Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-307/2016-112

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, vijeću sastavljenom od sutkinje Andrijane Žugaj Jambrek kao predsjednice vijeća, Ivice Horžić i Nade Smolči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Marković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika IL i II. okrivljenika FL, radi kaznenog djela iz članka 222. stavak 4. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11.,144/12..– dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, broj K-DO-554/14 od 7. rujna 2015., nakon održane rasprave zaključene dana 9. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, ILO, I. okrivljenika IL, II. okrivljenika FL, branitelja I. okrivljenika DL i NL, te branitelja II. okrivljenika ČL, a u odsutnosti punomoćnika oštećenika, na ročištu za objavu presude 12. ožujka 2026., u odsutnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. okrivljeni IL, OIB [osobni identifikacijski broj], sin I i F r. D, rođen **.**.1975. u [adresa], iz [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, završio srednju školu, IV stupanj, zaposlen u AKZ-M d.o.o. iz Velike Gorice, Kolodvorska 52, sa plaćom od oko 1.200,00-1.300,00 eura mjesečno, vlasnik obiteljske kuće na adresi stanovanja, osobnog automobila Nissan Qashqai 2018. godina, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, razvodnik, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

II. okrivljeni SL, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i Č, rođen **.**.1980. u [adresa], iz [adresa], državljanin Republike Hrvatske, diplomirani inženjer strojarstva, završio Fakultet strojarstva u Zagrebu, VSS, zaposlen u Zagi grupa d.o.o., sa plaćom oko 1.700,00 eura mjesečno, vlasnik obiteljske kuće na adresi stanovanja, osobnog automobila Audi A6 2017. godina, oženjen, otac dvoje maloljetne djece u dobi od 15 i 11 godina, nema vojni čin, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v i  s u

I. što su:

II-okr. SL, zaposlen u trgovačkom društvu „TC kontrola” d.o.o. Oroslavlje, na radnom mjestu direktora i ispitivača strojarskog dijela, ovlašten da provodi ispitivanje strojeva i uređaja s povećanim opasnostima, dana 2l. ožujka 2014., u Oroslavlju, olako držeći da do štetne posljedice neće doći, suprotno odredbi članka 15., 16., 17. i 18. Pravilnika o ispitivanju radnog okoliša te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima i suprotno odredbi Poslovnika o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima, sačinio Zapisnik o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima broj Z-14-037-STR- 02 o ispitivanju Teleskopskih ljestvi sa košarom na kamionu marke „TAM 190T15”, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo trgovačkog društva AKZ-M d.o.o. Velika Gorica, u kojem je neistinito navedeno da na stroju nisu primijećene promjene i oštećenja koja bi djelovala na siguran rad te da stroj zadovoljava uvjete propisane pravilima zaštite na radu iako osigurači koji osiguravaju košaru od ispadanja iz ležišta nisu bili u funkciji jer su vijci koji osiguravaju da su osigurači košare u funkcionalnom stanju korodirali i nisu se mogli pokrenuti te na zapisnik na mjestu potpisa ovlaštene osobe PL stavio svoj potpis, a zatim na temelju navedenog zapisnika izdao Uvjerenje o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima broj U-14-037-STR-02 u kojem je neistinito navedeno da uređaj ispunjava sve uvjete utvrđene pravilima zaštite na radu i na mjestu potpisa ovlaštene osobe PL stavio svoj potpis, da bi zatim dana 20. svibnja 2014., oko 9,00 sati u Lekeniku na privremenom gradilištu auto ceste Zagreb – Sisak, na prilaznoj cesti autoputu Sisak-Zagreb, čvor Lekenik, I-okrivljeni IL, zaposlen u trgovačkom društvu AKZ-M d.o.o., kao rukovatelj hidrauličke platforme instalirane na kamionu marke „TAM 190T15”, reg. oznake [registarska oznaka], olako držeći da štetne posljedice neće nastupiti, suprotno članku 43. stavak 2., 3. i 4. i članka 77. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 75/09 i 143/12), članka 9. stavka 2. i članka 14. stavka 2. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (NN 21/08) prije početka rada sa hidrauličnim teleskopskim ljestvama na vozilu s košarom za podizanje radnika nije provjerio ispravnost košare i da li je ista ispravno učvršćena, pa tako nije uočio da osigurači koji osiguravaju košaru od ispadanja iz ležišta nisu u funkciji jer su vijci koji osiguravaju da su osigurači košare u funkcionalnom stanju korodirali i da se ne mogu pokrenuti, nakon čega je, pri izvođenju radova popravka rasvjetnih armatura na stupovima rasvjete kolnika, rukujući hidrauličnim teleskopskim ljestvama s košarom u kojoj su se nalazili radnici trgovačkog društva „Dalekovod” JL i EL koji su na visini od oko 15 metara otklanjali kvar na rasvjetnom stupu, prilikom spuštanja korpe uslijed krive procjene košarom zapeo za stup rasvjete, prilikom čega, s obzirom da korpa nije bila ispravno pričvršćena, došlo je do ispadanja košare iz ležišta i pada košare zajedno sa radnicima na tlo, kojom prilikom je EL zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma zdjelice u području čašice lijevog kuka, i prijeloma gornje čeljusti, a JL zadobio je prijelom baze lubanje i vratne kralježnice s difuznim nagnječenjem velikog i malog mozga, od koje ozljede je na licu mjesta preminuo,

dakle, iz nehaja, nisu postupili po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvali opasnost za život i tijelo ljudi uslijed čega je prouzročena smrt jedne osobe, te II-okr. kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke,

čime su počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti - opisano u članku 222. stavak 4. u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. tog Zakona te II-okr. i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenja službene ili poslovne isprave — označeno i kažnjivo po članku 279. stava 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 222. stavak 4. KZ/11 . i uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, I. okrivljeni IL se

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

III. te mu se temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11, i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 222. stavak 4. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11, II. okrivljenom FL se za djelo iz članka 222. stavak 4. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

V. Na temelju članka 279. stavak 1. KZ/11. II. okrivljenom FL se za djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD

6 (ŠEST) MJESECI

VI. Na temelju članka 51. KZ/11 II. okrivljenik SL se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE

VII. te mu se temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11, i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08, I. okrivljeni i II. okrivljeni su dužni solidarno platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 967,81 euro, te u paušalnom iznosu sudu od po 200,00 eura svaki, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, te su dužni platiti troškove punomoćnika oštećenika o visini kojih i roku plaćanja će se odlučiti zasebnim rješenjem temeljem odredbe članka 148. stavak 4 ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je dana 11. rujna 2015. optužnicu broj K-DO-554/2014 od 07. rujna 2015., protiv I. okrivljenika IL i II. okrivljenika SL i to protiv oba okrivljenika zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – opisanog u članku 222. stavak 4. u vezi članka 215. stavak 2. i 3 KZ/11, a kažnjivog po članku 222. stavak 4. KZ/11, a protiv II. okrivljenika i zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 279. stavak 1 KZ/11, koja optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku broj: Kov-311/2025 od 22. ožujka 2016.

2. Oštećenici nisu u ovom postupku postavili imovinskopravne zahtjeve.

3. Pozvani da se očituju na navode iz optužbe I. okrivljenik i II. okrivljenik izjavili su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret optužnim aktom, te su sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitani na završetku dokaznog postupka.

4. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi čitanjem materijalne dokumentacije i to: zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, Ispostava u Sisku broj 524-1002-04/4-14-4 od 21. svibnja 2014., izjave OL od 22. svibnja 2014., izjave EL od 22. svibnja 2014. (list 17), dokumentacijskog list hitnog slučaja Zavoda za hitnu medicinu SMŽ- konstatacija smrti JL od 20. siječnja 2014., otpusnice i nalaza 0B „Dr I. Pedišić" Sisak za ozlijeđenog EL od 20. siječnja 2014., bolničke prijave OB „Dr I. Pedišić” Sisak na ime EL od 20. svibnja 2014., zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 20. svibnja 2014.,potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. [serijski broj], zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti ser. br. [serijski broj] za ispitanika OL, zapisnika o vraćanju osobnih predmeta pok. JL, narudžbenice broj 58336 TD „Dalekovod" d.o.o. prema TD „AKZ M” d.o.o. od 20. svibnja 2014., ponude TD „AKZ M” d.o.o. za najam vozila [registarska oznaka] poduzeću „Dalekovod” d.o.o. od 19.05.2014., ugovora o poslovnoj suradnji između „AKZ M” d.o.o. i „AKZ Markulin” od 3. svibnja 2002., uvjerenja o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima br.:U-14-037STR-02 od 21. ožujka 2014., zapisnika o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima br.:Z-14-037STR-02 od 21.03.2014. godine, uvjerenja o osposobljenosti na ime IL, izdano od strane Centra za tehnologiju zaštite na radu Zagreb od 06. ožujka 2003. , uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika na ime IL od 27. svibnja 2013. , provjere osposobljenosti na ime IL izdano od poduzeća „Zanos”d.o.o., uvjerenja o osposobljavanju iz područja zaštite na radu na ime IL, obavijest ozljede na radu ”Dalekovod” d.o.o., dokumentacije „Dalekovod” d.o.o. za JL i EL, ugovora o djelu „AKZ M” d.o.o. za vozača ML, obavijesti „Dalekovod” d.o.o. o produljenju planiranih radova, nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić” od 16. srpnja 2014. list, zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 30. srpnja 2014., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 801936, rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava broj 524-03-01-02/3-13-4 od 11. lipnja 2013., zapisnika o obdukciji mrtvog tijela pokojnog JL od 15. srpnja 2014., nalaza i mišljenja sudskog vještaka strojarske struke Željka Krilčića od 14. srpnja 2014. koji je priložen spisu, zapisnika o očevidu ŽDO Sisak KR-DO-210/14 od 22. svibnja 2014., nalaza i mišljenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku o utvrđenoj koncentraciji apsolutnog alkohola za ĐL, medicinske dokumentacija na ime EL, izvoda iz povijesti bolesti Opće bolnice Sisak na ime EL s medicinskom dokumentacijom, zapisnika Dalekovoda d.d. broj 2/2014 od 26. svibnja 2014., poslovnika o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja poslova zaštite na radu TC Kontrola d.o.o. od 31. svibnja 2013., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu i sigurnost na radu Tomislava Mrazovca od 17. kolovoza 2015. koje je priloženo u spis, dopisa LL od 17.9.2020., dopisa Hrvatskog državnog arhiva od 23. rujna 2020., dopisa Državnog arhiva u Zagrebu od 22. listopada 2020., e-maila JVP Ogulin od 21. listopada 2025. sa izvatkom iz obrtnog registra, dopisa Trgovačkog suda u Zagrebu od 06. studenoga 2025., dopisa Stečajne upraviteljice Jelene Tkalec od 24. studenoga 2025. Pročitani su i dopisi JVP Ogulin od 15. rujna 2020. i od 11. srpnja 2025., te su razgledani prilozi navedenih dopisa koji se odnose na tehničku dokumentaciju.

Pročitani su iskazi ranije ispitanih svjedoka i vještaka, i to: svjedoka EL, svjedoka TL, svjedoka ZL, svjedoka HL, svjedoka UL, svjedoka ML, svjedoka S, svjedoka BL, svjedoka AL, svjedoka VL, vještaka Ferde Barbarića, vještaka Željka Krilčića i vještaka Tomislava Mrazovca.

Razgledana je popratna dokumentacija predana u spis od strane vještaka na raspravi 3. rujna 2020., te je razgledana fotodokumentacija očevida koja je priložena spisu i razgledane su fotografije na listovima 225-227 spisa.

I. okrivljenik i II. okrivljenik su iskazivali.

Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije i izvod iz prekršajne evidencije za oba okrivljenika.

5. Temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 sud je odbio prijedlog za daljnje traženje dokumentacije za stroj to teleskopske ljestve Tehnomehanike Marija Bistrica tip AOIL-30 HK2 jer je iz spisa očigledno da se ista ne bi mogla pribaviti ili bi se to moglo učiniti samo sa velikim teškoćama. Naime, sud je zatražio dostavu predložene dokumentacije od Hidrauleike Kurelja d.o.o., koji su obavijestili sud kako ne rapsolažu s traženom tehničkom dokumentacijom.Sud je zatražio dostavui predložene dokumentacije i od JVP Ogulin te su isti dostavili sudu, kako su naveli, jedinu dokumentaciju koju posjeduju za predmetni tip teleskopskih ljestvi, uz dopis od 11. srpnja 2025. (stranica 629 spisa). Nadalje, sud se obratio i Hrvatskom državnom arhivu, te Državnom arhivu u zagrebu, a s obzirom da je proizvođač predmetnog stroja, Tehnomehanika, Marija Bistrica, brisana iz Sudskog registra, međutim, isti su obavijestili sud kako gradivo trgovačkog društva odnosno dokumentacija stvaratelja trgovačkog društva Tehnomehanika, Marija Bistrica nije pohranjeno u Hrvatskom državnom arhivu niti u Državnom arhivu u Zagrebu (stranica 583 i 584 spisa). I Trgovački sud u Zagrebu obavijestio je ovaj sud kako je sva stečajna masa u stečajnom postupku nad dužnikom Tehnomehanika d.d. unovčena i predana kupcima prije više godina te da iz spisa nije razvidno gdje se nalazi tražena tehnička dokumentacija. Nadalje je navedeno da bi traženom informacijom eventualno mogla raspolagati Jelena Tkalec koja obavlja dužnost stečajnog upravitelja. Međutim imenovana je obavijestila sud kako nije u posjedu arhive stečajnog dužnika jer je i ona imenovana stečajnim upraviteljem nad stečajnom masom Tehnomehanike d.d. u stečaju te je obavijestila sud o ranijem stečajnom upravitelju. Iz navedenog proizlazi da je očigledno da se originalna tehnička dokumentacija za predmetne teleskopske ljestve ne bi mogla pribaviti ili bi se to moglo učiniti samo sa velikim teškoćama. Temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP, odbijen je prijedlog za očevid na stroju koji je predmet ovog postupka kao nevažan, jer je predmet očevida detaljno pregledan od strane vještaka te je sačinjena fotodokumentacija. Osim toga, vještak je utvrdio kako se nije mogao napraviti pokus jer je korpa bila deformirana i nije se mogla postaviti na svoje nosače zbog pada u predmetnom događaju, pa se uslijed deformacije ne bi moglo utvrditi točno stanje prije pada.

Temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 sud je odbio prijedlog za očevid na stroju koji je prodao JVP Ogulin, kao nevažan, jer nije riječ o stroju uporabom kojeg se dogodila predmetna nesreća, dakle karakteristike tog stroja i funkcionalnost pojedinih dijelova stroja ne moraju nužno biti identični kao i dijelova predmetnog stroja pa prema tome očevid na drugom stroju ne može biti od utjecaja na odluku suda.

Odbijen je prijedlog za rekonstrukciju kao neprikladan, temeljem odredbe članka 421.stavak 1. točka 3. ZKP/08, jer iz dosadašnjeg navoda vještaka Ferde Barbarića i njegova nalaza i mišljenja proizlazi da predmetni stroj nakon pada više nije u funkciji jer je korpa bila deformirana odnosno iskrivljena i nije se mogla postaviti na svoje nosače, pa bi prema tome bilo nemoguće provesti rekonstrukciju sa istim strojem.

6. I. okrivljeni IL je u svojoj obrani naveo kako je radio u AKZ od 1993. godine, a i danas je zaposlen. Školovao se, radio na poslovima montaže. Bio je osposobljen za rukovanje ljestvama sa košarama, što je i danas, za upravljanje bagerom, viljuškarom, te je osposobljen za rukovanje ljudima, radi na poslovima poslovođe. Osposobljen je za rad na visini. Usko su surađivali sa firmom Dalekovod, i za njih su radili više stotina puta na različitim poslovima koji su bili vrlo slični predmetnim poslovima ako ne i identični. Tako su radili na poslovima vezanim za izgradnju autoceste Zagreb-Sisak, Rijeka-Zagreb, Split-Zagreb, na čvorištima, odmaralištima, izgradnji sportske dvorane u Zadru i u Splitu. Ljestve su pribavili od JVP Dubrovnik, i sa njima su radili u stanju u kakvom su one bili kada su ih kupili, točnije, sa dodatnim osiguračima na košari, koji su dakle, postojali od ranije, odnosno dodatne osigurače nisu oni postavili, već su bili postavljeni u Dubrovniku. Uredno su sa predmetnim ljestvama radili, a održavali su ih u smislu pregleda, podmazivanja, zamjene eventualno kakvog crijeva i slično. Kada su dobili nalog za konkretan slučaj, kao i uvijek, dan ranije, otišli su pregledati stroj i isprobati da li sve uredno funkcionira, odnosno da li se sa njim može kretati i odraditi posao. Stroj je inače kada nije bio u uporabi bio pokriven ceradom. Taj dan kada su ga pregledali razvukli su stabilizatore, podigli ljestve i isprobali sve pozicije. Tom prilikom bili su prisuti UL, ML, koji je vozio vozilo, i on. Utvrdili su da je stroj spreman za rad, da sve dobro funkcionira. Kada su došli u Lekenik na mjesto rada, sljedeće jutro, ponovno su pripremili košaru, sve su razvukli i nivelirali, te su došla dva radnika iz firme Dalekovod.

I. okrivljenik upitao ih je tko će upravljati košarom da li oni ili on, s obzirom da i košara ima komande, tako da je moguće upravljati sa košarom iz nje same, na što su mu ti radnici rekli da on upravlja po njihovim nalozima. I dan prije i to jutro I. okrivljenik je provjerio te komande iz košare i one su radile, bile su ispravne. Riječ je o dizalici koja ima specifične veće "jojsticke", a radnici Dalekovoda inače su radili sa platformama sa kotačem koje su bile jednostavnije za upravljanje i sa puno manje funkcija, te su oni iz tog razloga rekli I. okrivljeniku da on upravlja. Istaknuo je da ukoliko netko ima iskustva i znanja za upravljanje, da nije problem upravljati iz stroja kao što je to on činio, i da je na taj način upravljao dosta puta. Kada su bili kod prvog stupa sve su uredno odradili, I. okrivljenik je postupao po nalozima radnika koji su bili u košari. Potom su došli do drugog stupa i tu su stabilizirali, nivelirali i potom podigli ljestve, sve su radili po nalogu radnika koji su mu govorili podigni, pomakni lijevo, priđi, I. okrivljenik je činio što su mu rekli. Naglasio je da se stroj prvo mora stabilizirati i nivelirati. Kada su mu rekli da je gotovo, rekli su mu spuštaj, međutim, on mora prvo ući u ljestve da bi se pomaknulo, odnosno odmaknulo od stupa, dakle, mora uvući malo ljestve da bi se odmaknuo od stupa. Naime, kada ih uvuče, smanji krak i visinu i time je spuštanje mirnije. Kada je u inkriminiranom događaju počeo uvlačili ljestve od jednom se stup zatresao i košara je "poput praćke" odletjela i pala pred stup. Ta košara zakvačila se za vijke koji su postojali na tom stupu, odnosno, zakačila se mreža na košari, a I. okrivljenik to nije mogao vidjeti, već su to mogli vidjeti jedino radnici u košari. I. okrivljenik je postupio po njihovom nalogu kada su rekli spuštaj, a on s obzirom na svoj položaj, od njihovih tijela i podnice košare, nije te vijke nikako mogao vidjeti. Naime, podnica je puna, ljudi koji su u košari stave svoju opremu i preko toga svega i preko tijela tih ljudi ne može se vidjeti stup, a postupio je po njihovom nalogu. Nakon što je košara pala otrčao je do unesrećenih, te vidio da pokojni ĐL ne daje znakove života, te je potom otišao sam do oštećenog EL, njega je okrenuo na bok, smirivao ga je jer je htio ustati. Istaknuo je da mu je jako žao zbog ovog događaja, žao mu je što se sve ovo dogodilo, ali se ne smatra krivim jer smatra da nije on uzrokovao ovu nesreću, nego da je postupio po pravilima struke. Međutim, neovisno o tome, on se dugi niz godina bori sa ovom situacijom i sa ovim postupkom i sve je to, kao i činjenica da je čovjek preminuo njemu na rukama imalo velik utjecaj na I. okrivljenika. Na licu mjesta je bio poslovođa, odmah su zvali policiju, hitnu i sve nadležne službe.

Na pitanja branitelja iskazao je da kada je UL kupio vozilo od JVP Dubrovnik da su oni to vozilo dovezli njima, vozilo su pregledali, a oni su im pokazali kako se sa vozilom rukuje, odnosno dali im upute. Objasnili su im zašto su stavili dodatni osigurač. Naime, njihovo objašnjenje bilo je da su to učinili preventivno jer su imali situaciju da im se kod sječe krošnje stabla u gradu originalni osigurač olabavio. Košara ima kuke, te sjedne u dosjed i ima dva osigurača koji ju osiguravaju, to su originalni osigurači. Osigurači koji su postavljeni dodatno su mehanički zašarafljeni na mjestu osiguranja dosjeda košare. Ti šarafi imali su površinsku koroziju, što je on vidio dan ranije, međutim, to je uobičajeno zbog utjecaja atmosferskih prilika, te ta površinska korozija ne utječe na funkcionalnost vijka. Ta auto dizalica sa teleskopskim ljestvama bila je kod UL otprilike 10 godina i već je korištena više stotina puta. Nikada nije bilo nikakvih problema kod korištenja te dizalice, niti mehaničkih niti drugih, ista je radila besprijekorno. Radila je besprijekorno zbog održavanja, servisiranja, uredno je podmazivana te su vršeni preventivni pregledi od strane ovlaštenih osoba. Večer prije isprobao je stroj na način da je isprobao sve funkcije, dakle maksimalno izvukao ljestve, potom popustio, spustio, izvršio rotaciju. Predmetni stroj nema blokadu, tako da se može izvršiti rotacija za 360 stupnjeva na jednu i drugu stranu. Ispitivanje je izvršeno i iz košare i iz stroja, on je vršio ispitivanje iz košare, a UL sa podesta na kamionu. Postoji stolica ispred koje je monitor na kojem se pokazuju funkcije i lampe koje su zapravo signalne lampe. Komandna tabla je ispred njega kada sjedi na stolici. On sjedi sa strane pored ljestava, s time da se okreće fiksno, kako se okreću ljestve tako se okreće i on, dakle on se ne pomiče te mu je košara uvijek u istoj poziciji. Na mjestu događaja sunce je bilo u položaju da udara u oči, ako se gleda duž ljestava prema stupu. Kada upravlja ljestvama sa stolice dužan je slušati sve naredbe osoba koje se nalaze u košari. Da bi se ljestve mogle oboriti, spustiti, potrebno ih je potpuno uvući. Naime, pravilo je da se uvijek ljestve uvuku kako bi se spriječile oscilacije jer bi u protivnom došlo do "plivajućeg" efekta zbog težine košare i ljudi, dakle pravilo je da se stvori što manji krak zbog mirnijeg rada i sigurnosti te očuvanja stroja. Tako je preporučeno po uputama za rad sa strojem. Prije događaja on nije mogao vidjeti da postoje ti vijci koje je spominjao, za koje je zapela mreža košare. Riječ je o manjim vijcima koji drže kapu stupa, nije ih ranije vidio, a kasnije je vidio da je mreža košare izvučena prema van i da je došlo do zapinjanja te mreže od vijak, te da je to razlog što je košara iščupana iz ležišta.

Na pitanje branitelja II. okrivljenika iskazao je da nije bio prisutan kod pregleda koje je tvrtka II. okrivljenika obavljala jer on nije bio zadužen za taj dio poslova, za to je bi zadužen poslovođa. Zna da su uvijek bili uredno obavljeni pregledi jer bi dobivao dokumentaciju o obavljenom pregledu, a koju je morao imati prije rada. Nikada ne bi krenuo u rad s neispravnim strojem. Odradili su radnju na prvom stupu kritičnog događaja, vozač je preselio stroj do drugog stupa te je na tom drugom stupu odrađena radnja, a do nesretno događaja je došlo nakon što su ti radovi odrađeni. Stroj je radio i prije, s time da taj predmetni stroj nije radio svakodnevno već po potrebi. Korpa se od pada deformirala, odnosno savinula. Nije vidio da li su originalni osigurači bili oštećeni, kao niti nadograđeni osigurači jer je on nakon pada otišao do unesrećenih a kasnije prilikom obavljanja očevida nije smio pristupiti stroju.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da uobičajeno rade pregled stroja dan prije jer moraju krenuti ujutro kako bi bili spremni za rad, ako je riječ o bližim destinacijama, a ako je riječ o daljim destinacijama onda se jedan dan putuje te se sljedeći dan radi. Kada je upravljao strojem i radio nije primijetio nikakve nedostatke, odnosno nije primijetio da sa strojem nešto nije u redu. Nije čuo nikakvo škripanje stroja za vrijeme rada, već jedino kao što je to rekao, u trenutku događaja da se začuo prasak, stup se zatresao i košara je odletjela kao praćka. Nije košarom udario u taj stup. Misli da su radnici mogli vidjeti vijke koji su zapeli za mrežu jer su oni bili okrenuti prema stupu i mogli su ga vidjeti. Košara je do visine trbuha otprilike a mreža je do visine koljena, otprilike, te je širine oko 80 cm, pa iz tog razloga smatra da radnik iz košare može vidjeti, odnosno, da je mogao vidjeti da su vijci zapeli za mrežu, da su isti ušli u košaru. On ne može sa sigurnošću znati da li su radnici vidjeli ili nisu vidjeli jesu li ti vijci ušli u mrežu već tvrdi da su mogli to vidjeti iz razloga kao što je objasnio. Pretpostavlja da bi rekli da se to dogodilo da su vidjeli.

7.

