odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice, odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika jer time nisu bile ispunjene osnovne pretpostavke za prihvaćanje protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu.

7. Presuda nije pravilna ni zakonita.

8. Prvostupanjski sud počinio je bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje ukazuje tužiteljica. Presuda doista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni svi potrebni razlozi o odlučnim činjenicama , a dijelom je i nejasna pa ju je već zbog toga valjalo ukinuti u cijelosti, a ne samo u dijelu koji je pobijan žalbom tužiteljice. Naime, kada bi se presuda ukinula samo u dijelu što ga pobija tužiteljica žalbom, a tuženik se nije imao pravnog interesa žaliti na odluku kojom je odbijen njegov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu jer on podrazumijeva prethodno utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o otkazu, a odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je to tražila, takva bi odluka ovog suda potencijalno povrijedila ustavno pravo tuženika na pravično suđenje pa je presuda iz tog razloga ukinuta u cijelosti, sve kako bi se i tuženiku omogućilo da u nastavku, ukoliko bi se utvrdila osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, ispita i osnovanost njegovog protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5184/2013. od 8. prosinca 2016.).

9. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Agent korisničke podrške – talijanski jezik prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 10. listopada 2022. te da su se poslovi obavljali na daljinu, odnosno od kuće tužiteljice; da je tuženik tužiteljicu 12. travnja 2023. pisano opomenuo zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a 5. srpnja 2023. joj otkazao ugovor o radu Odlukom o otkazu zbog skrivljenog ponašanja; da je tuženik tužiteljici odluku o otkazu pokušao dostaviti preporučenom pošiljkom koja joj nije uručena uz naznaku kako je o pošiljci „obaviještena, a nije podigla“, što je smatrao neuspješnom dostavom, zbog čega joj je dostavu izvršio i putem svoje oglasne ploče, kako je propisano Pravilnikom o radu; da je tužiteljica podnijela Zahtjev za zaštitu prava tuženiku preporučenom poštanskom pošiljkom koju je tuženik zaprimio 24. kolovoza 2023.; da je tuženik odgovorio na zahtjev za zaštitu tužiteljice 5. rujna 2023.; da je tužiteljica podnijela tužbu 15. rujna 2023.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio i sljedeće činjenice:

-da je tuženik zbog kršenja obveza iz radnog odnosa od 12. travnja 2023. tužiteljici izrekao opomenu zbog nesavjesnog i neodgovornog obavljanja radnih dužnosti zbog kontinuirano loših radnih rezultata kojima zaostaje u odnosu na prosječnog radnika na istom radnom mjestu;

- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 5. srpnja 2023. tužiteljici otkazan ugovor o radu jer tuženik smatra da je: 1) svojim ponašanjem kršila obveze Ugovora o radu i Pravilnika o radu društva te svoje radne zadatke nije ispunjavala sukladno standardima poslodavca, imala ispodprosječne rezultate tijekom siječnja, veljače i ožujka 2023., zbog čega joj je poslodavac 12. travnja 2023. uručio opomenu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, ali radnica nije promijenila svoj pristup radnim zadacima, nego je nastavila kršiti obveze iz radnog odnosa pa je i u periodu od travnja do lipnja 2023. kontinuirano bilježila ispodprosječne rezultate, ne ispunjavajući radne zadatke u obimu koji je predviđen internim aktima poslodavca i 2) grubo kršila odredbe čl. 17. Pravilnika o radu na način da se prema kolegama, neovisno o njihovom rangu, odnosila neprofesionalno te je svojim verbalnim istupima i elektroničkim porukama narušavala kolegijalne odnose i radnu atmosferu, čime da je trajno narušila povjerenje poslodavca zbog neodgovornog i nesavjesnog izvršavanja radnih zadataka te kršenja standarda profesionalnog ponašanja utvrđenih internim aktima Poslodavca i pravilima struke;

- da radni zadaci agenta korisničke podrške - talijanski jezik obuhvaćaju javljanje na telefon korisnicima platforme Amazon s talijanskog govornog područja, a da se radni učinak očitovao i u tome da nakon razgovora s korisnikom ne bi trebalo proći više od 3 minute za slanje e-maila tom istom korisniku i potom da se odmah javi na telefon na drugi poziv drugom korisniku, a propuštanje poziva bio je veliki propust agenta.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako je ponašanje tužiteljice prema kolegama i nadređenima bilo neprofesionalno i neprimjereno jer se na „on line“ sastancima derala na druge djelatnike, vrijeđala nadređene i druge djelatnike (što utvrđuje iz iskaza saslušanih svjedoka i uvida u e-mail poruke u spisu) te nije ostvarivala radni učinak (što utvrđuje iz iskaza TN, ĆNK i predmetnog otkaza ugovora o radu), odnosno da počinjenje spomenutih povreda ima značaj opravdanih razloga za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice prema odredbi čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR-a. Ujedno, ocjenjuje kako je tuženik, na kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, dokazao postojanje tih opravdanih razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR-a).

11.1. Pritom, zaključuje kako tužiteljica nije prekludirana u traženju pravne zaštite svojih prava prema odredbi čl. 133. ZR-a jer je tuženik odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice Odgovorom od 5. rujna 2023., a kako je tužba podnesena 15. rujna 2023., unutar zakonskog roka od 15 dana od Odgovora poslodavca, ima se smatrati pravovremenom.

11.2. Ocjena je ovog suda kako se dostava koja je vraćena s naznakom "obaviješten, nije podigao" ne može smatrati odbijanjem primitka, ali se radi o neuspješnoj dostavi pa je tuženik postupio u skladu sa svojim Pravilnikom o radu dostavivši tužiteljici odluku o raskidu na oglasnu ploču. Neovisno o osporavanoj pravilnosti takve dostave po tužiteljici, čak i eventualni propust poslodavca u dostavljanju odluke o otkazu ugovora o radu radniku ne čini Odluku o otkazu ugovora o radu, samo zbog toga, nedopuštenom i nezakonitom ako je poslodavac naknadno donio odluku po zahtjevu radnika za zaštitu prava i time mu omogućio sudsku zaštitu. Dakle, propust u dostavi, sam po sebi, ne čini otkaz nedopuštenim, a tužiteljica pogrešno tvrdi suprotno.

11.2.1. Tužiteljica je, naime, pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava tuženiku koji je potom nesporno odlučio o njemu odbivši ga, osim u manjem dijelu odluke o otkaznom roku, a tužiteljica je u daljnjem roku nesporno tražila predmetnu sudsku zaštitu (čl. 133. ZR-a). U takvim okolnostima, čak i u situaciji eventualnog propusta u dostavi, radnik nije lišen mogućnosti zaštite svog prava (kako je tužiteljica i zatražila sudsku zaštitu) pa otkaz zadržava pravne učinke. Odluka o otkazu može biti nedopuštena zbog drugih razloga, ali ne isključivo zbog propusta u dostavi.

12. Odredbom čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR-a propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pritom je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz prema čl. 135. st. 3. ZR-a. Odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da je, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. Prvostupanjski sud, zbog počinjene bitne povrede odredaba postupka, bez jasnog obrazloženja utvrđenja činjenica, pogrešno ocjenjuje kako su bile ispunjene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja u smislu neostvarivanja radnih učinaka, time i nakon daljnjeg utvrđenja o odnosu tužiteljice prema kolegama, da su to i okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljicu pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa, ovdje u odnosu na komunikaciju s kolegama, i ukaže joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te da joj omogući da iznese svoju obranu, sve prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZPP-a.

13.1. Naime, sama okolnost nepostizanja prosječnih radnih učinaka po tužiteljici, za sada, po ocjeni ovog suda nije dokazana po tuženiku jer je iz sadržaja same odluke o otkazu stvarno nepostizanje ispodprosječnih rezultata po tužiteljici ostalo nejasno , već i zbog obrazloženja te odluke. Za pravnu valjanost takve odluke razlozi koji govore o otkazivanju trebaju biti jasni i nedvojbeni. Tuženik, međutim, u odluci navodi kako je za period od siječnja do svibnja 2023. za tužiteljicu zabilježen radni učinak za kojeg tvrdi da je ispodprosječan za siječanj 2023. do svibnja 2023., pri čemu za svaki mjesec spominje sljedeće pojmove, kratice i određene postotke: TARGET (CILJ): RAP MU (%) PHONE: (%) / CCX-VARIJABILAN, OBA KANALA (%) / OFFER RATE: MU (%) PHONE (%) / PARK RATE: (%), REZULTATI: RAP: MU % / CONTACTS HANDLED: / CCX: (%) / OR: (%) / PARK RATE: (%) • RAP: PHONE: (%) / CONTACTS HANDLED: / CCX: (%) / OR: (%). Iz obrazloženja odluke bi proizlazilo kako tuženik raspolaže i internom bazom koja je pratila rad svakog radnika (koja bi pružila uvid u rezultate drugih radnika na temelju koje bi se moglo govoriti o prosječnim, odnosno ispodprosječnim rezultatima), a o učinku (bez konkretnih, određenih podataka) govore i svjedoci ĆNK i TN. Međutim, ocjena je ovog suda kako je navedeno, barem za sada, zbog nerazjašnjen ih okolnosti koliki su bili propisani mjesečni radni učinci prema internim propisima tuženika (na koje se poziva u odluci o otkazu), ali i koliki su bili prosječni radni učinci kod tuženika ostvareni po ostalim njegovim agentima u odjelu tužiteljice te jesu li, ukoliko se utvrdi da se doista radi o ispodprosječnim rezultatima, odnosno rezultatima nižim od propisanih internim aktima tuženika, oni doista posljedica isključivo radne neučinkovitosti tužiteljice ili i drugih čimbenika (primjerice, nedostupnosti sustava tuženika u pojedinim razdobljima (što tužiteljica tvrdi, a nije ispitano), ostalo nedovoljno utvrđeno za ocjenu o odgovornosti tužiteljice za nepostizanje barem približno prosječnih radnih učinaka.

13.2. Zato se, bez prethodnog izvjesnog utvrđenja počinjene povrede radne obveze tužiteljice, nepostizanja traženih prosječnih radnih učinaka po tuženiku, ne može ocijeniti niti može li se zato zaključiti kako takvo skrivljeno ponašanje tužiteljice ima značaj okolnosti koja bi tuženika mogla osloboditi od obveze pisanog upozorenja tužiteljice na obvezu iz radnog odnosa (zbog neprofesionalnog odnosa prema kolegama) i ukazati joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te omogućavanja tužiteljici da iznese svoju obranu. Valja reći kako je u odluci o otkazu potrebno navesti koju je konkretnu radnu obvezu prekršio radnik zbog koje mu se otkazuje ugovor o radu, ali je potrebno navesti i kako je utvrđeno to kršenje (u konkretnom slučaju spominje se interna baza tuženika prema kojima je tužiteljica ostvarivala ispodprosječne rezultate, ali bez navoda o prosječnim rezultatima drugih radnika iz njenog odjela). Spomenute brojčane oznake cilja i rezultata i spomenute kratice nisu jasne niti nedvojbeno ukazuju na loše radne učinke tužiteljice, što nije moguće izvjesno utvrditi i iz općenitih iskaza o tome spomenutih svjedoka.

14. Stoga, kako nije sporno da tuženik tužiteljicu nije opomenom upozorio na primjeren odnos prema kolegama, a da za to opravdani razlog sud nalazi u ranije počinjenoj povredi koju tuženik tužiteljici stavlja na teret (nepostizanje radnog učinka), koja po ocjeni ovog suda zbog počinjene bitne povrede odredaba postupka nije utvrđena, preuranjeno je pozivanje suda na taj razlog koji bi ukazivao na nepostojanje potrebe opominjanja tužiteljice i omogućavanja joj obrane prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR-a.

15. Dakle, prvostupanjski sud će u nastavku postupka, vodeći računa o spomenutom teretu dokazivanja, otkloniti učinjene bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, nakon čega će donijeti novu, pravilno obrazloženu odluku u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a. Sud je trebao, ukoliko smatra da je to tuženik dokazao, izjasniti se je li tužiteljica doista ostvarivala ispodprosječne radne učinke , u odnosu na prosječni učinak drugih radnika, odnosno o propisanim radnim učincima u internim aktima tuženika. Ako bi se utvrdilo da su njeni radni učinci doista bili ispodprosječni, koji su za to bili razlozi (tiču li se isključivo tužiteljice ili eventualno i drugih čimbenika, moguće i uvjeta rada samog tuženika, dostupnosti njegovog sustava). U priloženoj odluci o otkazu navode se brojne kratice i postoci, a ne zna se točno na što se odnose niti na koji ih način valja tumačiti, a iskazi svjedokinje ĆNK i TN su u tom dijelu nedovoljno određeni i nepotkrijepljeni adekvatnom dokumentacijom o navedenim propustima ko ja će biti razumljiva i govoriti o stvarnom i mogućem radnom učinku tužiteljice, ali usporedno i njenih kolega koji su tada bili zaposleni kod tuženika u istom razdoblju. Također , podaci iz odluke o otkazu, sami po sebi, ne mogu biti dokaz o počinjenju povreda iz radnog odnosa jer ih odlukom tuženik, kao poslodavac, konstatira, ali u situaciji osporavanja skrivljenog ponašanja po tužiteljici koje joj se odlukom stavlja na teret, na tuženiku je teret dokaza njihovog počinjenja, sve prema odredbi čl. 135. st. 1. i 3. ZR-a.

16. Slijedom navedenog, prihvaćena je žalba tužiteljice i ukinuta presuda prvostupanjskog suda te predmet vraćen sudu prvog stupnja na novo suđenje, sve prema odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka bit će, prema odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a donesena u konačnoj odluci.

U Puli 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić