REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1115/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec pintarić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ninoslava Pintarića, odvjetnika i punomoćnika tuženika OL, dipl.iur., prema generalnoj punomoći Su-1210/2021, te presude javno objavljene dana 12. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342 da tužitelju ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 1.331,09 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

-na iznos od 19,82 eura od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 6,10 eura od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 8,60 eura od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 16,73 eura od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 12,76 eura od dana 16.05.2020.godine,

-na iznos od 1,61 eura od dana 16.02.2021.godine,

-na iznos od 3,51 eura od dana 16.04.2021.godine,

-na iznos od 18,26 eura od dana 16.05.2021.godine,

-na iznos od 40,18 eura od dana 16.06.2021.godine,

-na iznos od 40,18 eura od dana 16.07.2021.godine,

-na iznos od 40,18 eura od dana 16.08.2021.godine,

-na iznos od 40,40 eura od dana 16.09.2021.godine,

-na iznos od 40,34 eura od dana 16.10.2021.godine,

-na iznos od 38,51 eura od dana 16.11.2021.godine,

-na iznos od 38,95 eura od dana 16.12.2021.godine,

-na iznos od 40,34 eura od dana 16.01.2022.godine,

-na iznos od 40,34 eura od dana 16.02.2022.godine,

-na iznos od 40,34 eura od dana 16.03.2022.godine,

-na iznos od 40,34 eura od dana 16.04.2022.godine,

-na iznos od 40,34 eura od dana 16.05.2022.godine,

-na iznos od 43,88 eura od dana 16.06.2022.godine,

-na iznos od 41,96 eura od dana 16.07.2022.godine,

-na iznos od 41,96 eura od dana 16.08.2022.godine,

-na iznos od 54,34 eura od dana 16.09.2022.godine,

-na iznos od 42,13 eura od dana 16.10.2022.godine,

-na iznos od 44,66 eura od dana 16.11.2022.godine,

-na iznos od 44,66 eura od dana 16.12.2022.godine,

-na iznos od 42,53 eura od dana 16.01.2023.godine,

-na iznos od 5,93 eura od dana 16.02.2023.godine,

-na iznos od 5,93 eura od dana 16.03.2023.godine,

-na iznos od 5,58 eura od dana 16.04.2023.godine,

-na iznos od 45,58 eura od dana 16.05.2023.godine,

-na iznos od 46,65 eura od dana 16.06.2023.godine,

-na iznos od 51,23 eura od dana 16.07.2023.godine,

-na iznos od 52,07 eura od dana 16.08.2023.godine,

-na iznos od 50,61 eura od dana 16.09.2023.godine,

-na iznos od 50,70 eura od dana 16.10.2023.godine,

-na iznos od 49,63 eura od dana 16.11.2023.godine,

-na iznos od 43,17 eura od dana 16.12.2023.godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Glavne sestre Zavoda u Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju. U razdoblju od prosinca 2019. do siječnja 2024. radila je na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada kao Glavna sestra Zavoda u Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju. Tužiteljica kao zdravstveni radnik obavlja poslove hitne službe u sklopu Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavoda za hitna i krizna stanja s Nacionalnim centrom za psihotraumatologiju. U navedenom Zavodu pacijenti mogu pristupiti ambulanti bez uputnice i bez prethodne narudžbe upravo u situacijama hitnog i akutnog psihijatrijskog stanja i dijagnoze. Takvom organizacijom rada tuženik je tužiteljici odredio da radi hitni prijem čime ju je rasporedio na poslove za koje je propisano uvećanje osnovne plaće po osnovi otežanih uvjeta rada od 23%. Tužiteljica radi na hitnom prijemu gdje je ustrojen Objedinjeni hitni bolnički prijem kao centralni hitni prijem koji objedinjuje sve medicinske specijalnosti osim hitne psihijatrije i hitne pedijatrije. Tuženik tužiteljici obračunava dodatak za posebne uvjete rada od 19%, a tužiteljica smatra da joj pripada dodatak za posebne uvjete rada od 23%, pa od tuženika potražuje razliku plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada između 23 % i 19%. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17.02.2026. tužiteljica na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 1.331,09 eura uz naknadu parničnih troškova, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva .

Tužiteljica u utuženom razdoblju nije obavljala poslove glavne sestre u zavodima za hitnu medicinu jer unutar Objedinjenog hitnog bolničkog prijama (OHBP – a) nema ambulante za hitna psihijatrijska stanja, niti Zavod za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju u svom sastavu ima takav odjel. Zavod za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju u formalnom nazivu sadrži riječ „hitna“, ali na navedenom Zavodu ne obavljaju se poslovi hitne medicine.

Imajući u vidu navedeno, u konkretnom se slučaju ima primijeniti Zaključak broj 93.b, sa 24. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 15. lipnja 2022. godine koji glasi: „Zdravstveni radnik na psihijatriji ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 19%.“, pa su stoga neosnovani navodi tužiteljice da ima pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada od 23%.

Dakle, tuženik je u utuženom razdoblju tužiteljici obračunao i isplatio uvećanje osnovne plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada u postotku na koji ima pravo temeljem važećih propisa, a to je postotak od 19%. Posljedično navedenom, tuženik je ujedno u utuženom razdoblju tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Tuženik ističe i prigovor prekluzije budući se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije u zakonskom roku obratila tuženiku sa Zahtjevom za zaštitu prava protiv rješenja tuženika Klasa: 4.5.1.-23/2148-2280, broj: 03/011/ŽJ od 17. svibnja 2023. kojim je tužiteljici utvrđeno pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada od 19%.

Tuženik predlaže naslovnom sudu nakon zaključenja glavne rasprave donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev i nalaže tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u isplatne liste, Rješenje od 30.12.2022., ispis web stranice tuženika, saslušao je svjedoka KL i RL i tužiteljicu, izvršio je uvid u izračun tuženika, pročitao je iskaze svjedoka FL iz istovrsnog predmeta Pr-1110/2025, HL, UL iz istovrsnog predmeta Pr-1112/2024, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. U odnosu na prigovor tuženika na prekluziju valja istaknuti da se u ovom postupku potražuje isplata razlike plaće, a za što tužiteljica nije bila dužna postupiti sukladno članku 133. stavak 3. Zakona o radu ( Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) odnosno prije podnošenja tužbe tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava.

6. Između stranka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao glavna sestra te da je u utuženom razdoblju radila u Klinici za psihijatriju, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju te da joj je isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada od 19%. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužiteljica pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 23%. Nakon što je tuženik dostavio izračun potraživanja, a tužiteljica tužbeni zahtjev uredila sukladno istom, nije bila više niti visina potraživanja sporna.

7. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke i tužiteljice, te koristio iskaze koji su svjedoci iskazivali u istovrsnim predmetima.

Tako je sud saslušao svjedoke KL i RL te tužiteljicu, te pročitao iskaze svjedoka FL iz istovrsnog predmeta Pr-1110/2025, HL, UL iz istovrsnog predmeta Pr-1112/2025.

8. Analizirajući iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da su svi iskazi bili suglasni u činjenici da je tužiteljica, kao i svjedoci, radili u utuženom razdoblju kao medicinske sestre na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu, Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju gdje su im dolazili pacijenti uglavnom bez uputnice s time da su se obrađivali krizni pacijenti. Tako svjedokinja KL navodi da nakon trijaže ukoliko je stanje pacijenta u pogoršanju ga vode na prijem u bolnicu, prate ga do druge zgrade, da to traje 10 minuta i da postoji opasnost od bijega ili ugrožavanja zdravlja, a tako iskazuje i tužiteljica, te svjedokinja RL. Također iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju nije bilo ambulante za hitnu psihijatriju, a da su nakon trijaže hitne pacijente trebali otpratiti u ambulantu za hitnu psihijatriju na objedinjeni hitni prijem gdje se liječe hitni slučajevi. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužiteljice jer su iskazivali na koji način su dolazili pacijenti koji su bili u kriznom stanju, bez uputnica, a koje su potom upućivali, po potrebu na bolničko liječenje.

9. Iz dokaznog postupka je utvrđeno da je tužiteljica nije radila na ustrojenom hitnom objedinjenom bolničkom prijemu u utuženom razdoblju, niti je radila na radnom mjestu zdravstveni radnik u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, već je radila na radnom mjestu glavna sestra na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju.

10. Člankom 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/2018) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedenim člankom propisan je popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak. U popisu pod točkom 2. određena su radna mjesta II, III i IV vrste te je određeno da pravo na dodatak na plaću ima zdravstveni radnik gdje hitni prijem nije ustrojen kao objedinjeni hitni bolnički prijem i to u iznosu od 20%.

Člankom 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/2019) je izmijenjen članak 55. Kolektivnog ugovora iz 2018. godine na način da je u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, za radna mjesta I, II, III i IV vrste određeno da zdravstveni radnik u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem ima pravo na dodatak od 23%.

11. Tužiteljica svoje potraživanje temelji na činjenici što je u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra na Zavodu za hitna i krizna stanja s nacionalnim centrom za psihotraumatologiju gdje su im dolazili i hitni i krizni pacijenti ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 23%.

12. Prema stavu ovog suda tužiteljica nema pravo na dodatak na plaću od 23%, jer navedeni dodatak sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pripada zdravstvenom radniku koji radi na radnom mjestu na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni prijem. Kod tuženika je ustrojen hitni objedinjeni bolnički prijem, a kako je već utvrđeno tužiteljica nije radila na tom radnom mjestu i tom hitnom prijemu u utuženom razdoblju.

13. Nije sporno da je tužiteljica radila na Zavodu gdje su im dolazili i hitni i krizni pacijenti te su po trijaži hitne pacijente trebali otpratiti na Objedinjeni hitni bolnički prijem, Kliniku za psihijatriju, no isto nema utjecaja na tužiteljičino pravo na dodatak na plaću jer pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 23% imaju samo oni zdravstveni radnici koji su zaposleni na hitnom prijemu te su stoga izloženi povećanom riziku. Naime, tužiteljica nije zaposlena neposredno na hitnom prijemu, što je različito u odnosu na poslove koje obavljaju zdravstveni radnici koji su zaposleni neposredno na hitnom prijemu.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

15. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 12. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku