Poslovni broj: Us I-1292/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja UČ sa boravištem u [adresa], privremeno Zagrebačka 47, Sisak, kojeg zastupa opunomoćenica Milica Nenadović Timarac odvjetnica iz Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, Sisak, S. i A. Radića 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko - moslovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, u predmetu izdavanja privremenog boravka, odlučujući o tužbi tužitelja od 5. lipnja 2025. i odgovoru na tužbu od 1. kolovoza 2025., izvanraspravno 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko - moslovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, KLASA: UP/I-216- 02/24-03/13253, URBROJ: 511-10-06-25-6 od 30. travnja 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko - moslovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, u točci 1. izreke, odbijen je zahtjev za izdavanje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj strancu VČ, rođenom **.**.1967. u mjestu Mitrovica, Kosovo, državljaninu [adresa], sa boravištem u [adresa], privremeno [adresa] (kućica 15). Točkom 2. izreke imenovanom je određen rok od 30 (trideset) dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana izvršnosti ovog rješenja.

Točkom 3. izreke riješeno je da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske ovo rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske.

Točkom 4. izreke riješeno je ako ne izvrši ovo rješenje prisilno će se udaljiti sukladno članku 203. stavku 2. točka 1. Zakona o strancima.

2. Protiv osporavanog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka, u bitnom navodeći da je u obrazloženju osporavanog rješenja navedeno da su ispunjeni uvjeti za odbitak zahtjeva za odobrenje privremenog boravka budući da tužitelj ne ispunjava uvjete iz čl. 59. st. 1. toč. 6. Zakona o strancima (čl. 59. st. 1. toč. 6. i 7. Zakona o strancima, a koji uvjeti su da stranac nema zabranu ulaska u RH i boravka u RH ili izdano upozorenje u SIS- u u svrhu zabrane ulaska te da ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje te da je osim toga tužitelju temeljem odredbi čl.184. st. 1. Zakona o strancima doneseno rješenje o povratku. Međutim, tužitelj u tužbi napominje da se u njegovom slučaju radi o posebnoj i specifičnoj situaciji i to iz razloga što da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima obitelj, suprugu i mld. dijete U te punoljetnog sina V, s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu. Osim toga, da tužitelj ima još troje djece (E, M i Z), koji su trenutno smješteni u udomiteljsku obitelj u Belom Manastiru i Sunji. Pored navedenog, napominje da su njegova supruga EČ i mld. kći MČ u [adresa] te da su stalno zajedno, da se zajedno sa suprugom brine o mldb. kćerki MČ koja ide u školu u [adresa], a s ostalom mld. djecom da redovno održavaju kontakte. Da je privremeni boravak zatražio radi spajanja obitelji te da je u nekoliko navrata prilikom davanja izjava izjavio da nema stvarno pravne veze s Kosovom, da tamo neka nikoga od rodbine niti prijatelja, da nema nekretnina te da je sasvim nerealno da isti bude vraćen na Kosovo s kojim nema stvarno pravnu vezu. Da je živio na Kosovu do svoje 10 godine nakon čega je došao u Hrvatsku, a zatim u Italiju, pa se ponovno vratio u Hrvatsku gdje je osnovao obiteljski dom. Da u Republici Hrvatskoj tužitelj kontinuirano živi već devet (9) godina te da poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, hrvatski jezik i latinično pismo te da bi napuštanjem Republike Hrvatske tužitelju nastala velika šteta jer da bi isti bio odvojen od svoje obitelji kojoj je potreban kao potpora. Osim toga, da se u zadnje vrijeme jako razbolio jer da je imao moždani udar, a inače da je dijabetičar s jako povišenim šećerom, te da nije uopće u stanju putovati niti se kretati te se poziva na preslik medicinske dokumentacije koju je priložio uz tužbu. U odnosu na navod iz osporavanog rješenja da ne ispunjava uvjete iz čl. 59. st. 2. toč. 6. Zakona o strancima, navodi da nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku, već ponavlja i ističe da da je u Republiku Hrvatsku došao s Kosova, da je za vrijeme njegovog dolaska 2016.g. Republika Hrvatska bila u sastavu Europske unije, ali ne i Schengenskog područja te da je Republika Hrvatska ušla u isto područje tek krajem 2022. godine i ista zabrana da se odnosi samo i isključivo na Republiku Francusku. Tužitelj podredno napominje da je njegovoj obitelji zbog nelegalnog boravka u Francuskoj određeno da napuste Francusku, ali s tim da nije dobio zabranu, a to da dodatno potkrepljuje i činjenica da je njegovu, tada mld. kćer I, [adresa] pozivala da se vrati i nastavi školovanje u Francuskoj.

2.1. U odnosu na toč. 7. st. 2. čl. 59. Zakona o strancima, tužitelj napominje da niti u kojem slučaju ne može predstavljati opasnost po javni poredak i nacionalnu sigurnost jer da boravi već devet godina u RH, da su njegova supruga i djeca hrvatski državljani, da žive u [adresa], te da su upoznali običaje i kulturu RH te da u RH namjeravaju za stalno ostati živjeti jer da nemaju drugog mjesta za život. Ponavlja da je jako bolestan, teško pokretan te da ni u kojem slučaju kao takva osoba ne može predstavljati opasnost po javni poredak i nacionalnu sigurnost, radi čega predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje i te predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 1. kolovoza 2025. navelo kako navode iz tužbe smatra neosnovanima iz razloga što da su u zaprimljenom odgovoru iz Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Sektora za potporu kriminalističke policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju, dopisom od 08. ožujka 2021. godine obaviješteni o razlozima raspisivanja upozorenja u SIS-u II (čl. 24. SIS II Uredbe), od ZČ, iz kojeg je vidljivo da su razlozi za raspisivanje upozorenja, odnosno da je razlog zabrane ulaska taj što je prisutnost predmetne osobe na francuskom teritoriju vjerojatno ugrožavanje javnog reda i mira. Mjera je na snazi do 21. svibnja 2054. godine. Nadalje je navelo da je s obzirom na navedeno, zatražilo mišljenje MUP-a za odobrenje privremenog boravka iz razloga spajanja obitelji u skladu s člankom 59. stavku 1. toč. 6. Zakona o strancima („Narodne novine" 133/20), koji je zatražio UČ, ovdje tužitelj, međutim da je u odgovoru MUP-a od 28. rujna 2021. godine, navedeno da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji za IČ sukladno odredbi članka 59. stavka 1. točke 2.,3.,4.,5.,6. i 7., a u svezi odredbe članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima unatoč činjenici da je bračni drug hrvatske državljanke odnosno član uže obitelji hrvatskog državljanina. Slijedom navedenog je predložilo da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno osobito zbog toga što mu je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, uzimajući u obzir dokaze iz spisa i odgovora na tužbu.

4. Na temelju Rješenja predsjednika Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj 31 Su-369/2025-15 od 6. lipnja 2025., a po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmetni upravni spis ustupljen je Upravnom sudu u Splitu, a sve u skladu s odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13,33/15,82/15, 82/16,67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22,16/23, 155/23 i 36/24, dalje ZS-a).

5. Odredbom članka 11. stavkom 1. ZS-a propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da će Sud prvog stupnja kojem je predmet ustupljen o tome obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike uz prvo pismeno koje im bude upućeno.

6. Predmet je kod ovog Suda zaprimljen 09. lipnja 2025. i zaveden pod poslovnim brojem Us I-1292/2025.

7. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 98. ZUS-a.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela, KLASA: UP/I-216-02/24-03/13253, URBROJ: 511-10-06-25-6 od 30. travnja 2025.

11. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji te je li tužitelju pravilno i zakonito određen rok za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora odnosno Republike Hrvatske.

12. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito postupilo tuženo tijelo kada je na temelju raspisanog upozorenja u SIS-u II (čl. 24. SIS II Uredbe) od Sirene Francuska, a koja mjera je na snazi do 21. svibnja 2054. godine, ocijenilo da tužitelj ne ispunjava uvjete iz čl. 59. st.1. toč. 6. i 7. Zakona o strancima.

13. Odredbom članka 59. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje Zakona) propisane su pretpostavke za odobrenje privremenog boravka državljaninu treće zemlje, pa je tako propisano da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako:

1. dokaže svrhu privremenog boravka,

2. ima valjanu stranu putnu ispravu,

3. ima sredstva za uzdržavanje,

4. ima zdravstveno osiguranje,

5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a

6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska

7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

14. Nadalje, Uredba (EZ) br. 1987/2006 sadrži odredbe o uspostavi, radu i uporabi druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) .

15. Odluka 2007/533/PUP sadrži odredbe o osnivanju, radu i korištenju druge generacije Schengenskog informacijskog sustava (SIS II).

16. Ciljevi ove Uredbe i Odluke su:

- ova Uredba i Odluka osiguravaju pravnu podlogu za SIS II koji sadrži službena upozorenja o pojedincima i predmetima. One određuju strukturu sustava, odgovornosti i prava onih koji su u njega uključeni.

- Uredba obuhvaća ulaz u EU i obradu upozorenja o osobama koje nisu državljani EU-a.

- Odluka obuhvaća upozorenja o osobama i predmetima povezanim s policijskom i pravosudnom kaznenom suradnjom.

- Iako SIS II ima 2 pravna osnova, ovaj sustav radi kao jedinstven informacijski sustav. Mnogi članci Uredbe i Odluke su jednaki.

17. Uredba (EZ) br. 1987/2006 obuhvaća upozorenja (i uvjete koji idu uz njih) o osobama koje su državljani zemlje izvan EU, kojima im se odbija ulazak ili boravak jer predstavljaju prijetnju javnoj politici ili državnoj sigurnosti. Ovo se naročito odnosi na osobe:

- koje su osuđivane u nekoj zemlji EU-a kaznom koja podrazumijeva minimum jednu godinu zatvora;

- za koje se smatra da su počinile, ili namjeravaju počiniti, teško kazneno djelo;

- koje su protjerane, kojima je odbijen ulazak ili protiv kojih postoji nalog za udaljavanje koji je na snazi.

18. Svaka zemlja Schengenskog područja, između ostalog, osigurava da sva tijela koja imaju pravo pristupa podacima SIS II poštuju Uredbu i Odluku. Uredba se primjenjuje od 17. siječnja 2007., a Odluka se primjenjuje od 28. kolovoza 2007.

19. Članak 182. Zakona sadrži odredbe o zaštiti u postupku povratka.

20. Članak 184. Zakona sadrži odredbe o povratku, pa je tako propisano: (1) Državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijet će se rješenje o povratku.

(2) Rješenjem iz stavka 1., ovoga članka, utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

(3) Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana, niti dulje od 30 dana.

21. Članak 186. Zakona sadrži odredbe o donošenju rješenja o povratku pa je tako stavkom 1. propisano da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

22. Odredbom čl. 203. st. 2. toč. 1. Zakona je propisano da će se državljanin treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno RH u roku koji mu je određen rješenjem.

23. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako ti isti neosnovano smatra već je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

24. Ovo stoga što iz stanja spisa, sadržaja obrazloženja osporavanog rješenja te Službene zabilješke KLASA: 216-02/24-03/5439, URBROJ: 511-10-07-24-59 od 11. prosinca 2024. koji je sastavljen u provedenom ispitnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te koji je sastavljen u skladu s odredbama čl. 76., čl. 51. te čl. 70. ZUP-a, a nakon što je VČ, ovdje tužitelju, omogućeno da se izjasni o činjenicama i svim okolnostima koji su važi za rješenje predmetne upravne stvari, nesporno su utvrđene sljedeće činjenice:

- da imenovani u RH neprekidno živi od 05. studenog 2016. godine, kada je temeljem vize ušao u RH, nakon čega je 07. studenog 2016. godine podnio prvi zahtjev za privremeni boravak, nakon čega mu je 01. prosinca 2016. g. odbijen zahtjev, međutim da do danas nije regulirao svoj boravak, te u RH boravi nezakonito;

- da je dana 03. siječnja 2014. godine u Mitrovici, Kosovo, imenovani promijenio prezime iz GČ u OČ; da je u Mitrovici, Kosovu završio osnovnu školu, dok je doškolovanje za vozača završio u mjestu Gornji Milanovac u Srbiji. Da je po završetku školovanja radio dvije i pol godine u poljoprivrednoj apoteci kao vozač u mjestu Gornji Milanovac, Srbija, nakon čega 1987. godine odlazi raditi kao vozač u Republiku Njemačku. Godine 1992. odlazi u Italiju gdje je također radio kao vozač. Od 2013. godine do 2016.g. imenovani je bio u Kosovu, nakon čega u mjesecu studenome 2016. godine zajedno sa kćerkom MČ dolazi živjeti kod supruge i ostale djece u Republiku Hrvatsku, lošeg je zdravstvenog stanja budući da je dijabetičar i srčani bolesnik.

25. Nadalje, izvršenim uvidom u IS MUP-a utvrđeno je kao nesporno da se imenovani vodi:

- kao počinitelj prekršaja iz čl. 101. st.1. t. 1 Zakona o strancima i čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (09. studenog 2016.g.),

- kao počinitelj kaznenog djela iz čl. 139. st. 2 u vezi st. 4 Kaznenog zakona (13. prosinca 2016.),

- kao počinitelj prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i iz čl. 102. st.1. t. 1. Zakona o strancima (16. srpnja 2019.),

- kao počinitelj prekršaja iz čl. 183. st. 1 Zakona o strancima (10. siječnja 2021.), kao počinitelj prekršaja iz č1.6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

- kao počinitelj prekršaja iz čl. 13 st. 1 Zakona prekršaju protiv javnog reda i mira od 01. veljače 2023.,

- da se vodi i kao počinitelj više prometnih prekršaja u razdoblju 2020. do 2024. godine. te da za navedene prekršaje do danas nije podmirio novčane obveze;

- da mu je dana 09. studenog 2023. godine od strane PP Sisak izdano Rješenje o odgodi prisilnog udaljenja na rok od 1 godine;

- da je za imenovanog raspisano upozorenje u SIS-u II (čl. 24. SIS II Uredbe) od strane Francuske s razlogom zabrane ulaska prisutnosti predmetne osobe na francuskom teritoriju zbog ugrožavanja javnog reda i mira, dok je mjera na snazi do 21. svibnja 2054. godine.

26. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, u cijelosti se ocjenjuju neosnovanim tužbeni navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju bile povrijeđene odredbe ZUP-a, da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, te da bi u konkretnom slučaju bio povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra.

27. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, te posebno činjenice da je u SIS-u II (čl. 24. SIS II Uredbe) sadržano upozorenja od ZČ, a koja mjera je na snazi do 21. svibnja 2054. godine, te da iz dopisa Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Sektora za potporu kriminalističke policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju od 08. ožujka 2021. godine proizlazi da su razlozi raspisivanja upozorenja u SIS-u II (čl. 24. SIS II Uredbe) od ZČ [adresa] što je prisutnost predmetne osobe na francuskom teritoriju vjerojatno ugrožavanje javnog reda i mira, te nesporne činjenice da se imenovani vodi kao počinitelj prekršaja te kao počinitelj kaznenog djela na području Republike Hrvatske, kao što je to već naprijed navedeno u Službenoj bilješci MUP-a od 11. prosinca 2024., a što je kao nesporno utvrđeno uvidom u IS MUP-a, to je tuženo tijelo pravilno i zakonito ocijenilo da imenovani ne ispunjava zakonom propisane uvjete iz čl. 59. st.1. toč. 6. i 7. Zakona o strancima.

28. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog Rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je riješena predmetna upravna stvar, a prigovori ni tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja tuženog tijela.

29. Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao izreci.

U Splitu 12. ožujka 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunom.

2. tužitelja pozvati na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

2. tuženiku

3. u spis

5. kal. pravomoćnosti do 30.04.2026.