Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SH, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22 i 114/22.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj:74. Pp-10962/2023 od 5. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, tako da se okr. SH za činjenično opisano postupanje u izreci pobijane presude i pravno označeno djelom iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju tog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu 150,00 EUR (stopedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. SH proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona primijenjena opomena.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje ili da se odluka preinači.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. U pravu je tužitelj da je okrivljeniku primijenjena preblaga prekršajnopravna sankcija za počinjeni prekršaj, budući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu mjere upozorenja - opomene, jer se sukladno čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, što nije slučaj u ovom predmetu, s obzirom na posebnim zakonom propisanu kaznu od 660,00 do 1990,00 eura. Osnovano ističe žalitelj da značaj i težina počinjenog djela opravdavaju izricanje novčane kazne, međutim ovaj sud je mišljenja da su, prema svim okolnostima okrivljenikovog postupanja inkriminirane prilike, primjerenog ponašanja nakon počinjenja djela, nekažnjavanosti zbog takvih i drugih prometnih prekršaja, te imajući na umu lošije materijalne prilike, ostvareni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja, u mjeri kako je to određeno u izreci ove presude. Pogrešno žalitelj upire da je okrivljenik više puta evidentiran zbog prometnih prekršaja, budući da prema stanju prvostupanjskog spisa predmeta nema podataka da bi bio pravomoćno kažnjavan u protekle tri godine, kako to proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog ministarstva koja je sastavni dio prvostupanjskog predmeta, niti žalitelj takve dokaze doprinosi uz žalbu. U smislu čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona, po proteku tri godine od pravomoćnosti odluke nastupa rehabilitacija pa se počinitelj prekršaja smatra neosuđivanim po takvim odlukama i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja zabranjena je i nema nikakav pravni učinak.
5.1. Prema tome, ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te u svemu pogodna za ostvarivanje opće i posebne svrhe izricanja prekršajnih sankcija.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.
7. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.