R E P U B L I K A H R V A T S K A
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Poslovni broj: P-526/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 16. veljače 2026. provedene u prisutnosti tužiteljice ČP, osobno, punomoćnika tužiteljice Ivana Lalića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, nakon javne objave presude, 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredba čl. 7. Način otplate, Ugovor o kreditu, broj ugovora: 918-50-4390022 od dana 18. rujna 2007. godine između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 s jedne strane, te prednika Tužiteljicaice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s druge strane koje glase:
„a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 26.308,37 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u unskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti na naplatu dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.”...
„b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 9.450,29 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita iz toč. a), a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita.”....
„Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.”
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da isplati tužiteljici ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.507,44 € (slovima: osam tisuća petsto sedam eura i četrdeset četiri centa), uvećano za zatezne kamate, koje teku od: dana 01.02.2008. godine iznos od 1,08 €
dana 01.03.2008. godine iznos od 3,76 €
dana 01.04.2008. godine iznos od 8,28 €
dana 01.06.2008. godine iznos od 1,73 €
dana 01.10.2008. godine iznos od 1,14 €
dana 01.11.2008. godine iznos od 21,57 €
dana 01.12.2008. godine iznos od 7,22 €
dana 01.01.2009. godine iznos od 25,77 €
dana 01.02.2009. godine iznos od 28,74 €
dana 01.03.2009. godine iznos od 30,16 €
dana 01.04.2009. godine iznos od 23,54 €
dana 01.05.2009. godine iznos od 24,48 €
dana 01.06.2009. godine iznos od 19,12 €
dana 01.07.2009. godine iznos od 15,24 €
dana 01.08.2009. godine iznos od 16,59 €
dana 01.09.2009. godine iznos od 19,03 €
dana 01.10.2009. godine iznos od 19,10 €
dana 01.11.2009. godine iznos od 17,16 €
dana 01.12.2009. godine iznos od 21,56 €
dana 01.01.2010. godine iznos od 25,14 €
dana 01.02.2010. godine iznos od 30,12 €
dana 01.03.2010. godine iznos od 29,32 €
dana 01.04.2010. godine iznos od 35,99 €
dana 01.05.2010. godine iznos od 35,06 €
dana 01.06.2010. godine iznos od 37,71 €
dana 01.07.2010. godine iznos od 58,46 €
dana 01.08.2010. godine iznos od 54,54 €
dana 01.09.2010. godine iznos od 67,71 €
dana 01.10.2010. godine iznos od 63,56 €
dana 01.11.2010. godine iznos od 56,71 €
dana 01.12.2010. godine iznos od 72,11 €
dana 01.01.2011. godine iznos od 91,61 €
dana 01.02.2011. godine iznos od 78,33 €
dana 01.03.2011. godine iznos od 83,42 €
dana 01.04.2011. godine iznos od 77,68 €
dana 01.05.2011. godine iznos od 79,09 €
dana 01.06.2011. godine iznos od 105,15 €
dana 01.07.2011. godine iznos od 107,99 €
dana 01.08.2011. godine iznos od 129,82 €
dana 01.09.2011. godine iznos od 119,11 €
dana 01.10.2011. godine iznos od 107,37 €
dana 01.11.2011. godine iznos od 106,26 €
dana 01.12.2011. godine iznos od 105,62 €
dana 01.01.2012. godine iznos od 111,59 €
dana 01.02.2012. godine iznos od 116,83 €
dana 01.03.2012. godine iznos od 117,78 €
dana 01.04.2012. godine iznos od 114,65 €
dana 01.05.2012. godine iznos od 117,26 €
dana 01.06.2012. godine iznos od 119,14 €
dana 01.07.2012. godine iznos od 116,79 €
dana 01.08.2012. godine iznos od 117,79 €
dana 01.09.2012. godine iznos od 116,10 €
dana 01.10.2012. godine iznos od 112,10 €
dana 01.11.2012. godine iznos od 117,02 €
dana 01.12.2012. godine iznos od 119,54 €
dana 01.01.2013. godine iznos od 118,31 €
dana 28.02.2013. godine iznos od 109,96 €
dana 01.03.2013. godine iznos od 117,66 €
dana 01.04.2013. godine iznos od 118,64 €
dana 01.05.2013. godine iznos od 116,09 €
dana 01.06.2013. godine iznos od 107,44 €
dana 01.07.2013. godine iznos od 107,55 €
dana 01.08.2013. godine iznos od 110,11 €
dana 01.09.2013. godine iznos od 113,99 €
dana 01.10.2013. godine iznos od 119,24 €
dana 01.11.2013. godine iznos od 117,07 €
dana 01.12.2013. godine iznos od 119,22 €
dana 01.01.2014. godine iznos od 121,61 €
dana 01.02.2014. godine iznos od 123,24 €
dana 01.03.2014. godine iznos od 126,27 €
dana 01.04.2014. godine iznos od 125,78 €
dana 01.05.2014. godine iznos od 123,20 €
dana 01.06.2014. godine iznos od 122,64 €
dana 01.07.2014. godine iznos od 123,45 €
dana 01.08.2014. godine iznos od 127,19 €
dana 01.09.2014. godine iznos od 130,40 €
dana 25.03.2015. godine iznos od 2.548,65 € do 31. srpnja 2015. godine
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužiteljici ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 EUR (slovima: jedna tisuća i devetsto pedeset eura) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana počevši od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je nasljednica korisnika kredita SP, temeljem Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-788/16 od dana 18. srpnja 2016. godine. SP kao korisnik kredita, zaključio je dana 18. rujna 2007. godine Ugovor o kreditu, broj ugovora: 918-50-4390022 (dalje: Ugovor) s tuženikom. Potpisani ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor tuženika. Ugovorom je utvrđen tečaj na dan dospijeća mjesečnih anuiteta i to u čl. 7. Način otplate, koji glasi: „a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 26.308,37 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u unskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti na naplatu dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu.”... „b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 9.450,29 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita iz toč. a), a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita.”.... „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.” Presudom Visokog trgovačkog suda RH od dana 14. lipnja 2018. godine poslovni broj Pž-6632/2017 utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Tužiteljica ističe da se temeljem odredbe članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) u ovom sporu može pozivati na pravna utvrđenja iz gore navedene presude te se ona i odnose na predmetni Ugovor, budući da je isti zaključen u naznačenom vremenskom razdoblju iz presude (1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine) te je ugovoreno da se glavnica iz ugovora veže uz valutu švicarski franak. Prilikom zaključenja ugovora, niti u pregovorima koji su prethodili zaključenju ugovora. Prednik tužiteljice – korisnik kredita kao potrošač ni na koji način nije bio upozoren na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik nije informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, pa su stoga odredbe Ugovora kojima je ugovoreno da su glavnica i anuiteti vezani za švicarski franak, nepoštene, a samim time i ništetne. Budući da je odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetna, tuženik je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO dužan vratiti tužiteljici sve preplaćene iznose, a što je u toč. 3. tužbe specificirano. Zaključno, tužiteljica ističe da sukladno odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014), i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), gore navedene presude su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smis lu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbe ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF). Slijedom svega navedenog, nesporno je da su odredbe predmetnog Ugovora o ugovorenoj valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF nepoštene, a samim time i ništetne. Stoga je tužiteljica, po izračunu ovlaštenog sudskog vještaka financijske struke, svoju ugovornu obvezu preplatila za ukupni iznos od 9.031,45 € (68.047,49 kn) Slijedom svega navedenog, tužiteljica je predlažila naslovnom sudu da donese presudu.
2. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu.
3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu br. 918-50- 4390022 od 18. rujna 2007., Rješenje o nasljeđivanju broj O-788/2016 od 18. srpnja 2016., provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Andriji Ilakovcu te je saslušana tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.
4. Tužiteljica je podneskom od 6. studenog 2024. konačno precizirala tužbeni zahtjev kako je to pobliže opisano u izreci.
4.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokazan posebno i svih dokaza skupa, sud je utvrdio da je precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
5. Nesporno je među parničnim strankama da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. 918-50-4390022 od 18. rujna 2007. na iznos od CHF 35.758,66 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za devize važeće na dan isplate. Također, nesporno je da je način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika vezano za CHF.
6. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.
7. Iz Nalaza i mišljenja financijskog vještaka Andrije Ilakovca utvrđeno je da je tužiteljica više platila iznos od 8.507,44 eur glede promjene tečaja CHF.
7.1. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan, sukladan pravilima znanosti i vještine, te sud cijeni da je vještak odgovorio na sva bitna postavljena pitanja.
8. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je Ugovor o kreditu zaključio njezin prednik, pok. suprug, 2007. s tuženikom. Ne može se sjetiti da li je i ona bila nazočna kada je ugovor zaključivan u banci. Ugovor je zaključen na način da su otplate kredita vezane za tečaj švicarskog franka. U početku rate kredita su bile uredne, a kasnije su se kao i kod svih povećavale. Kredit je u cijelosti vraćen. Kredit je vraćao tužiteljičin pok. suprug, a kasnije jamac. Kredit je podignut za kupnju osobnog vozila. U vrijeme podizanja kredita tužiteljičin pok. suprug nije imao nikakav obrt, bio je u mirovini.
9. Sukladno članku 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), udruge, tijela, ustanove i dr. organizacije koje su osnovane sukladno zakonu, koje se u sklopu svoje registrirane i propisno određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je tako ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih prava i interesa) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavlja određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne inte rese i prava.
9.1. U smislu članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po članku 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeno ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa- "potrošač" u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9.2. Odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ističe se da "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva ista promjenjiva elementa, čine tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražen u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze o ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke dakle vjerovniku".
9.3. Nadalje, niti odredba Ugovora o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva pa je tuženik morao informirati potrošača o njoj. Stoga Visoki trgovački sud RH u svom obrazloženju gore navedenom izričito navodi da su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za CHF nerazumljiva, o tome obavijestili potrošača na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže uz valutu CHF ili neće.
9.4. I Trgovački sud kao i Visoki trgovački sud RH ocjenjuju da u opisanim okolnostima nijedna od navedenih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno i pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu uz CHF došla do značajne neravnoteže u pravnima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
9.5. Također, prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako su u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročili znatniju neravnotežu u pravima i obvezama strankama proizašlih iz ugovora. Po članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču nude sve ili određene odredbe u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
9.6. Sukladno članu 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema pravne osove u nekom pravnom poslu, po odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknadi ti vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu članka 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecaja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
9.7. Obzirom da je ovaj sud utvrdio da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu pobliže opisane u izreci, zaključenog između stranaka ništetne, to sud nalazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženi vrati što je temeljem takv ih ništetnih odredbi naplatio i primio od tužitelja, cijeneći da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove, sukladno članku 1111. ZOO-a.
10. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Andriji Ilakovcu.
10.1. Kao bitno iz Nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da su pok. UP i tužena zaključili dana 18.rujna 2007. godine Ugovor o kreditu broj 918-50-4390022 u kunskoj protuvrijednosti 35.758,66 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke na dan korištenja kredita. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke , a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,49 % godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Rok otplate kredita je 84 mjeseci. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća a prema otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta 31.10.2007. Kredit je stavljen u otplatu 30.09.2007. g. Uvidom u dokumentaciju koja priliježe spisu vještak je utvrdio da je tužena primjenjivala slijedeće kamatne stope u razdoblju 30.11.2007. do 24.03.2015.: od 30.09.2007. kamatna stopa iznosila je 5,49%, od 01.11.2007. kamatna stopa iznosila je 6,45%, od 01.05.2008. kamatna stopa iznosila je 7,75%, i od 01.10.2011. kamatna stopa iznosila je 7,25%. Nadalje, na temelju dokumentacije koja je vještaku bila dostupna utvrdio je tečajne razlike za CHF u razdoblju 31.10.2007. do 24.03.2015. kojeg je Banka primjenjivala prilikom svakog plaćanja svakog anuiteta u kunama naspram tečaja na dan stavljanja kredita u otplatu u ukupnom iznosu 64.099,28 kn/ 8.507,44 EUR.
11. Stoga je sud glede glavne stvari odlučio kao u izreci, sukladno članku 1111. i 1115. ZOO-a.
12. Sukladno članku 29. ZOO-a tuženik je dužan platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate pobliže opisane u izreci, a koje teku od dana preplate pojedinih anuiteta.
13. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.950,00 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od sastava tužbe 27. srpnja 2023. 200,00 eur prema Tbr.7.točka 1.OT, zastupanje na ročištima 7. ožujka 2024. i 16. veljače 2026. 2x200,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav podnesaka 6. studenog 2024. i 28. listopada 2025. 2x200,00 eur sve prema Tbr.8.točka 1.OT, sastav podnesaka 14. svibnja 2024. i 27. studenog 2025. 2x50,00 eur sve prema Tbr.8.točka 3.OT, sastav dopisa 17. rujna 2021., 21. veljače 2022. i 22. veljače 2022. 3x50,00 eur sve prema Tbr.37 OT, ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. Osnovica za PDV iznosi 1.200,00 eur, a PDV iznosi 300,00 eur. Tužiteljici su dosuđeni i troškovi financijsko - knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 450,00 eur.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 12. ožujka 2026.
Sudac
Pavo Garić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