II. okrivljenik je u obrani naveo kako je oduvijek imao zanimanje za strojarstvo od srednje škole, diplomirao je strojarstvo, radio je u firmi Hidraulika Kurelja na stručnoj praksi preko ljeta, dva ljeta, a ta firma je projektirala platforme, zaposlila je ljude iz Tehonomehanike i bavili su se projektiranjem podiznih platformi i zglobnih, vrlo sličnih onima koje je projektirala Tehnomehanika. I II. okrivljenik je ondje također radio u tom projektantom uredu te je projektirao i okretni stol i ljestve za podizanje. Nije radio na modelu kao što je konkretan model, ali radio je na vrlo sličnim modelima. Radio je izračun, crtanje. Tvrtka Hidraulika Kurelja radi na servisiranju i održavanju takvih strojeva te je II. okrivljenik osobno bio prisutan prilikom servisiranja. Radio je u firmi koja se bavila zaštitom na radu, ispitivanjem strojeva i uređaja sa povećanom opasnosti za koju je točno definirana procedura i stavke koje je potrebno periodično pregledati a kako bi mogao omogućiti siguran rad, nekoliko godina, po cijeloj Hrvatskoj, nadgledao je strojeve, te je položio stručni ispit za stručnjaka zaštite na radu, ispit za odgovornu osobu za zaštitu od požara za najugroženije prostore poput rafinerija, i za ispitivača stabilnih sustava za dojave i gašenja požara te stabilnih sustava, protekcije zapaljivih plinova i para, te za koordinatora zaštite na radu na gradilištu. Nakon nekoliko godina odlučio je otvoriti vlastiti firmu. Počeli su surađivat sa AKZ-om te su odradili puno ispitivanja, puno strojeva i uređaja za oko 300 firmi, radili su i na žičari, te su pregledali puno dizalica, pa čak i tramvaj, dakle, imali su ozbiljnog iskustva sa ozbiljnim strojevima, sa teškim industrijskim strojevima. U konkretnom slučaju izvršili su pregled s time da se prvenstveno već prilikom prvog pogleda na stroj stekne opći dojam da li je stroj održavan ili nije, pregledali su dokumentaciju, zatim su pregledali da li radi stabilizacija, odnosno da li se dopuštaju neke radnje ako stroj nije stabiliziran. Također su pregledali način prihvata. Testirali su i da li rade ispravo jojstici. Također, što su više izvučene ljestve to je manja nosivost pa se testira i ta nosivost kada su ljestve potpuno izvučene. Naime, stroj mora blokirati u određenoj točci kod opterećenja, primjerice prazne ljestve bez košare mogu biti produžene dalje nego pod teretom te tada to stroj mora blokirati ako je ispravan. Predmetni stroj osobno je pregledao, a s obzirom da su imali još nekih drugih poslova nitko drugi nije bio sa njime. Ovaj događaj zbio se otprilike 3 mjeseca nakon pregleda. Kada je čuo što se dogodilo to je jako utjecalo na njega, "srušio mu se svijet", nisje više ništa mogao raditi, zanemario je firmu i radnike i jako je to teško podnio. Počeo se polako povlačiti iz ovog posla, izgubio je volju, zaposlio se u drugoj firmi gdje je počeo raditi uredski posao. Nadalje je iskazao da u konkretnom slučaju postoji osigurač na fotografijama 64,65,66,67 fotodokumentacije gdje se vidi poluga i tvornički se ta poluga inače vrlo lako podigne, samo se malo potegne čime se otpusti osigurač koji se potom makne, međutim košara se još mora podići kako bi se izvadila jer ona neće pasti niti kada se ta poluga podigne. Vijak je bio navaren na tu polugu kako se ona uopće ne bi mogla niti namjerno povući a inače se vrlo lagano pomiče. Iz tog razloga je htio da se to vidi na ispravnom stroju. Dakle, vidio je da je to tako bilo učinjeno na konkretnom stroju. Iskazao je da bi stroj bio ispravan da nije bilo tog dodatnog osigurača. Košaru je potrebno fizički podići da bi se izvadila te nisu bolcne niti ušica na kojim je košara sjedila, odnosno bila postavljena, bile potrgane. Dakle, u konkretnom slučaju košara je bila izvučena iz ležišta a tvorničko ležište nije bilo potrgano. II. okrivljenik je pojasnio pokazujući na fotografijama 65-67 fotodokumentacije da je dio koji je hrđav dodatni navareni osigurač. Nadalje je predočio da bi po njegovom mišljenju u slučaju da košara nije iščupana, odnosno da je iščupana prema dolje ili prema van, bila potrgana ušica na fotografiji 64, odnosno bolcne na fotografiji 69, što bi značilo pad košare a koji nisu potrgani, niti oštećeni. Iskazao je da je s obzirom na navedeno košara iščupana iz ležišta velikom silom prema gore. Nadalje je naveo kako košara nije predviđena da trpi velike sile prema gore. Dakle, kada je pregledavao predmetnu košaru smatrao je da ona ima još dodatnu sigurnost sa tim dodatnim osiguračem jer fizički onemogućava da se fizički lako pomakne osigurač. Također je utvrdio da su i osigurači tvornički bili ispravni. Ovakav stroj pregledava se svake dvije godine od strane ovlaštene firme. Iskazao je da mu je izuzetno žao što je došlo do ovog događaja, te izrazio sućut i žaljenje što je čovjek poginuo, odnosno stradao i naveo da misli kako on nije mogao utjecati na to.

Na pitanja branitelja iskazao je da je predmetni stroj imao sve sastavne dijelove kakve takav stroj treba originalno imati i da je bio u funkciji. Svaka tvrtka koja se bavi pregledima takvih strojeva izdala bi pozitivno mišljenje da je stroj funkcionalan. Nikome ne bi bilo u cilju, od proizvodnje, kontrole i izvođenja radova, da pusti stroj koji bi bio neispravan sa ljudima u košari na rad. Dodao je da niti prije a niti poslije ovog događaja nije imao niti ijedan problem sa strojem koje je on pregledao, a pregledao ih je na tisuće.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da je on sačinio zapisnik o ispitivanju uređaja, da je praksa da je onaj koji je ispitivao i piše zapisnik. Izdao je uvjerenje o ispitivanju strojeva koje je sastavni dio zapisnika. U potpisu je kao ispitivač on, a u tekstu također piše tko je obavljao ispitivanje. Na uvjerenju o ispitivanju stroja kao ovlaštena osoba je u potpisu ŽL.

Nakon što je zastupnica optužbe predočila II. okrivljeniku uvjerenja sa stranice 33 i 88 spisa, te na upit da li je u potpisu ŽL II. okrivljenik je iskazao da misli da je ŽL potpisao ta uvjerenja. II. okrivljenik nije vidio da je ŽL popisao predmetna uvjerenja. Na upit kako je moguće da je riječ o različitim potpisima, iskazao je kako se potpisuje velik broj dokumenata te da se niti on ne potpiše dva puta na isti način. Riječ je o istom uvjerenju na stranici 33 i 88 spisa, te je uobičajeno da se uvjerenje izdaje u tri primjerka i više, s obzirom da je potrebno uvjerenje za radnika na stroju, za osobu zaduženu za zaštitu na radu i za upravu, a neke firme traže i više. Nije moguće da je njegov potpis niti na jednom uvjerenju na stranicama 33 i 88 spisa, on se tako ne potpisuje, a što je vidljivo iz zapisnika na kojemu je njegov potpis. Nadalje je iskazao da se on nikada nije potpisao niti na ijedno uvjerenje umjesto ŽL. Nigdje nije bilo propisano tada, niti je sada propisano, da se prilikom ispitivanja ovakvih strojeva isti moraju fotografirati. Međutim, u međuvremenu je osnovan Zavod za zaštitu na radu, te oni traže da se strojevi fotografiraju. Osoba koja je ovlaštena za potpisivanje uvjerenja ne pregledava stroj, već to čini ispitivač koji sastavlja zapisnik i taj ispitivač odgovara za ono što je uneseno u taj zapisnik, a osoba koja je ovlaštena potpisati uvjerenje isto potpisuje isključivo na temelju onoga što je uneseno u zapisnik. Nadalje je iskazao da njega nadzire Ministarstvo koje vrši nadzor nad njegovim radom, odnosno sada to radi Zavod za zaštitu na radu, te su oni pregledavali odnosno pregledavaju ono štio je on uradio, dokumentaciju, fotografije.

8. Svjedok – oštećeni EL iskazao je da je zaposlen u društvu Dalekovodu d.d. iz Zagreba i da je kritične zgode poslovođa HL njega i sada pokojnog njegovog kolegu JL rasporedio na radove popravka rasvjetnih stupova u blizini naplatnih kućica u Lekeniku. Naime, firma je na toj lokaciji obavljala elektroradove a radi se o autocesti, te su imali nalog da poprave lampe koje su se nalazile na rasvjetnim stupovima na visini od 16 m. Te poslove obavljali su pomoću autodizalice, koja je bila u vlasništvu trgovačkog društva AKZ-M. Ondje su bila prisutna dva djelatnika tog trgovačkog društva koji su im rekli da uđu u korpu dizalice te da će ju oni zatim podignuti na potrebnu visinu. Rekli su im da je s tom dizalicom sve u redu. Nadalje je iskazao kako je uočio da na korpi postoje komande i da su im ti radnici rekli da one ne rade, te da su se zbog toga dogovorili da će oni iz kamiona upravljati korpom i dizalicom, a da će im svjedok oštećeni i sada pokojni JL rukama davati znakove kuda da ih pomaknu. Naime, kada su on i pokojni oštećeni ušli u korpu, misli da je on rukom probao da li rade te komande te da je utvrdio da komande ne rade, a onda su ova dvojica djelatnika od autodizalice rekli da će ih dizati pomoću komandi iz dizalice. Kada je probavao da li komande rade, korpa je bila još na zemlji ali su oni bili u njoj, NO ne sjeća se da li je autodizalica bila upaljena ili nije. Iako je utvrdio da komande na korpi ne rade ušao je u korpu i išao obavljati posao jer je on samo radnik Dalekovoda koji je zajedno s pokojnim oštećenim imao nalog da obavi posao, a ova dvojica radnika AKZ-M su rekli da će ih podizati komandama iz dizalice i da nema veze da ne rade komande u korpi. Nije prošao obuku za signalistu, nije niti znao da takva obuka postoji. Naveo je da kada u korpi nemaju ili ne rade komande, uobičajeno je da ih radnici u dizalici dignu na određenu visinu a nakon toga on signalizira njima dolje kuda da ih pomaknu odnosno da ih spuste ili podignu. Iskazao je i da je tako u ranijoj praksi uvijek znao javiti odnosno signalizirati radniku u dizalici da ih spusti, nikada nije javio da ih odmiče od stupa, s time da radnik koji radi u dizalici zna da kada on njemu javi da ih spusti da ih mora odmaknuti od stupa, da je to normalna radnja. Nije se mogao sjetiti da li tako bilo u konkretnom slučaju. Kada rade iz korpe praksa je da korpom ne dodiruju stupove odnosno rasvjetno tijelo. Koliko je njemu poznato, nije moguće raditi na način da se istovremeno upravlja komandama iz autodizalice i komandama u korpi. Tako su ih nakon što su ušli u korpu podigli na visinu od oko 15 m. Popravili su lampu na jednom rasvjetnom stupu, te su se potom premjestili do drugog rasvjetnog stupa, koji je od prvog udaljen oko 200 metara, te su popravili i lampe na tom stupu. Nakon toga JL ili on, više se nije sjećao tko, dali su radnicima u kamionu dao znak da ih spuste. U tom trenutku, kada su se nalazili na visini oko 15 metara, kada su završili posao te se počeli spuštati prema dolje, čuo je nekakvo škripanje, zažmirio je i nakon toga se više ničega ne sjeća. Nije mogao pojasniti gdje je škripalo iako je čuo škripanje te prije nego što je zažmirio nije gledao da eventualno nije došlo do toga da bi korpa zapela za vijak na rasvjetnom stupu. Svjedok oštećeni je zadobio teške tjelesne ozljede i liječenje je trajalo narednih dvije godine sa rehabilitacijom, te iako je počeo raditi ima trajne posljedica po svoje zdravlje i to na leđima i zdjelici. Nadalje je iskazao da kada se radi na visini, radnik po zakonu mora imati radne cipele, odgovarajuće radno odijelo i zaštitnu kacigu, a nije siguran da li i mora imati i opasač. Pokojni JL i on imali su radne cipele, radno odijelo i zaštitnu kacigu a mislim da nisu imali opasač ali nije siguran. Naveo je da je i ranije radio na ovakvim poslovima ali da je prvi put tada radio u korpi te autodizalice. Glede rukovanja komandama iz korpe ili autodizalice, iskazao je da je radnicima sigurnije da oni rukuju komandama iz korpe, kada one u korpi postoje, ali da je normalno da se rukuje iz autodizalice u slučajevima kada ne postoje te komande u korpi. U konkretnom slučaju pokojni JL i on dali su znak djelatniku koji je bio u autodizalici da ih spusti. Ovakve poslove, elektromontaže, montaže metalnih konstrukcija i rasvjete, radio je od 2006. godine kada se prvi put zaposlio, te je visina od 15 m uobičajena visina na kojoj on kao montažer radi na dalekovodima ili gdje drugdje, radi i na visinama do 40 i 50 m. Na popravcima rasvjetnih tijela na autocestama radio je oko 20-ak puta u svom radnom vijeku. Za izvršavanje tih poslova postoji puno vrsta autodizalica s korpama, te se one razlikuju ovisno o tome o kojoj vrsti posla se radi, na kojim visinama se radi ili na kojem terenu, pa se prema tim potrebama i koriste. Kod popravljanja prvog stupa nije bilo neke komunikacije sa djelatnikom u autodizalici, osim što su mu dali znak da ih spusti, a prilikom rada na prvom stupu nije bilo nikakvih problema sa sigurnošću dizalice odnosno sa podizanjem ili spuštanjem korpe, ali nisu mogli sami upravljati dizalicom iz korpe jer komande nisu radile. Kada su se spustili iz korpe van nakon obavljenog posla na prvom stupu, hodajući su otišli do drugog stupa, dizalica je došla za njima i onda su se opet popeli u korpu i ponavljala se ista radnja kao i kod prvog stupa. Nije se mogao sjetiti da li su imali obične kacige ili posebne kacige za rad na visini, niti da li je kaciga bila zakopčana ili nije i da li je u njihovom kombiju bio kakav opasač ili nije, a u ranijem radu znao se opasati takvim opasačem.

9. Svjedok ML u svom iskazu je naveo kako je na temelju ugovora o djelu inkriminiranog dana upravljao vozilom vlasništvo poduzeća AKZ-M. Vlasnik tog poduzeća je njegov poznanik te ga je zamolio da taj dan vozim to vozilo jer nije imao tko drugi. Radi se zapravo o radnom stroju na kojem su bile pokretne ljestve. Njegov zadatak je bio da samo doveze to vozilo do mjesta rada, a to je bilo u Lekeniku na izlazu autoceste. Vozilo je dovezao do jednog rasvjetnog stupa nakon čega ga je preuzeo strojar IL, koji je dalje njime upravljao. Nakon što bi svjedok zaustavio vozilo i isključio ga, strojar bi ga stabilizirao. Vidio je da je šef gradilišta svojim radnicima davao upute kako i što trebaju raditi na stupu, a potom su ti radnici uzeli opremu i ušli u korpu te ih je strojar podigao u vis. U korpu su ušla dva radnika koji su potom strojaru davali upute kuda da ih diže. Vidio je da komuniciraju govorom i znakovima ruku. Nakon što su završili rad na prvom rasvjetnom stupu, vozilo se premjestilo do drugog rasvjetnog stupa koji se nalazio na udaljenosti od oko 100 metara. Ponovno je strojar stabilizirao vozilo, a svjedok je za to vrijeme ušao u vozilo kojim je došao I. okrivljenik te u autu rješavao križaljku, da bi u jednom trenutku čuo jak udarac, prasak. Podignuo je glavu i vidio da korpa pada na zemlju. Izašao je iz auta i dotrčao do tog mjesta te je vidio da je košara bila prevrnuta na bok, a u njoj su se nalazila dva radnika koja su ležala na boku, oba u nesvijesti. I. okrivljenik je također došao na lice mjesta te su radnicima pružili prvu pomoć.

Na pitanja zastupnice optužbe što znači stabilizirati ovaj radni stroj, svjedok je pojasnio da to znači da se stroj više ne nalazi na kotačima, već se hidraulikom izvuku van četiri čelične stope koje fiksiraju cijelo vozilo da ono bude stabilno ma gdje da se nalazilo na terenu, na taj način je to vozilo stabilno i kada se nalazi na neravnom terenu. To vozilo je stabilizirano vodoravno.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika gdje je padala korpa u odnosu na stup, svjedok je pojasnio da je gledajući s mjesta gdje se on nalazio u autu korpa padala iza stupa, bočno lijevo, te je vidio i da pri tome stup vibrira. Na pitanje da li on kao vozač provjerava vozilo odnosno radni stroj prije nego što ga krene voziti, konkretno da li je vršio provjeru ovog vozila, svjedok je iskazao da je, da su dan prije nego li će odvesti to vozilo u Lekenik, na parkiralištu u krugu firme AKZ-M, u Velikoj Gorici, bili gazda UL, strojar IL i on, te su pregledavali sve na vozilu. Tako je on pregledao vozilo odnosno akumulator, ulje, da li radi paljenje i slično te su IL i UL nakon toga provjeravali i stabilnost hidraulike, dizali su korpu, izvlačili kran do najduže točke do koje se može izvući iz postolja. Gledali su i korpu pa onda i osigurače na njoj što je vidio da su radili jer se nalazio u kabini vozila, a korpa se nalazi metar ispred. Na pitanje da li su provjeravali komande na vozilu, a vezano uz podizanje korpe, i komande u korpi, svjedok odgovara da jesu, da je on gledao kako je IL kontrolirao gornje komande u korpi, a UL donje komande na vozilu, čak je vidio kako se cijela dizalica okretala za 360° odnosno puni krug i to upravljajući iz košare. Takva provjera sustava i vozila uobičajena je prije odlaska na teren. Osim njih trojice na tom parkiralištu kada su vršili provjeru vozila, bio je i čuvar koji je bio u svojoj kućici, radi se o vanjskom čuvaru odnosno čuvaru od firme koja je imala to parkiralište. Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da se ne sjeća da li su radnici prije ulaska u korpu uzeli opremu, da li su imali od opreme, s obzirom da su svi radnici, dolaskom na lice mjesta uzimali opremu. Sjeća se kada je već došao do korpe koja je bila na zemlji da je tada na oba radnika vidio da su imali pojas, ne sjeća se da li su imali još što od opreme. Na prvom stupu nije bilo nikakvih problema, vrlo brzo su napravili prvi stup, možda su bili svega 5 minuta gore, međutim ovaj drugi stup su radili dosta dugo, sigurno preko pola sata iako on ne zna u čemu je bio problem. Oba stupa su bila potpuno ista, bili su iste visine.

10. Svjedok ŽL iskazao je da poznaje II. okrivljenika jer je bio formalno zaposlen u njegovom trgovačkom društvu TC Kontrola d.o.o. iz Oroslavlja a ranije su radili zajedno u trgovačkom društvu Zaštitni sustavi Zagreb. Poznato mu je da je II. okrivljenik osnovao firmu no da bi mogao obavljati poslovanje te firme, a to je ispitivanje strojeva i uređaja sa povećanim opasnostima, morao je zaposliti određen broj stručnjaka različitih profila koji su imali podobnu stručnu spremu. Tako je i njega pozvao 2013. da radi u njegovoj firmi jer je ispunjavao stručne uvjete a svjedok je tada dobio otkaz i bio nezaposlen. sa II. okrivljenikom zaključio je ugovor o radu prema kojem je trebao raditi pola radnog vremena no taj ugovor bio je samo formalne prirode kako bi njegova firma mogla obavljati poslove, a svjedok nije ništa radio niti je dolazio na posao. U listopadu 2014. dobio je poslovno uvjetovani otkaz. Kada je svjedoku predočen preslik zapisnika o ispitivanu stroja ili uređaja sa povećanim opasnostima (stranice 35-37, 88-92 spisa) naveo je da potpis iznad njegova imena nije njegov potpis, da on nije sudjelovao u izradi tog zapisnika niti ispitivanju stroja koji je naveden u tom zapisniku, te da mu stoga nije niti poznato da li je II. okrivljenik proveo ispitivanje tog stroja. Jednog dana II. okrivljenik došao je i rekao mu da se dogodila nesreća u kojoj je jedna osoba poginula, a druga teško ozlijeđena prilikom rada na kamionu na kojem su bile teleskopske ljestve. Tada mu je rekao da je na sporni zapisnik i uvjerenje stavio njegov potpis. Nadalje je iskazao da je uobičajeno da se prilikom obavljanja ispitivanja takvih strojeva isti fotografiraju, odnosno da se fotografiraju sigurnosni elementi takvih strojeva te da se o tome sačini fotodokumentacija koja bi dokazivala stanje stroja u trenutku ispitivanja. Na pitanja branitelja II. okrivljenika, a nakon što je svjedoku predočeno uvjerenje i zapisnik s lista spisa 33-34 svjedok je iskazao da je potpuno siguran da to nije njegov potpis, te da ne zna čiji bi to bio potpis. Na pitanje koja procedura prethodi prije izdavanja ovakvog uvjerenja s lista spisa 33, iskazao je da u slučaju da je on to radio, da bi on prikupio projektnu dokumentaciju, uputstva za uporabu i održavanje stroja, primijenio bi važeće zakonske propise koji reguliraju ovaj postupak i sukladno njima bi provodio potrebne postupke vezano za karakteristike stroja. Nakon svih provedenih ispitivanja bi utvrđivao da li taj stroj zadovoljava sve što je propisano i ako zadovoljava onda bi se izdalo ovakvo uvjerenje, a ako ne onda bi se napisalo koji su nedostaci i vlasnik stroja onda može otkloniti ove nedostatke i nakon toga zatražiti ponovno ispitivanje stroja. U vrijeme ovih događanja uvjeti za ovlaštenu osobu kakva je on bio u tvrtki TC kontrola d.o.o. su bili visoka stručna sprema, položen stručni ispiti za stručnjaka zaštite na radu i zaposlen minimalno 4 sata i tri godine rada u struci nakon položenog stručnog ispita. Postoji mogućnost da neka druga ovlaštena osoba izvrši sve gore navedene radnje ispitivanja stroja i da na osnovu toga onda druga ovlaštena osoba može to prihvatiti i izdati ovo uvjerenje. Nije zakonska obveza da se ovaj postupak fotodokumentira, ali inače on u svom radu to radi. Ova osoba koja bi ispitivala stroj a na osnovu čega bi ovlaštena osoba donosila uvjerenje mora imati iste uvjete kao i ovlaštena osoba osim godina staža.

11. Svjedok ĆL iskazao je da je 2014. godine radio kao čuvar u Kurilovcu u bazi Dalekovoda gdje inače radi već 25 godina. Poznavao je ovdje oštećenog ŠL jer su zajedno radili najmanje 20 godina i sjeća se da je čuo kada je stradao u Lekeniku. Stoga se 100% sjeća događanja prije tog dana, odnosno sjeća se kako su došli dečki od UL i donijeli akumulator te su skinuli ceradu s tog vozila s ljestvama jer je bilo prije toga pokriveno istom. Pokrivali su ga kako bi ga zaštitili od vremenskih neprilika. Oni su sve isprobavali i sve je na tom vozilu radilo, a vidio je da su dignuli i isprobavali te ljestve. Bilo ih je trojica ili četvorica, bio je gazda UL i njegov sin, vozač koji je ispitan kao svjedok prije njega te ne zna da li je još bio jedan muškarac ili nije.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika iskazao je da je ondje bio I. okrivljenik. Nije gledao točno što su oni radili, ali je vidio da su isprobavali rad tog vozila. Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da je bio udaljen manje od 20 metara od mjesta gdje su isprobavali stroj. Nije mogao čuti njihov razgovor s obzirom da je kamion radio, a on se nalazio u kabini. Nakon što su isprobali to vozilo, otišli su svojim autima van baze, a vozilo s ljestvama ostalo je u bazi i nitko ga nije dirao do sutradan kada su ga odvezli. Bio je i sutradan u smjeni kada su odvozili to vozilo. Sutradan je po to vozilo došao I. okrivljenik i još jedan muškarac.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da za vrijeme dok je on radio, 14 dana, predmetni stroj nije izlazio do tog dana van baze, međutim ne zna da li je izlazio ranije kada je kao čuvar radio drugi kolega. U periodu kada je on radio kao čuvar taj stroj nije bio izvožen van iz baze. Radnici AKZ-M provjeravali su ovo vozilo kao i sva svoja vozila bar jednom u dva mjeseca, na način da su došli u bazu te vršili provjere.

12. Svjedok HL iskazao je da je zaposlen na radnom mjestu poslovođe u društvu Dalekovod, na kojim poslovima je radio i inkriminiranog dana. RL i EL su bili radnici kojima je bio nadređen. Kritičnog dana trebali su popraviti rasvjetna tijela jer lampe nisu svijetlile i kako bi izvršiti te radove iznajmili su autodizalicu od društva AKZ-M iz Velike Gorice. Prije nije radio sa tom autodizalicom, no od drugih zaposlenika Dalekovoda čuo je da je ta autodizalica bila dobra i sigurna, iako stara, da s njom prije nije bilo problema, a niti nesreća. On je rasporedio GL i EL za popravak tih rasvjetnih tijela, koji su bili obučeni za te radove s košarama i za radove na visini. Vlasnik društva AKZ-M, Markulin, rekao mu je da je dizalicu pregledao i da je ona sigurna. I čuvar AL rekao mu je da su dan prije ove nesreće iz AKZ-M bili tu i pregledali tu dizalicu. Ova dvojica radnika su ušli u korpu, a dizalicom su upravljali djelatnici AKZ-M-a, odnosno IL iz kamiona. Ne znam zašto je korpom upravljao IL iz kamiona, iako misli da je takav bio dogovor između EL i RL i IL. Izvršeni su popravci na dva rasvjetna tijela i nakon što je izvršen popravak na drugom rasvjetnom tijelu i trebalo se krenuti dalje, u jednom trenutku vidio je njihovog geodetu KL kako se primio za glavu i čučnuo. U tom trenutku svjedok se vozio u autu. Odmah je izašao van i okrenuo se te vidio da korpa nije bila na vatrogasnim ljestvama, već da je bila na zemlji i da su u njoj su ležali RL i EL. Djelatnici AKZ-a su odmah priskočili u pomoć a svjedok je zvao hitnu pomoć. U konkretnom slučaju su radovi obavljani na način koji je uobičajen za ovakve radove, a to je da se korpa pomoću teleskopskih ljestava digla na visinu od 15 m pored rasvjetnog stupa, nakon čega bi njihovi djelatnici obavili popravak. Zatim bi se korpa spustila i premjestili bi se na drugo rasvjetno tijelo. Svjedok je vidio da korpa ima svoje komande za upravljanje, no djelatnici AKZ-M-a mu nisu rekli da te komande ne rade, kasnije je saznao da komande za upravljanje u korpi nisu radile. Misli da mu je to EL rekao u bolnici. Prije nego što je pala, korpa je vizualno bila u dobrom stanju, ali nije ju posebno zagledao. Nadalje je iskazao da na svakom rasvjetnom stupu postoje tri vijka na vrhu, otprilike na visini 15 – 16 m te da su ti vijci vidljivi sa zemlje, međutim kada je korpa ispred tog stupa onda se ti vijci ne vide od korpe. Vijci su izbočeni van možda 2 – 3 cm. Radnici EL i ĐL kritičnog događaja imali su kacige, radne cipele, odijelo i pojas, a ne zna da li je kaciga bila obična ili za rad na visini, no ima remen za vezivanje. Funkcija pojaseva je da djelatnici fiksiraju te pojaseve za korpu, a svjedok ne zna da li su u konkretnom slučaju radnici u korpi to učinili.

13. Svjedok ZL iskazao je da je zaposlen u društvu Dalekovod na radnom mjestu voditelja gradilišta te da je bio voditelj gradilišta u Lekeniku gdje se dogodila ova nesreća. Autodizalica u kojoj je došlo do nesreće je vlasništvo društva AKZ-M d.o.o. iz Velike Gorice jer u Dalekovodu nemaju te specijalne strojeve za obavljanje nekih radova pa angažiraju trgovačka društva koja te strojeve posjeduju. Strojeve iz te firme angažirali su već više godina i oni su njihovi višegodišnji kooperanti te do ovog događaja nije bilo nikakvih problema u njihovom radu. Bili su pouzdani. Misli da je Dalekovod nakon ovog događaja prekinuo poslovnu suradnju sa AKZ-M. Kada je došao na lice mjesta sve je već bilo ograđeno tako da nije bio blizu i ne može se očitovati što je uzrok te nesreće. Od inspektora TL saznao je da je moguće da se korpa odvojila od ljestvi kada je došla u kontakt sa stupom. Iskazao je i da kod iznajmljivanja ovakvih strojeva njihova služba transporta provjerava da li ti strojevi imaju dokumentaciju koja se odnosi na sigurnost. Ovu dizalicu su i nekoliko mjeseci ranije koristili na jednom drugom gradilištu i ista je bila ispravna i sigurna, koristili su ju često, kad su radili u Osijeku, i u Splitu, te nije bilo nikakvih negativnih iskustava vezano uz sigurnost i ispravnost ove konkretne autodizalice. Iznajmljivali su ju upravo zbog toga što su bili zadovoljni s njom. Ne zna koliko je bila stara ta dizalica ali se ne radi o novoj autodizalici, zna da je to vatrogasno vozilo i on bi procijenio njezinu starost oko 25 godina.

14. Svjedok UL iskazao je da je on osnivač i direktor trgovačkog društva AKZ-M. O inkriminiranom događaju nema neposrednih saznanja jer nije bio na licu mjesta, već je ondje došao kada su mu javili da je došlo do nesreće na radu u Lekeniku na izlazu iz autoceste. Tako je saznao da je do nesreće došlo prilikom rada kamiona dizalice koji je u njegovom vlasništvu, a radi se o radnoj platformi koja služi za obavljanje radova u kojima je potrebno radnike podizati na visinu. Predmetno vozilo nabavio je prije više od 15 godina, a kupio ga je od Vatrogasne postrojbe u Dubrovniku. Koristili su ga za svoje potrebe, te su ga više godina koristili kao kooperanti trgovačkog društva Dalekovod i to na temelju njihove narudžbenice. Predmetna autodizalica je po njegovom mišljenju čvrsto i stabilno i sigurno vozilo u upotrebi, te je i osposobljena za rad na visinama od 23 metra. Kada se obavljaju radovi na visini, autodizalica se doveze do mjesta rada i stabilizira, a što znači da se četiri hidraulične stope stabiliziraju i podignu vozilo. Vozilo ima svoju samozaštitu tako da se automatski blokira ukoliko nije ispravno stabilizirano u vodoravnom položaju. Te radnje obavlja njihov strojar koji je kritične zgode bio IL. Nakon što se vozilo stabilizira strojar upravlja ljestvama na kojima je priključena košara. Dizalicom se može upravljati i iz košare, a u vrijeme kada se dogodila nesreća to je bilo moguće odnosno komande u košari su bile u funkciji. U konkretnom slučaju strojar sjedne kraj kontrolne ploče i podigne ljestve za 2 m i prebaci ljestve na drugu stranu te ih spusti do zemlje a nakon toga u korpu ulaze radnici. Korpa se potom podiže na željenu visinu pri čemu djelatnici u korpi daju upute strojaru na koju visinu treba i kako da ih dovede do mjesta rada. Smatra da je do nesreće došlo jer je korpa zapela za vijke koji su se nalazili na stupu nakon čega je iščupana iz svog ležišta i pala na zemlju. Tvrdi da je korpa bila pravilno učvršćena za ljestve jer oni korpu nikada nisu vadili van budući za to nije bilo potrebe. IL i svjedok su dan ranije isprobali funkcionalnost tog vozila te nije primijetio ništa neispravno ni sumnjivo. Ovo ispitivanje radili su u bazi Dalekovoda koja se nalazi u Velikoj Gorici. Isprobavali su funkcionalnost na način da su najprije skinuli zaštitu sa ljestava, uključili su autodizalicu, isprobali podizanje košare, jedan je ušao u košaru a drugi je bio dolje odnosno proveli su sve radnje koje inače se provode kada se radi sa autodizalicom i košarom na terenu. Autodizalica je radila, bila je ispravna kao i komande u autodizalici i komande na korpi. Od prilike mjesec i pol dana prije ovog događaja od strane ovlaštene firme provedeno provedeno je kontrolno ispitivanje svih funkcija vozila te je bilo utvrđeno da je sve ispravno. Autodizalica je imala i uvjerenje da je tehnički ispravna a to ispitivanje je provedeno u ožujku 2014. Od toga dana vozilo nije radilo pa sve do dana kada je došlo do ove nesreće, bilo je parkirano u bazi Dalekovoda. Strojar IL je stručno osposobljen za obavljanje svih poslova koje je kritične zgode radio. Isti je njegov dugogodišnji radnik i istaknuo je da je isti savjestan i stručan za obavljanje svih poslova. S obzirom na njegovo mišljenje da je do nesreće došlo jer je korpa zapela za jedan od vijaka na vrhu stupa, pretpostavlja da su oštećeni djelatnici Dalekovoda dali upute strojaru da korpu nasloni na stup kako bi lakše radili, no da ga nisu upozorili da obrati pažnju na vijak. Smatra da je košara zapela za vijak i u jednom trenutku pri tome vukla stup za sobom, da bi potom stup povukao korpu vraćajući se u svoj položaj jer su stupovi savitljivi i otrgnuo osigurače iz ležišta, a koji su držali košaru. To je zaključio jer je košara pala iza stupa u odnosu na položaj ljestvi, a logično bi bilo da je pala ispred stupa ako bi osigurači bili neispravni. Napomenuo je da košara nije bila preopterećena te da je predviđeno da ista bude opterećena do 200 kg a i više. Kada je kupio predmetnu autodizalicu prije 15 godina na istoj je već bila ugrađena korpa, te ništa nije ugrađivao. I dva vijka koja su ugrađena na nosaču gdje se kači košara, su ugrađena još u Vatrogasnoj postrojbi i tako je autodizalica i kupljena. U trenutku događaja korpa je bila u dobrom stanju, korozije je bilo samo na ova dva vijka koja su privarena još u Vatrogasnoj postrojbi ali ta korozija nije bila takva da bi utjecala na sigurnost same korpe.Prema tvorničkoj dokumentaciji na košari imaju dvije zakačke, osigurači, poluge koji se moraju podignuti i onda se na taj način podigne cijela košara, košara na istoj toj strani malo više ima još dva utora u koji ona sjedne i nakon toga se učvrsti i potom podiže u vis. Spušta se obrnutim slijedom. U Vatrogasnoj postrojbi u Dubrovniku objasnili su mu zašto su privarili još ova dva vijka kao dodatno osiguranje košare, rekli su mu da im sa tvorničkim osiguračima košara nije djelovala dovoljno stabilno jer je postojala mogućnost da npr. zapne za granu pa da iskoči iz ležišta, te je s tim vijcima košara bila dodatno osigurana odnosno da nije se mogla košara izbaciti iz ležišta dok se ne odvrnu ti vijci. Košarom su upravljali jedino IL i on, jer su obojica ovlašteni strojari. Inače predmetnu autodizalicu parkiraju odnosno skladište u čuvanom prostoru, većinom u nekakvoj hali, a ako se nalazi na otvorenom kao npr. kada ostane na gradilištu tada na nju stavljaju ceradu. Redovito je kontrolirana i servisirana te atestirana sukladno zakonskim pravilima, a nije bilo niti jednoj slučaja da bi serviseri rekli da ju treba vratiti na popravak. Nakon ove nesreće potražio je gdje ima još ista ovakva autodizalica znači sa istim karakteristikama te približne starosti, te su istovjetnu ovakvu autodizalicu pronašli u Vatrogasnoj postrojbi u Ogulinu, radilo se o istovjetnoj autodizalici, osim što nije imala ona dva vijka koji su privareni. To su učinili kako bi utvrdili da li se iste kopče na korpi na njihovoj autodizalici nalaze i na drugoj takvoj autodizalici, te su utvrdili da je to bilo jednako.

15. Svjedok TL je iskazao da je 2014. godine još radio kao inspektor rada i zaštite na radu te bio zaposlen u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Inspektoratu rada, Područni ured Zagreb, Ispostava Sisak. U skladu sa svojim dužnostima proveo je inspekcijski nadzor u vezi nesreće na radu koja se dogodila 20. svibnja 2014. na gradilištu autoceste Zagreb – Sisak na čvoru Lekenik. Bio je na licu mjesta i utvrdio činjenično stanje te obavio razgovore sa svim sudionicima tog događaja. Na temelju toga utvrdio je da je na tom gradilištu građevinske radove obavljala firma Dalekovod, koja je od trgovačkog društva AKZ iz Velike Gorice iznajmila autodizalicu s vozačem i rukovateljem radi popravka rasvjete. Kritične zgode vozač je dovezao autodizalicu koja je na sebi imala teleskopske ljestve s košarom. Vozač je stabilizirao autodizalicu i isključio motor nakon čega bi drugi djelatnik, IL, s djelatnicima Dalekovoda dogovorio način na koji bi se rasvjeta popravljala. U konkretnom slučaju su dva radnika Dalekovoda, mislim da se radi o električarima, ušli u korpu dizalice nakon čega ih je IL podigao na visinu od oko 15 metara, nakon čega su onda oni trebali popraviti rasvjetnu armaturu. Prema izjavama sudionika, nakon što su popravili rasvjetnu armaturu i kada ih je IL trebao spustiti na zemlju, došlo je do udara korpe u rasvjetni stup nakon čega je korpa zajedno s radnicima pala na zemlju s visine od oko 15 metara. Tom prilikom je jedan radnik poginuo, a drugi zadobio teške tjelesne ozljede. Po njegovom mišljenju kao inspektora, nepravilnost u postupanju rukovatelja dizalice je da je on teleskopskim ljestvama i korpom upravljao iz kamiona što je s obzirom na visinu i činjenicu da se u korpi nalaze ljudi bilo teško. U korpi se nalaze komande pomoću kojih je iz same korpe moguće upravljati ljestvama, a to je moguće samo onda ako se iz kamiona komande prebace na korpu. Nema dokaza da je to u konkretnom slučaju napravljeno, a obzirom na oštećenja na kablovima na korpi, nije se moglo utvrditi da li su komande bile ispravne. Na licu mjesta se navedeno nije moglo utvrditi, a kasnije vještačenjem utvrdilo se da su oštećenja na kablovima na korpi bila takva, odnosno kablovi su bili iščupani, pa se nije moglo utvrditi da li su u trenutku nesreće komande bile ispravne. Zato je bilo mnogo teže upravljati korpom iz samog kamiona te je u tom slučaju rukovatelj dizalice dužan postupati s naročitom pozornošću i u koordinaciji s radnicima u korpi. Rukovatelj dizalice je s obzirom da je u korpi prevozio ljude bio dužan prije rada istu provjeriti, naročito da li je ista sigurno pričvršćena za ljestve. Utvrđeno je da su osigurači koji su trebali držati korpu bili u lošem stanju, zahrđali, pa stoga misli da nisu bili dobro pričvršćeni, jer da su bili korpa se ne bi mogla odvojiti od ljestvi. S obzirom da je korpa očito zapela za stup, a osigurači je nisu držali, ona je samo sama pala na zemlju. S obzirom na stanje osigurača koji su držali korpu, zaključio je da to nije bilo stanje od nedavno već druže vrijeme. Na pitanje kako objašnjava da su s takvom autodizalicom sa ljestvama i korpom napravili struju na prvom stupu bez problema, iskazao je da nisu zapeli za stup sa korpom. Po vještaku su i dan danas mogli raditi s tom korpom koja visi na ljestvama da nisu zapeli.

Na pitanje zastupnice optužbe, a s obzirom da je nepravilnost bila u tome da je upravljano komandama sa kamiona, a ne na korpi, kakav je uobičajen postupak u ovakvoj konkretnoj situaciji, iskazao je da je uobičajeno da se prebace komande na korpu zbog toga što strojar sa kamiona ne vidi dobro na koju visinu treba dignuti radnike i gdje točno oni trebaju biti kada vrše neki popravak, već je to puno sigurnije da čine sami radnici komandama iz korpe. U konkretnom slučaju ovo nije bila neka prevelika visina na koju su se radnici dizali, radilo se o 15 metara visine, međutim te dizalice mogu dizati i na veću visinu, do 30 metara. U svakom slučaju strojar sa kamiona može teže procijeniti mjesto rada nego sami radnici. Na daljnje pitanje tko u konkretnom slučaju odlučuje da li će se korpom upravljati komandama sa kamiona ili iz same korpe, iskazao je da tu nema nekog pravila, da je stvar dogovora. Stvar je dogovora između osobe na kamionu i radnika u korpi, s tim da taj strojar na kamionu mora provjeriti prije ulaska radnika u korpu ispravnost svih mehanizama za dizanje i same korpe. Na pitanje kako je zaključio da je korpa zapela za vijak na stupu i da je to bio razlog njezinog pada, iskazao je da korpa sama po sebi ne bi pala, a kako su jedine izbočine na tom stupu bili vijci koji su bili debeli i istureni, jedino je onda korpa mogla zapeti za te vijke. Tek kada je korpa pala vidio je da su osigurači na njoj bili u lošem stanju odnosno zahrđali te ponovio da onda on misli da nisu bili dobro pričvršćeni, međutim, istaknuo je da je to njegov zaključak koji ne mora nužno biti i točan. Zbog utvrđivanja navedenog slao je cijelu autodizalicu na vještačenje. Nije stručnjak vezano uz to i sve što je govorio, govorio je onako kako misli da je došlo do nesreće. Osoba ne smije upravljati tim strojem bez položenog ispita za upravljanje.

Na pitanja punomoćnika oštećenog pojasnio je da kada je rekao da prije početka rada rukovatelj autodizalicom mora provjeriti sigurnost same korpe, da se pod time podrazumijeva da mora pregledati i sve osigurače i spojeve na korpi i samim ljestvama odnosno cijelom mehanizmu za dizanje. U tom trenutku korpa je sastavni dio ljestvi i mora biti pravilno i sigurno učvršćena.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika da li je nakon obavljenog očevida, a prije prijave, imao na uvidu tvorničku tehničku dokumentaciju za autodizalicu odnosno za stroj, iskazao je da je, da mu ju je dostavio vlasnik, ali koliko se on sjeća da nije bilo u toj tehničkoj dokumentaciji skoro ništa vezano uz samu korpu, ista je bila samo usput spomenuta u smislu da se može koristiti. Na pitanje koja osoba je stručnija prilikom upravljanja komandama cijelog postrojenja dizalice, da li je to rukovatelj dizalice ili radnici koji rade u korpi, iskazao je da je stručniji rukovatelj dizalice i to puno više. Na pitanja branitelja II. okrivljenika iskazao je da je u tehničkoj dokumentaciji korpa sama po sebi samo usput spomenuta da se može koristiti tako da nigdje nije vidio da bi bilo naznačeno da su osigurači originalni dijelovi korpe. Pojasnio je da je on na licu mjesta vidio da su na korpi bili neki osigurači koji su bili originalni, a da su bili i neki koji su njemu posebno bili problematični te misli da su ti naknadno ugrađivani. Nadalje je iskazao da radnici u korpi moraju imati uvjerenje o radu na siguran način u korpi jer u protivnom ako to nemaju onda ih mora rukovatelj korpe dizati prema njihovim signalima. Ako nemaju takvo uvjerenje, radnici u korpi ne smiju sami upravljati komandama u korpi. Moraju biti osposobljeni za rad na siguran način za istovrsne strojeve. Osobe u korpi ujedno i signalisti koju rukovatelju daju signale gdje ih treba podignuti i slično. Većina tih radnika je osposobljena za upravljanje komandama u korpi, samo se u izuzetnim slučajevima događa da nisu pa onda rukovatelj sa stroja upravlja korpom. Na pitanje da li rukovatelj stroja mora dosljedno postupati prema signalima radnika iz korpe, iskazao je da treba uvažiti njihove signale, ali da i on mora pratiti situaciju i kad utvrdi da je i po njemu sve sigurno onda prihvatiti signale radnika i postupiti po tome. Kod takvih strojeva komande su slične, nema nekih silnih razlika između njih, radi se o joystickima – upravljačkim palicama koje nisu komplicirane. Ako se radi o istovrsnim strojevima onda i te komande trebaju biti istovjetne. Dalekovod nije imao takvu autodizalicu niti rukovatelja istom pa su onda zvali svog kooperanta AKZ koji su mu dali autodizalicu i stručnu osobu koja upravlja istom, zapravo oni su na lice mjesta poslali autodizalicu sa posadom, vozačem i rukovateljem stroja. Na pitanja suda iskazao je da je svjedok kao inspektor u zapisnik o inspekcijskom nadzoru pod točkom 3.2. osobna zaštitna sredstva, upisao da je ĐL koristio radno odijelo, radne cipele, zaštitne rukavice, zaštitnu kacigu, a nije koristio zaštitni pojas, dok je za EL utvrdio da je koristio sva ova zaštitna sredstva, a isto je utvrdio prema izjavama svjedoka i uvidom na licu mjesta. Međutim, događa se da kada se desi nesreća da radnici sve to poskidaju sa unesrećenih i stave ih u kola hitne pomoći. Pojasnio je da korištenje zaštitnog pojasa na način da bi se ta dva radnika prikvačila za korpu nema nikakvog utjecaja na njihovu sigurnost zbog pada ove korpe, zapravo bilo bi još gore da su bili pričvršćeni uz korpu, ali u svakom slučaju bi pali zajedno s korpom i da su bili pričvršćeni i da nisu. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da je pod točkom 2.1. osposobljavanje radnika na siguran način u zapisniku naveo da su ova dva radnika bili osposobljeni za rad na siguran način, da li to ujedno znači da su bili osposobljeni i za rukovanje komandama u korpi, iskazao je da ovo osposobljavanje ne znači da su bili osposobljeni i za rukovanje komandama u korpi.

Na daljnje pitanje branitelja II. okrivljenika što bi se dogodilo da su radnici bili zakopčani za ljestvenik s pojasom, iskazao je da mu je teško zaključiti što bi se dogodilo, najvjerojatnije bi ostali visiti, ali ne za što bi bilo dalje. Nadalje je iskazao da su ovi radnici cijelo vrijeme rada trebali imati normalne zaštitne kacige, ništa specijalno, ali morali su ih imati cijelo vrijeme rada na glavi.

16. Svjedok CL iskazao je kako je inkriminiranog dana izašao na teren po dojavi kao kriminalistički tehničar i bio u pratnji vještaka Ferde Barbarića koji je zaposlenik Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" kao i svjedok. Uloga svjedoka je bila da asistira i odrađuje potrebne radnje po nalogu vještaka radi utvrđivanja činjenica, prikupljanja dokaza i slično. Kada su došli na lice mjesta korpa se nalazila na tlu i vještak Ferdo Barbarić je to sve detaljnije utvrđivao vezano za ispravnost te korpe. Svjedok se nije mogao sjetiti nekakvih detalja ali se sjetio da se radilo o jednoj korpi gdje se spominjalo nešto vezano za osigurače i da li je to sve bilo u redu. Nakon što je svjedoku predočena fotodokumentacija očevida i to slika pod brojem 2., iskazao je da se korpa nalazila s lijeve strane stroja izvan ceste na tlu iza ograde. Koliko se sjeća on nije izuzimao ništa sa ovog mjesta događaja, niti je on bilo što fotografirao, a slike koje su mu pokazane i koje se nalaze u sklopu nalaza i mišljenja vještaka Ferde Barbarića su vjerojatno nastale od strane policijskih službenika koji su obavljali očevid. On i vještak Ferdo Barbarić istovremeno su došli na lice mjesta te su zajedno i otišli. Svjedok nije ni sa kim razgovarao na licu mjesta, a ne sjeća se da li je vještak Barbarić s nekim razgovarao dok je bio tamo. Nakon navedenoga nije sudjelovao u daljnjim radnjama vezano za ovo vještačenje povodom ovog događaja.

17. Vještak Ferdo Barbarić iskazao je da je bio upućen zajedno sa kriminalističkim tehničarom VL na lice mjesta, on kao vještak a CL kao njegov asistent. Kada su došli na lice mjesta na cesti je stajala auto-dizalica i ljestve su bile podignute. To je izgledalo kao na slici 2. fotodokumentacije očevida, a korpa je bila gledano s lijeve strane ovog stroja izvan kolnika i izvan ograde na jednoj zemljanoj podlozi koja je bila kosina. Po nalogu Državnog odvjetništva njegov zadatak bio je utvrditi zbog čega je došlo do pada korpe sa vrha teleskopskih ljestvi koje su pričvršćene na kamion, te utvrditi i tko je upravljao sa korpom, da li osoba iz stroja ili ljudi koji su bili u korpi. Sve što je utvrdio i što je zaključio naveo je u svom nalazu i mišljenju. Svoj posao je radio na način da je vizualno pregledavao sve što je bilo potrebno na tom samom terenu i na samom stroju i korpi i stupu. On i njegov asistent CL nisu ništa fotografirali niti su bilo što izuzimali s lica mjesta. Fotografirali su policijski službenici koji su bili na terenu. Fotografije koje je koristio u svom nalazu i mišljenju su mu dostavljene po nalogu Državnog odvjetništva od strane PU sisačko- moslavačke uz popratni dopis. Da je imao mogućnosti i uvjete proveo bi i pokus na način da bi se ova korpa išla postaviti u njezin radni položaj na manjoj visini, međutim to nije mogao učiniti jer je korpa bila deformirana tj. iskrivljena te se ista nije mogla postaviti na svoje nosače. Na kraju nalaza naveo je zaključak o rezultatima svog ispitivanja, a vidi se trag na stupu na fotografiji koja se nalazi u nalazu. Na pitanja branitelja I. okrivljenika iskazao je da je pregledao upravljačku ploču krana dizalice. Osobno je vidio ovu upravljačku ploču koja se vidi i na slikama 16, 17, 18 fotodokumentacije očevida, i na osnovu toga što je vidio napisao je utvrđenja vezano za položaj prekidača. Jedna osoba koja zna rukovati s ovom auto dizalicom pokušala je pokrenuti ljestve, ali to nije mogla u stanju prekidača koji je bio na položaju K, već je morao prebaciti prekidač na položaj P. Prilikom vizualnog pregleda košare da li je vještak uočio je da su rađene preinake na košari u odnosu na samu tvorničku izradu i to: na lijevom i desnom osiguravajućem mehanizmu košare, navarena je matica te je kroz nju navijen vijak sa napravljenom ručicom za zakretanje te je isto prikazano u nalazu vještačenja. Ovo što je dograđeno služi tome da originalni tvornički osigurači očigledno nisu u funkciju, a što se nije moglo utvrditi na mjestu događaja, te su navarene matice i prethodno navedeni osigurač kako bi dodatno osigurao iskakanje korpe iz ležišta. Ovi dodatni osigurači su trebali funkcionalno poslužiti da se dodatno osigura da korpa ne iskoči iz ležišta kada naiđe na prepreku, a da su oni bili u funkcionalnom stanju i da su bili u ovom slučaju korišteni, onda ne bi vjerojatno, po mišljenju vještaka, došlo do iskakanja korpe iz ležišta. Nadalje je iskazao da ako ovakva vrsta stroja ima tvornički ugrađene tehnički ispravne osigurače onda bi oni odradili svoju funkciju, a ako oni ne bi bili tehnički ispravni, što u ovom slučaju vještak nije mogao utvrditi, onda bi netko mogao staviti na stroj ove dodatne osigurače kao dodatnu sigurnost. Prilikom izrade svog nalaza i mišljenja nije raspolagao originalnom tehničkom dokumentacijom za ovakvu vrstu stroja. Nakon što su mu predočene fotografije vrha stupa vještak je iskazao da nije primijetio šarafe, tada mu to nije bilo toliko bitno, a vidio je oštećenja stupa.

Na pitanja branitelja II. okrivljenika, vještak je iskazao da je na lice mjesta došao na osnovu usmene zapovijedi svog neposrednog rukovoditelja, a nakon toga je dobio nalog od Državnog odvjetništva za provođenje vještačenja. Nije dobio originalnu dokumentaciju za predmetni stroj i nikada ju nije vidio. Dobio je izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja, od policije je dobio CD sa fotografijama s mjesta događaja, a ne fotodokumentaciju očevida, nije dobio nikakav zapisnik o tehničkom pregledu ovog stroja, te nije dobio nikakav spis s kojim bi raspolagao za izradu nalaza i mišljenja. Nije utvrđivao od čega su nastala oštećenja stupa, a niti je to od njega traženo.

Na pitanje suda vještak je iskazao da na osnovu svog iskustva ne može konkretno odgovoriti da li je moguća opcija da je do pada košare došlo jer je košara zapela za ove šarafe i uslijed djelovanja određenih sila da je došlo do izlijetanja košare iz nosača.

18. Vještak Željko Krilčić iskazao je da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja koje i kod svega što je u njemu naveo, a osobito vezano za utvrđenje da desni osigurač nije bio u funkciji uslijed korozije.

Na pitanje zastupnika optužbe vještak je iskazao da su se nepravilnosti koje je utvrdio mogle otkloniti na način da su se zamijenili osigurači, te da se mogla ukloniti i korozija koja je bila prisutna.

Na pitanja branitelja I. okrivljenika vještak je iskazao da korozirani osigurač po njemu nije bio potpuno u funkciji jer prema njegovom iskustvu strojarske struke se ne može govoriti o nekakvoj djelomičnoj nefunkcionalnosti, već ili o potpunoj ili je nešto ispravno. Na pitanje ako jedan osigurač nije bio funkcionalan da li bi to onda značilo da košara uopće nije bila u funkciji, vještak je iskazao da je on vidio košaru i ove ljestve tek nakon ovog događaja u dvorištu PP Sisak tako da na osnovu toga ne može zaključivati kakvo je stanje funkcionalnosti košare bilo prije samog događaja. Na pitanje da li je moguće da se ovakva košara sa jednim neispravnim osiguračem podigne na određenu visinu i da u njoj budu dva radnika, iskazao je da je moguće da je košara bila podignuta na određenu visinu, da je onda došlo do nekakvog utjecaja na nju i da je onda u kombinaciji sa ovim neispravnim osiguračem došlo do pada košare. Prilikom izrade svog nalaza nije imao saznanja da je sa ovom košarom ili dizalicom obavljen dio radova na tom mjestu događaja. Uvažavajući činjenice iz spisa, da su sa ovom istom košarom i ljestvama prije ovog samog pada košare obavljeni radovi na određenoj visini i sa dva čovjeka u košari, vjerojatno se onda nešto dogodilo na košari nakon što su radnici obavili radove na prethodnom stupu a što je utjecalo na pad košare.

Na pitanje branitelja II. okrivljenika vještak je iskazao da nije vidio oštećenja koja bi upućivala da je došlo do kontakta košare sa rasvjetnim stupom.

Prilikom izrade svoga nalaza nije imao na raspolaganju originalnu dokumentaciju za ovaj kamion s ljestvama i košarom i nije primijetio da su na osiguračima rađene nekakve preinake. Nadalje je iskazao da prilikom izrade nalaza i pregledavanja predmeta vještačenja nije radio testiranja, odnosno pokuse, već da je samo konstatirao ono što je vidio na samom terenu kada je pregledavao stroj i košaru.

19. Vještak Tomislav Mrazovac iskazao je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja i svih zaključaka.

Na pitanje zastupnika optužbe iskazao je da su se nepravilnosti koje je utvrdio u svom nalazu vezano za ovu korpu i osigurače mogle ispraviti, da se moglo to popraviti i to po njemu na relativno jednostavan način da se sa sprejom WD-40 moglo pošpricati ove dijelove kako bi bili u funkciji ovi osigurači kojima je bila funkcija da se korpa zakači na teleskopske ljestve i da se vijcima osigura. Nadalje je naveo da su u samoj korpi bile neispravne komande za njezino upravljanje iz korpe i da se sa korpom moglo upravljati samo iz kamiona, a uz to ni osobe koje su bile u ovoj korpi prilikom ovog događaja nisu bile osposobljene za poslove rukovanja korpom, platformom. Na pitanja branitelja I. okrivljenika vještak je iskazao da je korpa pala jer nije bila zakvačena a što je zaključio jer da je korpa bila ispravna onda se ona ne bi otkačila i pala. Na pitanje ako korpa nije bila pravilno zakvačena, kako to da bi ista bila podignuta ljestvama recimo na 15 metara, a da nije otpala, vještak je iskazao da se korpa otkvačila jer je došlo do kontakta sa rasvjetnim stupom, tj. kada se korpa prislonila na stup i kada je došlo do spuštanja ljestava, onda je došlo do toga da se korpa otkvačila. Zaključak da su komande u korpi bile neispravne izveo je na temelju podataka kojima je raspolagao i to sigurno nije izmislio niti paušalno naveo s obzirom da se ovdje radi i o smrtnom slučaju, ali se prilikom davanja iskaza nije mogao točno sjetiti na temelju čega je to zaključio. Nije proveo ispitivanja ispravnosti komandi u korpi. Na pitanje branitelja II. okrivljenika vještak je iskazao da je pribavio dokumentaciju za ovu vrstu vozila, da je istu koristio tijekom izgrade svog nalaza i dio te dokumentacije je korišten i kod izrade samog nalaza što je osobito vidljivo na stranici 21 nalaza gdje su i navedene specifikacije. Predao je u spis ovu specifikaciju. Nakon što je počeo ulaziti u predmet vještačenja pribavljao je dokumentaciju, otišao je i osobno u dvorište PP Sisak gdje se nalazilo vozilo i išao ga je osobno pregledati, pa je između ostalog uočio da je uvjerenje o ispravnosti izrađeno 2 mjeseca prije ovog događaja. Analizirao je i što je utvrđeno u dokumentaciji CKV "Ivan Vučetić" i što je vidljivo na fotografijama koje su tamo izrađene, i na istima je vidio da nije bio održavan ovaj dio korpe, a isto to je i potvrdio osobnim pregledom. Bilo mu je neobično ovakvo loše stanje same korpe i ovih dijelova a vidi se iz uvjerenja da je 2 mjeseca prije konstatirano da je sve u redu, pa je to bilo nelogično i upadalo mu je u oči, a osim toga je na tim uvjerenjima uočio određene nepravilnosti vezano za potpise osoba i da se radi o različitim potpisima vezano za istu osobu. Prilikom pregleda osigurača nije vidio nikakve tragove nekakvih preinaka. Nije imao saznanja da je ovaj stroj odradio određeni posao neposredno prije ovog događaja. Kada je vozilo došlo na mjesto rada, trebao ga je pregledati rukovatelj stroja tj. tog vozila, a i inače prije samog izlaska iz garaže takve vrste stroja ili sličnog koji predstavlja povećanu opasnost je potrebno pregledati stroj i ako ima nekih nedostataka onda jednostavno ne izlaziti s tim strojem iz garaže dok se ne otklone ti nedostaci. Prilikom pregleda korpe i ljestvi nije vidio tragove struganja o rasvjetno tijelo. Po mišljenju vještaka bez ovog struganja tj. dodira sa stupom vjerojatno ne bi došlo do pada korpe. Radnici da bi ušli u korpu i bili podignuti na visinu radi obavljanja poslova nisu morali biti posebno osposobljeni. Ovdje je korišten ovaj stroj sa ljestvama i korpom i ako je sve ispravno onda radnici u korpi nemaju razloga koristiti nekakvu dodatnu zaštitnu opremu za zaštitu od pada s visine jer se nalaze u toj korpi u kojoj bi trebali biti zaštićeni, a da su isti imali nekakva druga sredstva za zaštitu, to ne bi posebno utjecalo na slijed događaja jer su oni jednostavno zajedno sa korpom pali sa visine na tlo.

Na pitanje branitelja I. okrivljenika vještak je iskazao da nije imao mogućnost pribave i druge tehničke dokumentacije za predmetni stroj.

20. Nalazom i mišljenjem Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 16. svibnja 2014.utvrđeno je da je do odvajanja korpe teleskopskih ljestava došlo zbog toga što desni osiguravajući mehanizam nije tehnički ispravan, a lijevi osiguravajući mehanizam nije pravilno osiguran osiguravajućim vijkom, a prilikom spuštanja teleskopskih ljestva došlo je do struganja korpe o rasvjetni stup uslijed čega je došlo do skidanja korpe sa nosača. Naime, pregledom oslonca korpe utvrđeno je da se radi o metalnim osloncima promjera 40 mm na otvorenoj strani, te da su isti izvedeni u obliku slova "U" okrenuti prema podu korpe. Donja dva nosača su bez sigurnosna mehanizma dok su gornja dva nosača sa sigurnosnim mehanizmima. Detaljnim pregledom osiguravajućeg mehanizma od iskakanja korpe iz ležišta nosača utvrđeno je da je mehanizam u zadnjem položaju (otvoreno), te desni van funkcije, ne može se zakrenuti, a njegov osiguravajući vijak je potpuno zahrđao te se isti ne može zakrenuti uslijed korozije. Pregledom lijevog osiguravajućeg mehanizma utvrđeno je da je isti u zadnjem položaju (otvoreno), isti se može okretati ali je sigurnosni vijak zatečen izvan sigurnosnog položaja. Pregledom košare u unutrašnjosti je nađena upravljačka konzola sa dvije upravljačke ručice, no uočen je elektro kabel koji je istrgan iz konektora te nije bilo moguće ispitati funkcionalnost upravljačke jedinice košare. Pregledom rasvjetnog stupa uočen je trag struganja u vidu tri okomite crte.

21. Stalni sudski vještak Željko Krilčić u svom je nalazu i mišljenju zaprimljenom u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku 14. srpnja 2014. utvrdio da je pregledom tzv. osigurača košare ustanovio da je lijevi osigurač u funkcionalnom stanju i da se može podići, a desni osigurač da nije u funkcionalnom stanju i da se ne može podići. Nadalje je utvrdio da su vijci koji osiguravaju da osigurači košare budu u dignutom (funkcionalnom) stanju i osiguravaju da košara ne može ispasti sa nosača na ljestvama potpuno korodirali i da se ne mogu okrenuti zbog čega je zaključio da oni nisu bili u funkciji niti u trenutku nesreće. Smatra da je do nesreće došlo zbog neispravnosti tzv. osigurača odnosno vijaka koji osiguravaju da osigurači košare budu u dignutom (funkcionalnom) stanju i osiguravaju da košara ne može ispasti sa nosača na ljestvama. Također je prilikom očevida ustanovio da je korpa oštećena i da je mehanizam za upravljanje korpom oštećen. Nalaz i mišljenje vještak je sačinio uvidom u zapisnik o očevidu, izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događa sa priloženom fotodokumentacijom i u posebno izvješće Policijske postaje Sisak sa prilozima, te očevidom predmetnih teleskopskih ljestava, korpe i priključnog mehanizma na ljestvama.

22. Vještak Tomislav Mrazovac u svom je nalazu i mišljenju naveo da se sa potpunom sigurnošću može utvrditi da je uzrok nesreće korištenje neispravnog sredstva rada, te da je neposredni povod pada kore odvajanje korpe sa ljestava zbog toga što je prilikom spuštanja teleskopskih ljestava došlo do struganja korpe o rasvjetni stu, uslijed čega je došlo do skidanja korpe sa nosača zbog toga što desni osiguravajući mehanizam nije bio tehnički ispravan, a lijevi osiguravajući mehanizam nije pravilno osiguran od ispadanja. Prilikom štetnog događaja prekršeni su propisi i pravila zaštite na radu definirani Zakonom o zaštiti na radu i podzakonskim aktima koji reguliraju predmetnu materiju. Vozač vozila i rukovatelj hidrauličnim ljestvama sa korpom morali su je prije upotrebe i korištenja izvršiti dnevni pregled stroja/uređaja s povećanim opasnostima svaki u svom dijelu odgovornosti. Nakon što bi utvrdili neispravnosti ne bi smjeli započeti s radom dok se ne otklone sve neispravanosti koje se mogu utvrditi dnevnim pregledom. Prvookrivljeni kao rukovatelj učinio je slijedeće propuste: nije prije početka korištenja uređaja/stroja izvršio dnevni pregled hidrauličnih teleskopskih ljestava sa korpom i utvrdio ispravnost, kao neposredni ovlaštenik poslodavca nije isključio iz uporabe strojeve i uređaje te osobna zaštitna sredstva koja nisu ispravna i dozvolio je ulazak u korpu radnicima koji u tom trenutku nisu imali propisana osobna zaštitna sredstva. Nadalje je utvrdio da je nedvojbena odgovornost II. okrivljenika za izdavanje uvjerenja za stroj koji ne udovoljava svim uvjetima utvrđenim pravilima zaštite na radu. Obzirom na opće stanje korpe i navedene neispravnosti, prvenstveno zbog neispravnih sigurnosnih mehanizama za prihvat košare na ljestve i osigurača (hrđavi, teško pokretni), nije se smjelo izdati uvjerenje o neispravnosti i ispunjavanju svih uvjeta utvrđenih pravilima zaštite na radu dok se ne otklone svi nedostaci.

23. Temeljem provedenog dokaznog postupka nesporno je da je I. okrivljenik inkriminiranog dana kao zaposlenik trgovačkog društva AKZ-M upravljao hidrauličkom platformom sa hidrauličnim teleskopskim ljestvama na vozilu s košarom za podizanje radnika u kojoj su se nalazili dva radnika trgovačkog društva Dalekovod JL i EL, koji su na visini od oko 15 metara otklanjali kvar na rasvjetnom stupu. Nesporno je da je I. okrivljenik upravljao komandama. Također je nesporno da je prilikom spuštanja korpe došlo do zapinjanja za stup rasvjete, te da je potom došlo do ispadanja košare iz ležišta i pada košare zajedno sa radnicima na tlo. Također je nesporno da je EL zadobio teške tjelesne ozljede u tom padu, a da je IN zadobio ozljede od kojih je na licu mjesta preminuo. Nesporno je da su na predmetnom stroju bili navareni dodatni osigurači pored onih tvorničkih, kao i da su ti dodatni osigurači bili navareni još od strane ranijeg vlasnika – vatrogasne postrojbe, te da su o tome, kao i razlozima istoga djelatnici AKZ-a bili upoznati. Nesporno je i da je II. okrivljenik ispitivao ispravnost predmetnog stroja od prilike dva mjeseca prije inkriminiranog događaja odnosno da je o tome sačinio zapisnik i uvjerenje 21. ožujka 2014., te da je tada utvrdio da je stroj ispravan.

24. Sporno je da li je predmetni stroj u trenutku pregleda od strane II. okrivljenika i u trenutku inkriminiranog događaja bio ispravan. Sporno je da li bi stroj bez navarenih dodatnih osigurača bio ispravan te da li činjenica da su ti dodatni osigurači bili zahrđali i da nisu bili u funkciji utječe na ispravnost stroja. Sporno je i da li su vještaci prilikom izrade nalaza i mišljenja trebali imati originalnu dokumentaciju za predmetni stroj. Sporno je i da li je II. okrivljenik na zapisnik o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima o ispitivanju predmetnih teleskopskih ljestvi na mjesto potpisa ŽL stavio svoj potpis, potom i na uvjerenju o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima na mjesto potpisa ŽL stavio svoj potpis.

25. Analizirajući sve izvedene dokaze, svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti u pogledu spornih činjenica, kao i iskaze okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da su I. okrivljenik i II. okrivljenik postupili na način i pod uvjetima kako ih se predmetnom optužnicom tereti, zbog čega ih je ovaj sud oglasio krivima i osudio po zakonu.

26. Naime, sva tri vještaka suglasno su utvrdili kako je do predmetnog nesretnog događaja došlo zbog tehničke neispravnosti osiguravajućeg mehanizma korpe i zapinjanja s korpom o stup. Nadalje, iako sud nije uspio pribaviti cjelokupnu originalnu tehničku dokumentaciju za predmetni stroj, sud je prihvatio mišljenja vještaka o uzroku predmetne nesreće. To iz razloga jer je u postupku kao nesporno i nedvojbeno utvrđeno da su i I. okrivljenik i II. okrivljenik bili upoznati s činjenicom da su na predmetnom stroju nadograđeni dva vijka koja su ugrađena na nosaču gdje se kači košara, točnije, kao što je to utvrdio vještak Ferdo Barbarić, da je u odnosu na tvorničku izradu na lijevom i desnom osiguravajućem mehanizmu košare navarena matica te kroz nju navijen vijak sa napravljenom ručicom za zakretanje. Nadalje, I. okrivljenik nesporno je bio upoznat s činjenicom da su ti vijci ugrađeni još u Vatrogasnoj postrojbi i da je tako auto dizalica i kupljena, a bio je upoznat i s razlogom zbog kojega su u Vatrogasnoj postrojbi privarili još ova dva vijka kao dodatno osiguranje košare – jer im sa tvorničkim osiguračima košara nije djelovala dovoljno stabilno jer je postojala mogućnost da npr. zapne za granu pa da iskoči iz ležišta, te je s tim vijcima košara bila dodatno osigurana odnosno da nije se mogla košara izbaciti iz ležišta dok se ne odvrnu ti vijci. Prema tome, sud je mišljenja kako je evidentno postojao razlog zbog kojega su ta dva dodatna osigurača bila navarena od strane vatrogasne postrojbe koja je godinama koristila predmetni stroj jer je i sam I. okrivljenik iskazao da su im iz Vatrogasne postrojbe objasnili da su stavili dodatni osigurač jer su imali situaciju da im se kod sječe krošnje stabla u gradu originalni osigurač olabavio. S obzirom na navedeno, sud prihvaća mišljenje vještaka Ferde Barbarića koji je iskazao kako dograđeno služi tome da originalni tvornički osigurači očigledno nisu u funkciji a što se nije moglo utvrditi na mjestu događaja, te da su navarene matice i prethodno navedeni osigurač kako bi dodatno osigurao iskakanje korpe iz ležišta. Vještak je nadalje utvrdio da se ovi dodatni osigurači trebali funkcionalno poslužiti da se dodatno osigura da korpa ne iskoči iz ležišta kad naiđe na prepreku, te po mišljenje vještaka, da su oni bili u funkcionalnom stanju i da su korišteni, da vjerojatno ne bi došlo do iskakanja korpe iz ležišta. Ako ovakva vrsta stroja ima tvornički ugrađene tehnički ispravne osigurače, onda bi oni odradili svoju funkciju a ako ne bi bili tehnički ispravni, što se nije moglo utvrditi onda bi netko mogao na njih staviti i dodatne osigurače kao sigurnost. Ovakvo mišljenje vještaka u skladu je s navodima obrane I. okrivljenika u dijelovima u kojima isti iskazuje o saznanjima dobivenim od vatrogasne postrojbe o razlozima zbog kojih su nadogradili dodatne osigurače. II. okrivljenik je naveo da u konkretnom slučaju postoji osigurač na fotografijama 64,65,66,67 fotodokumentacije gdje se vidi poluga i tvornički se ta poluga inače vrlo lako podigne, samo se malo potegne čime se otpusti osigurač koji se potom makne, međutim da se košara još mora podići kako bi se izvadila jer ona neće pasti niti kada se ta poluga podigne. Vijak je bio navaren na tu polugu kako se ona uopće ne bi mogla niti namjerno povući a inače se vrlo lagano pomiče. Dakle, vidio je da je to tako bilo učinjeno na konkretnom stroju. S obzirom na navedene navode I. okrivljenika o saznanjima dobivenim od vatrogasne postrojbe, sud ne prihvaća obranu II. okrivljenika kako bi stroj bio ispravan da nije bilo tog dodatnog osigurača, kao stručne osobe koja je pregledavala stroj i dala uvjerenje o ispravnosti, te kao takva morala utvrditi iz kojeg razloga su ti dodatni osigurači nadograđeni i jesu li funkcionalni. Naime, II. okrivljenik naveo je kako je smatrao da košara ima dodatnu sigurnost tim dodatnim osiguračem jer fizički onemogućuje da se lako pomakne osigurač. Takve navode obranu II. okrivljenika sud ne prihvaća budući da su vještaci utvrdili da stanje tih dodatnih osigurača je bilo nefunkcionalno dulje vrijeme. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ferde Barbarića kao stručan, objektivan, u skladu s pravilima znanosti i vještine, te logičan kada ga se poveže sa pojašnjenjima koje je u vezi tih dodatnih osigurača dala vatrogasna postrojba, a sa čime su okrivljenici evidentno bili upoznati. Nadalje, valja reći kako je nedvojbeno da je dizalica bez djelovanja ikakve sile ili dodira o drugo tijelo bila funkcionalna, pa stoga sud poklanja vjeru obranama I. okrivljenika i II. okrivljenika u dijelovima u kojima isti iskazuju da su ju isprobali. Međutim, s obzirom da se njome radilo na velikim visinama i da je životno logično za očekivati da se može doći u doticaj sa stupom ili nekom drugom preprekom, tada nije dostatno samo isprobati i utvrditi da je dizalica funkcionalna sama za sebe, već je potrebno da je funkcionalna i kada naiđe na prepreku, kako je to naveo vještak, da su dodatni osigurači trebali funkcionalno poslužiti da se dodatno osigura da korpa ne iskoči iz ležišta kada naiđe na prepreku, da originalni tvornički osigurači očigledno nisu u funkciju, te su navarene matice i osigurač kako bi dodatno osigurao iskakanje korpe iz ležišta, a da su oni bili u funkcionalnom stanju i da su bili u ovom slučaju korišteni, onda ne bi vjerojatno, po mišljenju vještaka, došlo do iskakanja korpe iz ležišta.

27. U odnosu na kazneno djelo iz članka 239. stavak 1. KZ/11 koje se stavlja na teret II. okrivljeniku valja reći da iako je II. okrivljenik osporio da bi svoj potpis na zapisnik o ispitivanju stroja i uređaja s povećanim opasanostima broj Z-14-037-STR- 02 na mjestu potpisa ovlaštene osobe PL sud je utvrdio da je II. okrivljenik ostvario sva objektivna obilježja tog kaznenog djela na temelju iskaza svjedoka ŽL. Naime, isti je iskazao kako nije potpisao predmetni zapisnik te da mu je upravo II. okrivljenik sam rekao kako je na sporni zapisnik i uvjerenje stavio i njegov potpis. Iskaz ovog svjedoka sud cijeni istinitim budući nalazi da je svjedok nepristran i nezainteresiran za ishod ovog postupka, te sud ne nalazi niti jednog razloga zbog kojeg bi svjedok PL teretio upravo II. okrivljenika da bi potpisao svjedoka.

28. Dakle, slijedom svih naprijed navedenih utvrđenih okolnosti, sud je nedvojbenog utvrdio da su okrivljenici postupili na način kako im se to stavlja na teret u činjeničnom opisu optužnice.

29. Naime, svojim postupanjem I. okrivljenik nije prije početka korištenja uređaja/stroja izvršio dnevni pregled hidrauličnih teleskopskih ljestava sa korpom i utvrdio ispravnost, te nije isključio iz uporabe strojeve i uređaje te osobna zaštitna sredstva koja nisu ispravna, čime je, kao neposredni ovlaštenik poslodavca, kao zaposlenik i kao rukovatelj radnom opremom, postupio protivno odredbama članka 43. stavak 2., 3. i 4, te članka 77. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 75/09 i 143/12), te protivno odredbama članka 9. stavak 2. i članka 14. stavak 2. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (Narodne novine 21/08).

II. okrivljenik je svojim postupanjem postupio protivno odredbi članka 15., 16., 17 i 18. Pravilnika o ispitivanju radnog okoliš ta te strojeva i uređaja s povećanim opasnostima i suprotno odredbi Poslovnika o postupcima, uvjetima i metodama obavljanja ispitivanja strojeva i uređaja s povećanim opasnostima.

30. U opisanom postupanju okrivljenika postoje kako objektivni, tako i subjektivni elementi bića kaznenog djela iz članka 222. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11. Naime, I. okrivljenik i II. okrivljenik su svojim postupanjem opisanim u izreci presude ostvarili sva objektivna obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti - teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – opisano po članku 222. stavak 4. KZ/11, u vezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11, a II. okrivljenik i kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave — označeno i kažnjivo po članku 279. stava 1. KZ/11. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela, sud je utvrdio da su I. okrivljenik i II. okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bili ubrojivi jer njihova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje, a djelo iz članka 222. stavak 4. KZ/11 su počinili iz nehaja, dok je II. okrivljenik djelo iz članka 279. počinio s namjerom. I. okrivljenik i II. okrivljenik su morali biti svjesni protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u kaznenopravnom smislu opravdala njihovo postupanje ili upućivala na zaključak da nisu znali da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno, I. okrivljenik i II. okrivljenik proglašeni su krivima za inkriminirana kaznena djela.

31. Prilikom odmjeravanja vrste i težine kaznene sankcije sud je cijenio okolnosti koje utječu na odabir iste, pa je tako sud kao olakotne okolnosti I. okrivljeniku i II. okrivljeniku sud cijenio njihovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, kako prije predmetnog događaja tako i nakon njega, sve do dana donošenja ove presude, te prekršajnu nekažnjavanost, dakle, okrivljenici su osobe čije je ponašanje inače usklađeno sa pozitivnim pravnim propisima, koje poštuju pravni poredak. Olakotnom je sud cijenio i činjenicu da su isti izrazili žaljenje zbog nastalog događaja, koje sud cijeni potpuno iskrenim, te njihovo korektno držanje pred sudom. Također sud okrivljenicima poklanja vjeru kada navode da su i njih same teško pogodile posljedice ovog djela. Posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

Imajući u vidu naprijed iznesene olakotne okolnosti, sagledavajući sve okolnosti samog događaja, te ličnosti okrivljenika, naročito raniju i kasniju kaznena neosuđivanost, kao i izraženo žaljenje, te okolnost da zasigurno kao što to i sami navode, okrivljenike teško pogađaju posljedice ovog kaznenog djela, predstavljaju naročito olakotne okolnostima zbog kojih postoje razlozi za ublažavanje kazne iz čl. 48. st.2. KZ/11 jer sud nalazi da je za postizanje svrhe kažnjavanja dovoljno okrivljenicima izreći i blaže kazne od onih koje su propisane za kazneno djelo člankom 222. stavak 4. KZ/11.

Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir sve prije navedene okolnosti od značaja za kažnjavanje, sud nalazi da se kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz primjenu uvjetne osude tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, u odnosu na I. okrivljenika, odnosno jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu uvjetne osude tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, može u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.

32. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08, I. okrivljeni i II. okrivljeni su dužni solidarno platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 967,81 euro, te u paušalnom iznosu sudu od po 200,00 eura svaki, u roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, te su dužni platiti troškove punomoćnika oštećenika o visini kojih i roku plaćanja će se odlučiti zasebnim rješenjem temeljem odredbe članka 148. stavak 4 ZKP/08.

33. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 12. ožujka 2026.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. ODO Sisak na broj K-DO-554/15

2. I. okrivljenik IL

3. Branitelj I. okrivljenika DL, odvjetnik iz [adresa]

4. II. okrivljenik ČL

4. Branitelj II. okrivljenika ČL, odvjetnik iz [adresa]

5. Punomoćnik oštećenika Radovan Dožudić, odvjetnik iz Čazme

6. Punomoćnik oštećenika Boran Gošek, odvjetnik iz Zagreba