Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-466/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Vukšiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-1442/2023-26 od 9. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., VI. i VII.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja te je odlučeno slijedeće:
"I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 3.406,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se računa do 1. siječnja 2008., po stopi od 15% godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04); od 1. siječnja 2008., sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) i važećoj Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, po tekućoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a u slučaju promjene stope zateznih kamata – prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015., sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/2015, 29/2018), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 23,77 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 36.86 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 44.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 48.88 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 40.41 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 46.92 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 44.49 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 41.21 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 48.42 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 59.11 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 69.18 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 63.53 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 56.54 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 55.83 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 57.26 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.69 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.94 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.29 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.29 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.02 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 65.40 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 63.58 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 62.78 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.83 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 63.79 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.22 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 63.22 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 56.63 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 60.17 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 62.01 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 64.10 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 57.89 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 56.70 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 57.13 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 56.84 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 60.21 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 61.38 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 61.38 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 63.86 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 61.18 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 54.09 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 55.17 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 53.40 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 52.45 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 52.45 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 54.06 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 54.89 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 55.92 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 55.92 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 57.79 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 57.70 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.30 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 58.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.965,78 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1.10.2015 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024., pa do isplate, za svako polugodište za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.227,35 EUR, sve to u roku 15 dana.
IV. O d b i j a s e tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 351,88 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se računa do 1. siječnja 2008., po stopi od 15% godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04); od 1. siječnja 2008., sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) i važećoj Odluci o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, po tekućoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a u slučaju promjene stope zateznih kamata – prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015., sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/2015, 29/2018), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 0.36 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 1.42 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 1.18 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 0.93 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 0.36 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 2.14 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 4.14 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 1.79 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 14.82 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 14.82 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 9.96 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 9.96 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 11.16 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 8.79 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 9.28 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 6.89 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 9.80 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 7.29 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 8.37 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 8.37 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 8.37 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 14.82 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 14.98 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 17.33 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 23.03 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 24.90 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 32.07 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 29.88 EUR od 01.10.2015. pa do isplate
na iznos od 41.92 EUR od 01.10.2015. pa do isplate,
na iznos od 12,77 EUR od 01.10.2015. pa do isplate.
V. O d b i j a s e tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.227,35 € tekućim od 1.10.2015., pa do isplate, kao neosnovanim.
VI. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju HV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 € zajedno sa zateznim kamatama od 9. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
VII. O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova kao neosnovanim."
2. Žali se tuženik i presudu pobija u dijelu kojim su zahtjevi tužitelja prihvaćeni, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), uključujući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju naloži da tuženiku naknadi parnični trošak, podredno, ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži dostatno obrazložene, činjenično utemeljene i pravno osnovane razloge o odlučnim činjenicama, a izreka presude nije proturječna razlozima iznesenim u obrazloženju.
6. Stoga, u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Isto tako, prvostupanjska presuda je utemeljena, suprotno paušalnim žalbenim prigovorima tuženika, na pravilnoj i svestranoj ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza i rezultatima raspravljanja, kako to i nalažu odredbe članka 8. ZPP-a.
8. Predmet postupka u ovome stadiju odlučivanja su zahtjevi tužitelja HV iz [adresa] protiv tuženike Addiko Bank d.d. radi:
- isplate iznosa od 3.406,37 eura preplaćenog iz osnove promjene tečaja CHF u otplati kredita po Ugovoru o kreditu broj 016-1631-2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojeg je sklopio HV kao korisnik kredita i založni dužnik (uz sudužnike ĐV i SV) te pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adra Bank d.d. kao kreditor, koji je kao privatna isprava potvrđen (solemniziran) kod Javnog bilježnika u Sesvetama LV pod brojem OU- 1179/2006 dana 10. srpnja 2006. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu),
- isplate iznosa od 1.965,78 eura iz osnove preostale preplaćene uvećane glavnice te
- iznosa od 1.227,35 eura na ime obračunatih i uglavničenih kamata, obračunatih za razdoblje od dana uplate tuženiku od strane tužitelja na utvrđene iznose preplate priznate tužitelju u ukupnom iznosu od 358,80 eura u postupku konverzije Aneksom uz Ugovor o kreditu kojeg su, između ostalog, sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika dana 20. travnja 2016., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015, u daljnjem tekstu: ZID ZPK), kojim se propisuje način konverzije kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.
9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u navedenom dijelu te je tuženiku naložio da tužitelju isplati zahtijevane iznose od 3.406,37 eura i 1.965,70 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 1.227,35 eura nakon što je temeljem rezultata provedenog postupka i pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza utvrdio
- da se radi o stambenom kreditu (za dovršenje kuće) kojim je pravni prednik tuženika odobrio tužitelju (koji ima status potrošača) kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 39.800,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom otplate u 240 mjesečnih anuiteta,
- da je u članku 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25 % dekurzivno godišnje, time da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke (članak 6.), a u članku 2. i članku 4. valutna klauzula kojom je tužitelj preuzeo obvezu otplate mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 268,19 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF pravnom predniku tuženika na dan plaćanja,
- da su sklapanjem dodataka Ugovoru o kreditu (Ugovora o konverziji), ugovorne stranke suglasno potvrdile plasiranje iznosa kredita temeljem Ugovora o kreditu u iznosu od 39.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz valutnu klauzulu,
- da je tužitelj pristao na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači položaj u kojem bi bio da je denominiran u EUR pa da je nakon konvertiranja u EUR utvrđen višak uplata u iznosu od 2.651,21 hrvatsku kunu prema obračunu od 30. rujna 2015. koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta,
- da je prema vještačkom nalazu i mišljenju vještaka Darka Prpića računovodstveno financijske struke, tužitelj u razdoblju do 30. rujna 2015. (do obračuna po konverziji), tuženiku preplatio zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan sklapanja ugovora, nakon uračunavanja iznosa od 351,88 eura (2.651,25 HRK), priznatog ugovorom o konverziji, iznos od ukupno 5.372,15 EURA što se odnosi na glavnicu, od čega iznos od 3.406,37 zbog promjene tečaja, a iznos od 1.965,78 EURA koji se odnosi na preostalu glavnicu po konverziji, kao i da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti daljnji iznos od 1.227,35 EURA na ime obračunatih i neisplaćenih kamata na iznos od 351,88 EURA, utvrđen u postupku konverzije kao preplata iz osnove razlike tečaja, za razdoblje od uplate do izvršene konverzije,
- da je konverzija kod sklapanja ugovora o konverziji napravljena zakonito i računski točno, prema odredbama članka 19.c ZID ZPK, ali da utvrđeni iznos preplate ne predstavlja potpuno obeštećenje tužitelja po utuženoj osnovi, nego da predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR, radi čega provedena konverzija, prema utvrđenjima i stajalištu prvostupanjskog suda, nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, odnosno, tužitelju nije naknađena šteta koju je pretrpio primjenom nepoštene ugovorne odredbe.
10. Pri tome, prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i da tuženik nije dokazao suprotno, da je sporna odredba članka 2. i članka 4. o valutnoj klauzuli nepoštena jer se radilo o ugovornim odredbama koje je unaprijed formulirala banka kao trgovac i na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao nikakav utjecaj, pogotovo, stoga što se radilo o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca jer se o tim odredbama nije pregovaralo, s obzirom da tužitelj pri sklapanju Ugovora o kreditu nije raspolagao s informacijama temeljem kojih bi donio pravu odluku, što je dovelo do značajne neravnoteže u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kao i da prigovor zastare tužiteljevog potraživanja nije osnovan, ukazujući na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i recentnu praksu tog suda prema kojoj zastarni rok od pet godina u kojem potrošač može ostvarivati pravnu zaštitu u ovim posebnim pojedinačnim parnicama teče od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu, što znači da je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka propisanog petogodišnjeg roka, pri tome se pozivajući na odredbe članka 81. stavka 1., članka 82. i članka 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu u svezi s odredbama članka 96. i članka 97. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/08, 79/09, 133/09, 78/12 i 56/13) te odredbe članka 323., članka 324., članka 1111., članka 247., članka 20., članka 108., članka 29., članka 123., članka 183. i članka 1115. Zakona o obveznog odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/06, 125/11, 78/15, 29/18, 126/20, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), na odredbe članka 502.c ZPP-a, kao i na odredbe Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koje su implementirane u naše zakonodavstvo te na brojne odluke suda EU i ustavnosudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, uz zaključak da pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te pravomoćna odluka poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, obvezuju sud u ovom postupku temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.a do članka 502.h ZPP-a.
11. Navedena činjenična utvrđenja, koja su utemeljena na rezultatima raspravljanja i pravilnoj ocjeni dokaza koje su predložile stranke i koje je izveo prvostupanjski sud, kao i iznesene pravne zaključke kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
12. Između stranaka nije bilo sporno (kao što je navedeno i u pobijanoj presudi), da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i pravnog prednika ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe, između ostalog, bilo je i utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu CHF.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. listopada 2014., utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje su banke, tako i tuženik, sklapale s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, kako sada suprotno bez valjane dokumentacije ponavlja i tvrdi tuženik, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz osnovna načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava te da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditu bile ništetne.
14. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2017. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1410/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je banka u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, radi čega su time tuženici postupali protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 157/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 28/13 i 41/14) te odredbama ZOO-a.
15. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača – korisnika kredita, time što su zaključili ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
16. Navedene presude donesene su na temelju odredaba članka 131. primijenjenog Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem odredbe članka 138. istog Zakona, odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka.
17. Prvostupanjski sud je prihvatio istaknute tužbene zahtjeve tužitelja radi isplate traženih iznosa u pretežitom dijelu, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te pravilno ocjenjujući, nakon izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja i djelatnika tuženika u spornom razdoblju sklapanja predmetnog osnovnog Ugovora o kreditu, da su pobijane odredbe pobijanog ugovora nepoštene, što ih čini ništetnim.
18. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, primjerice u odluci Rev- 3142/18, po kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka, kako je to propisano odredbama iz članka 118. tog Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi i u ovom slučaju.
19. Spomenute odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno, propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao što je to ovdje riječ.
20. Sukladno odredbama članka 116. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
21. Vezano za pobijanu prvostupanjsku odluku kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zahtijevane novčane iznose osnovom preplate temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu te u odnosu na Dodatak Ugovora o kreditu kojim je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, valja naglasiti da se tim dodatkom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na temelju ZID ZPK.
22. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu odnosno konverzijom, temeljem citiranog ZID ZPK, tužitelj nije izgubio pravo na ostvarivanje potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu CHF.
23. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondematornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.
24. Prije svega, za navesti je kako je pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ukazao da je ZID ZPK imao osnovni cilj sprječavanja nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize u pravcu otklanjanja te dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF te u tom smislu Zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani u CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19.a do članka 19.e ZID ZPK).
25. Radi se o odredbama koje reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem Ugovora o kreditu, kojim se ne može osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sklapanjem Sporazuma o konverziji tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje pretplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
26. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno Ugovoru (članak 247. u svezi s člankom 20. stavkom 1. ZOO-a), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove, (članak 1111. i članak 323. stavak 1. članak 20. stavak 1. ZOO-a u svezi s člankom 81. stavkom 1. i člankom 77. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.). Naime, pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi je osnovno pravo potrošača kod zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima.
27. Stoga, ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona. Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa čija svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda mora biti restriktivno.
28. U tom smislu, s pravom prvostupanjski sud ukazuje na izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C-452/18 od 9. srpnja 2020., u kojoj se razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbe Ugovora kojom se potrošač odriče učinka proglašavanja odredbe nepoštenom pred Nacionalnim sudom, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iste odredbe proizlaze.
29. Tog potrošača ne obvezuje odredba Ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.
30. To potvrđuje i pravno shvaćanje Suda EU iz presude tog suda broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. prema kojem potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo.
31. Na koncu, pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala biti slabija od svih ostalih kategorija potrošača koji su kredit podigli u eurima ili uz valutnu klauzulu u euru, s obzirom da potrošači imaju pravo na potpunu restituciju, zbog čega neosnovano tuženik sugerira da tužitelj, koji je kredit konvertirao, to pravo uopće nema ili da mu je isto ograničeno.
32. Potrošačima koji su kredit konvertirali, pravo na potpunu restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužitelju koji je izvršio konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, ona koja mu ne omogućuje ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava, tj. prava na potpunu restituciju dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama ili su uopće konvertirali CHF kredite to pravo imaju u punom opsegu.
33. U odnosu na žalbene navode za odgovoriti je kako se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio postupak pod poslovnim brojem Gos-1/2019 u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da sporazumom o konverziji sklopljen na osnovi zakona o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15) ima pravne učinke valjane i u slučaju kad su ništetne ugovorene odredbe o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi valutnoj klauzuli.
34. Međutim, u ovom postupku tužitelj uopće i ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, nego svoj tužbeni zahtjev temelji na izmijenjenom izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove pa za ovaj postupak pravno shvaćanje iz oglednog postupka nije pravno relevantno.
35. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom Zakona pa tako ni odredbama ZID ZPK. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014., a odredbom članka 41. stavka 1. tog Zakona, propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača.
36. Dakle, sukladno odredbama 41. stavka 1. i stavka 2. ZZP/14 potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju, a niti se istih može odreći), zbog čega bi ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno bile ništetne.
37. Stoga ne postoji pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način kako ih tumači tuženik, točnije da se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju.
38. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći, to odricanje ne bi moglo biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što uostalom proizlazi iz presude suda EU S broj C 452/18 što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat točan iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče, čega ovdje nije bilo.
39. S obzirom da, prema odredbama ZID ZKP predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se ni u kojem slučaju ne može smatrati da se tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmet te konverzije te u izračun konverzije nije ni ulazilo.
40. Sklapanjem Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate, što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o Dodatku o osnovnom Ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, čak kada bi se uzelo da je osnovni Ugovor o kreditu prestao važiti, u kojem slučaju ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenih i ništetnih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu (tako i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
41. Dakle, potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepotpunih i nepoštenih odredbi potrošačkog Ugovora i to bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.
42. Ovo neovisno o tome što je ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili napraviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
43. Osim toga, tužitelj se mogao nagoditi i dogovoriti s izdavateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
44. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu u CHF, o čemu se ovdje radi, odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon sklapanja Dodatka osnovnom Ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači – korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru, kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava, što je i pravni stav izražen u odluci suda EU od 9. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18.
45. Utoliko je pravilno sud prvog stupnja zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, a korisnik kredita, zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
46. U situaciji kad je provedena konverzija, po ocjeni ovog suda, u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno, je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi valutnoj klauzuli.
47. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je provedenim knjigovodstveno- financijskim vještačenjem utvrdio iznose preplata na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu do izvršene konverzije, utvrđujući kako unatoč konverziji postoji razlika na štetu tužitelja kao potrošača i to između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti naprijed navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je banka tužitelju uračunala prilikom izračuna konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZID ZPK.
48. Naime, vještak je izvršio uračunavanje po članku 181. i članku 182. ZOO-a priznate preplate u konverziji u iznosu od 351,88 eura (2.651,21 kunu), koji preplaćeni iznos kredita je tužena banka tužitelju vratila kroz smanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, s potraživanjem tužitelja, što nakon uzetih u obzir preplata po osnovi tečajne razlike, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući nepriznati iznos umanjenje glavnice i utvrđene preplate iz nalaza vještaka), s danom 30. rujna 2015. iznosi ukupno 5.372,15 EURA, na ime glavnice, od čega iznos od 3.406,37 EURA iz osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a iznos od 1.965,78 EURA na ime razlike preostale glavnice po konverziji, time da je tuženik kao nepošteni stjecatelj temeljem nepoštenih ugovornih odredba, čiji je pravni učinak ništetnost u smislu odredaba članka 323., 1111. i članka 1115. ZOO-a u obvezi platiti tužitelju i zatezne kamate i to od dana stjecanja, dosuđujući tužitelju i daljnji iznos od 1.027,03 EURA na ime obračunatih i uglavničenih kamata na iznos priznat u konverziji, za razdoblje od uplate do dana izvršene konverzije.
49. Pri tome, je suprotno navodima žalbe, sud osnovom nalaza i mišljenja vještaka financijske struke pravilno, prilikom obračuna uračunate razlike s osnova ništetnih odredaba ugovora o valutnoj klauzuli vezano za glavnicu CHF, uzeo u obzir od tuženika priznati iznos prilikom konverzije predmetnog ugovora o kreditu u valutu EUR, a vezano za visinu dosuđenih iznosa, tuženiku valja odgovoriti kako je u navedenom dijelu prvostupanjska odluka zasnovana na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručno i dostatno obrazloženo te ne postoji proturječnost razloga i izreke prvostupanjske presude, kako neutemeljeno prigovora tuženik ne dovodeći u pitanje pravilnost izračuna vještačkog nalaza i mišljenja.
50. S druge strane, tužitelj je bio ovlašten u uvjetima odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a preinačiti tužbu do zaključenja raspravljanja budući je postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, kada su konačno utvrđeni i definirani iznosi potraživanja tužitelja. Utoliko se u konkretnom slučaju ne radi o zastari potraživanja koje bi u smislu odredbe članka 241. ZOO-a valjalo promatrati od dana kada je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev.
51. Naime, sukladno pravnom stavu izraženom, primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-206/2023 od 17. siječnja 2024., u situaciji kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojeće generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan, treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a došlo već podnošenjem tužbe.
52. Što se tiče žalbenih prigovora tuženika koji se odnose na ne uzimanje u obzir tzv. negativne razlike kod izračuna visine preplaćenih iznosa, tuženiku valja odgovoriti kako je i u navedenom dijelu prvostupanjski sud pravilno smatrao kako tuženiku, kao jačoj ugovornoj strani koja je povrijedila interese i prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita, ne pripada pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznose tzv. negativnih razlika, tj. za razdoblje otplate kredita kada je tuženik obračunavao i naplaćivao od tužitelja anuitete kredita po tečaju nižem od tečajeva na dan sklapanja Ugovora o kreditu, odnosno, korištenja kredita.
53. U tom smislu se žalitelju ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj Rev-549/93-4 od 18. prosinca 2023., donijetoj u proširenom vijeću od trinaest sudaca, sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP-a, po kojem:
-"u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj hrvatske kune/CHF bio manji od tečaja hrvatske kune/CHF na dan isplate kredita".
54. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud smatrao i da je tuženik u obvezi tužitelju kao potrošaču isplatiti zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose u razdoblju od dana kada su mu ti iznosi uplaćeni, s obzirom da se radi o nepoštenom stjecatelju, što je u provedenom postupku, kako je već obrazloženo, utvrđeno na temelju izvedenih dokaza i rezultata raspravljanja.
55. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe tuženika te kako je donoseći pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, a ovaj sud u tom dijelu ne nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II. i III. na temelju odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
56. Potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u odlukama pod točkom VI. i VII. izreke koju je prvostupanjski sud donio primjenjujući suštinski odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, imajući na umu da tužitelj u predmetnom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, radi čega tužitelju, kako je to smatrao i prvostupanjski sud, pripada naknada za sve radnje poduzete u razmatranju u osnovanosti njegovih zahtjeva koje su bile potrebne za vođenje parnice.
57. Stoga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika niti u dijelu protiv odluka u troškovima postupka pa je i u navedenom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te pobijane odluke o troškovima postupka sadržane pod točkama VI. i VII. prvostupanjske presude potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točke II. ZPP- a.
U Splitu, 12. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marijan Miletić
