REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-2304/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matko Koprčina, odvjetnik u Zagrebu, Stančićeva 13, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a, OIB: 18683136487, radi teške povede službene dužnosti, 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/25- 01/17, URBROJ: 513-02-8988-25-3 od 8. listopada 2025. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/24-01/22, URBROJ: 513-02-8989-25-10, od 22. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga Suda, izraženim u obrazloženju presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/24-01/22, URBROJ: 513-02-8989-25-10, od 22. srpnja 2025., tužitelj je, kao službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, carinik I. vrste, raspoređen u Carinskom uredu Karlovac, Službi za robno granične procedure Karlovac, u točki I. izreke tog rješenja, utvrđen odgovornim zbog toga što je:

- u vremenskom razdoblju od 22. ožujka 2024. godine do 19. travnja 2024., u Službi za RGP Karlovac, kao ovlašteni službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Karlovac, raspoređen na radno mjesto carinik l. vrste u Službi za RGP Karlovac, obavljajući poslove propisane opisom poslova svog radnog mjesta, provodeći postupak izvoznog carinjenja po izvoznim carinskim deklaracijama, izvoznika društva Bob`s d.o.o., Jastrebarsko, podnesenim putem carinskog zastupnika društva Zagrebšped d.o.o., podružnica u Karlovcu, prihvatio, te pustio u izvoz, koristeći svoj user "gzadrovic", robu po carinskim deklaracijama MRN broj: 24HR030481002204B2 od 19. travnja 2024.; 24HR030481001981B9 od 10. travnja 2024.; 24HR030481001825B0 od 04. travnja 2024.; 24HR030481001603B9 od 26. ožujka 2024.; 24HR030481001604B8 od 26. ožujka 2024.; 24HR030481001601B0 od 26. ožujka 2024.; 24HR030481001600B1 od 26. ožujka 2024.; 24HR030481001575B1 od 25. ožujka 2024.; 24HR030481001508B7 od 22. ožujka 2024. i 24HR030481001603B9, zlouporabio ovlasti i položaj u svrhu ostvarivanja materijalne koristi za sebe, zahtijevajući mito, na način da je tijekom obavljanja poslova izvoznog carinjenja po predmetnim carinskim deklaracijama u više navrata dolazio u prostorije carinskog zastupnika društva Zagrebšped d.o.o., podružnica u Karlovcu, ističući djelatnicima carinskog zastupnika "da budu bez brige, da će on kamione puštati bez kontrole i da oni neće imati nikakvih problema", „evo posao je gotov, a gospodin MG se nije isprsio", slijedom kojih izjava su djelatnici carinskog zastupnika stekli dojam da tužitelj zahtijeva nagradu-dar za provođenje poslova vezano uz postupak izvoznog carinjenja linije za kupca u Republici Srbiji, izvoznika društva Bob`s d.o.o., Jastrebarsko, te su djelatnici društva Zagrebšed d.o.o. o istome obavijestili MG, vlasnika i odgovornu osobu izvoznika društva Bob`s d.o.o., Jastrebarsko, nakon čega je MG **.**.2024., nekoliko dana prije zadnjeg izvoznog carinjenja, u prostorije podružnice društva Zagrebšped d.o.o. u Karlovcu, donio dar za carinskog službenika EG tužitelja i to kutiju sa žestokim alkoholnim pićem - viski s dvije čaše i bombonjera (pakirano u Interspar plastičnoj vrećici, u kojoj se nalazila papirnata ukrasna vrećica), koji dar je tužitelj osobno uzeo u prostorijama podružnice društva Zagrebšped d.o.o. u Karlovcu, te je nakon što je vidio što se nalazi u vrećici, bahato komentirao „da si je to mogao i sam kupiti", uzeo vrećicu i izašao iz prostorija carinskog zastupnika, da bi imenovani carinski službenik, sljedeći dan ponovno došao u prostorije podružnice društva Zagrebšped d.o.o. u Karlovcu, ponovno zahtijevajući mito, na način da je OG, voditeljici podružnice društva Zagrebšped d.o.o. u Karlovcu, rekao da će ona to sigurno dobro odraditi i tražiti 200-300 eura od MG, on je veliki izvoznik što je to za njega, pa ćemo s tim novcima pojesti mali gablec, a ostalo…" (gestikulirajući rukom da je ostatak za njega), a tu činjenicu da je tužitelj u prostorijama carinskog zastupnika, društva Zagrebšped d.o.o., podružnica u Karlovcu, zahtijevao mito, tražeći novac za sebe u iznosu od 200,00 do 300,00 eura, potvrdio je i ĐG, djelatnik carinskog zastupnika, te vlasnik i odgovorna osobe izvoznika društva Bob`s d.o.o., Jastrebarsko, MG, pa je takvim svojim postupanjem tužitelj povrijedio materijalno pravne odredbe članka 19. i članka 24. Zakona o državnim službenicama, materijalno pravne odredbe članka 2. podnaslov 1) Poštenje i nepristranost, alineja 1. i 2. Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave i materijalno pravne odredbe članka 9. Etičkog kodeksa državnih službenika, a čime je pod točkom 1. počinio tešku povredu službene dužnosti „zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi", opisanu u članku 112. stavku 1. točki 4. Zakona o državnim službenicima, tešku povredu službene dužnosti „nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. tog Zakona" opisanu u članku 102. stavku 1. točki 7. Zakona o carinskoj službi, te tešku povredu službene dužnosti „ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe" opisanu u članku 112. stavku 1. točki 15. Zakona o državnim službenicima,

- dana 15. svibnja 2024., nakon što je primio poziv na službeni razgovor od Carinske uprave, Sektora za obavještajnu analitiku, unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu KLASA: 042-03/24-03/80; URBROJ: 513-02-2070/5-24-8, tužitelj je došao u poslovni prostor tvrtke "Zagrebšped" d.o.o. u Karlovcu, gdje se izrazito nepristojno i neprimjereno ponašao u službi, na način da je presliku poziva predao FG, voditeljici podružnice društva Zagrebšped d.o.o. u Karlovcu, te je prilikom izlaska iz prostorija prijetio djelatnicima društva Zagrebšped d.o.o., poslovnice u Karlovcu, govoreći izrazito ljutitim i prijetećim glasom „da će se svim silama potruditi da ih uništi", pa je takvim svojim postupanjem tužitelj povrijedio materijalno pravne odredbe članka 2. podnaslov 4) Jednakost, profesionalnost, ljubaznost i pružanje pomoći Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave i materijalno pravne odredbe članka 10. Etičkog kodeksa državnih službenika, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti „izrazito nepristojno ili neprimjereno ponašanje u službi ili u vezi sa službom" opisanu u članku 112. stavku 1. točki 14. Zakona o Državnim službenicima, tešku povredu službene dužnosti „nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. tog Zakona," opisanu u članku 102. stavku 1. točki 7. Zakona o carinskoj službi, te tešku povredu službene dužnosti „ponašanje suprotno etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe" opisanu u članku 112. stavku 1. točki 15. Zakona o državnim službenicima. Slijedom navedenog mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe. U točki II. izreke tog rješenja tužitelju je izrečena zabrana prijema u državnu službu na razdoblje od četiri godine sukladno članku 121. stavku 3. Zakona o državnim službenicima iz razloga jer je imenovani državni službenik-tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.

2. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela, tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-02/25-01/17, URBROJ: 513-02-8988-25-3 od 8. listopada 2025., odbijena kao neosnovana.

3.Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu, navodi u bitnome da je povrijeđena odredba članka 63. Zakona o općem upravnom postupku, („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) iz razloga što je pogrešno postupljeno prilikom uzimanja izjava svjedoka i to stoga što je prvostupanjsko tijelo pri tome postupalo kao da sastavlja službene bilješke, a ne kao da sastavlja zapisnik o uzimanju izjava osoba, kao dokaz u postupku, a s obzirom na razliku prilikom poduzimanja jedne i druge radnje. Pri tome ističe da predmetni zapisnici o uzimanju izjava FG, ĐG i MG ne sadrže niti jedno od upozorenja iz članka 63. ZUP-a, zbog čega smatra da se radi o nezakonitim dokazima prema članku 220a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), a koji se supsidijarno primjenjuje u odnosu na ZUP u svim procesnim dijelovima u kojima to nije regulirano odredbama ZUP-a. Također, smatra i da su navedeni zapisnici, to jest izjave osoba, pribavljeni protivno odredbama Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 155/23., 36/24., dalje: ZCS) i Pravilnika o provođenju unutarnjeg nadzora i unutarnje kontrole u Carinskoj upravi ("Narodne novine", broj 153/13., dalje: Pravilnik) jer sukladno njima unutarnja kontrola nije imala zakonsku mogućnost provesti ispitivanje svjedoka, jer takvo što nije propisano za potrebe vođenja disciplinskog postupka već isključivo za potrebe vođenja carinskog prekršajnog ili kaznenog postupka, što ovdje nije slučaj. S obzirom da se radi o nezakonitim dokazima, tužitelj navodi i da je Izvješće o provedenoj unutarnjoj kontroli od 28. svibnja 2024. nezakonit dokaz jer se temelji na nezakonito pribavljenim dokazima. Nadalje, tužitelj navodi i da u osporenim rješenjima nedostaje detaljno obrazloženje odluka u odnosu na njegove prigovore za izdvajanje navedenih dokaza kao nezakonitih dokaza. Također, tužitelj navodi i da je odbijanjem svih njegovih dokaznih prijedloga i odbijanjem prava na preispitivanje svjedoka optužbe, a koji su bili ispitani bez njegove i nazočnosti njegova opunomoćenika, on stavljen u neravnopravan položaj jer je jedna strana provela sve dokaze koje je smatrala potrebnim, dok se druga strana mogla na te iskaze samo očitovati, a bez mogućnosti njihova preispitivanja, zbog čega smatra da oni nisu jednaki te da je tako donesena odluka nadležnih tijela formalistička, nedostatna i arbitrarna. Zaključno tužitelj navodi da su mu u provedenom postupku povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, dalje: Ustav), i to prava propisana člankom 19. stavkom 2. i člankom 29. Ustava, kao i prava zajamčena člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Protokola broj 1, 4, 6 i 7 uz tu Konvenciju. Osim toga, tužitelj navodi i da je obrazloženje rješenja tuženika proturječno izreci prvostupanjskog rješenja, iz razloga što mu je prvostupanjskim rješenjem izrečen prestanak državne službe na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima, dok je izricanje prestanka državne službe u drugostupanjskom rješenju utemeljeno na odredbi članka 124. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima, stoga smatra kontradiktornim obrazloženje rješenja tuženika u pogledu primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se u sporu provedu dokazi saslušanjem DG, FG, ĐG, MG, GG, UG i njegovim saslušanjem te da se pribavi deklaracija izvoza robe izvoznika društva Bob`s za robu koja je izvezena prije nastanka predmetnih događanja. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 8. listopada 2025. i rješenje prvostupanjskog tijela od 22. srpnja 2025.

Tužitelj potražuje naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je u potpunosti prihvatio obrazloženje prvostupanjskog tijela, kojim je tužitelj proglašen odgovornim za povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, iz razloga što se njegova krivnja temelji na dokazima koje je prvostupanjsko tijelo cijenilo, svaki zasebno i sve dokaze zajedno. U odnosu na tužbeni navod da osporavana rješenja ne sadrže obrazloženje u pogledu žalbenih navoda tužitelja kojim je prigovorio da se u ovoj stvari radi o nezakonitim dokazima, tuženik je naveo da i nadalje ustraje na tome da su oba rješenja temeljito i detaljno obrazložena, odnosno da je jasno utvrđeno činjenično stanje, razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razlozi zbog kojih nisu usvojeni prijedlozi tužitelja te razlozi donošenja zaključaka tijekom provedenog postupka, kao i sami propisi na temelju kojih je odluka donesena. U pogledu prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza, navodi da je takva odluka bila zakonita i u skladu sa ustaljenom sudskom praksom. Naime, navodi da su svi dokazi sadržani u Zahtjevu za pokretanju postupka zbog teške povrede službene dužnosti, izvedeni na zakonit i ispravan način, u skladu s pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, a što da proizlazi iz presuda Ustavnog suda Republike Hrvatske. broj: U- III-953/1998 od 4. veljače 2002. i U-III-4781/2005 od 12. studenog 2007. Navodi i da određeni dokazi kao službene bilješke koje bi predstavljale nezakoniti dokaz u kaznenom postupku zbog specifičnosti kaznenog postupka, u fazi njihova nastanka nisu nezakonito pribavljeni materijali ni s aspekta potencijalnog budućeg kaznenog postupka, ni s aspekta disciplinskog postupka, kao i da njihovo korištenje u druge (zakonite) svrhe nije zabranjeno. Nadalje, tuženik ističe da prema odredbama članka 60. stavka 2. ZCS-a, Carinska uprava provodi unutarnju kontrolu s namjerom otkrivanja, utvrđivanja i sprječavanja kršenja zakonitosti rada i pravila službe od strane carinskih službenika i namještenika. Osim toga, i da se prema stavku 3. istog članka, u provedbi poslova unutarnjeg nadzora i unutarnje kontrole, primjenjuju carinske ovlasti propisane tim i drugim zakonima, zbog čega smatra da je neosnovan tužbeni navod da je Izvješće o provedenoj unutarnjoj kontroli od 28. svibnja 2024. nezakonit dokaz. U odnosu na navode o povredama konfrontacijskog prava, načela kontradiktornosti i prava na jednakost oružja, tuženik navodi da su ta načela poštovana u provedenom postupku te da postoji obveza ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele tijelu koje provodi postupak, no da to ne znači da se mora saslušati određeni svjedok ili izvesti određeni dokaz, pa tako navodi da je tužitelj bio u mogućnosti očitovati se na sve predložene dokaze i činjenice, kao i da je u osporavanom rješenju prvostupanjskog tijela obrazloženo zašto pojedini prijedlog nije prihvaćen. Također navodi i da praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog suda Republike Hrvatske, na koju se poziva tužitelj, nije od utjecaja na drugačije rješavanje stvari, jer se te odluke odnose na različite pravne situacije. Tuženik smatra neosnovanim i tužbeni navod da je obrazloženje osporavanog rješenja tuženika u proturječnosti izreci prvostupanjskog rješenja, iz razloga što se sukladno članku 124. stavku 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 155/23. i 85/24., dalje: ZDS), državnom službeniku obvezno izriče kazna prestanka državne službe ako bude proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava 5. ožujka 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja te službena osoba tuženika. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, a raspravnim rješenjem od 5. ožujka 2026. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja, iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ovog spora mogle utvrditi na temelju dokumentacije priležeće spisu upravnog postupka i ovog spora.

6. Sporno je u ovoj stvari, je li tuženik pravilno odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 22. srpnja 2025., a kojom je to tijelo utvrdilo da je tužitelj opisanim djelima ostvario obilježja težih povreda službene dužnosti koje su mu stavljene na teret te je li odgovoran za te povrede.

7. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Odredbom članka 115. stavka 1. ZDS-a propisano je da se na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

9. Odredbom članka 112. stavkom 1. točkom 4., 14. i 15. ZDS-a propisano je da su teške povrede službene dužnosti zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi, izrazito nepristojno ili neprimjereno ponašanje u službi ili u vezi sa službom te ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe.

10. Odredbom članka 124. stavkom 4. ZDS-a propisano je da se državnom službeniku obvezno izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 2. točke c) ovoga članka ako bude proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.

11. Odredbom članka 60. stavka 2. i 3. ZCS-a propisano je da Carinska uprava provodi unutarnju kontrolu s namjerom otkrivanja, utvrđivanja i sprječavanja kršenja zakonitosti rada i pravila službe od strane carinskih službenika i namještenika, te da se u provedbi poslova unutarnjeg nadzora i unutarnje kontrole primjenjuju carinske ovlasti propisane ovim i drugim zakonima.

12. Odredbom članka 110. stavka 1. ZCS-a propisano je da postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće ravnatelj ili carinski službenik kojeg on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom Prvostupanjskom disciplinskom sudu.

13. Odredbom članka 102. stavkom 1. točkom 7. ZCS-a propisano je da se teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra i: nepoštivanje, odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. ovoga Zakona.

14. Odredbom članka 64. stavka 6. ZUP-a propisano je da će se svjedoka prethodno upozoriti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se predočiti posljedice davanja lažnog iskaza.

15. Odredbom članka 76. stavkom 1., 2., 3. i 5. ZUP-a propisano je da se o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja se zapisnik, da se u zapisnik upisuje naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se obavlja, datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba, nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene, da će se prije zaključenja zapisnik pročitati nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadržaj. Zapisnik će potpisati službena osoba koja je vodila upravnu radnju i zapisničar ako ga je bilo. Osobe koje su dale izjave potpisuju zapisnik neposredno iza svoje izjave te na kraju svake stranice na kojima se njihova izjava nalazi. U potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena, te da je zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni.

16. Primarno se ističe da sukladno citiranoj odredbi članka 110. stavka 1. ZCS-a postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće se danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom Prvostupanjskom disciplinskom sudu. Dakle, iz navedenog jasno proizlazi da je upravni (disciplinski) postupak pokrenut danom predaje zahtjeva za pokretanje tog postupka nadležnom tijelu, zbog čega sve radnje koje su poduzete prije pokretanja tog postupka, a u svrhu ispitivanja uvjeta za njegovo pokretanje, nisu poduzete u okviru upravnog, već neupravnog postupka. Stoga su takve radnje "manje formalne" od onih poduzetih u upravnom postupku te nije zakonito pozivanje tužitelja na odredbe ZUP-a i podvođenje radnji iz neupravnog postupka pod odredbe ZUP-a kojima se propisuje način poduzimanja radnji u upravnom postupku. U skladu s navedenim, tako sastavljeni zapisnici o ispitivanju osoba koje su imale saznanja o eventualnom nezakonitom postupanju tužitelja predstavljaju radnje poduzete u neupravnom postupku, poduzetim radi prikupljanja obavijesti, a njihova forma se iscrpljuje u pisanom obliku te potpisu osoba koje daju izjavu i službene osobe pred kojom se ta radnja obavlja. Stoga nisu osnovani tužbeni navodi da su zapisnici o prikupljanju obavijesti od navedenih osoba nezakoniti dokazi. Osim toga, neosnovano se tužitelj poziva i na odredbe ZPP-a o nezakonitim dokazima u parničnom postupku, iz razloga što ZUP-om nije propisana supsidijarna primjena ZPP-a u upravnom postupku. Nadalje, imajući u vidu da je dužnost Carinske uprave provoditi unutarnju kontrolu s namjerom otkrivanja, utvrđivanja i sprječavanja kršenja zakonitosti rada i pravila službe od strane carinskih službenika i namještenika sukladno citiranom članku 60. ZCS-a, nije osnovan tužbeni navod da Carinska uprava nije bila ovlaštena primiti izjave prethodno navedenih osoba o postupanju tužitelja u obavljanju njegovih službenih dužnosti, a sve radi ocjene zakonitosti postupanja tužitelja u obavljanju njegove službene dužnosti.

17. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je, da je Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, Zahtjevom za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti od 4. lipnja 2024., zatražila pokretanje tog postupka protiv tužitelja zbog postupanja opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja od 22. srpnja 2025., a na temelju Izvješća Carinske uprave, Središnjeg ureda, o provedenoj unutarnjoj kontroli od 28. svibnja 2024. Nadalje, razvidno je i da je tužitelj podnio odgovor na Zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti u ostavljenom roku, a u kojem je zatražio da se provede dokaz neposrednim saslušanjem navedenih svjedoka. Nadalje, razvidno je da je prvostupanjsko tijelo u postupku provelo usmenu raspravu na kojoj je proveden dokazni postupak čitanjem isprava, među ostalim i, zapisnika o uzimanju izjava carinskih službenika GG i UG te FG, ĐG, ZG i tužitelja, kao i da je na raspravi tužitelj izjavio da ostaje kod prigovora na dokaze kako je to navedenu u odgovoru na Zahtjev za pokretanje postupka i prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza te da se suglasio s prijedlogom podnositelja zahtjeva da se saslušaju FG, ĐG i MG. Također, razvidno je i da je prvostupanjsko tijelo odbilo prijedlog za saslušanje navedenih osoba, kao nepotreban i odugovlačujući, nakon čega je doneseno prvostupanjsko rješenje od 22. srpnja 2025.

18. Sud ukazuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetoj u Odluci, broj: U-III-1916/2020, od 20. travnja 2022., u kojoj je navedeno da: "… Ustavni sud ističe da načela kontradiktornosti i jednakosti oružja kao temeljna postupovna jamstva pravičnosti postupka podrazumijevaju pravo stranaka u postupku da iznose navode, budu saslušane i osobno postavljaju pitanja svjedocima, čak i kad su zastupane po kvalificiranim punomoćnicima odvjetnicima. Ova načela također podrazumijevaju pravo stranaka da predlažu dokaze, a premda sudovi nisu dužni izvesti svaki dokaz koji stranka predloži, ipak su obvezni iznijeti dostatne i relevantne razloge za odbijanje dokaznih prijedloga… te da …Ustavni sud ukazuje i na to da izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjem zapisnika o izjavi svjedoka i službene bilješke samo po sebi ne uzrokuje povredu ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje sve dok je policijskom službeniku omogućen uvid u sadržaj zapisnika i bilješki na koje je mogao iznijeti svoje primjedbe…". Također, i u odluci broj: U-III-1807 od 23. prosinca 2010., Ustavni sud Republike Hrvatske naveo je da: "…izvođenje dokaza u disciplinskom postupku čitanjem pisanog iskaza svjedoka danog pred nekim drugim nadležnim tijelom na zakonom propisani način ne uzrokuje samo po sebi povredu prava na pravično suđenje, pod uvjetom da je, u konkretnom slučaju, policijskim službenicima protiv kojih se postupak vodio bilo omogućeno pred tim drugim tijelom suočiti se sa svjedokom i postavljati mu pitanja. Ustavni sud napominje kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske (presuda, 14. siječnja 2010., zahtjev br. 29889/04, stranica 7., § 49.), zauzeo stajalište prema kojemu: "Upotreba iskaza dobivenih tijekom policijskih izvida i sudske istrage u svrhu dokazivanja sama po sebi nije protivna stavcima 1. i 3. (d) članka 6., uz uvjet da je poštivano pravo na obranu. To pravo, u pravilu, zahtijeva da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da se sučeli sa svjedokom i ispituje svjedoka koji svjedoči protiv njega, bilo dok ovaj daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka (vidi, između drugih izvora prava, Isgro v. Italy, presuda od 19. veljače 1991., Serija A br. 194-A, str. 12, § 34; i Luca v. Italy, br. 33354/96, §§ 40-43, ECHR 2001-II)"…".

19. Stoga, imajući na umu navedeni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud ukazuje da za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja nije bilo nužno bezuvjetno prihvaćanje svih dokaznih prijedloga tužitelja, jer bi takvo postupanje dovodilo do kršenja načela ekonomičnosti i učinkovitosti postupka, već je u tom kontekstu bilo potrebno sagledati je li odbijeni dokazni prijedlog mogao utjecati na drugačije rješavanje upravne stvari. Osim toga, u upravnom je postupku službena osoba odgovorna za kvalitetno obavljanje svih radnji dokaznog postupka pa tako između ostalog mora odrediti koje bitne činjenice treba utvrđivati u postupku te koja su dokazna sredstva prikladna za njihovo dokazivanje, čime izravno utječe na tijek dokaznog postupka. Međutim, dužnost joj je omogućiti da stranke u dokaznom postupku ostvare i zaštite svoja prava, odnosno očituju se o činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Stoga disciplinsko tijelo koje vodi postupak nije vezano izborom dokaznih sredstva, a dokazna snaga pojedinih dokaznih sredstava ovisi o uvjerenju onoga tko provodi postupak te će o dokazivosti relevantnih činjenica, tijelo koje vodi postupak odlučiti po svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve radnje ispitnog postupka provode se brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku.

20. Ocjenom zakonitosti i pravilnosti provedenog postupka i donesenog rješenja tuženika, Sud je ocijenio da javnopravna tijela u osporenim rješenjima nisu pravilno i zakonito utvrdila i obrazložila odluku kojom su odbila dokazne prijedloge da se u postupku saslušaju navedene osobe-svjedoci. To stoga što je takvom odlukom tužitelj onemogućen zapravo preispitivati utvrđeno činjenično stanje, posebice imajući u vidu da je tužiteljevo postupanje utvrđeno isključivo na temelju iskaza navedenih osoba, a da tužitelj niti njegov opunomoćenik nisu bili prisutni tijekom davanja njihovog iskaza, niti im je kasnije u postupku bilo omogućeno neposredno saslušanje te postavljanje pitanja navedenim osobama.

21. Dakle, iako je nadležno tijelo bilo ovlašteno prikupljati obavijesti te sastavljati službene bilješke-zapisnike u neupravnom postupku, a radi utvrđenja ima li osnove pokrenuti postupak radi povrede službene dužnosti tužitelja, kojoj radnji niti on niti njegov opunomoćenik nisu nužno morali biti prisutni, Sud ističe da tako prikupljeni zapisnici mogu biti dokaz u upravnom (disciplinskom postupku), odnosno zakonito je bilo izvesti dokaz čitanjem takvih zapisnika na usmenoj raspravi koja se provodi u upravnom postupku. Međutim, kad stranke iznesu prigovore na tako izvedene dokaze, a posebice kad je isključivo na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, tada je potrebno posebice cijeniti izneseni dokazni prijedlog kojim se tako utvrđeno stanje može dodatno provjeriti, utvrditi, ili čak osporiti, te omogućiti strankama izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka te neposredno postavljanje pitanja svjedocima. Budući da je navedeno izostalo u ovoj upravnoj stvari, a da je odluka utemeljena na iskazima svjedoka koje tužitelj nikako drugačije nije mogao osporiti, već neposrednim saslušanjem i postavljanjem pitanja svjedocima, ocjena je Suda da je u provedenom postupku tužitelj nerazmjerno ograničen da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje koje mu idu u prilog, zbog čega stranke postupka nisu bile ravnopravne te nije ostvarena njihova procesna jednakost. Time je povrijeđeno tužiteljevo pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

22. Nadalje, osnovano je tužitelj naveo da je kazna u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju izrečena tužitelju na temelju različitih zakonskih članaka ZDS-a. Međutim, po mjeri je tužitelju izrečena identična kazna, a koju je prvostupanjsko tijelo pogrešno utemeljilo na brojčanoj oznaci zakonskog članka ranijeg Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12. - službeni pročišćeni tekst, 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22., 155/23.), a ne važećeg ZDS-a, na koji zakonski propis se tuženik pravilno u osporenom rješenju i odgovoru na tužbu pozvao.

23. U ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo će u izvršenju ove presude, u roku od 60 dana od dostave ove presude ponovno provesti postupak u kojem će neposredno saslušati navedene svjedoke te omogućiti strankama postupka da neposredno postavljaju pitanja svjedocima, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo rješenje, vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (članak 151. i 152. ZUS-a).

24. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti te, imajući u vidu prirodu stvari, predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

25. Točka III. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako Zakonom nije drukčije propisano pa je imajući u vidu navedeno, tužitelju priznat trošak zastupanja putem opunomoćenika sukladno Tarifnom broju 27. i Tarifnog broju 46. u svezi Tbr 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 u nastavku teksta Tarifa) i to za sastav tužbe i zastupanja na raspravi, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u koji iznos je uračunat i trošak PDV-a.

26. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23.) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a), dok je žalba dopuštena protiv točke III. izreke presude Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Matku Koprčini, Zagreb, Stančićeva 13

- tuženiku Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Drugostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a