REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-269/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sukinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optužene SJ, zbog kaznenog djela iz članka 132. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO- 126/2021 od 3. ožujka 2021., nakon održane javne rasprave 17. veljače 2026. i 10. ožujka 2026. u prisutnosti Marije Bukovac, općinske državne odvjetnice u Sisku te optuženicu uz branitelja, odvjetnika Čedomira Prodanovića, a odsutnosti oštećenice, 12. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP)

SJ, zvana S, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i MJ, djevojački E, rođena **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, diplomirana pravnica, visoke stručne spreme, zaposlena kao zamjenica općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, s trenutnim primanjima oko 2.300,00, vlasnica stana, neudana, bez djece, neodlikovana, bez vojnog čina, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi postupak, nalazi se na slobodi

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da:

u vremenu od 1. prosinca 2016. do 31. ožujka 2017. u Zagrebu, kao poslodavac u Odvjetničkom uredu Draženka Grubišić, sa sjedištem u [adresa], u nakani uskraćivanja zarađenih plaća, protivno članku 90. stavku 1., članku 92. stavku 3. i članku 93. stavku 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14), iako je imala dostatna financijska sredstva, zaposlenici navedenog odvjetničkog ureda EJ nije isplatila mjesečnu plaću od 5.500,00 kuna za mjesec studeni i prosinac 2016. te siječanj i veljaču 2017., niti joj je dostavila obračun dospjelih, a neisplaćenih plaća, oštetivši time EJ za iznos od ukupno 22.000,00 kuna

dakle, da nije isplatila cijelu plaću jednom radniku,

čime bi počinila kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja i to– neisplatom plaće, opisano i kažnjivo po članku 132. stavak 1. KZ/11

II.Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP upućuje se oštećena FJ da imovinskopravni zahtjev u protuvrijednosti iznosa tadašnjih 30.000,00 kn može ostvarivati u parnici.

III.Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-5. ZKP te nužni izdaci optuženice, kao i nagrada i nužni izdaci njenog branitelja padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu uvodno citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela iz članka 132. stavka 1. KZ/11 i članka 134. KZ/11. Naredbom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-50/2021-0 od 5. svibnja 2021. odlučeno je da se spis predmeta ustupi ovom sudu.

1.2.Na raspravi 18. ožujka 2025. (list 432) sud je obustavio postupak zbog kaznenog djela iz članka 134. KZ/11, uslijed nastupa zastare vođenja kaznenog postupka.

1.3.Oštećenica je postavila imovinskopravni zahtjev po osnovi neisplaćenih plaća za inkriminirano razdoblje, uz doprinose za pripadajuća osiguranja u iznosu 30.000,00 kn tadašnjih kuna. Optuženica je imovinskopravni zahtjev osporila.

2.Pozvana da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženica se očitovala da se ne smatra krivom.

3.1.Sud je na raspravi ispitao svjedokinje ŽJ i ZJ (stranice 433-437), oštećenu FJ(stranice 446-449) te svjedoke ZJ, ŠJ (stranice 487-488), NJ i OJ (stanica 559-562), kao i stalnu sudsku vještakinju za računovodstvo i financije Šteficu Hren (stranice 530-531).

3.2.Pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve EJ u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 22. ožujka 2019. s priloženom materijalnom dokumentacijom (list 33-90 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŠJ u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 22. ožujka 2019. (list 94-95 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka NJ u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 19. rujna 2019. (list 169-170 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŽJ u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku od 10. listopada 2019. (list 172- 174 spisa), Ispis iz sustava LANA e-mirovinsko za osiguranika EJ od 03. svibnja 2018. (list 8 spisa), Očevidnik o danima insolventnosti za SJ (list 116-124 spisa), Podaci iz jedinstvenog registra računa za poslovni subjekt SJ (list 125 spisa), Promet po transakcijskom računu poslovnog subjekta SJ u razdoblju od 01. studenog 2016. do 26. srpnja 2017. (list 126-128 spisa), Dopis Hrvatske odvjetničke komore broj: 5754/19 od 24. srpnja 2019. (list 129 spisa), Dopis Porezne uprave, područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb Klasa: 410-01819-01/541, Urbroj: 513-07-01-06/19-02 od 26. srpnja 2019. s prilogom (list 130-165 spisa), nalazi i mišljenja vještaka Janka Korpara od 2. lipnja 2023. (stranice 291-292 ) od 31. siječnja 2024. (stranice 315-316) , od 4. studenog 2024. (stranice 333-334) i dopuna nalaza i mišljenja od 19. studenog 2024. (stranice 361-362 i 366-367), dopuna nalaza od 21. prosinca 2024. (stranice 397-399), očitovanje od 8. siječnja 2025. (stranica 408), podnesak OKDO u Zagrebu od 23. rujna 2024. (stranica 323) i podnesak od 29. studenog 2024. (stranica 385), medicinska dokumentacija za optuženicu od 10.siječnja 2025. (stranice 417-418), iskaz vještaka Janka Korpara sa zapisnika od 30. siječnja 2025. (stranice 420-421), potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 28. siječnja 2025. (stranica 424), podnesak HZMO, Područne službe Zagreb od 28. svibnja 2025. (stranice 452-454), obrtni registar / sudski registar (stranice 457-460), podnesak FINA-e od 16. lipnja 2025. i 27. lipnja 2025. (stranice 466-469 i 473-477), podnesak ZA BA – pregled prometa po tekućem računu za SJ (stranice 510-511)Erste banke od 2. rujna 2025. (stranica 498), nalaz i mišljenje vještakinje Štefice Hren od 15. listopada 2025. (stranice 513-524), podnesak FINA-e od 9. rujna 2025. (stranica 484), podnesak ŠJ od 12. rujna 2025. (stranica 494) i HZMO - punomoć 5. prosinca 2016. (stanica 495) te izjava o opozivu punomoći (stranica 496), podnesak TJ od 20. veljače 2026. (stanica 565), podnesak optuženice od 20. listopada 2025. (stanica 528).

3.2. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo pa je sud pročitao izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu (list 579-580) i pozvao je da iznese obranu.

4.1. Optužena SJ (list 572-573) uvodno je rekla da se ne smatra krivom te se iznoseći obranu ograničila na djelo za koje nije nastupila zastara. Opisala je da je došla u jednu situaciju gdje je, kao presedan, dvaput u državnom odvjetništvu dobila nezakoniti otkaz, bila je primorana pokušati s odvjetništvom jer nije imala sredstava za život, iz očaja.

4.2.Opisala je da je 1.studenog 2016. otvorila ured u poslovnom prostoru kod oštećenice. Oštećenicu je upoznala putem svoje dobre poznanice ŽJ, a predstavila joj se kao SJC. Nisu sklopile pisani ugovor o najmu poslovnog prostora, nego su najam dogovorile usmeno. Njenog sadašnjeg supruga tada nije upoznala, niti vidjela, čula je da su tada bili posvađani, a naknadno je čula da je on kamatar. Nisu dogovorile rok najma, a oštećenici je bilo poznato optuženičino financijsko stanje, da je morala uzeti pozajmicu kako bi platila troškova HOK pa je računala da će obavljajući odvjetništvo nešto zaraditi. Nije bilo govora o tome da bi nju zaposlila, pri čemu mora reći da je oštećenica rekla da je završila ekonomski fakultet, a s tom strukom ona ne bi mogla kod nje niti, dočekivati stranke niti raditi administrativne poslove.

4.3.Napomenula je da se cijeli život bavi pravom i da se ne bi dovela u situaciju da ne zaključi pisani ugovor o radu jer zna koje su posljedice. Platila je oštećenici najamninu za dva mjeseca, vidjela je da nema posla, da neće dalje plaćati najamninu, imala je slabo stranaka, radila je neke zamjene. Krajem 2016. je otišla iz ureda jer je čula da se može odjaviti s adrese Jarušćica i prijaviti na adresi svog stana. Računala je da tako neće trebati plaćati najamninu, da će joj financijski biti lakše. Tada je bio u tijeku upravni spor u vezi njenog otkaza i imala je naznake da će se vratiti na posao.

4.4.Tijekom cijele 2017. nju su kontaktirale i oštećenica i ŽJ i predočavale da je ostala dužna novce oštećenici. Oštećenica je navodila više raznih osnova po kojima bi joj imala vratiti novce, počevši od toga da je ostala dužna za najamninu, potom da je napravila štetu time što je izašla iz prostora u vidu izmakle dobiti, a također je rekla da joj je dužna pet tisuća eura. Tvrdila je da joj je novce pozajmila za upisninu u HOK. Tada je ona oštećenici rekla da joj nije ništa dužna i da će ju prijaviti za iznudu.

4.5.Knjigovođu CJ preporučila joj je oštećenica jer su si one bile dobre, one je ispitana na raspravi i rekla je da bi ona reagirala da je oštećenica neprijavljeno bila zaposlena. U prosincu 2016. su joj ŽJ i oštećnica slale „strašne poruke“, u smislu da će joj se mrtva majka okretati u grobu i slične poruke u vezi njene majke, a koja je uslijed liječničke pogreške umrla oko pola godine prije nego je optuženica izgubila posao. Opisala je da je doživjela niz izuzetno stresnih situacija, nasilna smrt majke, gubitak posla, loša financijska situacija i liječnici su joj rekli da je uopće čudo što je to preživjela. Također je navela da je izuzetno narušenog zdravlja, kao i da voli posao kojeg obavlja.

4.6.Razlozi njenog odlaska iz Jarušćice bili su poremećeni odnosi sa oštećenicom, također to što ju je čekao posao, a nije niti imala novaca i nije mogla plaćati najamninu.

4.7.Nju je u prosincu 2016. oštećenica vrijeđala, nakon što je otišla iz poslovnog prostora je počela od nje tražiti novce, a ona je oštećenici rekla da će ju prijaviti tek onda kada se na neki način već vratila na posao. Nije prijavila oštećenicu jer je bolovala od zloćudnog tumora i svaki takav stres i izlaganje takvim postupcima bi joj narušilo zdravlje. Ona je imala simptome bolesti prije nego joj je dijagnosticirana. Nije oko najma poslovnog prostora u Jarušćici ništa razgovarala sa oštećeničinim suprugom, njoj je oštećenica rekla da je ona vlasnica. Optuženica nije provjeravala tko je vlasnik. Ona je oštećenicu poznavala preko ŽJ, sa oštećenicom se vidjela nekoliko puta, ali ŽJ joj je bila dobra poznanica. Njoj je oštećenica preporučila ŠJ, optuženica je s njom jednom kontaktirala ona je ponudila da joj potpiše punomoć. Kada joj se predočava punomoć na listu 495 spisa, navodi da se ona tako potpisuje, ali se ne sjeća da je potpisala punomoć. Ona je imala dva pečata ureda, jedan je još kod nje, a drugi je nestao. Nekad je jedan pečat imala kod sebe, a nekad je bio u uredu, a drugi pečat je uvijek bio u uredu. Nije dugo shvatila da joj drugi pečat nedostaje. Oštećenica protiv nje nije pokrenula parnicu radi isplate pet tisuća eura. Ne zna je li suprug oštećenice znao da je ona u tom poslovnom prostoru, protestirao nije. Ona je rekla oštećenici da će ju prijaviti za iznudu prije njene prijave Inspektoratu. Koliko vidi, ona je ovlastila putem punomoći ŠJ za knjigovodstvene poslove, ništa drugo.

4.8.Koliko se sjeća, najamnina je bila usmeno dogovorena do dvije tisuće kuna mjesečno, ona je dvije najamnine dala. Sjeća se da je platila mirovinsko osiguranje za mjesec dana, ali kako se prijavila na mirovinsko i tko ju je prijavio, ne zna. Sjeća se da joj je ostao dug prema HZMO. Ne sjeća se je li oštećenici rekla da će otići iz poslovnog prostora ili nije. Razlog slanja neugodnih poruka od strane oštećenice i ŽJ je bio taj što su je tražile novac. Poruke i komunikacija s njihove strane bila je neugodna i išla je u smislu da traže novce. Ne sjeća se je li oštećenici rekla da će otići. Ne zna od čega je oštećenica tada živjela, govorila je da je privatnica, izgledalo je da je imućna i da ima novaca. Oštećenica je nekoliko puta došla u ured na Jarušćici, ali je i pored bio jedan poslovni prostor kuda je dolazila pa je došla k njoj u prolazu. Ona je cijelo vrijeme imala ključeve poslovnog prostora, jedan je ključ imala optuženica, a jedan oštećenica, za poslovni prostor. Nije se mogla sjetiti je li i kako svoj primjerak ključa vratila oštećenici. U odvjetničkom uredu bio je neki namještaj, ona ga nije nabavila, također je u uredu bio i kompjuter kojeg nije nabavila. Ništa od toga nije iznijela iz ureda. Njoj naziv „ F“ ništa ne govori.

5.1.U postupku je nesporno bilo da je optuženica u inkriminiranom razdoblju imala svoj odvjetnički ured, čije je sjedište u jednom trenutku bilo na adresi u [adresa].

5.2. Bilo je sporno je li u tom uredu bila zaposlena EJ pa ako je, je li joj optuženica isplatila plaću.

6.1.Ispitana u svojstvu svjedoka prije podizanja optužnice, oštećena EJ u bitnome je navela da je za SJ, koja je bila odvjetnica i imala odvjetnički ured na adresi u [adresa], počela raditi 1. studenog 2016., što je bio datum na ugovoru, odnosno par dana ranije jer se radilo o blagdanu te je istaknula da je kod nje radila sve do kraja veljače 2017. U kontakt s njom je stupila putem tada najbolje prijateljice ŽJ koja ju je pitala želi li raditi u odvjetničkom uredu okrivljenice, a dogovor s okrivljenicom oko početka rada je postigla krajem listopada 2016. Okrivljenica joj je tada donijela obrazac ugovora o radu iz Narodnih novina u kojem je popunila sve potrebne podatke te je ona taj ugovor potpisala. U ugovoru je stajalo da je ugovorena plaća u iznosu od 5.500,00 kuna neto, dok su usmeno dogovorile da će imati i proviziju za klijente koje dovede u odvjetnički ured, ovisno o vrijednosti nagrade koju okrivljena naplati. Dogovoreno je radno vrijeme u trajanju od 7 sati dnevno u vremenu od 09,00 do 16,00 sati, drugih zaposlenika u uredu nije bilo, a knjigovodstvo za odvjetnički ured je vodila ŠJ. Njezin ugovor o radu okrivljenica nije potpisala, stalno bi govorila da joj je nešto sporno i da nije stigla potpisati, te ona svoj primjerak ugovora nije nikada dobila, niti joj je poznato je li ga okrivljenica predala na mirovinsko i socijalno. Ona je u uredu SJ obavljala poslove administrativnog tajnika, vođenje poslovne dokumentacije, izdavanje računa te je primala stranke zajedno s okrivljenom, no za taj svoj rad u trajanju od 4 mjeseca nije dobila niti jednu plaću, niti joj je okrivljenica plaćala doprinose. Okrivljenica je u jednom trenutku samo prestala dolaziti u ured, ona je s njom u više navrata pokušala kontaktirati, ali joj se nije htjela javiti.

6.2.Na raspravi, iskazala je da je upoznala optuženicu preko zajedničke prijateljice ŽJ, s kojom je išla u osnovnu školu te su nakon toga povremeno bile u kontaktu. Ona je optuženici bila susjeda i zbližile su se. Na oštećeničinom rođendanu ŽJ joj je predložila da optuženici pomognu. Predočila joj je da je optuženica suspendirana zbog situacije u koju je došla uslijed narušenih obiteljskih okolnosti, da je vrhunska tužiteljica i da bi otvorila odvjetnički ured. Oštećenica je tada bila nezaposlena i željela je raditi, ali novaca je imala. Bila je prije toga pet godina u Njemačkoj i imala ušteđevinu. S NJ je imala neke nesuglasice, ali generalno su bili u dobrim odnosima i njega je zamolila ako bi mogli koristiti njegov poslovni prostor za otvaranje odvjetničkog ureda. Napomenula je da su se ŽJ, optuženica i ona tijekom nekih šest mjeseci družile i nakon toga je pristala da optuženici pomogne i da zajednički otvore odvjetnički ured. Njen interes u tome bi bio da bi imala posao. Nije se mogla vremenski odrediti kada je to bilo, koje godine, ali može reći da je radila u uredu od blagdana Svih svetih u jednoj godini do kraja veljače naredne godine kada je vidjela da to nikud ne vodi. Imale su 4-5 stranaka za koje zna i to su GJ, DJ, nešto za Šibenik i njen suprug. Za supruga je optuženica aktivirala bjanko zadužnicu i naplatila dug, svi novci su sjeli na njen račun i putem njih su se naplatili njeni dugovi prema Elektri za njen stan. Već nakon Nove godine optuženica nije uopće dolazila u ured, ona ju je više puta zvala i ona je govorila da je u zatvoru kod stranaka. ZJ joj nije poznata. Za svo vrijeme rada kod optuženice je napisala 5-6 podnesaka, za svaki joj je trebalo pola sata i sačinila je fakture. Ona je imala troškove oko 28 tisuća kuna za uređenje ureda, što se odnosi na namještaj i kompjutersku opremu te je za 4 mjeseca platila režije. Nije pristala na rizik da joj optuženica ne bi platila ako ne bi išao posao. Ona je nju inače prijavila jer su ju zvali, zvala je knjigovođa i ljudi su tražili novce. Međutim, ostaje kod postavljenog imovinskopravnog zahtjeva da joj optuženica isplati plaće sa svim pripadajućim doprinosima. Zna da je knjigovođa pripremila sve potrebno da ju optuženica prijavi tijelima osiguranja, ali je tek kasnije, kada se optuženica nije javljala, saznala da ju ona nije prijavila na tijela osiguranja. Knjigovodstvo je vodila gđa. ŠJ koja je također bila ispitana kao svjedokinja.

6.3. Smatra da je radila četiri mjeseca kod optuženice, iako se nakon siječnja optuženica nije javljala, svjedokinja je dolazila na posao, uređivala Facebook stranicu i kontaktirala sa strankama, njima su se stranke javljale. Njoj niti u jednom trenutku optuženica nije rekla da više ne dolazimna posao i da posao nejde. Njoj niti u jednom trenutku optuženica nije najavila da bi mijenjala sjedište ureda, odnosno da bi radila na drugoj adresi. Nikad nisu potpisali pisani ugovor o korištenju poslovnog prostora sa optuženicom, oni su to pripremili, ali ona nije potpisala. Također nema ugovor o radu, to je sve kod nje. Svjedokinja je potpisala ugovor o radu , taj je ugovor kod nje. Ugovor o radu vidjele su one dvije. I NJ i optuženica i ona pričali su o korištenju poslovnog prostora. Njena plaća trebala je biti 500 eura, odnosno tadašnjih četiri tisuće kuna, a povrh toga je trebala dobiti proviziju od stranaka koje bi dovela, one se nisu dogovorile koliko bi ta provizija iznosila. Njoj je jednom optuženica na ruke dala 1.500,00 kuna koje je primila od jedne stranke. Svjedokinja nijednom nije imala u spomenuta četiri mjeseca potrebu izostati s posla. NJ zna sve što su se optuženica i ona dogovarale oko posla, njemu je o tome govorila. Ona je dobila preporuku za PJ kao knjigovođu. Ona im je također bila što se tiče poslovnog prostora. Također je našla i programera po preporuci i njemu je optuženica ostala dužna, kod njega je kupljena informatička oprema. Sve novce koje je uložila u ured je optuženica trebala vratiti kada bi dobila zaostatke plaće za četiri godine suspenzije. Svjedokinja je po struci dipl. ekonomista. Nju je optuženica trebala prijaviti s plaćom četiri tisuće kuna radi manjih doprinosa. Ona je ušla u sve ovo i uložila tolike novce jer joj je ŽJ garantirala za optuženicu. One su si tada bile jako dobre. Oštećenica trenutno živi u [adresa] i ŽJ nije vidjela 4-5 godina. Ona je u jednom trenutku nakon što više ured nije radio poslala poruku optuženici da joj vrati dug, ona je njoj porukom odgovorila da se obrati ŽJ, ona je ŽJ tu poruku pokazala i ona je rekla nešto u smislu što je optuženici. Svjedokinja nije imala saznanja da bi optuženica promijenila adresu uredu na [adresa]. U ured su stalno dolazile stranke, ali je optuženica odbijala poslove jer to nije znala. One su i preko stranice imale 3-4 upita.

6.4.Kada joj se predočava da je iskazivala da je bila dogovorena plaća 5500 kuna, navodi da tada je ta točno, ona je zaboravila, više ne zna niti koje je to godine bilo, moguće da je za supruga optuženica naplatila pet tisuća kuna, ali je bjanko zadužnica ostala kod nje i ne zna što se kasnije događalo. Svjedokinja je dolazila na posao jer netko treba biti u uredu, odgovarala na poruke i čekala da optuženica dođe. Ured je bio „normalan„ ured s radnim vremenom. Kada joj se predočava da se optuženica branila da se oštećenica osvećuje jer je mijenjala adresu ureda, navodi da za to nije znala, možda joj se osvećuju i knjigovođa i programer. Ona nije pokrenula parnicu kako bi naplatila od optuženice troškove ulaganja u ured, ona je samo htjela da ljudi koji su nju zvali vide da nije prevarantica. Ona je programera i knjigovođu upoznala s optuženicom, ona je jedina bila u uredu i zato su se oni njoj obraćali. Ona je njima rekla da će prijaviti optuženicu. Programeru je platila za redovno održavanje programa. To je bilo nešto sitno i nije se htjela sramotiti.

6.5.Njoj je uvijek optuženica govorila da će joj vratiti ugovor o radu, da će doći, a zašto joj ga nije dala, to nije pitanje za svjedokinju. ŠJ također ne raspolaže tim ugovorom, ona je dolazi u ured, ne često i tamo je vidjela nju. Tamo su sve u nizu lokali i svi znaju da je ona dolazila na posao jer su ju svi vidjeli, i NJ zna da je dolazila na posao.

6.6.Svi su tražili ugovor od optuženice, knjigovođa za ugovor o obavljanju svojeg posla, programer o održavanju i ona ugovor o radu. Ona je vidjela što piše u ugovoru o radu, to je bio tipski obraszac koji se kupuje u knjižari i pisalo je da će obavljati poslove tajnice. Ona je plaćala režije za četiri mjeseca zato jer je nakon četiri mjeseca prostor otišao u najam nekom drugom, za kozmetički salon. Nije točno da bi od 1. srpnja 2016. do 13. siječnja 2017. bila vlasnica i direktorica društva „Beauty salon“. Oni su radili sa četiri stranke i izdali im račun, drugi ljudi su dolazili, ali ih nisu primili. ŽJ je četiri do pet puta dolazila u lokal, pomagala je čistiti prva dva tjedna dok smu uređivali ured.

6.7.Kada joj se čita iskaz svjedokinje ŽJ sa zapisnika od 18. ožujka 2025., navodi, ona je radila sa istim radnim vremenom kao i one pa je dolazila vikendom, one su se tada družile. Ona je dolazila na posao jer je očekivala da će napraviti dobar posao. Ona je trebala dobiti proviziju za stranke koje je dovodila, a zna široki krug ljudi, ali je optuženica govorila da ona to ne zna raditi. Njen suprug je napravio bjanko zadužnicu na račun optuženice, a na teret GJ. U ta četiri mjeseca imali su nešto malo prometa, račune po 500 kuna. Račune je izrađivala samo ona. U siječnju 2017. optuženica je dva tjedna bila bolesna, potom je govorila da je kod klijenata u zatvoru i onda je oštećenica u veljači shvatila šta se događa.

6.8.Njen suprug donio je odluku da se poslovni prostor iznajmi kozmetičkom salonu. Optuženici nisu ništa o tome pitali jer ju više nisu mogli dobiti, ona je oštećenicu samo isključila. Oštećenica je mislila da se ona vratila na državnoodvjetnički posao i da se zbog toga više neće javljati. Nakon što joj je poslala poruku da se za dugovanja obrati ŽJ, ona se više nije javljala, a to bi moglo biti bilo kad od travnja do lipnja 2017., možda i poslije. Njen suprug je stavio oglas za poslovni prostor i odmah ga dalje iznajmio, nije bilo čekanja. Ona je poslala poruku optuženici poruku da se ured zatvara i da čeka da joj vrati novce. Oštećenica je definirala trenutak kada se ured zatvara. Nije bilo smisla plaćati režije bez da imaju koristi. U ugovoru o radu pisalo je da je zaposlena na neodređeno.

6.9.Ona je za licencu optuženici pozajmila pet tisuća eura. Novce je poslala po ŽJ u omotnici. Novce je tražila od optuženice porukom. Programer kojeg je spominjala se zove Ž, a prezime i naziv firme ne zna. Zna da je odvjetnica Lana fakturirala puno računa na optuženicu da ne uđe u sustav PDV i tako je dizala novce s računa. Ona se sada sjetila da su to ti računi koje je fakturirala, čini joj se 60 tisuća kuna. Misli da optuženica nije mijenjala tu odvjetnicu. Tu je optuženica dobila proviziju i tu je ona dobila onih 1500 kuna. Ne poznaje Lanu Mariju Milić, odnosno jednom ju je upoznala. Kod oštećenice je bio pečat odvjetničkog ureda i ona je potpisivala račune. Niti njen niti optuženičin potpis nisu bili nigdje deponirani. Na računima na listovima 57-58 spisa su njeni potpisi. Ona je napravila i žigove ureda. U njenom odnosu sa optuženicom, optuženica je bila nadređena zato jer je ona pravne struke i ona je oštećenici diktirala što da radi, također joj je ona rekla da nađe knjigovođu i programera. Danas prvi put čuje da su pečati bili označeni brojevima. Ona je zatvorila ured jer je jedne noći nestalo i papirologije i pečati i njezine osobne stvari. Optuženica je pokupila svu dokumentaciju, ali su kopije ostale kod knjigovođe. ŽJ je bila osoba koja, osim supruga, zna da je bio dogovor da ju optuženica zaposli. Nije primila ni jedan obračun plaće. Knjigovođa je bio dužan napraviti obračun plaće, ali ne zna je li to napravila. Njoj je optuženica predočavala da je njen spor protiv RH prema kraju, da treba dobiti naknade plaća i da će joj tada dati novce i zbog toga je sve to trajalo četiri mjeseca jer je čekala novce. Optuženica nije otvorila službeni mail, oni su radili putem Facebook-a. Ona je uzela dokumentaciju koja je bila kod ŠJ i odnijela ju na inspekciju. Nije obavijestila policiju kada su nestala stvari iz ureda jer nije bila provala, optuženica je imala ključ. Ona je pokupila svoje osobne stvari i stvari s radnog stola. ZJ ne poznaje. Kada se čita iskaz svjedokinje ZJ navodi da nema pojma tko je ta ZJ i sigurno nije ušla u ured. Kada joj se čita njen opis prostora, navodi da ima i fotografije te su tamo bila dva radna stola i čekaona te kuhinjica za kavu. Osporava da bi svjedokinja došla u ured, jedino ako su bile u nedjelju. Ako postoje ružne poruke koje bi slala optuženici, neka ih pokaže. Optuženica nikada nije trebala raditi advokaturu jer ona o tom poslu ne zna ništa.

6.10.Oštećenica je navela da je ona firmu Beauty salon Val-nea j.do.o. otvorila i prodala ju VJ, ali nikada nije s firmom radila. Otvorila je tu firmu jer je htjela nešto početi raditi. VJ je njena prijateljica i ona je otvorila kozmetički salon.

6.11.Sud je zatražio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ispis prijava i odjava na mirovinsko osiguranje za oštećenicu (OIB) za razdoblje od 1. studenog 2016. do 1. travnja 2017. Uvidom u dostavljene podatke (list 452-454) sud je utvrdio da je oštećenica od 11. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. bila prijavljena kod poslodavca “Beauty salon Val-nea v.š. j.d.o.o. zastupa EJ, radni odnos na neodređeno, nepuno radno vrijeme. Iste je godine u razdoblju od 9. ožujka 2016. do 31. svibnja 2016. bila prijavljena na neodređeno, puno radno vrijeme kod poslodavca “Maridos Manuel Caffee d.o.o. zastupa LJ”, pri čemu je njen suprug NJ na raspravi iskazao da je to bila njegova firma u kojoj mu je oštećenica neprijavljeno pomagala, a kasnije ju je prodao. Sud prihvaća podatke pribavljene od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao vjerodostojne jer je riječ o tijelu koje takve podatke prikuplja po službenoj dužnosti.

7.1.Ispitana u svojstvu svjedoka prije podizanja optužnice, ŽJ u bitnome je navela da je prijateljica EJ, dok je SJ upoznala u vremenu kada je ona bila u teškoj situaciji i izgubila posao pa joj je pomagala. Upoznala je optuženicu s EJ, koja je tada bila bez posla te su razgovarale o tome da bi one mogle zajedno raditi, ali optuženica tada nije bila u mogućnosti platiti „licencu“ u Hrvatskoj odvjetničkoj komori i zna da joj je EJ pozajmila iznos od 4 ili 5.000 eura jer je upravo ona taj iznos predala okrivljenoj. Optuženica je otvorila odvjetnički ured koji se nalazio na adresi [adresa] u [adresa]. U više navrata je dolazila u odvjetnički ured nakon što je započeo sa radom, a čak je i pomagala optuženici i EJ kod početka rada ureda. Bila je prisutna kada su optuženica i EJ dogovarale da će EJ raditi u odvjetničkom uredu okrivljene i obavljati administrativne poslove npr. kontakte sa strankama, vođenje dokumentacije, organizaciju posla i slično. Dogovorile su da će EJ imati plaću negdje između 5 i 6.000,00 kuna, time da je taj dogovor bio usmen, a ne zna jesu li kasnije potpisivale kakav ugovor o radu. EJ je s radom počela tijekom studenog 2016. i u uredu je radila nekih 4-5 mjeseci te joj je poznato da za taj rad nije dobivala plaću.

7.2.Na raspravi, opisala je da je prijateljica EJ od djetinjstva, a u jednom trenutku je upoznala i optuženicu te je i nju doživljavala kao prijateljicu ali sada vidi da ju je krivo procijenila. U jednom trenutku, sada se ne može orijentirati kada, nekako bi bilo krajem godine pa do siječnja iduće godine, od 10.-og mjeseca otprilike, EJ bila je zaposlena kod optuženice. Zna da je bila riječ o prostoru Zagreb, Jarušćica iza Arene jer je tamo na prijateljskoj osnovi odlazila počistiti. Ne zna na kojem je radnom mjestu bila EJ, ali zna da se žalila da nije primala plaću. Kolika plaća joj je bila, koliko plaća nije primila i je li primila obračun place, ne zna. Zna samo da nije primala plaću. Ne zna koliko dugo je EJ radila bez plaće niti ne zna koji su bili njeni razlozi da unatoč tome što nije primala plaću i dalje radi. Sada se prisjeća da je njoj optuženica obećavala da će dobiti plaću, ali se svaki put na drugi način ispričavala i nije plaću isplatila. Ne zna koji su bili izgovori da se ne isplati plaća. Ona je naglasila da je tu treća osoba i da ne zna što su optuženica i oštećenica između sebe dogovarale i što su imale. Također ne zna kako je obavljanje odvjetničkog posla uopće išlo, je li bilo i koliko posla. Zna da su neki ljudi dolazili po pravnu pomoć. Kada joj se predočava da je prilikom ispitivanja pred ODO Sisak 10. listopada 2019. iskazivala da je EJ imala između peti i šest tisuća tadašnjih kuna, a danas se nije toga sjetila, sada se prisjeća da je tako bilo. Ako je tada rekla da je oštećenica radila od studenog 2016. pa četiri do pet mjeseci nadalje, tada joj je sjećanje bilo svježije. Ona je za EJ predala u ruke optuženici novce za licencu, i to pet tisuća eura, kada joj se predočava da je govorila o četiri ili pet tisuća eura, misli da je bilo pet. Vjeruje da je EJ dobila makar i jednu plaću, da ne bi tužila optuženicu. Ona je iskazivala u Sisku da je EJ trebala u odvjetničkom uredu optuženice obavljati administrativne poslove, toga se danas nije mogla odmah sjetiti, ali to je točno. Ona je upoznala optuženicu i oštećenicu. Optuženica je tada bila u lošoj financijskoj situaciju, nije radila. Ne zna je li EJ prije zaposlenja kod optuženice otvoren frizerski obrt. AJ bio je prisutan kada je dala novce optuženici za licencu. On ja od EJ dobila zatvorenu omotnicu s novcima za licencu kako su to ona i optuženice dogovorile, nije novce brojala, nego ih je samo predala u omotnici. Njoj je EJ rekla koliko je novaca bilo u omotnici. Ona je prijateljica EJ i tako zna da je ona bila zaposlena kod optuženice, EJ joj je to rekla. Nije znala je li EJ imala ugovor o radu. U ono vrijeme , po njenim saznanjima je otvorena firma, zajedno su dogovarale otvaranje firme optuženica i oštećenica, firma je otvorena na ime optuženice, a ne zna zašto na njeno ime. Njoj je EJ pričala da su neki ljudi dolazili po pravnu pomoć. Nije znala koliko je ljudi dolazilo u odvjetnički ured, ali zna da su dolazili. U to vrijeme i SJ i EJ bile su bez posla. Ona je optuženicu upoznala i s njom razvila prijateljski odnos. NJ je nevjenčani suprug EJ, barem je tada to bio i oni su si u vrijeme kada je EJ radila kod optuženice bili dobri. Smatra da je optuženica mogla zaraditi i na taj način isplatiti plaću. Pretpostavlja da je EJ imala ušteđevinu, ona je radila preko 30 godina. Imala je butik s tekstilom. Vjerojatno je EJ bilo potrebno zaposlenje kada se dogovorila sa optuženicom da će kod nje raditi. Ona je čula da je optuženica od ljudi pozajmljivala i da im nije vratila novce, smatra da je ona prevarant. Ne zna je li EJ bila prijavljena tijelima osiguranja. Pretpostavlja da u to vrijeme EJ nije bila bolesna i nije išla liječniku, to je bilo par mjeseci, a ne par godina. Vjeruje da je EJ prestala raditi kod optuženice jer joj ona nije plaćala. Pretpostavlja da optuženica više nije bila odvjetnica i prestala se time baviti kada je EJ trebala vratiti novce. Postojao je knjigovodstveni servis koji im je vodio knjige i sve više zna od nje. Prostor u kojem je bio odvjetnički ured je bio u vlasništvu NJ. Ne zna je li bilo dogovoreno da se plaća korištenje poslovnog prostora kod NJ. Ona od trenutka kada je optuženica rekla da nije njoj dala novce za licencu i kada su nastali problemi jer nije plaćala Z više s optuženicom ne kontaktira. Njoj nije poznato ime ŠJ. Ne zna ima li ona saznanja o ovome o čemu je ona iskazivala, misli da nema. Na pitanje branitelja odgovara, nije znala u onom trenutku da je optuženica takva osoba i zato je prijateljici preporučila da s njom radi, sada zna kakva je ona. Ona je zaposlena 25 godina u vodoopskrbi i odvodnji, a dolazila sam u ured najčešće vikendom, ne često, kada su čistile. Nije točno da bi ona i oštećenica optuženici prijetile.

8.1.Ispitan u svojstvu svjedoka prije podizanja optužnice NJ u bitnome je naveo da je u izvanbračnoj zajednici s EJ. Njegovo trgovačko društvo „Maridos Manuel Caffe“ d.o.o. imalo je u vlasništvu poslovni prostor na adresi u [adresa], u kojem je svoj odvjetnički ured otvorila okrivljena SJ. Njegova supruga je u kontakt s okrivljenom došla preko zajedničke prijateljice ŽJ, sjeća se da su se svi zajedno našli na kavi gdje je i došlo do dogovora da će njegova supruga raditi u odvjetničkom uredu okrivljene, a da će ured biti smješten na adresi [adresa], u poslovnom prostoru njegovog trgovačkog društva. Sve dogovore oko samog zaposlenja, plaće, radnog vremena, opisa poslova i slično dogovarala je njegova supruga EJ izravno sa okrivljenom pa o tome nema neposrednih saznanja. Navodi da je njegova supruga EJ kod okrivljene u odvjetničkom uredu bila zaposlena krajem 2016. i početkom 2017., odnosno radila je nekih 3 do 5 mjeseci na knjigovodstvenim i uredskim poslovima, da bi u jednom trenutku okrivljena samo prestala dolaziti u ured i više se nikome nije javljala. Njegova supruga je svakodnevno odlazila na posao, s time da je nekada odlazila već u 08,00 sati, a nekada kasnije, ovisno o dogovoru sa svojim poslodavcem te ju je on u više navrata osobno posjetio na poslu. Niti jednu plaću za vrijeme trajanja rada njegova supruga nije dobila, a kada je naknadno išla podnijeti prijavu na Zavod za zapošljavanje, saznala je da ju okrivljena uopće nije niti prijavila kao radnika, niti joj je isplaćivala bilo kakve doprinose. Sjeća se da mu je supruga spominjala i da joj je okrivljena obećavala povrat ulaganja od 5.000 eura, a koji iznos je njegova supruga uložila u uređenje odvjetničkom ureda, ali ni to nije naknađeno.

8.2.1.Na raspravi, iskazao je da se zbog proteka vremena više ne sjeća detalja, može načelno reći da je imao jedan ugostiteljski objekt na Jarušćici, uz namjeru širenja je kupio i susjedni objekt, a to je objekt koji je kasnije bio iznajmljen optuženici. Nije se mogao sjetiti je li u trenutku najama taj objekt bio upisan u korist njegovu ili firme, sada je taj objekt vlasništvo njegove kćeri jer joj ga je poklonio. Zna da je supruga preko nekih kontakata upoznala optuženicu, a što su one i kako točno dogovorile i kako je supruga počela kod nje raditi, to ne zna. Koliko mu se čini, njegova je supruga bila prijavljena kod optuženice, on im je dao kontakt svoje knjigovođe ŠJ i ona je radila prijave. Koliku plaću je supruga dogovorila ne zna, čini mu se da nije primila ni jednu plaću. Sada više ne zna niti u kojem razdoblju je odvjetnički ured poslovao. Zbog proteka vremena više se ne sjeća kome je optuženica trebala plaćati najam, ili njemu ili firmi, pretpostavlja da je bio sklopljen ugovor o najmu, ali detalje ne zna. Kako je ured poslovao, nije mu poznato, sjeća se nekih računa odvjetnice Milić.

8.2.3.Kada mu se predočava da je do kraja prosinca 2016. supruga bila prijavljena HZMO na nepuno radno vrijeme kod firme Valnea, to ne zna i ne sjeća se gdje je točno supruga radila prije nego je počela raditi kod optuženice.

8.2.4.Čini mu se da je optuženicu angažirao u vezi nekog KJ, kao u magli se sjeća neke zadužnice. Koliko su dugo radile, se ne sjeća. Čini mu se da je prestala raditi kada je došlo do spora zbog neisplata plaća.

8.2.5.Ne sjeća se je li bio prisutan kada se dogovaralo da će doći do radnog odnosa. Ne zna je li supruga potpisala ugovor o radu. Nema saznanja je li supruga optuženici pozajmila novce. Ne zna je li supruga ulagala u posao optuženice, on je ulagao u namještaj koji je bio u uredu, a to je ulagala i supruga.

8.2.6.Na pitanje suda sjeća li se da bi optuženica početkom 2017. postala nedostupna i nije dolazila u ured, je li njegova supruga tada radila, navodi da se toga ne sjeća. Ne sjeća se je li odvjetnici platio uslugu zastupanja u odnosu na zadužnicu i KJ.

8.2.7.Namještaj za ured supruga i on kupovali su, to je bio zajednički novac, vjeruje da je namještaj ostao u uredu. Njegova supruga po struci je ekonomist. Ona nije radila prije poslove tajnice u odvjetničkom uredu, ali je bila direktorica u firmi Zeplin. Misli da je supruga u odvjetničkom uredu zaprimala klijente i papirologiju. On je danas rekao da mu se čini da je supruga bila prijavljena tijelima osiguranja, sada vidi da je saznala da nije bila prijavljena, nije to točno niti znao. Njegova supruga je počela raditi u uredu, po dogovoru sa optuženicom, jer je imala ekonomsko znanje koje optuženica nije imala. Ne zna je li supruga u odvjetničkom uredu radila puno radno vrijeme. Njega cijele dana nema kod kuće i ne može reći je li supruga bila odsutna kao da radi puno radno vrijeme, a i prošlo je puno vremena. On se sada sjeća da je ŽJ kao prijateljica supruge "bila poveznica kod upoznavanja". Ne sjeća se na koliko dugo je bio dogovoren najam ureda, to su dogovarale supruga i optuženica. Ne zna kakvo je bilo financijsko stanje optuženice kada je pokretala odvjetnički ured.

8.2.8.U to vrijeme on je bio vlasnik firme, njihova obiteljska financijska situacija bila je dobra. Ne zna kakve poslove je supruga radila u Valnei, moguće knjigovodstvene, birokratske. Ne zna kada je supruga ostala bez posla prije nego se zaposlila kod optuženice. Ne sjeća se koji bi bio porezni režim vezano uz poslovni prostor iznajmljen optuženici. Njegova supruga, bila prijavljena kod Maridos Manuel caffe ili ne, cijelo vrijeme je njemu pomagala kao ekonomist, ali čini mu se da kada je ona radila u odvjetničkom uredu, da on više nije radio za Maridos Manuel caffe, da je prodao distribuciju. On se vrlo rijetko viđao sa optuženicom kad se sve to događalo, moguće samo vezano uz komunikaciju oko zadužnice. Knjigovođa bi bio zadužen što se tiče ugovora o najmu poslovnog prostora. Misli da sa ŠJ nije ništa posebno pričao vezano uz odvjetnički ured, odnosno suradnju. Tezu obrane da je ovdje riječ o osveti jer se poslovni poduhvat odvjetničkog ureda nije isplatio, ne bi komentirao. Ne zna koja djelatnost se obavljala u poslovnom prostoru Jarušćica 5a nakon odvjetničkog ureda, moguće ga je iznajmio za kozmetički salon, a sada je to prostor njegove kćeri. Koliko je njemu poznato, optuženica im nije vratila novce za opremanje objekta namještajem, ne zna niti kakav je točno u vezi toga bio dogovor. On je optuženicu vidio 3-5 puta, moguće da je imao njen broj.

9.1.Ispitana u svojstvu svjedoka ŠJ u bitnome je navela da je odgovorna osoba trgovačkog društva „Leon grad“ d.o.o. koje se bavi pružanjem knjigovodstvenih usluga, pri čemu joj je EJ predložila da kao klijenta preuzme odvjetnički ured u kojem je ista radila krajem 2016. i početkom 2017. Ona je na to pristala te je negdje početkom studenog 2016. sukladno dogovoru došla u odvjetnički ured na sastanak s odvjetnicom SJ kojem je bila prisutna i EJ, a okrivljena joj je rekla da bi joj trebalo voditi knjigovodstvenu dokumentaciju za odvjetnički ured. Pristala je na poslovnu suradnju te sastavila ugovor o knjigovodstvenim uslugama koji je osobno donijela u odvjetnički ured i predala okrivljenoj, time da je isti bio potpisan i ovjeren od strane njezinog trgovačkog društva, dok je okrivljena isti tek trebala potpisati. Iako ugovor nije bio potpisan, jer je okrivljena to stalno izbjegavala i davala različite isprike, s povjerenjem u poslovnu suradnju istoj je izdala fakture za studeni i prosinac 2016. te siječanj, veljaču i ožujak 2017., jer je za odvjetnički ured u tom razdoblju predavala JOPPD obrazac, a sačinila je i godišnji obračun za 2016. Navela je kako nikada nije dobila dokumentaciju o prijavi bilo kojeg radnika odvjetničkog ureda SJ, pa tako ni dokumentaciju koja bi se odnosila na radni odnos EJ u navedenom odvjetničkom uredu. U prostorima odvjetničkog ureda bila je u dva navrata, EJ je ondje vidjela kada je došla na dogovor oko poslovne suradnje, a nije joj poznato da li je ona s odvjetničkim uredom imala sklopljen ugovor o radu niti na koji način je ona to riješila s okrivljenom, odnosno kako su one surađivale, samo zna da je to na kraju loše završilo.

9.2.Na raspravi, nije se sjećala detalja jer je prošlo možda i 10-ak godina. EJ bila je njen klijent, ona je imala kozmetičke salone i svjedokinja je bila njen knjigovođa. Ne sjeća se je li u doba kada ju je kontaktirala za ovaj posao ona negdje radila i je li s njom vršila u tom trenutku uslugu knjigovodstva. Ona prima klijente po preporuci, EJ je nazvala i rekla da je kupila poslovni prostor i iznajmila ga jednoj odvjetnici koja treba knjigovođu. S EJ bila je u strogo poslovnom odnosu. U prostoru gdje je bio odvjetnički ured bila je dvaput, prvi put čini joj se u jesen, tada je stekla dojam da je EJ tamo u poslovnom odnosu, zatekla ju je za radnim stolom. U kakvom je točno odnosu bila sa optuženicom ne zna. Kada je bila prvi put, donijela je ugovor. Njena suradnja sa optuženicom trajala je kratko, oko pet mjeseci. Nije ranije bila u tom poslovnom prostoru na Jarušćici. Ne sjeća se je li obrt optuženice imao zaposlene, misli da nije imao. Također je napomenula da u tom trenutku se mijenjao zakon pa tako su jedno vrijeme trebali podatke za zaposlenike, a jedno vrijeme ne. U praksi kao knjigovođe ne pita klijente imaju li zaposlene, ako imaju, oni daju ugovor o radu. Ona sa EJ u vezi posla vođenja knjigovodstva za vođenje odvjetničkog ureda nije razgovarala. Ne može se sjetiti je li ured poslovao s dobitkom za vrijeme što sam vršila uslugu knjigovođe.

9.3.Kada joj se čita njen iskaz na listu 94 spisa iza, drugi odlomak, navodi, kada je rekla da je „to na kraju loše završilo“, ona je mislila na svoju suradnju sa optuženicom.

9.4.Čini joj se da je vodila knjigovodstvo EJ za salon Val-nea. Saznanja o trajanju radnog odnosa EJ u salonu nema, ne sjeća se. EJ je s njom surađivala više godina jer je ona prije salona Val-nea imala salon na Trešnjavci. Direktori i vlasnici znaju biti prijavljeni u radni odnos, a da ne rade u firmi nego vode posao kao direktori. Misli da je ona bili direktorica. Ona je donijela optuženici ugovor o poslovnoj suradnji, ona ga nikada nije potpisala i vratila. Optuženica je njenu punomoć odnijela u poreznu upravu i to se smatra pristankom da joj obavlja knjigovodstvene usluge. Ona treba imati ugovor i punomoć s klijentima. Nije točno da bi joj optuženica rekla da nema novaca i da ju ne može plaćati. Ona je radila knjigovodstvene poslove za ured optuženice, izvode iz poslovnih knjiga, ulazne i izlazne račune, a zadnje je napravila godišnji obračun, koji se radi u veljači, moglo je to bilo sredinom veljače. Preuzela ga je optuženica i od nje odnijela u poreznu upravu. Prekinule su suradnju jer joj nije plaćala usluge, zadnji razgovor je bio prijeteći kako je i iskazala pred DO nakon toga nije pokretala ovrhu jer je bila riječ o malim iznosima. U ono vrijeme za vođenje knjigovodstva za obrt je bila dovoljna punomoć, punomoć sastavlja knjigovodstveni servis jer ima formalni oblik, ali ju moraju potpisati obje strane. Ne bi znala čuva li tu punomoć, vjeruje da ne zbog proteka vremena i proteka suradnje. Punomoć se predaje poreznoj upravi po sjedištu odvjetničkog društva, konkretno Novi Zagreb, ne zna koliko dugo se ta punomoć čuva. Ne sjeća se je li optuženica pred njom potpisala tu punomoć, ali bez punomoći joj porezna uprava ne bi dozvolila da joj išta šalje u ime ureda. Ne zna na temelju čega bi se moglo vidjeti je li odvjetnički ured u razdoblju njihove suradnje bio u mogućnosti isplaćivati plaće. EJ joj nikada ništa nije ostala dužna, a s njom više ne surađuje. Njoj je EJ dala novce za dva mjeseca, možda i za tri, za vođenje knjigovodstva za odvjetnički ured Grubišić i rekla da će „one dvije to riješiti“. Onda je rekla da je ona prekinula suradnju, svjedokinja je vidjela da joj neće biti plaćeno i prekinula suradnju. Njoj je plaćeno u gotovini, a ona je fiskalizirala gotovinski račun. Račun je ispostavljen na odvjetnički ured. Misli da je u Sisku predala taj račun.

10.1.Svjedokinja OJ iskazala je da su ona i optuženica bile susjede, bilo joj je poznato da je u teškoj financijskoj situaciji, da traži izlaz iz toga. Tada kada se učlanjivala u HOK nije imala svoju karticu, na karticu svjedokinje platila je članarinu. Spomenula je jednu ženu koju svjedokinja ne poznaje, da će joj dati prostor da pokuša s advokaturom. Bila je riječ o prostoru nasuprot Arena Centru, kada je svjedokinja išla tamo, svratila je u ured i vidjela optuženicu da sjedi sama u jednom malom prostoru. Pet do sedam puta sam je bila i nisam vidjela klijente. Također nije vidjela niti nikog zaposlenog. U sjećanju joj je još da je prostor mali i nereprezentativan. Njoj je optuženica u jednom trenutku rekla da nema klijenata i prebacila se doma te je radila od doma. Njoj optuženica nije spominjala da je u najmu poslovnog prostora, ona je to shvatila kao zajedničku investiciju.

10.2.Ona je u prostoru vidjela jedan radni stol s kompjuterom, nije vidjela prostor za dvije osobe. Riječ je bila o prizemlju zgrade na Jarušćici, vidjela je neki natpis , ali ne zna kakav je to bio natpis, to je bilo 2016. i ne može se sjetiti.

11.1. Svjedokinja ZJ iskazala je da je u prijateljskim odnosima sa optuženicom zadnjih 12-13 godina. Ima više društava s kojim pije kavu pa je tako upoznala i ŽJ, a dvaput je vidjela i EJ, i to u ugostiteljskim objektima. I s ŽJ je bila dobra, ali kada je čula za probleme o kojima će danas iskazivati, se odmaknula od nje. ŽJ joj je jednom ispričala da SJ otvara odvjetnički ured, da će to biti u poslovnom prostoru EJ, da će to biti super da će zaraditi i da će EJ dobiti postotak od zarade te će svi biti sretni i zadovoljni. Ona si je protumačila da će EJ dobiti postotak jer je ured u njenom prostoru. Zna da je SJ imala ured nekako od studenog jedne godine pa kratko nadalje te je već u studenom iduće godine sigurno opet bila u državnom odvjetništvu. To zna jer je, budući da je tada radila u školi na putu s posla, znala otići do ureda. Tamo je zatekla SJ samu. Nikada tamo nije vidjela EJ. SJ se žalila da se čeka da ured počne raditi, ali da nema baš posla pa joj je rekla da neka to ostavi ako ne ide. Čak joj je pozajmila 400-500 kuna koje joj je ona vratila kada se vratila u državno odvjetništvo. Pretpostavlja da je uloga ŽJ bila u tome da je spojila optuženicu i oštećenicu, a koji je bio njen interes, ne zna. Jasna je tada bila koliko zna u lošim odnosima s partnerom i bili su razdvojeni. Čini joj se da je ona tada trebala novce. Koliko joj je SJ pričala, EJ kod nje nije bila zaposlena i ni sama nije imala posla. Njoj je SJ rekla da joj je jedan kolega pozajmio novce za upisninu. Njoj je SJ znala pokazati, pa čak i poslati, poruke koje je dobivala od ŽJ ili EJ, a koje su bile jako duge i ružne u smislu da su nezadovoljne jer se ona više ne želi baviti odvjetništvom. Svjedokinja je dolazila u ured jer je imala radno vrijeme da je ranije završila s poslom, a nije odlazila tamo po pravne savjete. Ne zna tko je RJ. Ona se, nakon što je saznala za te poruke, distancirala od ŽJ. Ona se ne sjeća i SJ nije pričala kako bi ona platila poslovni prostor. Zna da su EJ i NJ tada bili posvađani i nema saznanja da bi prostor u kojem je bio ured bio u vlasništvu NJ, u tome su bile ŽJ i EJ.

11.2.Nije nikada čula da bi EJ i optuženica sklapale ugovor o radu. Ne zna tko je ŠJ. Misli da je poslovni prostor na Jarušćici bio u prizemlju i ona je ušla u jednu prostoriju, ne zna je li bilo i drugih prostorija. Sjeća se samo da je tamo bio samo jedan stol i stolac kojeg je koristila optuženica. Ona je otprilike dva puta tjedno odlazila tamo i nije vidjela EJ. Zna da je optuženica za Božićne praznike išla u Split i kada se nakon toga vratila da je rekla da više to neće raditi, da će otkazati. Ona se u 11. mjesecu nadala da će biti stranaka, ali očito nije išlo.

12.1.Mogućnost odvjetničkog ureda da raspolaže sredstvima po računu bila je predmet financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za ralunovodstvo I financije Štefici Hren. U svom nalazu od 14. listopada 2025. vještakinja se očitovala da je u razdoblju od 1. studenog 2016. do 31. ožujka 2017. odvjetnički ured SJ imao financijska sredstva na svom računu s priljevom I odljevom u iznosu 67.578,46 kn. Nakon 15. prosinca 2016. odvjetnički ured više nije bilo u blokadi i imao je mogućnost raspolaganja financijskim sredstvima na svom računu do 31. ožujka 2017.

12.2.Vještakinja Štefica Hren na raspravi je opisala da kod izrade nalaza nije imala na uvid u ugovor o radu EJ. Stanje računa, a vezano uz tablicu broj 2 na listu 6 nalaza bilo je i na dane 28. prosinca 2016. i 10. ožujka 2017. 0 kuna. Od 1. siječnja 2017. do kraja ožujka 2017. na računu odvjetničkog društva nije bilo dovoljno sredstva za isplatu plaće iz razloga što je sav ostvaren dohodak iz 2016. i isplaćen. Smatra da iza 15. prosinca 2016. umjesto cijelog dohotka koji je isplaćen, mogle su se isplatiti plaće. Kada se gleda pregled prometa po računu za odljev, piše samo "materijalni troškovi". Kao dohodak prikazuje se razlika između poreznih primitaka i poreznik izdataka. Dohodak prema predanoj poreznoj prijavi ostvaren za 2016. je u iznosu 59.838,77 kuna. Ona je to tako u nalazu definirala prema važećim poreznim propisima. Na računu nije ostalo novaca jer se prethodno isplatio ukupan dohodak. Samostalna djelatnost može samostalno raspolagati sa svojim sredstvima na računu. Ona je provjerila je li još netko bio zaposlen u odvjetničkom uredu i to je vidljivo na listu 9 nalaza. Nije bila njena zadaća da analizira izvršene usluge, može samo reći da za priljeve postoje izdani računi odvjetničkog ureda koji su naplaćeni. Porez na dohodak u periodu kojeg je vještačila nije plaćen, ali je dospio 28. veljače 2017. Optuženica je za sebe doprinose platila za studeni 2016., a dalje nije plaćala. Ako je oštećenica bila prijavljena u radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme od 4 sata dnevno, onda je mogla i kod drugog poslodavaca biti u radnom odnosu do maksimalnog tjednog opterećenja, ali tu se propisi mijenjaju i morala bi provjeriti koje je to bilo opterećenje 2016.

12.3.Vještakinja je osoba odgovarajuće ekonomske struke. Njena objektivnost nije upitna. Međutim, ocjenu provedenog vještačenja vrši sud analizirajući taj dokaz sam za sebe i u vezi sa ostalim provedenim dokazima. Okolnost da nakon 15. prosinca 2016. ured nije bio u blokadi I da je na računu bilo priljeva, po ocjeni suda, treba dovesti u vezu s činjenicom je li oštećenica bila zaposlena u uredu I je li optuženica bila u obvezi njoj isplatiti plaću.

13.1.Iz dopisa Hrvatske odvjetničke komore proizlazi da je optuženica bila upisana u Imenik Hrvatske odvjetničke komore od 01. studenog 2016. do 26. srpnja 2017. (list 15), time da je s danom 10. ožujka 2017. Promijenila sjedište ureda na adresu: “ [adresa]. Ove podatke sud prihvaća jer potječu od tijela koje vodi odgovarajuće evidencije.

14.2.Predstavnica tužitelja u završnom govoru iznijela je stajalište da rezultati provedenog postupka nedvojbeno ukazuju na zaključak da je optužena SJ počinila kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. stavak 1. Kaznenog zakona na štetu oštećene FJ (prethodno EJ) na način kako ju se tereti u optužnici. Smatra da to proizlazi prvenstveno iz navoda oštećene FJ (prije EJ) koja je okolnosno iskazivala o poznanstvu s optuženom SJ, njihovom dogovoru o otvaranju odvjetničkog ureda te radnjama koje je u tom uredu za optuženicu kao odvjetnicu obavljala. Njezini navodi potkrijepljeni su navodima svjedokinje ŽJ, svjedoka NJ i svjedokinje ŠJ, dok se određeni dijelovi njihovih iskaza, u kojima ti svjedoci iskazuju da se ne sjećaju svih detalja poslovne suradnje između optuženice i oštećenice, ukazuju vjerodostojnim zbog proteka vremena i nema nikakvih objektivnih okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključivati da itko od imenovanih svjedoka lažno tereti optuženicu. Posebno je ovo slučaj u odnosu na iskazivanje svjedokinje IJ koja je obavljala knjigovodstvene poslove za odvjetnički ured optuženice, i to na temelju punomoći koju joj je optuženica dala, koja je u svom iskazu dala do znanja da je upravo oštećena FJ, s kojom je prethodno poslovno surađivala, zatražila od nje da obavlja usluge odvjetnici koja treba knjigovođu. ŠJ osobno je i odlazila u odvjetnički ured SJ gdje je zatekla oštećenu FJ te je stekla dojam da je ona tamo u poslovnom odnosu s optuženom. Osim toga, iz dokumentacije koju je ŠJ dostavila ovom sudu, a koja se odnosi na punomoć odvjetnice SJ od 5. prosinca 2016. kojom opunomoćuje ŠJ da u njezino ime u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnosi prijave i obavlja radnje glede ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, jasno je vidljivo da je kao kontakt elektronička adresa navedena adresa FJ (prije EJ) pa da optuženica i oštećenica tada nisu poslovno surađivale, ne bi postojao nikakav opravdani razlog da se oštećenica navede kao kontakt osoba poslovnog subjekta odvjetničkog ureda SJ u punomoći koju je potpisala optuženica. da je FJ u svom iskazu jasno navela koje točno radnje je obavljala u odvjetničkom uredu optuženice, sastavljala podneske, izdavala fakture koje je potpisivala, surađivala s programerom i knjigovodstvenim uredom, kojima je na kraju platila njihove usluge s obzirom da sama optužena svoje obveze nije uredno plaćala. Također je izričito navela da je upravo ona fakturirala i potpisala račune koje je izdao odvjetnički ured optužene SJ, a koji se nalaze u spisu na listovima 57 i 58, te je iz cjelokupne dokumentacije koja je prikupljena u ovom postupku jasno razvidno da se u konkretnom slučaju ne radi o potpisu optužene. Istaknula je da iz zaključaka provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je odvjetnički ured SJ u inkriminiranom vremenu ostvarivao prihode, i to u iznosu nešto više od 67 tisuća kuna, koje je optuženica sama sebi isplatila i da su ta financijska sredstva bila dostatna za podmirenje plaća osoba koje bi eventualno prethodno zaposlila.Okolnost da optužena SJ oštećenoj EJ nije predala primjerak ugovora rada na neodređeno vrijeme na radno mjesto administrativne radnice, niti ju prijavila nadležnim zavodima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ispričavajući se da će to svakako učiniti u nekom narednom periodu, povezujući to s navodima oštećene FJ da je optuženica u ured rijetko dolazila, ukazuju na zaključak da je optuženica dodatno zlouporabila odnos povjerenja s oštećenicom, koja je za nju u navedenom razdoblju obavljala administrativne poslove, s kojom se prethodno dogovorila da će za nju obavljati tajničke poslove, bez namjere da ju prijavi nadležnim tijelima i isplati joj plaću. Iskaz svjedokinje ZJ koja je iskazivala da je često odlazila u odvjetnički ured optuženice gdje je optuženicu zatekla samu i nikada tamo nije vidjela FJ u suprotnosti je sa iskazima gore navedenih svjedoka pa imajući u vidu da je ZJ u prijateljskim odnosima s optuženicom unazad 12-13 godina, smatra da navedeni iskaz ne treba prihvatiti. Istovjetno ovome, i iskaz svjedokinje OJ smatra usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od optuženice s time da pritom posebno napominje da imenovana nije imala korisnih saznanja o prijavljenom kaznenom djelu. Također, okolnost da je oštećena FJ (prije EJ) u vremenu od 11. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. bila osigurana u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na temelju radnog odnosa na neodređeno nepuno radno vrijeme u trgovačkom društvu Beauty salon Val-Nea j.d.o.o., u potpunosti je irelevantna sa stajališta dokazivanja da je obavljala administrativne poslove u odvjetničkom uredu optuženice u vremenu od 1. prosinca 2016. do 31. ožujka 2017. s obzirom da i sama vještakinja financijske struke Štefica Hren iskazuje da je mogla biti u radnom odnosu i kod drugog poslodavca do maksimalno tjednog opterećenja, pri čemu se posebno ukazuje na činjenicu da je po navedenoj osnovi bila osigurana svega do 31. prosinca 2016., kada joj je mirovinsko osiguranje po toj osnovi prestalo, što dodatno ukazuje na zaključak da je radila na drugom radnom mjestu, odnosno kod optuženice te očekivala ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju novog zaposlenja.Potpuno su nevjerodostojni navodi obrane optuženice u kojoj ona osporava da bi FJ (prije EJ) obavljala ikakve poslove u njezinom odvjetničkom uredu jer i sama navodi da je oštećenica često dolazila u ured, za što nije imala nikakvih drugih razloga osim u cilju obavljanja radnih zadataka, a pritom prijavu oštećenice smatra pokušajem osvete jer nije dobro prihvatila njezinu obavijest da namjerava promijeniti adresu sjedišta odvjetničkog ureda, što je potpuno nelogično i nevjerodostojno jer je optuženica vrlo brzo nakon inkriminiranog perioda prestala s obavljanjem odvjetničke djelatnosti u cijelosti, a oštećena FJ (prije EJ) u svom iskazu osporava da bi za takvu informaciju uopće znala jer joj se optuženica prestala javljati. Također navod obrane da bi oštećenica ili ŽJ optuženici slale kakve uvredljive ili “strašne poruke“ ničim nije dokazana, a posebno se pritom napominje da FJ nije pokrenula nikakve parnične postupke protiv SJ s osnove naknade eventualno dužnih najamnina ili vraćanja pozajmica od pet tisuća eura, niti takve dugove uopće spominje. Ujedno, navod obrane optužene SJ da oštećenica na ovaj način želi naplatiti iznos dugovanja za najam predmetnog poslovnog prostora osporena je navodima iskaza ispitanog svjedoka NJ, vlasnika navedenog prostora, koji je decidirano naveo kako je njegova supruga FJ obavljala poslove tajnice u odvjetničkom uredu SJ te je do spora među njima došlo samo zbog činjenice neisplate zarađene plaće njegove supruge.

14.2.Obrana, nasuprot takvog osvrta na provedeni dokazni postupak, u završnom govoru navodi da nije dokazano bi moja optuženica počinila inkriminirano joj kazneno djelo. Naime, iz obrane optuženice proizlazi pod kojim okolnostima je ona ušla u poslovni prostor koji joj je iznajmila gospođa EJ, nebitno je u čijem vlasništvo je taj prostor. Činjenica je da je po optužnici optužena navodno ostala dužna četiri mjesečna dohotka plaće iako je nota bene ona taj prostor napustila nakon dva mjesec plativši za taj period i ugovorenu najamninu. Potpuno je nelogično da bi oštećenica radila kroz čitavo to vrijeme, a da ni ona niti njezina prijateljica knjigovotkinja ŠJ ne bi reagirale s jedne strane da se plaće isplate, a s druge strane da se regulira radni odnos navodno oštećene EJ. Pritom podsjeća da je knjigovotkinja to bila i dužna prijaviti, a ova punomoć kojom je ona ovlaštena da komunicira s HZMO. koju je optuženica potpisala je plod manipulacije oštećenice i njezine prijateljice IJ. Optuženica nije imala razloga na početku svoje odvjetničke karijere, a nakon što je naprasno morala napustiti posao na državnom odvjetništvu, zapošljavati dodatno bilo kakvu djelatnicu jer joj to nije dozvoljavao obim posla, za to nije imala potrebe, a i profil oštećenice koja je ekonomistica nikako ne odgovara potrebama eventualnog zapošljavanja u odvjetničkom uredu, a napose da bi oštećenica mogla sama primati stranke u slučaju izostanka optuženice. Predstavnica optužbe u završnom govoru vrlo lakonski eliminira kao nevjerodostojne iskaze svjedoka OJ i Š koje u bitnom navode, iako su znale što se dešava u tom poslovnom prostoru, nisu zamjećivale da bi oštećenica tamo radila. S druge pak stane, branitelj ukazuje na iskaze tri svjedoka koji u bitnom govore u prilog obrane optuženice. Suprug oštećenice NJ kao osnova duga koji se pripisuje optuženici od pet tisuća eura, a koji je u stvari casus beli ovog slučaja, navodi da je njegova vanbračna supruga gđa. EJ taj novac potraživala od optuženice za sredstva uložena u uređenje odvjetničkog ureda. S druge pak strane svjedokinja ŽJ, prijateljica oštećenice, kaže da je njoj oštećenica dala pet tisuća eura koje je ona predala na ruke optuženici za upis u HOK. U odnosu na iskaz ŠJ na koji se optužba poziva, ona nije decidirano rekla da bi oštećenica radila u tom uredu, a kamoli da je sigurna u to. Ona je rekla da je imala dojam da oštećena tamo radi, a u slučaju da je ova punomoć bila nesporna kod prijave HZMO onda se nema dojam, nego si siguran ako si prijavljivao da netko tamo radi, onda nemaš dojam, nego si siguran da si ga prijavio. Još navodi da je svjedokinja OJ rekla da je ona uplatila ovih pet tisuća eura za upis u HOK, a to je novac koji je UJ posudila od branitelja Čede Prodanovića. Ne može državno odvjetništvo slijepo vjerovati ovakvim iskazima, kada smo ih tu ulovili u dvije laži. Činjenica je da je prijava Inspektoratu rada uslijedila nakon što se gđa. EJ konačna uvjerila da neće uspjeti izreketariti ovdje optuženicu i da se može pozdraviti s traženim novcem i ta prijava je isključivo motivirana osvetom, kao što je to i rekla optuženica u svojoj obrani.

15.1. Ocjenu provedenih dokaza, kao objektivno tijelo, izvršio je i sud. Optuženica je dosljedna u svojoj obrani od trenutka kada je prvi put ispitana. Ona se brani navodeći da oštećenica nikada kod nje nije bila zaposlena, da je ona otvorila odvjetnički ured u oštećeničinom prostoru, ali nije uspjela učinkovito obavljati djelatnost. Optuženica nudi uvjerljive i logične argumente; oštećenica kao diplomirana ekonomistica nema prikladnu struku za obavljanje poslova administrativnog osoblja u odvjetničkom uredu, poslovni prostor bio je u vlasništvu oštećeničine obitelji, a nju i oštećenicu spojila je ŽJ, s kojom se optuženica tada družila. Optuženica je vodila spor protiv Republike Hrvatske i očekivala je povratak na državnoodvjetničku dužnost te nije bila u poziciji stvarati si nepotrebne probleme, a kao pravnica bila je svjesna da neisplatom plaće radniku i neprijavljivanjem radnika tijelima osiguranja čini kazneno djelo i niz prekršaja. Takvo što osoba koja se bori za povratak na državnoodvjetničku dužnost ne bi si priuštila. Optuženičinu obranu podupiru iskazi svjedokinje OJ i ZJ. Iako je riječ o njenim prijateljicama, sud ocjenjuje da nisu iskazivale subjektivno budući da nije prihvatio oštečenićin iskaz, niti iskaze svjedoka NJ i ŽJ.

15.2.Za razliku od optuženičine dosljedne obrane, iskazi oštećenice te svjedoka NJ, ŽJ i ŠJ tijekom vremena variraju, pri čemu se odstupanja u tim iskazima, kako međusobno, tako i u iskazima svakog pojedinog svjedoka u trenutku kada je ispitan prije podizanja optužnice od iskaza na raspravi, po stavu suda, ne mogu pripisati proteku vremena. Ispitani neposredno na raspravi, kada su ih sud i stranke mogli ispitati, svi spomenuti svjedoci, osim oštećenice, izbjegavaju direktno iskazivati o spornim činjenicama, što su točno optuženica i oštećenica dogovorile, je li optuženica obećala da će zaposliti oštećenicu, je li je zaposlila i koliku su plaću dogovorile. Iz iskaza svjedokinje ZJ i optuženičine obrane proizlazi da su u sporno vrijeme oštećenica i NJ bili posvađani i razdvojeni, a tome bi u prilog išla i odjava oštećenice s danom 31. svibnja 2016. iz društva Maridos Manuel Caffee za kojeg je svjedok NJ rekao da je to bila njegova firma. Stoga je sporno koliko je uopće NJ mogao znati o tome gdje je oštećenica tada radila. Isto tako se mora ukazati na iskaz svjedokinje ŠJ kada je iskazala da je vodila poslovne knjige za oštećenicu za drutšvo „Val-nea“, a to je upravo društvo u kojem je oštećenica bila u radnom odnosu od srpnja do prosinca 2016. ŠJ imala je punomoć za prijavu radnika u odvjetničkom uredu optuženice tijelima osiguranja, vodila je poslovne knjige za društvo „Val-nea“ i sigurno joj je poznato gdje je oštećenica bila zaposlena.

15.3. Što se tiče iskaza oštećenice, valja ukazati da ona ni u jednom trenutku nije iskazala da je u trenutku navodnog zasnivanja radnog odnosa kod optuženica bila zaposlena kod drugog poslodavca. Naprotiv, svjedokinja ŽJ i ona tvrde da je bila nezaposlena i da je ovo zaposlenje bilo u svrhu osiguranja njene egzistencije. Oštećenica je prijavu inspekciji protiv optuženice podnijela 29. rujna 2017. (list 19) te je tada navela da je s poslodavcem sklopila ugovor o radu za poslove tajnika. Trenutak prijave udaljen je od trenutka navodnog prestanka radnog odnosa isto toliko koliko je navodni radno odnos trajao, šest mjeseci, što takvu prijavu čini nelogičnom. Naime, prosječna osoba ne bi čekala šest mjeseci da prijavi poslodavca. Nužno je, po ocjeni suda, izdvojiti da je oštećenica na zapisnik o saslušanju svjedoka kod nadležnog tijela inspekcije 3. svibnja 2018. (list 7) iskazala da je „radila sa sredstvima navedene“ misleći na optuženicu, nije spominjala da je optuženica radila u njenom poslovnom prostoru i da je ona, oštećenica, opremila taj prostor.

15.4.Putem uvida u podatke evidentirane u evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koji su vjerodostojni za dokazivanje radnog odnosa, a analizirani su pod točkom 6.11., sud je utvrdio da je oštećenica bila zaposlena na nepuno radno vrijeme kod drugog poslodavca od trenutka navodnog početka radnog odnosa kod optuženice pa sve do konca prosinca 2016. Točno je da je moguće biti u radnom odnosu na nepuno radno vrijeme kod dva različita poslodavca istovremeno, do maksimalnog mogućeg opterećenja. Međutim, u situaciji kada oštećenica tvrdi da je bila neprijavljeno zaposlena kod optuženice, njenu vjerodostojnost ozbiljno ugrožava to što ona činjenicu da je tijekom dva mjeseca navodnog radnog odnosa i negdje drugdje bila zaposlena, taji. Naprotiv, prikazuje da je zapošljavanje kod optuženice bio njen pokušaj da se zaposli. Nije logično da bi oštećenica taj drugi radni odnos prekinula u vrijeme dok je već imala razloga ozbiljno sumnjati u opstojnost radnog odnosa kod optuženice. Naime, oštećenica je na raspravi iskazala da se od siječnja 2017. optuženica nije javljala.

15.5.Naposlijetku, nije logično niti životno da vlasnik poslovnog prostora kojeg koristi navodni poslodavac trpi takav najam od osobe koja mu ne isplaćuje plaću. Vlasnik poslovnog prostora mogao bi potpuno legitimno zabraniti takvoj osobi da dalje koristi njegov poslovni prostor, a ovdje je iz poslovnog prostora izašla optuženica. Prema podacima koji su pribavljeni od nadležnog tijela (list 129) optuženica je prijavila sjedište na adresi: „ [adresa]“ 10. ožujka 2017. Time su nevjerodostojni svi iskazi oštećenice i svjedoka NJ, ŠJ i ŽJ da bi oštećenica bila zaposlena kod optuženice sve do 31. ožujka 2017. na adresi: „Jarušćica 5, Zagreb“. Potrebno je istaknuti da je oštećenica, po stavu suda, svojim izjavama željela stvoriti dojam da je ona prevarena i dovedena u zabludu pa je tako iskazala da je ŽJ bila najbolja prijateljica optuženice, iako se ispostavilo da se oštećenica i ŽJ poznaju dulje vrijeme, a optuženica se s ŽJ samo privremeno družila. Iako nije ispitan kao svjedok, optuženičin branitelj imao je potrebu u završnom govoru istaknuti da oštećenica tvrdi da je dala novce optuženici za upis u imenik odvjetnika iako je tu pozajmicu izvršio on.

15.6.Što se tiče svjedokinje ŠJ, valja ukazati da je ona bila u poslovnom odnosu sa obitelji oštećenice prije spornog razdoblja, vodila je poslovne knjige i za oštećenicu i za njenog supruga te ju je oštećenica pozvala da vodi poslovne knjige za optuženicu. U situaciji kada oštećenica prima optuženicu u svoj poslovni prostor i očito ima očekivanja od toga što će optuženica obavljati poslovnu djelatnost u njenom prostoru, nije neobično da oštećenica traži pomoć njoj poznate knjigovotkinje. Svjedokinja ZJ poznavala je ŽJ i ispričala je da se oštećenica nadala proviziji od odvjetničkog ureda koji posluje u njenom prostoru. To što bi ŠJ na neki način bila povezana s odvjetničkim uredom optuženice, kao niti međusobni poslovni odnos između optuženice i ŠJ, ne govori ništa o tome je li oštećenica bila zaposlena kod optuženice. Za ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, po ocjeni suda, bitno je to da je ŠJ očito na neki način bila poslovno povezana s odvjetničkim uredom, da je imala podatke o tome tko je u uredu zaposlen i tko je prijavljen tijelima osiguranja, a da nije poduzela nijednu radnju da eventalno prijavi nezakonite postupku optuženice. Suprotno tome, ona niti u jednom trenutku nije iskazala da je oštećenica bila zaposlena kod optuženice. S druge strane, kao osoba koja je vodila poslovne knjige za društvo „Val-nea“ koje je zastupala oštećenica, svjedokinja ŠJ morala je znati da je oštećenica tamo i zaposlena.

15.7.Što se tiče subjektivnosti svjedoka NJ i ŠJ, koji po stavu suda, nisu bili slobodni iskazivati o svemu što znaju o spornim činjenicama, valja istaknuti da su oba svjedoka izbjegavala dolazak na raspravu do trenutka dok sud nije izdao dovedbene naloge.

15.8.Stavljajući provedene dokaze u jednu cjelinu sud je prihvatio obranu optuženice i iskaze svjedokinja ZJ i OJ, a ocijenio nevjerodostojnima iskaz oštećenice i svjedoka ŽJ, NJ i ŠJ u dijelovima u kojima nisu sukladni s obranom optuženice. Po stavu suda, dokazi provedeni na raspravi ne opravdavaju tvrdnje iz optužnice. Oštećenica, kao osoba koja je povezana s vlasništvom poslovnog prostora u kojem je optuženica obavljala poslovnu djelatnost, nezadovoljna promjenom sjedišta ureda i potom prestankom rada ureda imala je motiv za lažnu prijavu.

16.Zbog toga je sud optuženicu oslobodio optužbe, te odlučio i o imovinskopravnom zahtjevu te troškovima postupka, na temelju u izreci citiranih odredbi.

U Zlataru 12. ožujka 2026.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i oštećenica (samo u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove postupka) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Sisak, na broj: KO-DO-126/2021

2. Okrivljenica

3. Branitelj

4. Oštećenica