REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž -3074/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Đurđici Filipčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac, OIB: 85584865987, Zagreb, Remetinečka cesta 15, zastupanog po punomoćnici Željki Karlović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1125/2021-21 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1125/2021-21 od 31. listopada 2025.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, tužitelju se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.379,85 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.243,00 EUR- a.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu parničnog troška tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana, te obveže tuženika na platež parničnog troška tužitelju.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik iz osnove naknade za bespravno korištenje njegove garaže br. 47, površine 11,50 čm, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za razdoblje počevši od mjeseca listopada 2012. godine do mjeseca lipnja 2015. godine, isplati ukupno iznos od 4.379,85 EUR-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja utvrdio, da je tužitelj stekao predmetnu garažu nasljeđivanjem iza pokojne CJ, umrle **.**.2011., koja predmetnu garažu da je prethodno stekla od FJ, na temelju kupoprodajnog ugovora od 14. srpnja 2004., te da joj je garaža na temelju toga ugovora predana u posjed, a NJ prethodno da ju tu garažu stekla nasljeđivanjem od GJŠ, koja predmetnu garažu da je kupila od Općine Peščenica, čiji slijednik da je Grad Zagreb, slijedom čega tužitelj da je, sukladno odredbi članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 7 94/17: dalje - ZV), predmnijevani vlasnik predmetne garaže, a što da potvrđuje i presuda toga suda pod poslovnim brojem Ps-404/17-46 od 18. srpnja 2018., kojom da je pravomoćno naloženo ovdje tuženiku predati u posjed ovdje tužitelju predmetnu garažu slobodnu od svih stvari i osoba, pa da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, dok tuženik koji da je bio u posjedu upravo te garaže, da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

12. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje, da je Grad Zagreb jedini osnivač društva ZRINJEVAC, d.o.o., koje da je osnovano 1995. godine, a pripojeno tuženiku 2006. godine, pa tuženiku da nije moglo ostati nepoznato da je prednik Grada Zagreba, Općina Peščenica, prodala predmetnu garažu predniku tužitelja, radi čega Grad Zagreb da je rješenjem od 13. siječnja 1992. i razrezao porez na promet te garaže, dok tužitelj da se obraćao tuženiku kao nasljednik predmetne garaže vezano uz pitanje ispražnjenja ili kupoprodaje garaže od strane tuženika i prije 30. lipnja 2015.

13. Osnovom navedenog, kada je valjano utvrdio, da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne garaže br. 47, površine 11,50 m2, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je tuženikov posjed predmetne garaže bio nepošten u utuženom razdoblju od mjeseca listopada 2012. godine do mjeseca lipnja 2015. godine, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju korist koju je imao uslijed posjedovanja te garaže, a koja da se ogleda u visini najamnine, koju da bi tužitelj mogao ostvariti davanjem u najam predmetne garaže, pa je ispravno postupio, kada je naložio tuženiku da za utuženo razdoblje isplati tužitelju iznos od 4.379,85 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, visina koje utužene koristi se ukazivala nespornim među strankama, presuđujući kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto utemeljeno na odredbama članka 166. stavku 1. i odredbi članka 165. stavku 1. sve ZV-a.

14. To stoga, što je odredbom članka 166. stavkom 1. ZV-a propisano, onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmjevni vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, a odredbom članka 155. stavkom 1. ZV-a propisano je, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. Prema tome, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Žalitelju je suviše za navesti, da iz kompletne raspravne građe proizlazi, da se tuženik nalazio u nepoštenom posjedu predmetne garaže i prije 30. lipnja 2015. godine, a kada ovdje tužitelj da je u predmetu pod poslovnim brojem Ps-404/2017 podnio protiv ovdje tuženika tužbu radi iseljenja iz predmetne garaže, jer i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je prednik Grada Zagreba, Općina Peščenica, prodala predmetnu garažu predniku tužitelja, GJŠ, a radi čega je Grad Zagreb rješenjem još od 13. siječnja 1992. i razrezao porez na promet te garaže, a i sam tužitelj se obraćao tuženiku vezano uz pitanje ispražnjenja ili kupoprodaje predmetne garaže od strane tuženika i to 7. travnja 2015. godine, odnosno 8. travnja 2015 godine (listovi 7 i 8 spisa), dakle prije 30. lipnja 2015., a kako je to sve ispravno i utvrdio sud prvog stupnja, kada je obrazloženjem svoje presude pravilno zaključio, da je tuženik u utuženom vremenskom razdoblju bio u nepoštenom posjedu predmetne garaže.

17. Imajući u vidu naprijed navedeno, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga bitne pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalbe tuženika i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovan.

19. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tužitelja odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga, jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

21. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 12. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac