Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-79/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. st. 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja Predraga Jovanovića, odvj. iz Labina, protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 19. siječnja 2026. poslovni broj K-401/2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. EM, kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu od 19. siječnja 2026. poslovni broj K-401/2025, na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.; dalje: ZKP/08) utvrđeno je da je opt. EM, u stanju neubrojivosti počinio protupravna djela, u stjecaju, i to tri protupravna djela zakonskih obilježja i to dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te jedno protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11 i članka 24. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/2014.; dalje: ZZODS) opt. EM određen je prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci koje na temelju članka 52. ZZODS-a započinje izvršnošću ove presude.
1.2. Na temelju članka 24. stavak 4. KZ/11 u vezi članka 73. KZ/11 opt. EM izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja CM, kojoj se ne smije približiti na razdaljini manjoj od 100 (sto) metara i koja mjera se izriče u trajanju od 5 (pet) godina.
1.3. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. O visini tih troškova sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08, ako takav zahtjev bude postavljen.
2. Protiv te presude žali se opt. EM putem branitelja Predraga Jovanovića, odvj. iz Labina zbog pogrešne primjene Kaznenog zakona te predlaže ukidanje određenog prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, kao bespotrebnog.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje
Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku
5. Žalba nije osnovana.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnio EM putem branitelja Predraga Jovanovića, odvj. iz Labina u kojoj navodi da je sud pogrešno utvrdio da se optuženom EM odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Smatra upitnim stav vještaka medicinske struke koji je proveo vještačenje jer iz istog nalaza proizlazi da optuženiku treba promijeniti terapiju, odnosno uputiti ga na liječenja gdje bi se zapravo trebao liječiti od posljedica dosadašnjeg liječenja. Dodaje i da oštećena SM navodi da kod nje ne postoji nikakva bojazan da bi optuženi prema njoj počinio bilo kakvo kazneno djelo.
7. Suprotno ovako istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane i dostatne razloge oko svih bitnih činjenica kojima je utvrdio da je opt. EM u neubrojivom stanju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv slobode – prijetnjom te jedno protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji te je u obrazloženju presude o navedenom dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
8. Osim toga, prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih je opt. EM odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci gdje svoju odluku zasniva prvenstveno iz činjenica da je optuženi predmetna kaznena djela počinio u neubrojivom stanju koje je nastalo smetnjama uslijed cirkulacije moždanih krvnih žila gdje optuženi boluje od blagog neurokognitivnog poremećaja gdje optuženi uzima lijek Madopar zajedno sa alkoholom te je neubrojivo stanje nastalo kombinacijom organskog psihosindroma izazvanog aterosklerotskim promjenama, stireotoksikoze, a kako je to utvrđeno u nalazi i mišljenju vještaka psihijatrijske struke.
9. Osim toga, prvostupanjski sud je svoju odluku o određivanju prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu temeljio na zaključku vještaka psihijatrijske struke iz kojeg proizlazi da je opt. EM neophodno psihijatrijsko liječenje u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi kako bi se spriječilo počinjenje sličnih pa i težih kaznenih djela.
10. Zbog navedenog, ispravno je zaključio prvostupanjski sud da su na strani opt. EM ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 554. st. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, odnosno da je optuženom EM nužno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci kako je to i odredio prvostupanjski sud, a koji zaključak nije doveden u pitanje žalbenim navodima optuženika.
11. Naime, činjenica što je vještak psihijatrijske struke u svom nalazu i mišljenju istaknuo da bi se liječenje optuženika nakon regulacije terapije moglo nastaviti ambulantno nisu razlozi zbog kojih bi se dovelo u pitanje opravdanost određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi jer je vještak psihijatrijske struke u svom nalazu jasno naznačio da je na strani optuženika nužno provesti liječenje u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi, a tek nakon dobrih rezultata tako provedenog liječenja, moguće je liječenje nastaviti ambulantno.
12. Zbog svega navedenog vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao valjane i dostatne razloge o svim bitnim činjenicama, a osobito o određivanju prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijskoj ustanovi o čemu je dao dostatno obrazloženje koje je bazirao na medicinskoj dokumentaciji optuženika te zaključnom mišljenju vještaka psihijatrijske struke.
13. Slijedom navedenog, vijeće ovog suda preispitivajući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 494. toč. 4. ZKP/08 nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, a niti da je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, zbog čega je valjalo na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Azra Salitrežić
