Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -3333/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina, u Zagrebu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-258/2022-21 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana, dok se žalba tužitelja MZ djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-258/2022-21 od 25. srpnja 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.688,95 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom,

b) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim je III. izreke presude odbijen tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva za iznos od 700,00 EUR-a,

c) po žalbi tužitelja preinačuje u pobijanom dijelu kojim točkom II. izreke presude tužitelju nisu priznati zahtijevani troškovi zastupanja na ročištu održanom 9. studenog 2022., kao i zahtijevani troškovi pristupa na ročište rasprave za objavu presude, na način da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju (pored pravomoćno dosuđenog troška parničnog postupka točkom II. izreke presude u iznosu od 4.688,95 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom) daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, dužan je tuženik platiti tužitelju iznos od 22.000,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i platiti iznos od 2.800,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, točkom II. izreke, tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.688,95 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, a točkom III. izreke, odbijen je tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva za iznos od 700,00 EUR-a.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke presude), kako proizlazi iz činjeničnih navoda žalbe, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23

– dalje: ZOO/05) i imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći (članak 1095. stavak 1. ZOO/05), koju štetu da je pretrpio u štetnom događaju, koji da se dogodio dana 16.veljače 2017. godine u Zagrebu, kada tužitelj da je krećući se upao u šaht.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće:

- da je u ovoj pravnoj stvari nesporna pasivna legitimacija tuženika;

- iz iskaza tužitelja, isti da je dana 16. veljače 2017. u popodnevnim satima hodao po Vončininoj ulici, krećući se u smjeru juga prema Vlaškoj ulici, te išao normalnim korakom i gledao ispred sebe i u jednom trenu da mu je noga upala u nešto, a kasnije da je utvrdio da je to bio šaht, koji da nije imao poklopac, a koji šaht da nije mogao primijetiti, jer da je bilo puno lišća, a da nije bilo nikakve oznake da je šaht otvoren. Desnom nogom da je propao kroz šaht i onda da je pao na koljena i na ruke, te desna noga da ga je dosta zaboljela i u tom trenutku da nije bio svjestan kakva mu se ozljeda dogodila, a nakon što da se dignuo i napravio nekoliko koraka, da je osjetio da ne može više hodati od boli i tada su on i njegova partnerica, koja da je bila dva koraka iza njega, naručili taksi, da bi mogao doći doma, te drugo jutro, kada da se probudio, bol da je bila nesnosna, da mu je natekla desna noga i tada da je otišao u traumatološku bolnicu, gdje da je konstatiran prijelom ahilove tetive, te da je mora ostati u bolnici.

9. Povjerovavši istinitosti iskaza tužitelja, da nije mogao primijetiti navedeni šaht, a što da proizlazi i iz iskaza svjedokinje TZ, koja da je hodala iza tužitelja i na isti način opisala nastanak štetnog događaja, a prema fotografijama šaht da je bio pun lišća i da nije imao poklopca, koji da bi trebao biti na šahtu, sud prvog stupnja, utvrđujući iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka postojanje uzročno posljedičnu veze ozljede tužitelja, zaključuje, da je, a imajući u vidu odredbe članka 2. stavka 1. i odredbe članka 6. stavka 1. točke 6., te odredbe članka 3. stavka 7. sve Zakona o komunalnom gospodarstvu, osiguranik tuženika, a temeljem odredbe članka 1084. ZOO/05, odgovoran za utuženu štetu zbog neredovitog obavljanja djelatnosti od komunalnog interesa, popravka šahta.

10. Utvrđujući visinu utužene pretrpljene neimovinske i imovinske štete kod tužitelja, kada je sud prvog stupnja, a temeljem nalaza i mišljenja doc.dr.sc. Miljenka Franića, dr.med., stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju, ispravno utvrdio, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio rapturu ahilove tetive desne noge, radi koje ozljede da je trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od šest dana, srednje jakog intenziteta kumulativno trajanja 120 dana i manjeg intenziteta kumulativnog trajanja još narednih 180 dana, kao i da je pretrpio takozvani sekundarni strah jačeg intenziteta koji da prisutan 5 dana, srednjeg intenziteta 90 dana i slabijeg intenziteta 150 dana, te trajne posljedice navedenih ozljeda da smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 20% i u tom postotku tužitelj da će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a kod tužitelja i da je zaostalo naruženje srednjeg stupnja, obzirom na šepanje, te ožiljka od cca 16 cm na desnom stopalu i potkoljenici, te tužitelju tuđa njega i pomoć da je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 200 dana liječenja, a u periodu od 400 dana da mu je bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...), pravilno je postupio, kada je, a imajući u vidu vrstu i lokaciju zadobivene ozljede kod tužitelja, jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, jačinu i trajanje straha, te trajne posljedice koje da smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 20%, kao i zaostalo naruženje srednjeg stupnja, na ime naknade neimovinske štete, iz osnova povrede prava osobnost, tužitelju dosudio iznos od 22.000,00 EUR-a, a odbio ga iz tog osnova za iznos od 700,00 EUR-a, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1100. ZOO/05, isto ka što je pravilno postupio i kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete, iz osnova tuđe njege i pomoći, a koju tuđu njegu i pomoć da mu je pružala njegova partnerica, dosudio iznos od 2.800,00 EUR-a, pri tome računajući jedan sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 3,50 EUR-a, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 1095. ZOO/05, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i III. izreke prvostupanjske presude.

11. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka, dajući i svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, jer da on nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju, te i prigovarajući visini dosuđene štete tužitelju – kao niti žalbenim navodima tužitelja – kojima smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužitelja u njegovom zahtjevu za naknadu neimovinske štete za iznos od 700,00 EUR-a - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u pobijanim dijelovima, pa se tuženik i tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 22.000,00 EUR-a i iznos od 2.800,00 EUR-a sve sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zašto je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužitelja u njegovom zahtjevu za naknadu neimovinske štete za iznos od 700,00 EUR-a, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i III. izreke prvostupanjske presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Tuženiku, a u odnosu na njegove žalbene prigovore, i za navesti, da ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilna utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, kojima utvrđuje da je tužitelj utužene prigode pao u šaht, koji da je bio pun lišća i koji da nije imao poklopac, te da je osiguranik tuženika, a temeljem odredbe članka 1084. ZOO/05, odgovoran za utuženu štetu od tužitelja zbog neredovitog obavljanja djelatnosti od komunalnog interesa, popravka šahta, jer iz izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, pa i iz iskaza u postupku saslušanog svjedoka, a iskazu kojeg svjedoka je sud prvog stupnja poklonio vjeru, zaista proizlazi, da je utužene prigode tužitelj, krećući se normalnim korakom, nogom upao u šaht, koji je bio pun lišća i koji nije imao poklopac, a za koji šaht nije bilo nikakve oznake da je isti otvoren, te je tuženiku i za navesti, da iz mišljenja doc.dr.sc. Miljenka Franića, dr.med., stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju, proizlazi, da je on svoj nalaz i mišljenje dao na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, te da drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju da je zadobio tužitelj (mišljenje – stranice od 70 do 72 spisa).

13. Tuženiku je suviše i za navesti, da je on nakon iskaza imenovanog vještaka, danog na ročištu rasprave, održanom 11. lipnja 2024. (stranice od 81 do83 spisa), ostao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ne navodeći točno o kojim se to primjedbama radi, pa je, u takvim okolnostima, a imajući u vidu da je, a kako je to obrazloženjem prvostupanjske presude zaključio sud prvog stupnja, imenovani vještak svoje vještačenje iznio u skladu s pravilima znanosti i vještine, te na postavljena pitanja odgovorio i objasnio nalaz i mišljenje, a prema povijesti bolesti, pregledu tužitelja, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je, a pozivajući se na odredbe članaka 258. i 259. sve ZPP-a, odbio prijedlog tuženika za novim medicinskim vještačenjem, a nakon čega je tuženik naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

14. Nadalje, tuženiku i tužitelju je i za navesti, a imajući u vidu po vještaku karakter zadobivene ozljede kod tužitelja, kao i posljedice te ozljede, da je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje tužitelju u visini od 22.000,00 EUR-a odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo, kako fizičko, tako i psihičko zdravlje, kao i što je tužitelju novčanu naknadu iz osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 2.800,00 EUR-a pravilno odredio na temelju po vještaku 800 sati potrebne tuđe njege i pomoći, računajući pri tome jedan sat tuđe njege i pomoći u iznosu od 3,50 EUR-a, pa se žalba tuženika, kojom isti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je tužitelju na ime pretrpljene štete točkom I. izreke prvostupanjske presude dosudio naknadu u ukupnom iznosu od 24.800,00 EUR-a, kao i žalba tuženika, kojom isti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom III. izreke svoje presude odbio tužitelja u njegovom zahtjevu za naknadu neimovinske štete za iznos od 700,00 EUR-a, ukazuju neosnovane.

15. U svezi iznijetih žalbenih razloga stranaka, treba još dodati, da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve negativne posljedice po tužiteljevo zdravlje, u situaciji kada se one ocjenjuju dosuđenjem jednog cjelokupnog iznosa, mogu i trebaju biti izražene kao okolnosti koje utječu na visinu naknade, ukoliko se mogu svrstati u kategoriju okolnosti, određenih člankom 1100. stavak 2. ZOO/05. Pri tome naravno da treba voditi računa o stajalištima dosadašnje sudske prakse, kao i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020., ali i o činjenici da povreda prava osobnosti zbog takvog zakonskog određenja iz članka 19. stavak 2. ZOO/05 predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, pa u tom smislu treba o svim manifestacijama posljedica na takvu, zaštićenu cjelinu, presuđivati vrednujući svaku manifestaciju posljedica, kao dio jedne ukupne štete.

16. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljeve ukupne neimovinske štete, u odnosu na težinu njegove ozljede i njezinih posljedica je pravedna, odnosno visinom primjereno dosuđena, pa tuženik neutemeljeno tvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno i tužitelju dosuđena neprimjereno visoka naknada štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za pretrpljene ozljede, koje je zadobio utužene prigode i to u iznosu od 22.000,00 EUR-a, kao i što tužitelj neutemeljeno smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, kada je sud prvog stupnja točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužitelja u njegovom zahtjevu za naknadu neimovinske štete za iznos od 700,00 EUR-a.

17. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja, istom je za navesti, da iz stanja spisa predmeta i to podneska tužitelja od 13. rujna 2023.(stranice 75 i 76 spisa) proizlazi, da je tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potraživao da mu tuženik plati iznos od 25.500,00 EUR- a, od čega iznos od 22.700,00 EUR-a na ime naknade neimovinske štete iz osnova povrede prava osobnosti, te iznos od 2.800,00 EUR-a na ime naknade imovinske štete iz osnova tuđe njege i pomoći, kako to tužitelj ispravno i navodi svojom žalbom, a iz prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od ukupno 24.800,00 EUR-a, dok točkom III. izreke da je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 700,00 EUR-a, dakle, iz navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja prvostupanjskom presudom odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u visini od ukupno 25.500,00 EUR-a, a ne o iznosu od 22.700,00 EUR-a kako to pogrešno prigovara tuženik svojom žalbom, smatrajući da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o iznosu od 2.800,00 EUR-a, pa, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjskom presudom nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je izreka presude razumljiva.

18. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao niti u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika i tužitelja, a prvostupanjskom presudom u ovim pobijanim dijelovima nisu počinjene, kako žalbama istaknute, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbe tuženika i tužitelja odbiti kao neosnovane i u ovim pobijanim dijelovima potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u dijelu pod I. a) i I. b) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. Međutim, neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je točkom II. izreke odlučeno o troškovima postupka, dok osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku odluku, u dijelu kojim izrekom presude tužitelju nisu priznati zahtijevani troškovi zastupanja na ročištu održanom 9. studenog 2022., kao i zahtijevani troškovi pristupa na ročište rasprave za objavu presude.

20. To stoga, što je, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužitelju, a pozivom na odredba članka 154. stavku 5. ZPP-a, priznao troškove postupka u iznosu od 4.688,95 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, slijedom čega je u ovom dijelu po žalbi tuženika, koji svojom žalbom smatra da je prvostupanjskom presudom u cijelosti trebao biti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, odlučeno kao u dijelu pod I. a) izreke (članak 380. točka 2. ZPP-a).

21. Ali, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, kada je odbio, prema troškovniku tužitelja (stranice 84 i 85 spisa), zahtijevane troškove tužitelja za zastupanja na ročištu održanom 9. studenog 2022., kao i zahtijevani trošak pristupa na ročište rasprave za objavu presude.

22. To stoga, što iz stanja spisa predmeta proizlazi, da se na ročištu rasprave, održanom 9. studenog 2022. (stranice 55 i 56 spisa) raspravljalo o glavnoj stvari, slijedom čega tužitelju, koji je bio putem svog punomoćnika nazočan na tom ročištu, temeljem Tbr. 9. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), pripada 250 bodova, odnosno s uvećanjem PDV-a iznos od 625,00 EUR-a, koliko je tužitelj i zahtijevao svojim troškovnikom, pa je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je tužitelju za pristup na navedeno ročište priznao 125 bodova, odnosno s uvećanjem PDV-a iznos od 312,50 EUR-a.

23. Nadalje, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer svakako je potrebno da se stranka upozna sa sadržajem presude, pa tužitelj, za radnje svog punomoćnika i to za pristup na ročište za objavu presude, na koje ročište je i pozvan od strane suda, a što je i njegovo zakonsko pravo, ima pravo na naknadu tog troška, te je takav trošak tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

24. Prema tome, tužitelju, koji je bilo putem svog punomoćnika nazočan na ročištu za objavu presude, održanom 25. srpnja 2024. (stranice 87 i 88 spisa), temeljem odredbe članka 154. stavka 5. i odredbe članak 155. sve ZPP-a, pripada pravo na trošak za pristup na tom ročištu i to u skladu za zahtijevanim troškovima (zahtjev tužitelja za troškove postupka – stranice 84 i 85 spisa), a koji trošak, imajući u vidu vrijednost predmeta spora u iznosu od 25.500,00 EUR-a, temeljem Tbr. 9. točke 3. Tarife, iznosi 100,00 EUR-a, koji trošak uvećan za iznos 25% PDV-a ukupno iznosi 125,00 EUR-a.

25. Prema tome, kada se ispravno zbrojenim troškovima postupka priznatim tužitelju po sudu prvog stupnja u iznosu od 5.313,95 EUR-a (a ne iznos 4.688,95 EUR-a koliko je pogrešno zbrojio sud prvog stupnja priznate troškove tužitelju), doda preostali iznos za zastupanje na ročištu održanom od 9. studenog 2022. u visini od 312,50 EUR-a, kao i iznos od 125,00 EUR-a za pristup na ročište za objavu presude, to proizlazi da ukupan trošak tužitelja iznosi 5.751.45 EUR-a, pa kako je tužitelju već priznat trošak u iznosu od 4.688,95 EUR-a, to je tuženik, temeljem odredbe članka 154. stavka 5. i odredbe članka 155. sve ZPP-a, dužan naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR-a, slijedom čega je, uvažavanjem žalbe tužitelja kao osnovane, odlučeno kao pod I. c) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).

26. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka, odlučujući kao pod točkom II. izreke, jer je isti svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka).

27. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 12. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac